Priče.....

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Žena Htabaj
(Maja mit – I Maje smatraju Indijancima…

Živele su u jednom mestu dve žene. Jednoj su komšije nadenuli ime Hkeban, što bi bilo kao – grešnica, a drugu su zvali Uc-kolel, što bi značilo nešto kao – dobra žena.
Hkeban je bila prelepa, ali se neumorno prepuštala ljubavnim gresima. Zbog toga su je prezirali pošteni lokalni ljudi i bežali od nje kao od smrdljivice. Mnogo su puta nameravali da je proteraju iz mesta, mada su ipak više voleli da je imaju „pri ruci“ da bi mogli da je preziru.
Uc-kolel je osim što je bila prelepa, bila vrla, poštena i skromna i zbog toga je uživala poštovanje čitavog susedstva.
Uprkos mnogobrojnim ljubavnim gresima, Hkeban je bila veoma sažaljiva i pomagala je prosjacima koji su dolazili kod nje u potrazi za milostinjom, lečila je bolesne i napuštene, štitila je životinje; bila je čednog srca i smireno je podnosila nepravdu kojom su je obasipali susedi.
Iako telesno podarena, Uc-kolel je bila strogog i nesavitljivog karaktera. Prezirala je skromne jer ih je smatrala manje vrednim od sebe i nije lečila bolesne jer ih se gadila. Život
joj je bio nesavitljiv kao jako stablo, ali joj je srce patilo kao koža zmije.
Jednog dana komšije nisu videle da je Hkeban izašla iz svoje kuće, nisu je videli ni sledećeg dana, ni sledećeg, a ni narednog… Shvatili su da je Hkeban umrla napuštena; samo su joj njene životinje čuvale telo, ližući joj šake i terajući muve. Parfem koji je namirisao čitavo mesto širio se iz njenog nepomičnog tela. Kada je vest stigla do ušiju Uc-kolele, ona se prezrivo nasmejala:
- Nemoguće da leš jedne velike grešnice može da oslobađa bilo kakav parfem – uzviknula je. – Sigurno bi smrdeo na trulo meso.
Međutim, kako je bila radoznala, htela je da se sama uveri. Otišla je na lice mesta i osetivši aromu parfema rekla je otežući:
- Mora biti delo đavola da bi se prevario svet, – dodavši – ako leš ove loše žene miriše tako opojno, moj će leš mirisati još bolje.
Na sahranu Hkebane otišli su samo siromašni koje je ona pomagala i bolesni koje je izlečila, ali svuda kuda je prolazila pogrebna povorka širio se opojni miris parfema, a sledećeg dana njen je grob osvanuo prekriven šumskim cvećem koje je izraslo tokom noći.

Ubrzo nakon toga umrla je Uc-kolel; umrla je kao devica i sigurno se njenoj duši nebo odmah otvorilo. Ali, kakvo iznenađenje! Protivno onome što je ona sama, a i ostali očekivali, njen je leš počeo da širi nepodnošljiv smrad, kao smrad trulog mesa. Komšije su to pripisale činu zlog đavola i došli su na njenu sahranu u velikom broju, noseći bukete cveća da bi joj ukrasili grob. Cveće je već sledećeg jutra uvenulo, a komšije su komentarisale da se i to dogodilo po volji prokletog satane.
Vreme je prolazilo, a poznato je da se nakon smrti Hkebana pretvorila u sladak cvet, jednostavan i mirišljav, nazvan htabentun. Sok ovog cvetića opijao je slatko kao što je za života opijala ljubav Hkebane. Nasuprot tome, Uc-kolel se posle smrti pretvorila u cvet cakam, što cveta na jednom nakostrešenom kaktusu punom bodlji. Cvet tog kaktusa je lep, ali bez mirisa, naime – miriše neprijatno, a na kaktus je lako ubosti se.
Ova lažna žena, pretvorena u cvet cakam, počela je da razmišlja, zavidna, o izuzetnom slučaju Hkebane, dok nije zaključila da se Hkebani nakon smrti dogodilo sve to što joj se dogodilo sigurno zato jer su njeni gresi bili ljubavne prirode. Onda je odlučila da je imitira prepuštajući se ljubavi takođe. Nije joj bilo ni na kraj pameti da sve što se dogodilo kako se već dogodilo bilo zbog Hkebaninog srca, koje se predavalo ljubavi zbog plemenitog i prirodnog impulsa.
Prizvavši u pomoć zle duhove Uc-kolel je postigla dozvolu iz pakla da može da se vrati u život svaki put kada bi to zaželela, pretvorena ponovo u prelepu ženu, da bi zavela muškarce, ali sa zlobnom ljubavlju jer je tvrdoća njenog srca drugačiju ljubav nije dopuštala.
Dakle dobro, nek znaju oni koji hoće da znaju, da je žena po imenu Htabaj, ona koja proizilazi iz cakama, cveta bodljikavog i krutog kaktusa, ta koja se, kada vidi da neki muškarac prilazi, vrati u život i zaskoči ga u hladovini granja češljajući svoju dugu kosu parčetom kaktusa nakostrešenih bodlji. Ona sledi muškarce sve dok joj ne uspe da ih privuče, osvoji i da ih na kraju ubije u žaru paklene ljubavi.

