Herbatika-lekovito bilje

Crvena ribizla – ljekovita svojstva



Europa poznaje ribiz preko poznatog prirodoslovca Hieronymusa Bocka koji u svojim zapisima još davne 1539. godine za ribiz tvrdi da je “ukusno Ivanovo grožđe posađeno u kraljevskim vrtovima”. Zanimljivo je napomenuti da ribiz nisu poznavali ni stari Rimljani niti stari Grci. Grm ribiza naraste do 2,5 metara. Listovi su mu troperasti do peteroperasti zelene boje, na rubu su grubo nazubljeni. Plod su bobe crvene boje intezitet koje zavisi o sorti. U sočnim i ukusnim bobama su sjemenke duguljastog oblika. Grane su lako lomljive. Cvate u travnju, sve do lipnja. Miris mu je neutralan, a okus kiselkast.

Crveni ribiz je rasprostranjen u šikarama sjeverne Europe i Sibira gdje raste samoniklo. U našim krajevima javlja se dosta rijetko kao samonikla biljka, i to većinom na vlažnim područjima, uz rijeke, među grmljem i raznim drvećem, a uzgaja se u vrtovima. Plod se sabire u srpnju za pripremu raznih osvježavajućih pića i jela, a mlado lišće sabire se u svibnju ili u mjesecu rujnu.
Ljekoviti sadržaj. Plod sadrži 80-85% vode, 5% šećera, 1,5%-2% slobodnih kiselina, najviše limunske i jabučne, 1,5% pektina, 0,5% do 0,7% bjelančevina, invertin, metil salicilat, crvenu boju.
Crveni ribiz ili kako ga u narodu nazivaju, Ivanovo grožđe, u pučkoj medicini predstavlja voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo i ljekovito djeluje. Svježi ribiz i sok ribiza pomažu radu žlijezda slinovnica, u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi i u smanjenju bjelančevina u urinu, te u jačanju apetita, u odstranjivanju otrovnih tvari, pogotovo iz crijeva i uništavanju crijevnih parazita.
Crveni ribiz ubrzava tok liječenja i oporavak, pogotovo dijabetičara, dobar je kod zatvora, jer uništava trulež, a sjemenke u borbi potiču rad crijeva.

Ljekovito djelovanje crvenog ribiza:
- Crveni ribiz općenito jača organizam i nadomješta manjak vitamina.
- Ljekovito djeluje na reumatske tegobe, giht i išijas.
- Gotovo je nepotrebno reći da su sok, džemovi i marmelade od crvenog ribiza izuzetno ljekoviti i preporučljivi u svakodnevnoj ishrani, a pogotovo u mnogim dijetama.
- Sirup jača srce i liječi od ospica, vodenih kozica, skorbuta i raznih groznica.
- Lišće se koristi za pripremu čajeva kojima se liječe oboljenja jetre, skleroza krvnih žila, visoki tlak i upala mjehura.
- Korijen, pomiješan s lišćem i plodom, kao čajna mješavina uzima se za liječenje bubrega i mjehura, raznih upala te uklanja suvišne bjelančevine u mokraći.
- Zapadna pučka medicina crveni ribiz koristi u liječenju: AIDSa, astme, groznice, infekcije gljivicama, HIV-infekcije, urinarnih tegoba i infekcija, vaskularnih bolesti, za nadoknadu vitamina C, te za otvaranje apetita.

Crni ribiz – ljekovita biljka



Crni ribiz ima i druga imena, primjerice grozdić, ribizla crna, samorodina ili svib. Biljka potječe iz euroazijskih šuma, a rasprostranjena je po većem dijelu Europe. Prema zapisima iz 16. st. (Peter forestus), koristila se za liječenje mokraćnog mjehura, a opat Bailly de Montaran u svojoj knjizi “Čudesna svojstva crnog ribizla” opisuje izvandredna ljekovita svojstva crnog ribiza.
Grm crnog ribiza veoma je sličan grmu crvenog ribiza. Naraste do 2 metra, lomljivih je grana s listovima tro- do peterokrpatima, na rubu dvostruko pilastima. S donje strane listova su uljne žlijezde koje daju karakterističan miris cijeloj biljci. Zelenkastožutkasti cvijetovi, na rubovima smeđecrveni, vise u grozdovima. Plod su bobe, u početku smeđecrvene a kad sazriju tamnocrvene boje. Vrijeme cvatnje mu je u travnju i svibnju. Crni ribiz je karakterističnog mirisa, a plod, posebnog slatko-kiselkastog okusa i miriše po mošusu. Čitava biljka ima miris po stjenicama. Raste u vrtovima i voćnjacima, u vlažnim šumama i šikarama.

List crnog ribiza se bere u travnju i svibnju, plod (Fructus Ribes nigri) u lipnju, a korijen se vadi u rujnu. Ljekoviti sadržaj lista je eterično ulje, tanin, emulzin, organske kiseline, lakohlapljive tvari i vitamin C, a ploda vitamini C, J, P, malo eteričnog ulja, mineralne soli, šećer, pektin, boje (antocijan) jabučna i citronska kiselina, flavonoidi, te gama linolinska kiselina.
Čaj od listova primjenjuje se uspješno u liječenju arterioskleroze, koju i sprječava, te u liječenju oboljenja bubrega i mjehura, grčeva, glavobolje, kašlja, i to najtežih oblika kao što su hripavac i grčeviti kašalj, vodene bolesti i teškoća s mokrenjem, te u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi. Vrući čaj od listova crnog ribiza pojačava znojenje i dobar je protiv visoke temperature.

Ekstrakt pupoljka crnog ribiza rabi se za stimuliranje sekretona, antiupalnog hormona u adenomu prostate, te za liječenje materičnog fibroma, cista na jajnicima, astme, emfizema, ekcema, migrene, kroničnog bronhitisa, alergijskih bolesti, astenije ili malaksalosti, naručito u starijoj dobi, krvnog tlaka, dismenoreje, urtikarije, psorijaze, nadbubrežne žlijezde, reumatizma, artroze, artritisa u malim zglobovima te kod hiperuremije, (Hortus), osteoporoze, upalnih procesa, a pomaže i pri oporavku nakon bolesti. Prema dr. Jamesu, ulje crnog ribiza korisno je sredstvo i za liječenje multiple skleroze.

Zapadna pučka medicina crni ribiz koristi u liječenju apscesa, bolesti srca, čira, imunološkog sustava, bolesti živaca, bolesti grla i usta, dišnih organa, edema, prehlade, raka, raznih poremećaja metabolizma, reume, rana, stresa, ulkusa, vaskularnih i vodenih bolesti.

Crna ribizla

Ljekovito djelovanje crne ribizle:
- Plod crnog ribiza uz vitamin C sadrži vitamin J, nazvan plućnim vitaminom i ima jako antibakterijsko djelovanje a učinkovit je u liječenju plućnih oboljenja i raznih infekcija usta i grla.
- Messegue ga hvali kao uspješan lijek protiv reume i bolesti mjehura.
- Za liječenje reume i gihta uzima se sok i priređuju kupke od lista crnog ribiza.
- Preventivno, protiv stvaranja kamenaca, uzima se svježi ili konzervirani sok.
- Sok konzerviran s medom pogodan je za liječenje djece koje obolijevaju na dišnim organima.
- Toplim sokom liječe se upala grla, otečeni krajnici i bolovi u vratu.
- Ako se sok uzima kroz duže vrijeme, liječi jetru, artritis i oboljenja mokraćnih putova.
- Sok od crnog ribiza pomiješan s rakijom, izvrstan je napitak koji pomaže u detoksikaciji organizma odstranjujući sve otrove.
- Čajem od listova crnog ribiza postiže se zapanjujući učinak u zaustavljanju proljeva.
- Zbog tanina u listovima čaj djeluje protuupalno pa se koristi kod oboljenja na koži i rana te kod upala unutarnjih organa.

