U današnjoj terminologiji kasida označava muslimansku vjersku pjesmu koja svojim sadržajem prvenstveno veliča Poslanika i ljubav prema njemu ili se opisuje neki važan događaj u Islamu ili se razmatra o nekoj, također veoma važnoj ličnosti u historiji Islama. No, kasida nije samo vjerska pjesma, kasida je jedno veliko remek djelo!
Kasida je nastala od korijena ق ص د koji u svojoj osnovi znači imati cilj odnosno neku namjeru. Shodno tome kasidu možemo definirati kao pjesmu s ciljem. Kasida predstavlja imaginarno putovanje pjesnika s jednog mjesta u drugo. Sastoji se od bejtova, čiji broj doseže od 10 do 150. Bejt je u suštini stih.
Važno je napomenuti da kasida kao pjesma nema tematskog jedinstva. Pjesnik tu govori o sebi, polazi na neki put, zastaje, traga kreće dalje, dolazi ili ne dolazi do svog cilja… da bi na kraju putovanja/pjesme ispjevao pohvalu sebi, svom plemenu, ugledniku koji mu je mecena ili izrekao porugu neprijateljima/suparnicima, a ponekad saopćio neka svoja životna iskustva.
Jedina stvar koja je držala na okupu, kao jedan artefakt, je čisto formalno jedinstvo na dva plana: jedinstvo rime i jedinstvo metra. Kasida se razvila u periodu džahilijjeta, odnosno u periodu prije islama. Razlikujemo nekoliko vrsta kasida, a to su: elegije, samohvalne pjesme, pohvalnice nekom drugom, rugalice te pjesme koje raspiruju međuplemenske sukobe.
Niti jedna vrsta pjesme nema ovakve stilske figure, jezik, rimu i metar onako kao što to ima kasida! Zahvaljujući Islamu imamo finalnu verziju kaside, onu vjersku pjesmu, ali kasida ja puno više od toga. Iz kaside su se razvili gazel i rubaija.