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Vodonošina priča

Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspjevao prenijeti istu količinu vode. Put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom vrču donosio samo polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije godine, iz dana u dan.
Naravno, cijeli vrč je bio ponosan na sebe što do kraja uspješno ispunjava obveze. Siroti napukli vrč se stidio, osjećao poniženo i potišteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
- Sram me, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:
- Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i na strani drugog vrča? To je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj put.

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Otisci u pijesku

Jedne noći čovjek je sanjao. Sanjao je da šeta po plaži s Gospodom. Preko neba prikazivali su se isječci iz njegovog života. Uz svaku scenu na pijesku su se pojavljivala dva para otisaka stopala - jedan je pripadao njemu, a drugi Gospodu.

Kad je zadnja scena završila, još jednom je pogledao otiske u pijesku. Uočio je da na mnogim mjestima vezanima uz njegov životni put postoji samo jedan par otisaka. Također je uočio da je to vezano uz najteže i najtužnije događaje u njegovom životu.

To ga je uznemirilo, te je upitao Gospoda:
- Gospode, rekao si: kad jednom odlučim slijediti te, zauvijek ćeš biti uz mene.Međutim, uočio sam da vezano uz nejteže trenutke mog života, samo je jedan par otisaka u pijesku. Ne razumijem kako to da si me napuštao onda kad sam te najviše trebao.

Gospod je odgovorio:
- Dijete moje, volim te i nikad te ne bih napustio! U najtežim trenucima tvog života, tamo gdje vidiš samo jedan par otisaka, bio sam s tobom i nosio te

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Jednoga dana je neki stranac, zadubljen u crne misli tumarao iznad sela. Susreo je pastira.
Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:
Što te toliko muci, prijatelju?
Neizmjerno sam usamljen.
I ja sam sam, ali nisam tužan.
Možda zato što je Bog s tobom...
Pogodio si.
Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu verovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude, svakoga pojedinog? Kako je moguce da mene voli?
Vidiš li ono naše selo u dolini?
Vidiš svaku kuću, zar ne?
Vidiš li prozore svake kuće?
Onda nemoj očajavati!
Sunce je jedno, pa ipak obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tokom dana ono obasja.
Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Sreća ili nesreća?

Starac i sin radili su na farmi. Imali su samo jednog konja. Jednog dana konj je pobjegao.
- Strašno! - suosjećali su susjedi - Kakva nesreća!
- Sreća? Nesreća? Ah, tko bi znao... - odgovarao bi starac.

Idući tjedan konj se vratio s planine, a s njim je došlo još pet divljih kobila.
- Kakva sreća! - uzviknuli su susjedi.
- Sreća? Nesreća? Tko zna? - odgovarao je starac.

Sljedećeg dana sin je, pokušavajući pripitomiti jednu kobilu pao s nje i slomio nogu.
- Kakva nesreća! - rekli su susjedi.
- Sreća? Nesreća? - upitao je starac.

Počeo je rat, došla je vojska i odvela sve zdrave mladiće. Starčev sin nije im bio od koristi, pa su ga poštedjeli.
- Sreća? Nesreća?

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Loše navike

Bio jednom jedan bogataš koji je zamolio nekog mudraca da pokuša sprečiti njegovog sina od upadanja u loše navike. Stari mudrac na prvom sastanku povede momka na šetnju kroz baštu, te iznenada zastade i zamoli mladića da iščupa jednu malu biljku pored puta.
Mladić uze biljčicu sa svoja dva prsta i izvuče je iz zemlje bez problema zajedno sa korenom. Nakon nje mudrac mu reče da iščupa nešto veću biljku koju mladić opet bez problema izvuče iz zemlje.