Trešnja i prirodna medicina



Drvo trešnje potječe iz Male Azije, koja se smatra njenom domovinom, a zatim se trešnja širi prema Europi, gdje danas raste u skupinama listopadnih šuma kao divlje samoniklo stablo. Stablo naraste i do 20 metara. Kora mu je glatka tamnosmeđa i ljušti se u tankim slojevima. Eliptični ovalni ili obrnuto jajasti listovi, na vrhu su zašiljeni, a s gornje su strane svjetliji. Na rubovima listova su jednostruki ili dvostruki pilasti uresi. Lijepi, bijeli ili ljubičasti mirišljavi cvjetovi okruglastih latica, tvore čuperke na dugim peteljkama. Plod je mesnata koštunica različitih boja i okusa.
Vrijeme cvatnje je travanj mjesec u kojem se razvija i list. Cvijet je ugodna mirisa i slatkastog okusa.
Trešnja raste samonikla i kao divlja, u svijetlim šumama uz potoke i rijeke, te kao kultivirana vrsta u vrtovima i voćnjacima.

Za branje i preradu su pogodni cvijet, list i kora, koji se sabiru u proljeće, a plod u svibnju i lipnju, ovisno o sorti, kada se sakupljaju koštice i peteljke trešnje.
Plod sadrži oko 79-82 posto vode, 10-11 posto šećera, 0,76-0,91 posto jabučne, vinske, limunske i folne kiseline, 1,76 posto pektina i tanina, 1,29 posto dušičnih tvari, enzime, tanin, boju ceracianin, sumpora 30mg, fosfora 22mg, kalcija 15mg, kalija 200-300mg, glikozid, cijanovodičnu kiselinu, vitamine B, C 12,5mg i karotin (provitamin A) 0,3mg; u peteljkama oko 0,82 posto amigdalina. Energetska vrijednost ploda je 247kJ ili 59 kal.
Zapadna pučka medicina rabi trešnju za liječenje: adenoma, anemije, bronhitisa, bronhijalnih komplikacija, cistitisa, dispepsije, edema, izgubljenog apetita, kašlja, konstipacije, kaheksije, katara, opekotina, raznih rana, slabosti, vrućice, zatvora, za inhaliranje.
Od trešnje se proizvodi liker i korigens okusa i boje namirnica. Od trešnjina drveta proizvodi se pokućstvo i furnir.

Trešnja

Ljekovito djelovanje trešnji:
Trešnja se od davnina koristi u pučkoj medicini jer djeluje blagotvorno i ljekovito na organizam, i to ponajprije
- na crijevnu floru i na rad crijeva, te kod zatvora i za detoksikaciju crijeva
- kao dijetetik nezamjenjiva je hrana srčanim bolesnicima jer otklanja nadutost, a time i dizanje ošita, što im stvara smetnje
- osvježavajuće djelovanje trešnje pomaže u oslabljene jetre i žuči
- na prirodan način nadoknađuje razne minerale
- ublažava kašalj i olakšava iskašljavanje
- peteljke trešnje učinkovite su u liječenju upala mokraćnih kanala i kamenaca u njima
- ljekovitim kurama s trešnjama uspješno se otklanjaju zamor i crijevni paraziti, smiruje organizam i muskulatura glatkih mišića te umiruju živci
- smola od trešnjina stabla, rastopljena u vinu liječi stari kronični kašalj
- od sjemenki se proizvodi ulje koje se rabi za liječenje, odnosno za sprječavanje srčane kapi.

Marelica kao lijek



Marelica potječe iz Srednje Azije, odakle je preko Indije i Irana došla u grčku te se udomaćila u toplim predjelima Europe. U Kini se uzgajala već 2000. g.pr.n.e., pod imenom “sing”. Veliki arapski kirurg Meshue liječio je marelicom bolesti uha. Razgranato stablo marelice naraste i do 5m. Okrugli jajasti listovi na rubu su fino nazubljeni. Cvijet je izvana crveni a iznutra bijeli. Plod je sočna okrugla lopta narančaste boje s crvenim mrljama i dlačicama na kožici u kojoj je gorka ili slatka koštunjava sjemenka. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je mirisan i sladak.

Marelica se sadi u vrtovima oko kuća, u voćnjacima te na plantažama. Sabiru se svi dijelovi voćke, plod za jelo, a za lijek se koriste: cvijet, kora, korijen i sjemnka iz koje se dobiva eterično ulje.
Plod marelice sadrži oko 80% vode, oko 10% šećera, bjelančevina 0,6%, masnog ulja 0,4%, ugljikohidrata 8-15%, biljnih vlakana 8,2%, kiseline leatril, folnu, limunovu, jabučnu i vinsku, te kalija 320mg, kalcija, magnezija, željeza, natrija, silicija, fosfora kao i vitamina P, karotina 1500mg, C i E vitamina.
Od marelice se pripremaju sokovi, sirupi, marmelade i ekstrakt.
Eteričnim uljem izvrsno se liječe razne kožne nečistoće i tegobe, te se uvelike koristi u kozmetici i farmakologiji. Znanstvena istraživanja potvrđuju da “laetril” koji se nalazi u sjemenci sadrži vitamin B17, koji ljekovito djeluje kod dobroćudnih i zloćudnih tumora. Kako osobama s bolesnom jetrom nije preporučljivo jesti svježe koštuničavo voće , sušena marelica je izvrsna zamjena i dobro ljekovito sredstvo za liječenje anemije.
Koštuničavo voće jede se drugačije nego drugo. Tako s npr kod oboljenja jetre, gušterače i želuca preporučuje ne uzimati ga, a pogotovo ne na prazan želudac.
Koštuničavo voće jede se polagano i dobro žvače,a preporučjivo ga je jesti s crnim kruhom, jer on smanjuje kiselu reakciju.
Koštuničavo voće mora biti potpuno zrelo i iza njega se ne smije piti voda.
Reumatičarima i drugim osobama kojima nije dozvoljeno konzumiranje svježeg koštuničavog voća, preporuča se kompot.
Zapadna pučka medicina rabi marelicu za liječenje: akni, bolesti očiju, bolesti kože, kašlja, konstipacije, povreda i rana, napetog živčanog sustava, kao i za izazivanje povraćanja, za čišćenje crijeva, u kozmetici i za bojenje namirnica.

Marelica

Ljekovito djelovanje marelice:
- Marelica se može uzimati u svim dijetama kod kojih je potrebno jačanje organizma, za što je bolje sušena marelica koja osim toga, bolje gasi žeđ od svježe marelice i lako je probavljiva.
- Preporučuje se kod pomanjkanja vitamina, kao i kod poremećaja izazvanih nedostatnim količinama mineralnih tvari u organizmu.
- Cvijet marelice je tonikum za ženske bolesti.
- Kora i korijen stabla koriste se kod površinskih kožnih tegoba, te kod raznih trovanja.
- Sjemenke se koriste u liječenju astme, kašlja, akutnog i kroničnog, bronhitisa, te za pojačano pražnjenje crijeva.

