Nestvarna stvarnost, njegova priča - Abu Dabi

Sve pjesme su iz mene izašle

samo da bi dušu Tvoju našle. 

Fališ

Nema tog stiha
nema te riječi
koliko mi fališ
da može izreći.

Prazan je pokušaj
nemoguća dilema
reći kako se osjećam
kada te nema.

Ne vjerujem suzama lažnog anđela

Anđeli mogu biti lažni
anđeli mogu biti pravi
prvi su samo sebi važni
drugi tebe prije sebe stavi.

Anđeo pravi s visine ne puše
već se spusti na tvoje rame
i uđe u dubinu tvoje duše
proba osvijetliti tvoje tame.

Anđela pravog niti ne vidiš
niti ga osjetiš kraj svoga tijela
samo počneš da se stidiš
za sva loša učinjena djela.

Anđela lažnog osjetiš lako
kada s visine svoje utjeruje
i znaš da mora biti tako
suzama lažnog anđela se ne vjeruje.

Nikad više

Svaki put znam ružno mi piše
Kad sam rekao te riječi
I kunem se nikada više
Nikada više ih neću izreći.

Svaki put je bilo tužno
Kada rekoh riječi magične
Nikada lijepo, uvijek ružno
Za mene su one tragične.

Ljubav nova, nove oči
Onu otprije uvijek briše
Ali jedno ipak neću moći
Reći volim te nikada više.

Nemoj ljubav da mi daš
Jer ću lakše da prebolim
i bez riječi sama znaš
osjećaš dušo da te volim.

Poslaću sunce, reći, zrake da joj daš
na njima moj osmijeh, samo ti ga znaš.

Poslaću tornado, nek se čuda dese
neka ti moj šapat do uha donese.

I neka ti šapne, jasno je ko dan
da si ti dušo moj No. 1.

Poslaću vjetar, poslaću i kišu
nek umjesto mene na nebu napišu
koliko te trebam.

Želim da znaš

Ako ikada mm poželiš otići
naći negdje drugdje sreću
kojim ćeš god očima prići
zapamti, u njima ja biti neću.

Znam da se koji put izgubi volja
i da mi nisu uvijek svi na broju
al nisi ni ti mm ništa bolja
ko da si rađena na sliku moju.

Vele da se odbijaju isti
a suprotnosti da se privlače
e onda mi mm nismo čisti
jer se privlačimo sve jače i jače.

Ne mogu bez tebe morala bi znati
i znaš da silno te trebam
sve što imam za tebe ću dati
a tebe za nikog i ništa nedam.

Našli se

Noćas sam joj dok je drijemala
Malo nježno po srcu prekopao
Našao sam stihove što spremala
Svaki od njih mi se baš dopao.

O nama su svi bili napisani
S ljubavlju nanizane riječi
Kao duginim bojama narisani
Sve što sam i ja htio izreći.

Pa sam ju gledao dok spava
Pomilovao po licu nježno
I pomislio kako je prava
Kako je ovo neizbježno.

Stvarno smo jedno za drugo
Isprepleteni, ko jedno srasli
Isplati se ljubav tražiti dugo
Baš smo se, ono, našli.

Kad imaš nekog

Stihovi sami od sebe teku
i ne kontam ih, dabome
čineći malu uzbudljivu rijeku
tako je lako kad imaš kome.

Rima se na rimu nastavlja
jedna za drugom u nizu
duša se s dušom sastavlja
i postaju beskonačno blizu.

Pitaš se čim si to zaslužio
tome baš ne vidiš kraja
i sve bi joj što imaš pružio
da načiniš vaš komadić raja.

Sve ti je postalo svejedno
ne trebaš ni kruha ni soli
kad imaš ono jedino vrijedno
kad imaš nekoga tko te voli.

Takva si

Teško mi je naći nečiju pjesmu
da te u spomenaru točno opišem
ko da naiđoh na presahlu česmu
i nemam zraka, ne mogu da dišem.

Nikada i nigdje nijedna slična
takvu ko ti sam cijeli život tražio
i rima mi stala, nije tome vična
pa sam se jedva mm okuražio.

Pa bi zhvalio nekome na tebi
ne znam ni koja je prava adresa
da li da odgovor nađem u sebi
da li su te mm poslala nebesa.

Uglavnom, ne znam što bi rekao
i ne znam još uvijek što me snašlo
znam da sam cijeli život te čekao
da se dvoje kao mi, samo ono, našlo.

Isprepleteni

Dva divlja planinska potoka
se spojila u nestašnu rijeku
pa pričaju o ljubavi dovijeka
svoju priču posebnu neku.

Bili su isti, samo sebi važni
sada jedno na drugo paze
zajedno su do neba snažni
pričaju, vole se i maze.

Jedno drugo dobro razumiju
ko u istoj peći da su se pekli
zajedno plaču, ljube se i smiju
na vječnu se ljubav zarekli.

I niko im ništa ne može
njihov je svijet od svega veći
jedno drugom su ispod kože
i uživaju sami u svojoj sreći.

Umjetnica jesen

Jesen je konačno došla na svoje
Uzela paletu, pomiješala boje.
Nježnom je rukom uzela kist
Obojila skoro baš svaki list.
Žuto, oker, crvena se smije
Skoro nijedan list zelen ostao nije.
Pozvala je vjetar pa mu dozvoli
Da svo drveće bez milosti ogoli
A na svakom opalom listu piše
Svaki dan volim te sve više.

U srcu mome na najvažnijem mjestu
Urezano, moja ljubavi, tvoje je ime
znak da nas dvoje činimo jednu cestu
i da smo neizmjerno ponosni sa time.

Naš put nekome sa strane je čudan
možda misle da ovo traje predugo
ali znam, samo s tobom sam budan
jer mi smo stvoreni jedno za drugo.

Razumiješ me, kao knjigu me čitaš
Osjećam te svuda ispod svoje kože
Osjetiš mm kako sam a da i ne pitaš
Misli jedno drugom pročitati može.

Vjerujem, ništa nas ne može spriječiti
Ne vidim da naš put ikad može stati
Nema toga što mi ne možemo izliječiti
Održati dvoje kao jedno uvijek ćemo znati.


Obećavam ti

Laku noć

Kako želim sad kraj tebe leći
zagrliti te čvrsto rukama svojim
koliko puno te volim tiho ti reći
utopiti se polako u očima tvojim.

Kako želim da me ljubiš dugo
poletio bi do nebeskih visina
i ne treba mi mm ništa drugo
dovoljna mi samo, tvoja blizina.

Sretna Ti Nova

U ponoć kada ode godina stara
Samo na tren dušo zaklopi oči
Sa vrha vrhova Kilimandžara
Moje će ti želje do srca doći.

Neću poželjeti svijeta svu sreću
Neka ti se desi i svađa i stres
Nema šansi za para punu vreću
Imaj i tugu, poželim ti bijes.

Ali ti želim da ljubav osjetiš
Da odanost i lojalnost dijeliš
I svaki kutak svoje duše posjetiš
Sve dobijeno da vratiti poželiš.

Da misao jedna uvijek te prati
Ako te ikada srce zazebe
U svakom trenutku ćeš znati
Da sam ja uvijek tu za tebe.