“Iščupaj sada onaj grm tamo” – reče starac. Mladić se već zajapurio od napora, ali nakon nekog vremena je uspeo da iščupa i taj grm. Na kraju mu mudrac reče da iščupa obližnje drvo. Mladić je pokušavao i pokušavao, ali na kraju sav u znoju reče: “To je nemoguće!”

“Tako je i sa lošim navikama,” reče starac. “Kada si mlad, lako ih je ukloniti, ali kada ostariš i kada loše navike puste korene, gotovo ništa ih ne može ukloniti u potpunosti.”

“Ne čekaj da loše navike puste korene u tvojoj duši, napusti ih dok još uvek imaš kontrolu nad njima ili će one preuzeti kontrolu nad tobom”

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Uže za vezanje slonova

Jednom prilikom, dok je prolazio pored slonova, čovek zastade i začuđeno se zapita kako to da ova velika stvorenja bivaju zadržana samo malim užetom koje im se veže za prednju nogu.

Nikakvi lanci, nikakvi kavezi, samo uže za koje je bilo očito da ga ovi slonovi mogu pokidati bilo kada, samo kada bi pokušali da pobegnu. Iz nekog razloga oni to nikada ne čine i čovek bijaše jako zbunjen tom činjenicom.

U tom trenutku je primetio trenera u blizini, te ga upita zašto te velike životinje samo stoje tu i ne pokušavaju pobeći. Trener mu odgovori: “Znate, kada su slonovi mladi i mnogo manji nego sada, mi smo koristili uže iste veličine kako bismo ih vezali i oni ga nisu mogli prekinuti jer su bili mali. Kako su odrastali sve više su se navikavali na činjenicu da ne mogu pobeći. Verovali su da ih uže još uvek može zadržati i zato i ne pokušavaju više pobeći.”

Čovek je bio zapanjen. Ovi veliki slonovi se mogu u svakom trenutku osloboditi tih užadi, ali zbog njihovog uverenja da ne mogu, ostaju tu zaglavljeni i zatvoreni.

Koliko nas, poput ovih slonova, ide kroz život držeći se za uverenje da ne možemo nešto učiniti, jer smo nekada nešto pokušali uraditi i nismo uspeli u tome?

Neuspeh je deo učenja; nikada ne smemo odustati od borbe u životu!

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Na ulazu u jedno selo, putnik naiđe na staricu, koja je skupljala ljekovito bilje.
-Dobar dan bako. Možeš li mi reći kakvi su ljudi u ovom selu?
-Kakvi su bili tamo odakle dolaziš sine?
-Bolje ne pitaj. Sebični, pakosni, samo na sebe misle i gledaju kako da drugome naude.
-Eh, sine moj, takve ćeš i ovdje naći! -odgovori starica i nastavi sakupljati biljke.
Malo kasnije naiđe putem još jedan čovjek i također joj se obrati.
-Dobar dan, dobra ženo. Kakvi su ljudi u ovom selu?
-Kakvi su bili tamo odakle dolaziš sine?
-Dobri su bili bako. Gostoljubivi, srdačni i dobrodušni, spremni da pomognu, veseli… Baš mi je bilo žao kada sam morao nastaviti put.
-Da, da… Takve ćeš iste i ovdje naći sinko....

POUKA: Gdje god da pođeš pronaći ćeš i dobro i zlo, o onome što je u tvom srcu ovisi što ćeš u ljudima tražiti i pronalaziti od to dvoje.

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

VODONOŠINA PRIČA
Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga. Nosio ih je na obramici okačene na krajevima. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspjevao da prenese jednu te istu količinu vode.
Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u napuklom krčagu donosio polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako pune dvije godine, iz dana u dan.
Naravno, zdravi krčag je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obavezu, dok se siroti napuknuti krčag stidio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obaveza.
Jednog dana, nakon dvije godine, obratio se vodonoši na izvoru:
- Sramota me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:
- Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog krčaga? To je tako zato, jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak i uvijek sam te podržavao i nosio s te strane. Svaki dan si ih polijevao, kad smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam svoj stol. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.

POUKA
Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo napuknuti krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrjednijim. Samo trebamo uvažavati svakoga onakvim kakvim jeste i gledamo dobru stranu u ljudima.
Ne možemo biti sretni dok ne naučimo iskreno voljeti i ne nađemo svoje mjesto na svijetu. Nema sreće dok ne pronađemo sami sebe!

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

TAJNA VEČNE LJUBAVI

Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci.
Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno:

“Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.”

“Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no prije toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo videti šta dalje.”

Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče:

“Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.”

Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama.

“Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica.

Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge bijahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče:

“Sada presecite uže!”

Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče:

“Eto, to je tajna vječne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

Bepo, čistač ulica – Priča o istrajnosti

Bepo, čistač ulica, radio je svoj posao temeljino i sa uživanjem. Znao je da je njegov rad potreban.

Kad bi čistio ulice činio je to polako i konstantno: kod svakog koraka jedan udah, i kod svakog izdaha jedan zamah metlom.

Korak – disanje – zamah metlom; korak – disanje – zamah metlom; korak – disanje – zamah metlom… Ponekad bi malo zastao i razmišljao gledajući ispred sebe.

Zatim bi nastavio: korak – disanje – zamah metlom; korak disanje – zamah metlom…

Dok bi se Bepo tako pomicao i pred sobom posmatrao neočišćenu ulicu, a iza sebe očišćenu, dolazile bi mu često velike misli. Ali bile su to misli koje su se vrlo teško mogle drugima saopštiti. Nešto kao neki određeni miris kojeg se jedva još sećamo ili kao neka boja o kojoj smo sanjali.

Nakon posla sedeo bi Bepo kod devojčice Momo i pričao joj svoje velike misli. Ona ga je na poseban način slušala. Zato bi se njemu razvezao jezik i pronalazio bi prave reči: “Vidiš Momo”, govorio bi on,” ponekad imaš pred sobom vrlo dugu ulicu, i misliš: strašno je duga, nemoguće ju je očistiti; znaš, tako misliš.”

Pogledao bi ćuteći preda se pa bi nastavio: “I, tada se počneš žuriti i žuriš se sve više i više. A ipak svaki put kad digneš pogled, vidiš da ulica pred tobom nije nimalo kraća. Počneš se još više napinjati pa te onda uhvati strah, i na kraju izgubiš dah i ne možeš dalje. A ulica je još uvek tu. Tako se ne sme raditi.”

Bepo bi kratko vreme razmišljao pa nastavljao: “Ne sme se nikad misliti na celu ulicu odjednom, razumeš li? Mora se misliti samo na sedeći korak, na sedeće disanje, na sedeći zamah metlom. I uvek iznova samo na sedeći”.

Ponovo bi zastao i razmislio pre nego što doda: “Takav rad donosi radost. To je jako važno. Tada se posao i uradi dobro. Tako to treba raditi.”

Nakon dugog predaha nastavio bi: “Onda najednom vidiš da je cela ulica očišćena – korak po korak. Uopšte ne znaš kako, a pri tom ne izgubiš dah.”

I klimajući glavom, Bepo bi još jednom ponovio na kraju: to je jako važno!

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

NEPAMETNA LJUBAV!

Jedna arapska princeza zaljubila se u svog roba i izrazila želju da se
uda za njega. Koliko god da se je njen otac suprotstavljao i šta god da
radio da je odvrati, ništa nije vrijedilo. Na kraju se je pojavio jedan
mudrac koji mu je rekao: “Na pogrešnom ste putu. Ako joj zabranite da se
uda i da ga viđa, samo će se još više zaljubiti.”

“Pa šta da radim?” – upitao je kalif.

Mudrac je predložio rješenje. Kalif je bio skeptičan, ali je ipak na
kraju riješio da pokuša. Pozvao je princezu i rekao joj: “Hoću da stavim
na probu tvoju ljubav prema tom mladiću. Bićeš zaključana trideset dana
i noći u istoj ćeliji zajedno sa njim. Ako i poslije toga budeš željela
da se udaš za njega, dobićeš moj pristanak.”

Princeza je, van sebe od radosti, zagrlila oca i radosno prihvatila probu.

Prvih nekoliko dana sve je bilo dobro. Zatim je počela da osjeća dosadu.
Nakon jedne sedmice osjetila je potrebu za društvom, dok su riječi i
postupci roba sve više počeli da je razdražuju. Nakon deset dana bacila
se na vrata ćelije, lupajući rukama i vičući da joj otvore. Kada su je
najzad pustili, bacila se ocu oko vrata, plačući, zahvalna što ju je
oslobodio čovjeka koga je sada mrzila.

***

Za pravi odnos i pravu ljubav ponekad je potrebna distanca..

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

MORAM

Koliko često koristimo tu riječ ? Moram nešto uraditi, moram negdje
otići, moram nešto završiti. Koliko često osjetimo da smo na nešto
natjerani, da se ne uspijevamo oteti nekom neugodnom osjećaju, da nešto
moramo iako smo već u startu svjesni da nam to neće donijeti ni sreću ni
zadovoljstvo.