Ljekovita svojstva grejpa



Grejp pripada porodici Rutvice, a poznat je kao antibakterik, antioksidant, antitumor, dijetetik, fungicid, kardiotonik, mikocid, remineralizant i vermifug. Druga imena su mu i grep, grapefruit i limunka. Ljekovitost grejpa dobro su poznavali Abordžini iz Australije, koji ga koriste kao univerzalni lijek. Smatra se da je grejp križanac naranče i limuna. To je zimzeleno drvce s izrazito velikim plodovima žute boje, spljoštenog oblika, bez naručitog mirisa i gorkog okusa, svojstvenog grejpu. Raste na područjima tropske i suptropske klime. Ubiru se i prerađuju svi dijelovi biljke: pup, list, cvijet, plod i sjeme.
Ljekoviti sadržaj: voda 88%, bjelančevine 0,5%, šećer 6,4%, triptohan, metionin, lisina, furanokumarin, apigenin, hesperidin, limonin, naringin, naringenin, nobiletin, 2,23% limunove kiseline i vitamina C čak oko 40mg, zatim vitamina A, B6, B12, D, E, K te 17mg kalcija, 18mg fosfora, magnezij, mangan, cink, bakar, željezo i brom.

Grejp je izvrsno i ukusno voće koje mogu jesti i zdravi i bolesni, a pogotovo osobe kojima je potreban vitamin C, fosfor i kalcij. Ekstrakt sjemenki grejpa jako je sredstvo koje uspješno djeluje protiv oko 800 vrsta bakterija i oko 100 vrsta gljivica te se preporuča u liječenju ameba, glista i gljivica, kao i u liječenju gljivičnih i drugih nametnika na biljkama i životinjama.
Sok grejpa bogat bioflavonoidima djeluje na metabolizam, pogotovo na enzime koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala, pomažu radu jetre, jača arterije.
Preventivno djeluje protiv nastanka karcinoma, naručito uništava karcinogene spojeve koji nastaju kao produkt pušenja.
Od cvijeta se priprema esencija koja liječi nesanicu, tegobe želuca i srca.
Ekstrakt od lista djeluje protuupalno.

Grejp

Ljekovito djelovanje grejpa:
Nacionalno američko udruženje kemičara savjetuje uzimanje soka od grejpa kao sastavni dio doručka, jer pruža zaštitu od karcinoma pluća i kolona. Sok crvenog grejpa sadrži likopen i karotenoid, koji imaju antitumorno svojstvo.
Novija saznanja o grejpu govore da je vrlo uspješan protiv virusa i bakterijam gripe i prehlade, u prevenciji karcinoma i srčanih bolesti te da jača imuno-sustav kod upalnih stanja organizma.
Također pomaže kod osteoartritisa i reumatskog artritisa te djeluje na ravnotežu hematokrita u krvi.

Kupine kao lijek



Nazivaju je još i crnom jagodom, crnom kupinom, crnom malinom, kupinjačom i kupinom divljom. Ova biljka poznata je još iz antičkih vremena, a rasprostranjena je većinom po sjevernoj polutki naše planete. Grčki liječnik Dioskurid preporučivao ju je za liječenje usne šupljine, crijeva, želuca, maternice, kože i raznih rana, Plinije za proljeve i krvarenja, a Galen za odstranjivanje kamenaca. Kao dobar lijek za grlobolju, zubobolju, migrenu, groznicu i kašalj, spominje je i sveta Hildegarda u srednjem vijeku.
Kupina raste kao veliki grm dugih i savijenih grana punih bodlja. Listovi su perasti, na rubu pilasto nazbuljenih, s gornje strane tamnozeleni i glatki, a odozdo obrasli gusto pustenastim dlačicama. Cvjetovi su bijeli, smješteni na lažnom štitcu, a svaki cvijet nosi mnogo peštica iz kojih se razvija po jedna mala mesnata koštunica, a sve zajedno povezane čine plod kupine koji je najprije zelenocrven, a potom crn. Slična vrsta je ostruga (Rubus caesius L) koja pripada istom rodu kao i kupina.
Cvate u svibnju i lipnju. Bezmirisni mladi listovi su gorkastoslatkasti, a plod je mirisan, sladak i sočan.
Kupina raste uz rubove šuma, polja, oranica, livada, šikara i živica, uz putove, pruge i potoke. U našoj zemlji uspijeva na svim nadmorskim visinama, od obale mora do viših planina.
Protiv nametnika u crijevima, glista, trakavice, ameba, svježe plodove kupina valja uzimati u većoj količini kao i sok od kupina pomiješan s rakijom. Kupina osvježava i hladi organizam, te se sok pije i kod visoke temperature. Jača krv i cijeli organizam, umiruje živce pogotovo napetost i nervozu, te pomaže kod nesanice, u tom je slučaju dobro pojesti obrok kupina prije spavanja ili popiti sok pomiješan s malo rakije. Korijen kupine u čajnim mješavinama pojačava diuretično djelovanje i pomaže u zaustavljanju krvarenja u menopauzi.

Detektor
Ako su listovi kupine s donje strane glatki znači da na tom mjestu ima mnogo podzemnih voda, a ako su s donje strane dlakavik ima ih malo i jako su duboko.

Kontraindikacije
Osobe s poremećenom probavom i zatvorom ne bi smjele uzimati kupinu ni u kom obliku.

Protiv pušenja
Žvakanje mladih izdanaka, pupoljaka kupine pomaže nastojanja u prestanku pušenja, jer poslije žvakanja, cigareta nikako ne paše.

Crne jagode ili kupine

Ljekovito djelovanje kupina:
- Čaj od listova kupine je dobar (preporuka komisije E) za sve vrste proljeva, a njime ispiremo i grlo kod upale krajnika, zubnog mesa, guše, ranica, te kod povišene temperature. U čak za grgljanje dobro je dodati sto kapi propolisa. Kod upale zubnog mesa i skorbuta dobro je žvakati listove.
- Mladi izdanci i listovi kupine, s mladim izdancima koprive, bazge, jaglaca i šumske jagode dio su poznatog proljetnog čaja za čišćenje krvi.
- Za izbacivanje sekreta i sluzi iz bronhija, čaju od listova kupine dodati med i propolis. Takav čaj otvara apetit te liječi želudac. Čaj od listova pojačava mokrenje.
- Plodovi kupine dobar su afrodizijak, pa ga zbog toga cijene u arapskom narodu, gdje njeguju i običaj žvakanja listova. Vina i sirupi od kupine također pojačavaju spolni nagon muškaraca.
- Kupina je bogata vitaminom C te se koristi za jačanje želuca, probave, pluća, krvi i zubnog mesa. Jača, čisti i obnavlja crijevnu floru, a suhim plodovima kupine jača se slabi želudac.

Ricinus – ljekovita biljka



Iz povijesti:
Domovina ricinusa su južna Azija i tropski dio Afrike. U starom Egiptu još 4000 godina pr. n. e. uzgajao se za dobivanje ulja. Kao jak otrov, ricin rabe bioteroristi za atentate.

