Mali princ (fr. Le Petit Prince) najpoznatija je novela francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 180 svjetskih jezika i prodana u više od 80 milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga svijeta.

Na prvoj stranici pisac kaže da knjigu posvećuje Leonu Vertu kad je bio mali dječak.

Pripovjedač u prvom poglavlju pokazuje svoj crtež udava sa slonom u stomaku, a inspiraciju za crtež dala mu je slika iz knjige Proživljene zgode, i navod da udav proždire svoju žrtvu cijelu, ne žvačući je. Odrasli su rekli da je to šešir, zato je on nacrtao i slona unutar udava, da se vidi, no odrasli su mu rekli da se mani crtanja i prihvati povijesti, zemljopisa, računa i gramatike. On je postao pilot i dolazio u dodir s mnogo ljudi, a svakome koga sretne pokazivao je crtež i svatko bi rekao da je na njemu šešir. I pripovjedač je živio dugo sam, sve dok mu se zrakoplov nije pokvario na sred pustinje Sahare. Ostao je sam s pitkom vodom samo za 8 dana. Sutradan je sreo dječaka koji ga je zamolio da mu nacrta ovcu. Bio je iznenađen jer dječak se nalazio tisuću milja dalje od nekog nastanjenog mjesta, a nije izgledao izgubljen, ni umoran, ni žedan, ni prestrašen. Pripovjedač, pošto nije znao nacrtati ovcu, nacrtao je slona u udavu, i na njegovo iznenađenje, princ je rekao:
"Ne! Ne! Neću slona u udavu. Udav, to je vrlo opasno, a slon je ogroman. U mene nema mnogo mjesta. Treba mi ovca. Nacrtaj mi ovcu!"
Nakon nekoliko neuspješnih ovaca, pisac nacrta sanduk, a dječak je u njemu vidio ovcu i rekao da mu baš takva treba.

Dom malog princa je asteroid ili planet, malen kao kuća, s tri vulkana (dva aktivna, jedan ne) i ružom. Pisac ga je locirao kao ateroid B612, a to je jako važno u konceptu knjige, jer pisac objašnjava da odrasli mogu zamisliti tu planetu samo ako se kaže točna brojka.....

..."Nije trebalo da je slusam, poverio mi je jednog dana, ne treba nikad slusati ruze. Treba ih gledati i mirisati ih. Moja je obavila mirisom planetu, ali ja nisam znao u tome da uzivam. Ta prica o kandzama, koja me je toliko razdrazila, trebalo je da me gane..."
Jos mi je poverio:
"Nisam tada uopste nista shvatio! Trebalo je da je cenim po delima, a ne po recima. Omamljivala me mirisom i nadahnjivala me. Nisam smeo da pobegnem! Trebalo je da pogodim njena osecanja koja su se krila iza sitnih lukavosti. Ruze su tako pune protivurecnosti! Ali, bio sam isuvise mlad da bih umeo da je volim."...

-Idi, pogledaj ponovo ruze. Shvatices da je tvoja jednistvena na svetu. Vrati se onda da mi kazes zbogom, a ja cu ti pokloniti jednu tajnu.
Mali princ ode da ponovo vidi ruze.
-Vi uopste ne licite na moju ruzu, vi jos nista ne znacite, rece im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao sto je bila moja lisica. Bila je to obicna lisica slicna stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruze su se osecale veoma nelagodno.
-Lepe ste, ali ste prazne, rece im on jos. Covek ne moze da umre za vas. Naravno, obican prolaznik poverovao bi da moja ruza lici na vas. Ali ona sama znacajnija je od svih vas zajedno zato sto sam ja nju zavoleo. Zato sto sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato sto sam njoj napravio zaklon. Zato sto sam radi nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato sto sam nju slusao kako se zali, hvalise ili kako ponekad cuti. Zato sto je to moja ruza.
I on se vrati lisici.
-Zbogom, rece joj on...
-Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: Čovek samo srcem dobro vidi. Sustina se ocima ne da sagledati.
-Sustina se ocima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
-Vreme koje si ulozio oko tvoje ruze cini tu ruzu tako dragocenom.
-Vreme koje sam ulozio oko moje ruze... rece mali princ da bi zapamtio.
-Ljudi su zaboravili tu istinu, rece lisica. Ali ti ne treba da zaboravis. Ti si zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ruzu.
-Ja sam odgovoran za svoju ruzu, ponovi mali princ da bi zapamtio.