Đorđe Novković (Sarajevo 2. oktobar[1] 1943 - Zagreb, 6. maj 2007), hrvatski i jugoslavenski kompozitor zabavne muzike, jedan je od hrvatskih najproduktivnijih autora muzike. Sa 6 godina je krenuo u muzičku školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića. Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi veliki internacionalni uspjeh.

Autor je brojnih hitova, koje su izvodila najveća imena domaće estrade (Gabi Novak, Neda Ukraden, Duško Lokin, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, grupa "Pro Arte", Tomislav Ivčić, Ivica Šerfezi, grupa "Srebrna krila" i mnogi drugi, postavši najtiražniji domaći kompozitor. Ploče izvođača za koje je komponirao prodavane su u više od 100 miliona primjeraka. Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. 1993. godine njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. 1996. godine dobio je Porina za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagrebfest, Splitski festival, Festival Opatija, Krapina, Slavonija). Do danas je napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 miliona ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“