Opis:
Jednogodišnja do dvogodišnja biljka s jako razvijenim ograncima koji narastu i do 1,5m. Listovi su veliki i krpasti, cvjetovi jednospolni, neugledni, a razvijaju se u prostranim cvatovima. Plod je bodljikavi tobolac s tri sjemenke. Sjemenke imaju tvrdu i glatku pjegavu lupinu. Cijela biljka je otrovna.
Vrijeme cvatnje: lipanj-srpanj
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, a sjemenke su ugodna okusa.
Stanište: Uzgaja se plantažno, a može se naći i u poludivljem obliku u prirodi. Ponekad je možemo vidjeti i u vrtovima, gdje se uzgaja kao ukrasna biljka.
Branje i prerada: Prikuplja se sjeme od kojega se hladnim prešanjem dobiva ulje. Ulje nije otrovno i ljekovito je, ali ostatak sjemena tzv. uljni kolač, jeste otrovan jer sadrži ricin koji je jak otrov. Može se brati list i korijen kojeg sušimo na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: Ricin – toksalbumin – fitotoksin , fitotoksalbumin, protein, lecitin, masno ulje – triglicerid ricinolske kiseline, alkaloid piridin, vitamin E.

Toksičnost: Ricin se ubraja među jače otrove, i uspoređuje se s otrovom kobre, te aconitumom, otrovnim bacilom difterije. Trovanje sjemenkama ricinusa može izazvati smrt djeteta ako pojede samo jednu sjemenku, a odrasli čovjek može umrijeti ako pojede osam sjemenki. Otrov izaziva sljepljivanje eritrocita emboliju tj začepljenje žila u plućima, razgrađuje bjelančevine i uništava ribozome – krvna tjelašca itd.
Otrovni dijelovi biljke: cijela biljka a naročito zgnječena sjemenka.
Simptomi trovanja: mučnina, povraćanje, bol želuca, krvavi proljev, depresija, drhtanje, znojenje, konvulzije – grčevi, otkazivanje rada jetre, bubrega, koma.
Alergije: kontakt sa zgnječenom sjemenkom izaziva alergijsku reakciju na koži.

Ricinus

Ljekovito djelovanje ricinusa:
U pučkoj medicini ricinus je, odnosno ricinusovo ulje tradicionalno sredstvo u liječenju zatvora i tegoba crijeva, hemeroida, analnih fistula, polipa u crijevima, katara želuca i crijeva, te protiv crijevnih nametnika. Koristi se također u klizmi koja se daje u liječenju raznih bolesti, prije ili poslije operacije.
- Koristi se u liječenju kožnih bolesti i raznih kožnih nečistoća, te bora na licu i bradavica.
- grčeva, otečene jetre i slezene, groznice, glavobolje, lumbaga, reume, išijasa, bolova u zglobovima, nervnih bolesti, menstrualnih tegoba, za čišćenje nakon trovanja.
- Ricinovo ulje je bezbojna do svjetložućkasta gusta tekućina slabog mirisa i teškog okusa. U crijevima izaziva stvaranje sapunastih tvari i stolicu čini žitkom, već 2-3 sata nakon uzimanja.
- Čaj od listova i korijena rabi se za liječenje dišnih organa i puteva, naročito kašlja i katara bronha, glavobolje te za ispiranje raznih kožnih nečistoća i pripremu obloga kod opeklina.
- Zapadna pučka medicina ricinus rabi za liječenje: grčeva, zatvora, kroničnog zatvora, svih oblika proljeva, enteritisa, akni, sunčanih pjega, depresivnog kašlja, svih oblika tumora, rana, hemeroida, konjuktivitsa, bolesti kože, reume, artitisa, astme, opektina, dermatitisa, delirija, epilepsije, glavobolje, groznice, te za čišćenje i detoksikaciju, čišćenje prije i poslije operacije, protiv parazita, za njegu kose i protiv peruti.

Ljekovita svojstva vanilije



Domovina vanilije je Meksiko. Ime dobiva po španjolskoj riječi vainilla – vaina što znači korica mača poradi sličnosti sa mahunom vanilije. U Europu je donosi španjolski osvajač Herman Cortes 1519. godine. Azteški vladar Montezuma uživao je piti mješavinu kakaoa, vanilije i meda, napitak koji je oduševio osvajače. Podanici Montezumina carstva vaniliju nazivaju “crni cvijet” i njime su začinjavali svoj kakao, proizvodili su parfem i čak plaćali porez vanilijom. Nizozemci 1819. prenose sadnice na otok Javu, gdje se nakon mnogih pokušaja i prihvaća.

Opis: Trajna biljka penjačica duge stabljike kojom se penje po drveću. Listovi su joj mesnati, uski i jajoliki. Cvijet je zelenožut. Vanilija je mahuna tj nepotpuno dozreo tobolac orhideje penjačice. Mahuna ili štapić dužine do 30cm dužine i širine 6-8cm, spljoštenog je i malo zavinutog oblika. Može se oprašivati i ručno.

Vrijeme cvatnje: Svibanj-lipanj
Miris i okus: Mahuna ima ugodan i jak miris a okus slatkasto oštar. Stanište: Uzgaja se plantažno, a najviše u Meksiku. Uspijeva i u toplijim krajevima Europe. Branje i prerada: Beru se mahune dok su zelene, a sušenjem poprimaju smeđu boju. U procesu sušenja dolazi do fermentacije i pojačavanja mirisa.

Vanilija

Ljekoviti sadržaj vanilije:
Najvrijedniji sastojak je gluco-vanilin a ima ga oko 0,75-2,90 posto, zatim gluco-vanilinski alkohol, tanin, vanilinska kiselina, smola, masti, gorke tvari, guma, šećer. Vanilija je kraljica među začinima za slatka jela. Najčešće se koristi za aromatiziranje kolača, pudinga, nabujaka, slatkih jela, napitaka i slatkih umaka. Njezina dominacija u kemijskoj i prehrambrenoj industriji. Najviše se koristi vanilin šećer koji se danas proizvodi iz umjetnog vanilina. Vizualna razlika između pravog i umjetnog vanilin šećera je u tome, što pravi ima crnosmeđe točkice, koje su ostatak mljevene mahune, dok je umjetni šećer vanilin šećer potpuno bijel.
Začinjavanje i aromatiziranje određenih namirnica cijelim štapićem vanilije radi se na sljedeći način: kratko se kuha štapić vanilije zajedno sa jelom kojega se želi začiniti, zatim izvadi, ohladi i pohrani u posudu sa šećerom koja se potom dobro zatvori. Vremenom i sam šećer postaje jako aromatiziran, te se on koristi kao začin slatkim jelima. Vanilija se uvijek mora držati u zatvorenoj posudi.
U dijetalnim jelima rabi se ponajprije zbog arome jer njen okus svi bolesnici prihvaćaju, ali i zbog ljekovitih svojstava i popravljanja lošeg okusa drugih ljekovitih pripravaka. Za vaniliju se kaže da: ima općenito stimulativna svojstva.
Eterično ulje vanilije rabimo za njegu suhe i osjetljivo umorne kože te za masažu cijelog tijela kod stresnih stanja organizma.
Zapadna pučka medicina rabi vaniliju za liječenje:
Groznice, histerije, nesanice, opće slabosti organizma, reume, slabe seksualne potencije, umora itd.

Ljekovita svojstva krumpira



Domovina krumpira je Južna Amerika, točnije Bolivija i Čile, a u Europu stiže preko Španjolske polovinom 16 st. kao ukrasna biljka. Kao rijetka i skupocjena biljka uzgajala se u samostanima i u kućama bogataša. Jestivost gomolja krumpira slučajno je otkrivena. Kad su paljena polja krumpira zbog velikih trovanja plodovima krumpira – jer sjeme krumpira je otrovno, ispečeni gomolj zamirisao je gladnom palitelju i put krumpiru bio je otvoren.

