PJESMA O NAŠEM PRIJATELJSTVU

Imati prijatelja dar je neba.
Znak je ljubavi Boga spram čovjeka.

Mene Bog dragi veoma ljubi
Jer je Tebe meni dao.

Da budeš tu kraj mene,
Sa mnom skupa K njemu da kročiš.
Zajedno mi smo jači.
Zajedno, sila smo Božje!

Božje smo oruđe i Ti i ja
Za ostvarenje jednog mu plana.

Za sada obrisi tek znani su meni
Ali molit ću ga da mi jasno progovori.

Što da Ti i ja za Njega učinimo,
Na koji način da ga sobom proslavimo.

Spas svih ljudi Njemu je mio
Nijedan nesretan na zemlji da bude.

U sebe se zagledajmo
Kakve darove mi posjedujemo.
Ne drijemajmo, za bližnje ih upotrijebimo
Jer pozvani smo da ko Krist ljubimo.

Ljubimo ih srca čista, gorljiva, radosna
I tako hodit ćemo mi putem savršenstva.

Sa onim što imamo, što mi jesmo
Oca nebeskog proslavljajmo, duše bližnjih spašavajmo.

APOSTOLI LJUBAVI BOŽJE mi budimo
I s tim mislima u tisućljeće treće smjelo zakoračimo.

MOJ PRIJATELJ

Prijatelj je čisto djelo Božje.
Bog uspostavi tu "ljudsku kategoriju",
Bog stvori to Srce,
Bog dade od Duha svog.
Tako nastaje Prijatelj!

Prijatelj - to je čudesni Božji zahvat!
Prijatelj je odsjev Trojedinog Boga,
Osoba je to velikoga srca
Prožetog Njegovom veličanstvenom ljubavlju.

Prijatelj uvijek uzdiže k visinama svijetlim
Do zvijezda sjajnih, do prijestola Božjeg bijeloga.
Prijatelj je novi čovjek, novi stvor
Koji po Kristu Gospodinu nasta.
Prijatelj je slika samoga Krista koj' Spasitelj je
Koj' Oca pozna i njegovo kraljevstvo ljubavi gradi.

Zato moj Prijatelj cijene nema,
Nema cijene što se mjerit ne da,
Nema cijene što je dio Neizmjernog,
Nema cijene Srce Prijatelja koji mene ljubi.

Moj Prijatelj poljubac je Božji meni
Moj Prijatelj zagrljaj je ljubavi Njeg've
MOJ PRIJATELJ NAJVEĆE JE MOJE BLAGO!
*
Neka je blagoslovljen Bog
Po Prijatelju mom!



PRIJATELJ JE PRONAĐEN

Usamljeni stranac više ne luta.
I nije više usamljen.
I prestao je biti stranac.

Jer nebo mu se osmjehnulo:
Prijatelj žuđeni je pronađen.
Srce je sad mirno, posve.

Nesigurnost, tuga, iščezli su
Osmjeh lice krasi,
A nosnice upijaju dah života.

Hvala Bogu, priča je lijepog kraja.
Bogu hvala, ljubav zaista postoji.
Iz nje iznikoše prijatelj taj predivni.

Bicikl

Ovdje se radi o dva kotača,
O dvije-tri štange i jednom sicu.
Ovisi o tom kako tko shvaća,
A zapravo stvar je u običnom vicu.

Trebam bicikl na pola dana.
Zašto ga trebam priča je duga.
Važno je samo to da ga nemam
to jest bicikl, al' imam druga.

Stoput me zvao: 'Daj stari svrati!'
On će bicikl sigurno dati.
I tako eto u čvrstoj vjeri
po taj bicikl odlazim k Peri.

Pero i ja smo bili ko braća,
Sjedili uvijek u istoj klupi,
Pušili tajno u istoj šupi,
od prvih praćki do dugih hlača.

Sve je to krasno u istoj klupi.
A što ako Peri u glavu lupi
Pa kaže: 'Ja ti bicikl ne dam.
Ako ga trebaš - ti si ga kupi?'

Zar da mi Pero okrene leđa?
Otkud mi pravo da njega vrijeđam.
Da je bicikl od suhog zlata,
pa ja ga trebam na dva-tri sata.

Ne može Pero da se ne sjeti,
Bio je sa mnom u istoj četi.
Pod kišom granata, u istoj borbi,
Nosili smo glavu u istoj torbi.

Međutim, bicikl nije granata,
A već je prošlo i dosta od rata.
Čovjek se mijenja i tko će ga znati
Hoće li dati - neće li dati.

Ma tko, je l' Pero? Šta ja tu mlatim!
Pero mi mora bicikl dati!
Zar starog druga da on iznevjeri?
Kome ću drugom ako ne k Peri?

Kum sam mu sinu u crkvi bio
Kad nitko do naših nije to htio.
Izgubih člansku zbog takvoga gafa,
Al' mi smo zvali čak i fotografa.

I sad se tu grizem zbog jednog bicikla
Dok mahnito lupam na njegova vrata.
On ništa ne zna, on pita 'Tko je?'
A ja mu kroz vrata dreknem svoje:

'Ja sam Pero, ja! Došao sam ti reći
da ideš u vražju mater i ti i tvoj bicikl!
Požderi si ga!'