Sasvim je sigurno da je snimljeno gro filmova sa greškama. Ili se vide statisti koji nose kačkete u vreme pirata ili su brodovi sa oplatama od metala u vreme kada je to bilo nemoguće i još milion sitnih detalja koje oko posmatrača ipak zapazi.

Za početak daću očiglednu grešku. Nemoguće je ne videti je ukoliko ste zaista poneseni radnjom filma. Film je dobio odlične kritike, jake ocene a ipak za ovako očiglednu grešku, ja ga nikada ne bih "rejtovao" tako visoko. No, procenite i sami; Radi se o filmu "Unstoppable" iz 2010-e godine.

Screens:





Ne znam koja je magija bila na tom vozu da u sledećoj krivini promeni oštećenje svetala ali ....





A najčudnije od svega je to, da je voz imao oba svetla u punoj snazi na ulasku u Stenton! (što je mnogo vremena nakon prva dva prikaza)

Novi "Spajdermen" ima 27 grešaka

Popularni sajt "Movie Mistakes" objavio je listu filmova koji su ove godine imali najviše grešaka, a na vrhu je novi "Spajdermen" sa ukupno 27 grešaka.



"Spajdermen" je svoju poziciju zaradio zahvaljujući velikom broju tehničkih nelogičnosti, na primer, velika i ozbiljna povreda postaje skoro neprimetna u nekoj sledećoj sceni, zatim prašina koja nestaje i pojavljuje se i slično.

Sledi ga "Vitez tame: Povratak" sa 20 grešaka, a tu su i "Osvetnici" sa 16 grešaka...

Kompletna lista izgleda ovako:

1. Čudesni Spiderman (27)
2. Vitez tame: Povratak (17)
3. The Avengers (13)
4. Igre gladi (12)
5. Ljudi u crnom 3 (12)
6. Prometej (12)
7. The Three Stooges (11)
8. Underworld: Awakening (10)
9. Snežana i lovac (10)
10. Battleship (9)

Avion u ''Troji''

Pogreške koje nalazimo u (gotovo) svakom SF filmu o svemiru

Ponekad je doslovno držanje znanstvenih činjenica pomalo dosadno, pa studiji pokušavaju na bilo koji način animirati publiku. Tako nastaju eksplozije i zvukovi u svemiru, koji tamo ne bi trebali biti.

Gotovo svaki SF film, čija se radnja odvija u svemiru, ima barem jednu veliku fizikalnu grešku, te još hrpetinu onih koje se tiču konceptualnog dizajna, učinkovitosti i jednostavne logike. Naravno, ne možemo im zamjeriti, jer gledati pet minuta masovne svemirske bitke bez zvuka nije baš neko veselje. No, nije sve tako crno, pa se tu i tamo nađe neki biser koji pogodi u sridu, poput ’2001: Odiseje u svemiru’,  po općem konsenzusu, jedan od najvjernijih prikaza svemira i svemirskog putovanja na filmu. Ipak, nećemo se baviti onime što valja, nego onime što je u filmovima krivo.
Eksplozije u svemiru
Ova pogreška je na prvi pogled najočitija, ali ujedno tehnički i nije pogreška. Premda mnogi misle da u svemiru ne može doći do eksplozije, to je potpuno krivo. Na žalost, kriv je i način na koji filmovi prikazuju te eksplozije, što je i razlog zašto ovaj ‘efekt’ muči mnoge gledatelje.
Naime, filmotvorci u većini slučajeva griješe i kad rade eksplozije na Zemlji, a kamoli neće u svemiru. Uvijek se ide za onim “veće je bolje“, tako da imamo pol minutne scene s crvenim plamenovima koji idu 50 metara u zrak. Slično je i s prikazom svemirskih eksplozija. One se u stvarnosti mogu desiti, i to ako svemirski brod ima pristup kisiku, nestabilne kemikalije ili ako se radi o nuklearnoj eksploziji (tu namjerno ne spominjemo eksplozije zvijezda, koje su ipak daleko kompleksniji sustavi). No, kako nas kemija uči, proces eksplozije će se događati samo dok se odvija nekontrolirana lančana reakcija i/ili dok ima kisika, a kada jednog od to dvoje ponestane, prestaje i eksplozija, a tim i bilo kakva vatra ili plamenovi. Stoga bi najvjerniji prikaz svemirske eksplozije bio jaki blijesak, a nakon svega sekundu-dvije, vidjeli bismo samo hrpu metala koji lebdi svemirom. Sve to u potpunoj tišini.