Svi zeleni dijelovi biljke su otrovni. Danas ima oko 1500 vrsta ili sorti krumpira. Cvate u lipnju i srpnju. U pučkoj medicini beru se zeleni plodovi te se iz njih cijedi sok. Za prehranu se koristi zreli krumpir.

On predstavlja idealnu namirnicu u dijetalnoj ishrani naručito osoba s oboljenjima unutarnjih organa. Pire od krumpira bez soli ili s vrlo malo soli i malo masnoće predstavlja dijetalni obrok kojeg podnose i najteži bolesnici, obrok koji je lako probavljiv te direktno djeluje na peristaltiku, kao i na višak želučane kiseline koju upija i odvodi iz želuca. Kod gastritisa, glikozurije, hepatitisa, bolesti kože i ekcema, pire od krumpira predstavlja lijek. U ishrani dijabetičara krumpir predstavlja osnovu za pripremu pojedinih jela te namirnicu koja povoljno utječe na cijeli metabolizam. Krumpir pojedinim dijabetičarima ponekad predstavlja jedinu hranu koju mogu uzimati. Oblozi od krumpira koji se pripremaju na razne načine staro su oprobano pučko sredstvo u liječenju. U kozmetici krumpir ima svojstvo upijanja raznih štetnih tvari iz kože, kao i ljekovito sredstvo umirivanja bolova nadražene kože. U kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća kao što su ispucala koža, žuljevi, divlje meso, opekotine, udarci, ujedi, također se koristi krumpir.

Da bismo u potpunosti mogli iskoristiti hranjivost i ljekovitost krumpira, moramo se upoznati s pravilnim pripremanjem raznih dijetalnih jela prema pojedinim receptima. Bitno je poznavati krumpir jer postoje razne vrste krumpira koje se međusobno razlikuju po sadržaju visokovrijednih sastojaka.
Krumpir hrapave i ružičaste ljuske ima više škroba te je pogodan za pripremu krumpirova tijesta.
Krumpir glatke i ljubičaste ljuske ima manje škroba te je pogodniji za pripravljanje drugih jela, kao što je npr krumpirova salata.
Kad je razrezan krumpir je bijel i jako je sluzav što znači da sadrži mnogo škroba a ako je suh kad ga se razreže, siromašniji je škrobom.
Krumpir je najbolji i najljekovitiji ako je kuhan ili pečen u ljusci.
Ako se krumpir guli, treba ga guliti što tanje.
Oguljeni i izrezani krumpir stavlja se u toplu vodu jer tako izgubi manje od svoje ljekovitosti.
Krumpiru koji klija ili je zelene boje potrebno je odstraniti klice, a zeleni dio odbaciti jer ako se kuha s klicama ili zelenim dijelovima može biti opasan – u takvom obliku krumpir ne gubi solanin te može doći do trovanja.

Krumpir

Ljekovito djelovanje krumpira:
Visokovrijednosni sastojci u krumpiru i njegova laka probavljivost povoljno utječu na liječenje:
- jetre, djelujući na pročišćavanja jetre
- neredovite probave
- srčanih oboljenja
- ljuska ili kora od krumpira dobro je sredstvo za čišćenje cijelog organizma te se kod težih bolesti prije čaj od krumpirovih ljusaka. Na zapadu postoji tradicija liječenja tumora s čajem od kore krumpira.

Čili, kajenski biber i feferoni su ljute papričice iz porodice Capsicum. Popularne su zahvaljujući svojem ljutom okusu koji je neizostavan deo mnogih jela i umaka. Svoj ljuti ukus papričice duguju posebnom sastojku koji se zove kapsaicin. Čim više kapsaicina sadrži, tim je paprika ljuća. U većim količinama kapsaicin peče usne, jezik i grlo te tjera na plač. Većina ljudi ipak voli umereno ljuti ukus koji poboljšava ukus hrane i stimuliše probavu. I nije samo to - čili pruža brojne dobrobiti za zdravlje. Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna lekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice sveta. Deluju antiupalno, zahvaljujući kapsaicinu, čili ima protivupalna svojstva. Kapsaicin snažno blokira supstanciju P, koja je povezana s upalnim procesima u organizmu. Redovni unos čilija može služiti kao odlična prevencija artritisa . Sprečavaju bol, najnovija istraživanja potvrđuju da čili efikasno smanjuje bol izazvanu artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom...Podstiču zdravlje kardiovaskularnog sistema, pokazalo se da ljute papričice smanjuju nivo holesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Kulture koje široko primenjuju čili imaju puno manji procenat srčanih bolesti, moždanog udara i tromboze...Poboljšavaju varenje, prema ajurvedi, ljuti ukus stimuliše apetit i poboljšava varenje. Hrana koja se dobro vari daje telu neophodne nutrijente i energiju, dok hrana koja se ne vari dobro, stvara toksine. Zbog toga, prema ajurvedi, dobra probava je ključna za naše zdravlje.

"Hrane" naš imunitet, jarkocrvena boja čili papričica svedoči o visokom sadržaju beta-karotena, ili pro-vitamina A. Samo nekoliko kašičica čilija dnevno daje telu ekstra doze vitamina C i A koje su bitne u prevenciji infekcija.

Sprečavaju rak prostate, istraživanja raka prostate su pokazala da kapsaicin deluje kao pravi "ubica" ćelija raka. Nakon četiri nedelje terapije kapsaicinom, kod većine životinja zaustavljen je rast ćelija raka prostate, a veličina tumora je značajno smanjena. Za prevenciju raka prostate preporučuje se uzimati 400 mg kapsaicina tri puta nedeljno.

Podstiču mršavljenje, ljuti ukus koji imaju čili papričice, povećava termogenezu - stvaranje toplote u organizmu. Proces termogeneze zahteva potrošnju dodatnih kalorija, što rezultira gubitkom masnih naslaga.

Sprečavaju čir na želucu, dugo se vremena pogrešno smatralo da unos ljute hrane uzrokuje čireve na želucu. Danas je potvrđeno da ljute papričice ne samo da ne uzrokuju čireve, nego ih sprečavaju zato što ubijaju štetne bakterije i stimulišu stvaranje zaštitnih želučanih sokova.

Pomažu kod dijabetesa tipa 2, redovni unos čilija može sprečiti dijabetes tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition, govori o tome da redovni unos čilija smanjuje potrebu organizma za lučenjem insulina kojim se smanjuje nivo šećera u krvi nakon obroka.

Ljutina paprike zavisi od njene vrste. Međutim, čak u granicama jedne vrste ljutina se može razlikovati od papričice do papričice.

Ljutina paprike se meri prema posebnoj skali, pri čemu se koriste SCOVILL jedinice:

slatka paprika = 0 jedinica
pepperoncini = 100-500 jedinica
pasilla = 1000-1500 jedinica
rocotillo = 1500-2500 jedinica
jalapeno = 2500-5000 jedinica
vak = 5.000-10.000 jedinica
vserrano = 10.000-23.000 jedinica
Kajenska paprika, tabasko, guntur čili - 30.000-50.000 jedinica
crvena savina habanera = 360.000-500.000 jedinica
naga viper, infiniti čili - 855,000-1.500.000 jedinica

Tabasco sos koji je na visokoj ceni, priprema se od crvene habanere i ima ljutinu 8000 jedinica.