Definicija riječi morati znači uraditi nešto pod unutrašnjim ili
vanjskim pritiskom. Raditi nešto pod pritiskom je raditi nešto nazor, na
silu. Kvaka je u tome da sila nikad nije bila odraz snage već slabosti.

Velika je razlika kad nešto radimo iz sopstvene želje (potrebe) nasuprot
onome što radimo jer osjećamo da nemamo izbora, da nešto trebamo, da
tako moramo (nemoći). Ako imamo dojam kako stalno nešto moramo, kako je
morati postala naša svakodnevnica zastanimo na trenutak i upitajmo sami
sebe:

Da li zaista sve to mora biti baš onako kako sada jeste?

Ako na to odgovorimo potvrdno i sa uzdahom… mora, ja nemam izbora… ja zaista ne znam drugačije!?

Mora li to biti tako ? Da li želimo da je tako ili se nikako ne uspijevamo oduprijeti svemu tome.

Ako preskočimo svoja refleksna opravdavanja i relativiziranja možemo
doći do odgovora na pitanje kako razmišljamo i kako svoje odluke
provodimo u stvarnosti. Činjenica je da imamo slobodnu volju toliku da
možemo poželjeti bukvalno sve što nam može pasti na pamet. Ako i pored
toga ne osjećamo sposobnost da radimo nešto jer to od srca želimo onda
smo se možda nekad, u nekom trenutku prošlosti odrekli jednog dijela
svoje slobode.

Natjerani bili… morali tako !?

Ako smo pod utiskom da naša djela nisu adekvatan nastavak naših želja
već posljedica nekog oblika pritiska sumnjam da tako bilo ko može biti
istinski sretan i zadovoljan. Nekad možemo imati utisak da smo
izgubljeni u vremenu i prostoru. Tada čovjeku, pritjeranom uza zid ne
ostaje ništa sem njegovih misli.

To je jedan korak u pravom smjeru iako će nas teško sama misao izbaviti
iz neke situacije. Ipak, već i spoznaja njenog postojanja u nama nam
daje odličnu priliku da hrabro napravimo taj prvi korak.

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

NOVA SNAGA

Nemoguće je u životu ne biti slab. Nemoguće se uvijek održati na nogama,
ne proplakati, ne osjetiti samosažaljenje i muku, ne upasti u
depresiju, nemoguće je ne naljutiti se, ponekad ne baciti koplje u
trnje, ne doživjeti mračne trenutke, kad ti se čini da su ti svi ljudi
neprijatelji i da život nema smisla.

No, ne samo da dođu takvi trenuci, nego ti smiješ biti slab.
Slabost je trenutak kad te Bog zove da podigneš ruke k Njemu i vikneš:
Oče bez tebe dalje ne mogu. Pad je trenutak milosti. Pokleknuo si možda
ne samo na poslu, ne samo u svađi s bračnim drugom, ne samo da si
izgubio najboljeg prijatelja, nego si možda pokleknuo i u teškom grijehu
protiv kojega se već dugo boriš, opet si napravio grešku za koju si
rekao da je nikad više nećeš učiniti.

Da, na tebi je da odlučiš ne pasti, ali nije uvijek u tvojoj moći, da
zaista ne padneš. Ako je Bog dopustio da padneš, On ima neki veći cilj,
veći razlog zbog kojeg je to dopustio. Na tebi je da ga upitaš zašto i
kreneš u ono novo prema kojemu ti je otvorio vrata.

Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o
Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno
je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se
tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš
još odlučnije naprijed.

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

PRSTEN NA MALOM PRSTU LIJEVE RUKE

Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:

“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni
za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam
nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da
me više cijene?”

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu
ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…”
Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i
možda bih ti onda mogao pomoći.”

“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.

“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom
prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je
vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti
dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvataj manje
od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi
prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije
rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se
smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno
ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u
zamjenu za prsten. Neko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i
bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvata ništa manje
od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je
više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se.
Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti
ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.

“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda
sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći
zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”

“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je
učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo
uzjaši konja i idi zlataru. Ko to može znati bolje od njega? Reci mu da
želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma
koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”

Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo
uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”

“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.

“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.

“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput
ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može
procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko
nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi
prsten na mali prst lijeve ruke..

» Olimpijske priče
» Najlepše bajke sveta
» Strašne priče
» Price o Anstajnu.
» Tolkinove priče