Izgleda kao da ima još kisika, pa ćemo ovaj slučaj označiti neriješenim…
Zvuk u svemiru
I dok se eksplozije u svemiru još nekako mogu tolerirati, zvuk je definitivni no-no. Po onom što znamo, u svemiru vlada vakuum, te do sada nisu otkrivena poručja koja bi mogla imati slobodne molekule, a pošto su slobodne molekule potrebne zvuku da putuje, jednadžba je prilično jasna. Naime, zvuk je val, koji se ‘kreće‘ tako što izaziva vibriranje molekula na svom putu (za razliku od svjetla i topline, kojima takve vibracije nisu potrebne). Stoga, ako nema molekula, nema niti načina kojim bi zvuk putovao. Tako da idući put, kada na filmu vidite svemirski brod kojem motor trokira kao stari Wartburg ili eksplozije koje odjekuju velikim ništavilom, slobodno tužite filmski studio za trilijun dolara, jer namjerno pokušavaju promijeniti zakone fizike, zaglupljujući time čovječanstvo.



“Piu-piu-piu-bžšvghhhh-buuuuum-piu-piu!”
Ako se nađete u svemiru bez odijela, smrznuti ćete se za par sekundi i/ili eksplodirati
Ovakvi prizori su bili popularni u malo starijim filmovima: frajera izbace u svemir i on se za svega nekoliko sekundi smrzne, ili još bolje, krv mu proključa, napuše se kao balon i jednostavno eksplodira (sjetite se genijalne scene iz Švarcijevog ‘Totalnog opoziva’). No, bi li se čovjek bez zaštitnog odijela uistinu pretvorio u ledenicu ili eksplodirao? Ne i ne.
Istina, svemir je uglavnom vrlo hladan, ali ako se nađete na nekakvoj optimalnoj udaljenosti od zvijezde, moglo bi vam biti prilično ugodno. Da ste kojim slučajem usred ničega i daleko od bilo kakvog izvora topline, ipak se nalazite u vakuumu, gdje prijenos topline nije toliko velik. Stoga bi i u najgrđoj svemirskoj pripizdini izdržali barem pola minute bez ikakvih trajnih oštećenja. Što se tiče disanja i eksplodiranja, odmah ćemo vam dati mali savjet: ako se kojim slučajem nađete u svemirskom vakuumu, nikako ne pokušavajte zadržavati dah, jer može doći do oštećenja pluća i pucanja bubnjića (što svaki ronioc zna). I u ovom slučaju imate otprilike pola minute vremena dok se sav kisik ne potroši, što će reći da je bolje da imate spremno neko skrovište.
Totalni opoziv – nema clipa sa bivšim guvernerom, ali zato je tu Ronny Cox, da nam demonstrira kako točno NE funkcionira vakuum:




Svemirski brodovi imaju krila i aerodinamični dizajn, te prozore
Niti ovo tehnički nije pogreška, ali definitivno spada u kategoriju nepotrebnih karakteristika, koje su u filmu samo zato da izgledaju cool. Jer, bila letjelica X-wing iz Star Warsa ili Borg Kocka iz Star Treka, kretati će se svemirom istom brzinom. Naime, krila i aerodinamika su ključni na Zemlji, zbog njezine atmosfere, gravitacije i drugih sila. No, u svemiru atmosfera ne postoji, a tako ne postoje niti sile uzgona ni potreba da se letjelica zadrži u zraku, stoga nema potrebe za krilima. I brzina je arbitrarna, jer ovisi samo i jedino o pogonu, pošto trenja u svemiru nema (krivac je ponovno onaj vakuum koji smo već nekoliko puta spomenuli). Stoga, slobodno nakeljite ionski pogon na kantu za smeće, i biti ćete jednako brzi i agilni kao neki super cool dizajnirani spejsši. Također, prozori su još jedna potpuno nepotrebna i potencijalno opasna karakteristika vašeg broda (osim ako lebdite u onom kontejneru iznad Zemlje). Svemir je priiiilično pusto mjesto, tako da za vrijeme svog putovanja, 99,999999% vremena nećete vidjeti ništa osim velike crnine. Ako baš želite gledati van, sigurnije su rješenje kamere, jer se tako sprečava mogućnost udara sitnih svemirskih tijela u prozore, koji su strukturalno najranjiviji dio letjelice.



Džabe Enterpriseu cool dizajn, kada ga svaki put sustigne obična kocka
Svi planeti imaju jednaku klimu na cijelom svom prostoru, te Zemljinu gravitaciju
Planet Hoth je cijeli ledeni. Tatooine je s druge strane, cijeli pustinjski (kao i u gotovo svakoj kategoriji ovog članka, Star Warsi su glavni ‘krivac‘). Tako je otprilike sa svakim planetom u SF filmovima. Ima ih koji su cijeli prašume, koji su jedan veliki ocean ili koji su pak užarena lopta magme. Ono što im je svima zajedničko jest da je na njima moguć život, da svi likovi mogu normalno disati, te prije svega, da se mogu normalno kretati. Da stavimo cijelu situaciju u perspektivu: šanse da se to dogodi su toliko malene, da vam je lakše dobiti 3 puta zaredom na Euro lutriji, nego naići na planet koji ima uvjete slične našoj kugli.
Zemlja je u mnogo pogleda jedinstvena: njezina veličina i sastav, atmosfera, udaljenost od Sunca, putanja, okruženje… sve je to skup karakteristika koje garantiraju da takva, pa niti slična, vrlo vjerojatno ne postoji u svemiru. Ipak, scenaristi uporno rade kopije takvog staništa (primjerice, Star Trek svemir, u koji još možemo ubaciti i humanoide koji izgledaju kao ljudi, samo imaju dvije točkice na sljepoočnici), koje se mogu pripisati jedino lijenošću i/ili nedostatkom mašte.



Znamo da imaju hrpu midiklorijana, ali ovo je ipak malo previše
Nađe se tu još grešaka, koje su uglavnom mogu svrstati u sferu biologije i sociologije. Vanzemaljske kulture se tako uvijek prikazuju bliske našoj, kako jezikom, tako i razumijevanjem nas kao civilizacije. Istina jest da čak niti mi sami ne razumijemo kako žive, primjerice Inuiti, pa kako bismo onda mogli razumijeti neku drugu, napredniju vrstu? Zanimljivo je također kako se sve letjelice u svemiru uvijek nađu u ravnoj liniji, premda lebde ili lete u trodimenzionalnom prostoru (pokušajte zamisliti dvije ili više podmornica, koje se pokušavaju izravnati tako da budu u liniji) sa milijunima različitih mogućnosti položaja. Također, tu su uvijek zanimljiva pitanja poput gravitacije i SF pogona, o kojima smo već pisali u članku o  tehnologiji potrebnoj za međuzvjezdana putovanja.
No, prilično je jasno da će veliki blockbusteri i dalje ignorirati ove greške, sve u svrhu što boljeg i gledatelju zanimljivijeg doživljaja. Na svu sreću, legende poput pokojnog Arthura C. Clarkea i Stanleya Kubricka, pokazale su da se može napravi izvrstan SF film koji je u isto vrijeme i autentičan, na radost svih astrofizičara svijeta.

(Idesh)