Generalno, čim je papričica (ili sos) ljuća, tim je bolja jer više lekovitog sastojka - kapsaicina - sadrži.
izvor:(Tanjug)

Dud ili murva je pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo. U našim krajevima nalazimo crnu, crvenu i belu sortu, dok ih u svetu postoji oko sto. Od svih je sorti najaromatičniji crni dud. Ovaj plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz porodice Morus, čije je lišće poznato kao hrana svilene bube. Plodovi duda sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A, i E, gvožđe, kalijum, mangan i magnezijum, pektine i druge korisne materije. Poseduju veliku količinu antioksidansa antocijanina. Stručnjaci tvrde da dud zaslužuje biti uvršten u superhranu, jer sprečava starenje organizma i pomaže kod mnogih bolesti. U lečenju se koriste plodovi, listovi i kora. Lekovita svojstva crnog duda zaista su brojna. Plodovi duda i kora skupljaju se od juna do avgusta, a lišće u proleće. Drvo ne napadaju nikakvi nametnici ni bolesti, tako da je reč o ekološkim plodovima. Bobice se mogu jesti sveže ili sušiti. U kulinarstvu dud se koristi kao bilo koje drugo voće - od njega možete napraviti sok, džem, sladoled, sos, koristiti ga za pripremu deserta i kolača.

Crni dud se u narodnoj medicini koristi protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne duplje i grla, epilepsije, depresije, nesanice, vrtoglavice te kod ujeda buba i zmija. Sveži nedozreli dudovi primenjuju se protiv proliva, a zreli kao blag laksativ. Njihov sok dobar je i za lakše iskašljavanje, znojenje i mokrenje te za ispiranje kod upala grla i usta. List crnog duda poznati je narodni lek za snižavanje i regulaciju šećera u krvi pa se često primenjuje u čajnim mešavinama za dijabetes.
Beli dud ima veliku primenu u kozmetici. Nalazi se u sastavu mnogih kozmetičkih preparata za izbeljivanje kože, uklanjanje mrlja i pega, jer sadrži inhibitore koji smanjuju sintezu melanina. Takođe se upotrebljava u sastavu preparata protiv starenja kože, za tretman kože oko očiju, za toniziranje i čišćenje lica. U lečenju se koristi slično kao i crni dud. Zabeleženo je i da deluje kod artritisa, očnih bolesti, slabosti organizma i za opuštanje nervnog sistema.

Po Džonatanu HARTVELL, autoru knjige "Biljke protiv raka", sok belog duda može pomoći kod tumora grla.
Ako ste u prilici, jedite obe vrste duda, jer ćete od njih izvući brojne blagodati.

Kora duda
Još od vremena Dioskorida gorka kora korena duda koristi se kao lek protiv crevnih parazita, naročito pantljičare.
Kora leči bolesti creva, želuca, dispepsiju te pomaže kod trovanja hranom, alkoholom i gljivama. Prah dobijen od kore duda upotrebljava se spolja u obliku melema za brže zarastanje rana, a uvarak od kore pije se protiv povišenog krvnog pritiska.

Lekovita svojstva duda:

podmlađuje organizam
tjera parazite
reguliše nivo šećera u krvi
smanjuje rizik od degenerativnih bolesti
jača bubrege
čisti jetru
pomaže kod zatvora
poboljšava krvnu sliku
ublažava simptome gripa i prehlade
pomaže kod trovanja hranom, alkoholom, gljivama
sprečava nastanak sedih vlasi
ubrzava zarastanje rana
koristi se protiv visokog pritiska

Čaj od lista crnog duda za dijabetes
Prelijte 50 grama lišća duda s pola litre ključale vode i ostavite na 10 sati. Procedite i pijte tokom dana.

Sirup protiv vrućice, upale i zatvora
Kilogram bobica crnog duda stavite u pola litre vode i dodajte dve kašike jabukovog sirćeta. Ostavite da odstoji 24 sata. Idući dan pomešajte smesu s kilogramom smeđeg šećera ili drugim prirodnim zaslađivačem po vašoj želji (stevija, med, javorov sirup) i kuvajte do željene gustine. Ulijte u sterilisane flaše i pijte nekoliko puta na dan razređeno s vodom.

Napomena: Nemojte preterati s konzumiranjem plodova duda, jer mogu izazvati halucinaciju i probavne tegobe.
Izvor:(Tanjug)

Krizantema – ljekovita svojstva



Krizantemu još nazivaju i lažnom kamilicom, majčinskim vratićem, maternicom i matrikom.
Još 1655.godine su bila poznata njena ljekovita svojstva, pa ju je John Goodyer u engleskom prijevodu Dioskuridove Materie medice opisao i savjetovao njenu uporabu u liječenju glavobolje i migrene. Nicholas Culpeper je pak, dvije godine prije krizantemu prozvao biljkom za žene. Krizantema je simbol smrtnosti – prolaznosti i žaljenja. Ona je višegodišnja biljka dobro razvijene i razgranate stabljike na kojoj se nalaze perasti listovi. Na vrhu ogranaka stabljika nalaze se brojne cvjetne bijelo-žute glavice.

Kod nas su zastupljene dvije vrste i to Ch. Macrophyllum i Ch. Corymbosum. Cvate od svibnja do kraja srpnja, jakog je smolastog mirisa i gorkog okusa.
Raste kao korov na poljima ali i u vrtu kao ukrasna biljka, a sabire se kada je u cvatu i suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku usitnimo i pospremimo u hermetičku posudu.
Ljekoviti sadržaj kod krizanteme je eterično ulje, kamfor, alfa betain, pinen, kolin, cheysanthemomin, parthenolide, pyrithrin, niacin – B1, gorke tvari i tanin.

Ljekovito djelovanje krizantenme:
Krizantema čisti krv, izgoni crve i umiruje, tako započinje opis ljekovitog djelovanja krizanteme, koja u narodnoj medicini važi kao dobro sredstvo u liječenju raznih tegoba:
- Bolesti želuca i crijeva (slab rad želuca, katar, upale, infekcije, antihelmetik za odstranjivanje parazita iz crijeva)
- Raznih grozničavih stanja (prehlada, gripa, malarija)
- Ženskih bolesti (većinom se rabi kod neredovitih ili izostalih mjesečnica kao i kod infekcije maternice, bolnih mjesečnica, mjesečnica koje su praćene glavoboljom ili migrenom)
- Za smirenje (kod napetosti, raznih neuroza, zabrinutosti, histerije)
- Bolesti glave (glavobolja, migrena, reumatske glavobolje, napetosti)
- Respiratornih (čaj pijemo s medom od kadulje kod kašlja, nazeba, prehlade, gripe, bronhitisa, astme te ostalih plućnih bolesti)
Za vanjsko liječenje rabimo čaj za ispiranje ili stavljanje obloga, kod tegoba kao što su:
- Razne kožne nečistoće
- Ujedi i ugrizi raznih insekata

Ljekovita svojstva badema


Slatki badem spada u antiseptike, antiulkuse, aromatike, detoksikante, remineralizante i sedative. Ima i druga imena, kao što su bajam, mandula, mendula, minidol i pitomi badem. Ime je dobio od grčke riječi amygdalon što znači badem te od latinske riječi communis što znači običan. Pradomovina badema je Mezopotamija, Iranska visoravan i Kurdistan. Putovi badema idu zatim preko Palestine u Grčku, a Rimljani ga šire sve do Alpa. Uzgaja se već oko 5000 godina. Kod nas se badem udomaćio na cijelom priobalnom pojasu pa raste u Primorju i u Dalmaciji.
Stablo badema naraste od 4 do 10 m. Listovi su mu duguljasti i šiljasti, na rubu nazubljeni. Cvate vrlo rano u mjesecu siječnju, lijepim ružičastim cvjetovima. Plod badema je koštica duguljastog oblika s jednom, a rjeđe s dvije sjemenke tj jezgre. I slatki i gorki badem karakterističnog su mirisa, po bademu, ali su im okusi drugačiji.
U kasnu jesen beremo plodove – koštice s kojih skidamo ostatke ovojnice i potom ih sušimo na suncu. Pohranimo u odgovarajuću ambalažu. Slatki badem, posebno ako je malo prepržen, vrlo je hranjiv i lako probavljiv. Za jačanje organizma, debljanje i kod potrebe organizma za mineralima, preporuča se dnevno pojesti 15-20 malo poprženih jezgri badema.
Sjeme ili ulje od sjemena u pučkoj medicini koristi se za liječenje raka mjehura, dojki, usta, slezene i maternice, zatim u liječenju astme i bolesti pluća, groznice, čira na dvanestiku, kožnih erupcija, kašlja, dispneje, gingivitisa, srčanih anemija, svrbeža, grčeva. Od badema se proizvode ulje, maslac, mlijeko, a najviše se rabi u kozmetici.
Energetska vrijednost na 100g badema iznosi 2695 kJ.
Kako razlikovati gorki i slatki badem? Ako badem stavimo u malo tople vode, kožica omekša i lako se skida s jezgre badema koji je sastavljen od dviju plosnatih i mesnatih katiledona. Potrebno je obratiti pozornost na boju katiledone. Ako je ona bijela, tada se radi o slatkom bademu, ako je katiledona žućkasta, tada se radi o gorkom bademu.

Ljekovito djelovanje badema

Mlijeko od slatkog badema koristi se u liječenju:
- želuca i crijeva, ali i ostalih organu u tijelu i to naručito bolnih stanja
- živčanog sustava i to za umirenje
- groznice

Prema receptu pučke medicine, slatki badem se uzima za liječenje:

- astenije tj opće slabosti organizma
- kod lakših ili težih kroničnih proljeva
- kod bolesti jetre i drugih organa kojima manjkaju minerali te kod fizičkog i intelektualnog umora
- za pročišćavanje kanala jetre i drugih organa te protiv bolova želuca i crijeva
- kod sklonosti infekcijama, upalnim procesima na plućima, genitalijama, mokraćnim i gastrointestinalnim putovima
- premršave i osobe koje se žele udebljati i ojačati trebaju uzimati terapiju sa slatkim bademom
- za smirivanje žgaravice
- kod živčanih oboljenja
- otklanjanje fizičkog ili intelektualnog umora kod demineralizacije organizma
- slatki badem smanjuje rizik od srčanih oboljenja pod uvjetom da se dnevno uzima mješavina badema, oraha i lješnjaka u količini od 5 dag.
- regulira rad štitne žlijezde

Kukuta



Drugi nazivi: Boleglav, bucunika, velika kukuta, kukuta, dudika, mišje zelje, pegava kukuta, piska, trbulja

Latinski naziv: Conium maculatum

Kukuta

Otrovna kukuta je izazivala strah od davnina. Njena smrtonosna dejstva iskorišćena su u mnogim atentatima i ubistvima (najpoznatiji događaj je vezan za „pehar kukute" koji su Sokratu dali da ispije). Kukuta je bila posvećena Hekati, htonskoj boginji. Grčki naziv conium, što znači „koja izaziva vrtoglavicu" samo potvrđuje pseudo-psihodelična dejstva biljke.

Odvajkada je, međutim, kukuta bila u upotrebi kao lek, afrodizijak i miris. Biljka je bila sastojak mnogih recepata za veštičije meleme. Prema nemačkoj narodnoj tradiciji, kukuta je stanište jedne žabe, koja živi ispod biljke i siše njene otrove. Kukuta je verovatno bila jedna od magijskih starogermanskih gatara (seid). Nažalost o ovome nije sačuvano dovoljno podataka.

Botaničke osobine
• Kukuta je višegodišnja zeljasta biljka, u gornjem delu razgranata.
• Ima okruglu šuplju stabljiku, visoku do 2,5 m, uzduž prugastu i pokrivenu crvenim pegama - makulama.
• Lišće je krupno, trostruko perasto deljeno.
• Sitni beli cvetovi su sakupljeni u štitaste cvasti. Kukuta cveta tokom celog leta.
• Plod je šizokarpijum sastavljen iz dva merikarpijuma.
• Kukuta se razlikuje od drugih biljaka familije Apiaceae po neprijatnom mirisu koji se oseti naročito leti ili kada se biljka protrlja među prstima.

Hemijski sastav i upotreba
• Cela biljka sadrži veoma toksičnu mešavinu alkaloida koja se sastoji od konina (90% od ukupnog alkaloidnog sadržaja, najviše ga ima u nedozrelim plodovima, oko 2 %, a najmanje u lišću 0,1 %), γ-koniceina, konhidrina, pseudokonhidrina, metil konini.

• U narodnoj medicini kukuta se koristi u obliku melema, raznih ulja i masti, spolja za mazanje kod neuralgija, a iznutra kao analgetik, - sedativ i antispazmolitik. Prema Petroviću (1883) ranije se upotrebljavala za ublažavanje raznih bolova, kod velikog kašlja i protiv hroničnih oboljenja kože.
• Kukuta može da izazove i trovanje domaćih životinja. Za njenu otrovnost ljudi su znali još odvajkada. Tako su je Atinjani koristili za trovanje osuđenika, a prema opisu Platona, u otrovu koji je Sokrat popio bilo je pored opijuma i kukute. Smrt nastaje od respiratorne paralize (smrtonosna doza za čoveka = 500-1000 mg konina), dok je jednom psu dato 100 g kukute i nisu primećeni znaci trovanja. Kuvanjem, kukuta postaje manje otrovna, jer njeni alkaloidi ispare.
• U manjim dozama konini ma psihotropna dejstva I dočarava osećaj letenja.
• Najotrovniji su zeleni plodovi I cvetni štitovi.
• Kukuta se danas skoro i ne upotrebljava u naučnoj medicini.

Sakupljanje
• Plodovi kukute (+Conii maculati fructus) se sakupljaju dok su još zeleni, tj. u toku avgusta i septembra, i suše u sušnici.
• Suvi plodovi su sitni, jajasto-okruglasti, sivozelene boje, po morfologiji podsećaju na anis.
• Kada se zdrobi oseća se neprijatan miris i gorak ukus, koji izaziva gadenje.
• Odnos pri sušenju ploda kukute je3:l.
• Lišće i herba (Conium folium et herba) se sakupljaju pre cvetanja, odnosno od juna do avgusta i suše u tankom sloju na hladnom promajnom mestu.
• Odnos sveže i suve droge je5:l.


Travari Srbije

Primena kukute


Ovo je bilo ukratko o samoj biljci, a sada jedan dobar recept za melem i caj za ispiranje rana.Ako rana nemoze da zarasti jer je inficirana nekim mutirajucim bakrerijama kao sto je zlatna stafilokoka ili strucnije receno "Staphylococcus aureus" koja inace spada u kategoriju najteze izlecivih kada se nastani u rani onda je ovo jedini lek(provereno).Dekubitis rane (rane koje nastaju od lezanja-kod teskih boesnika) sa uspehom se lece i mislim da ce mnogi biti srecni nakon ovog posta jer ce naci resenje za svoje probleme.



NAPOMENA!!!

Pre nego sto vam napisem recept ovo morate imti u vidu, a to je da je biljka izuzetno otrovna i da posle svakog kontakta sa njom morate dobro oprati ruke.

Čaj (za ispiranje rana)

Uzeti pregrst (koliko se moze obuhvatiti jednom sakom) kukute sa sve stabljikom (samo da nije previse debela), pa spustiti u 300ml vode koja kljuca i skloniti sa vatra nakon minut-dva, pa ostaviti da odstoji 15min.
Staviti rukavice na ruke, pa biljke iz procedjenog caja dobro iscediti jer ce vam trebati za melem.

Melem

Vec iscedjenue biljke oblikovati u zavisnosti od velicine rane i napraviti kao kolacic, pa na deo koji ce ici do rane namazati med.


Primena

Prvo ranu dobro isprati sa komadom vate natopljene u caj, pa nakon toga kolacic od biljke staviti direktno na ranu (stranu koja je namazana medom ide na ranu), pa nakon melema priviti gazu i nakon gaze možete ispod bolesnika staviti i neki stari peskir da ne bi isprljali posteljinu.

Kod tezih oblika dekubitisa se melem stavlja i dva puta dnevno i ne skida se do sledeceg stavljanja, a kada se sama rana smanji jednom dnevno se stavlja, odnosno samo preko noci.

Travari Srbije

Hajdučka trava



Zovu je još i hajducica, kostrijet, romonika.

Hajducka trava ili stolisnik je lekovita biljka visine do 80 cm. Prijatnog je mirisa a stabljika joj je svetlozelene ili crvenkaste boje. Cvetovi su beli, u obliku cvati na vrhu stabljike. Raste kao samonikla biljka obicno uz puteve i na na livadama i pašnjacima. Inace se moze videti u celoj Evropi. Hajducka trava cveta preko celog leta i tada se i bere. Botanicko ime (achilea millefolium ) je dobila prema grckom junaku Ahilu –Achillea, i ima znacenje da daje snagu. Nadzemni deo biljke u cvetanju sadrži do 1% etarskog ulja (farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje ove lekovite biljke u sebi sadrzi sadrži pinen, tujon, cineol, limonen, kamfor, borneol.

Lekovita svojstva

Ova lekovita biljka ubraja se u gorke cajeve. Hajducka trava ili stolisnik u narodnoj medicini najcesce se upotrebljava za ublažavanje bola i vidanje rana. Osim toga korisna je za lecenje raznih bolesti kao sto su zeludacni problemi, nadimanje, otezano varenje i manjak apetita. Zatim za normalizaciju metabolizma, ciscenje organizma, regulisanje zuci. Cesto se od nje spravlja i caj za umirenje. Za spoljnu upotrebu nalazi primenu kao antiflogistik slicno kamilici, sto znaci za ispiranje, obloge i kupke. Hajducka trava sadrzi i vitamin C pa se upotrebljava i kod hemoroida i krvarenja. Osetljive osobe trebaju biti oprezne pri upotrebi ove biljke jer moze izazvati alergijsku reakciju. U takvim slucajevima treba koristiti samo izuzetno mladu i tek procvetalu biljku a caj piti u malim kolicinama.



Dakle, hajducka trava ili stolisnik cisti i jaca krv i probavne organe. Posebno je korisna za lecenje jetre, slezine, gušterace, žutice, navale krvi u glavu, katara u crevima i želucu, zatim protiv grceva, groznice, lupanja srca, bolova u kstima i ledjima, neredovitih menstruacija, krvavih i zatvorenih šuljeva, nesanice, raznih osipa i cireva. Caj od stolisnika korisno deluje i leci ispucane ruke, ranjive bradavice majki koje doje, kao i kod lecenja osipa na koži – psorijaze. Kada se koristi za lecenje psorijaze uz obloge potrebno je sproboditi i kure za cišcenje krvi. Za lecenje angine pektoris, hajducka trava se upotrebljava kao caj. Za nervna oboljenja pomocice cesto i svakodnevno pranje celog tela prohlađenim cajem od hajducke trave i to ujutro i navece. Tople kupke od kamilice i hajducke trave ublazice nervne bolove. Ova biljka takođe umanjuje teškoce izazvane gihtom i reumatizmom. Pomaze kod prekomernog krvarenja. Ima povoljno dejstvo u lecenju šecerne bolesti, pogotovo u ranom stadijumu. Svojim gorkim ukusom pospešuje apetit, podstice izlucivanje želudacnih sokova pa povoljno deluje na sluznicu zeluca, podstice varenje hrane. Lekoviti preparati sa hajduckom travom, u kombinaciji sa drugim lekovitim biljkama, koriste se za lecenje kolitisa, gastritisa, grceva u želucu i crevima. Kalijum, koji se nalazi u ovoj biljci pomaze radu bubrega, srca i krvotoka. Takođe je poznato da se upotrebljava i za lecenje zenskih bolesti.

Na osnovu svega ovoga može se zakljuciti da hajducka trava ima lekovito dejstvo na širok spektar oboljenja pa se i za nju može reci da je dragocen prirodni lek jer leci skoro sve bolesti.


Priroda leči sve

Ružmarin za cirkulaciju



Ruzmarin je jos jedan veliki dar prirode. Latinski naziv za ovu lekovitu biljku je Rosmarinus officinalis a njegov najvazniji sastojak je etarsko ulje, u ciji sastav ulaze kamfor, cineol, pinen. Osim toga sadrzi i gorke materije, holin, tanin, smole... Lekoviti deo ruzmarina su listovi biljke. Ruzmarin je u nasim krajevima dosta rasprostranjena biljka, ne zahteva neku posebu negu stoga nam je lako dostupan, zato vredi znati i njegova lekovita svojstva. Ako se vratimo u istoriju saznajemo da su stari Grci ovu biljku posvetili boginji lepote, Afroditi a mađarska kraljica Izabela, upotrebljavala je ruzmarin kao prirodno sredstvo za podmlađivanje.


Nasa narodna medicina najcesce koristi ruzmarin kao sredstvo za bolju cirkulaciju krvi i podizanje niskog krvnog pritiska. Mozda je manje poznata ali ne i manje bitna cinjenica da ruzmarin leci malokrvnost kod dece, popravlja apetiti, blagotvorno deluje na rad zeluca, krepi iscrpljen organizam, popravlja raspolozenje, smiruje nervozu, napetost, otklanja anksioznosti (strahove). Zbog pomenutog pozitivnog uticaja na cirkulaciju, ova biljka takođe ublazava menstrualne bolove (dismenoreju), i moze pomoci kod izostanka menstruacije (amenoreje).

Ukoliko se caj od ruzmarina popije u vecernjim casovima umanjice potrebu za snom. Caj od ruzmarina (kao i oblog od ruzmarina), ublazava glavobolju, pogotovo onu koja je nastala usled preteranog psihickog opterecenja. U narodu je poznato da caj ili vino od ruzmarina siri krvne sudove i time podsticu cirkulaciju kod muskaraca.

Vino od ruzmarina

Ako niste raspolozeni, ujutru se budite umorniji nego sto ste bili kada ste otisli na spavanje, tokom dana ste tromi i pospani, pri tom imate nizak krvni pritisak, dobro ce vam doci vino od ruzmarina.

Priprema:
Jednu saku listova ruzmarina umesati u 1 litar kvalitetnog vina (najbolje je domace crno vino). Mesavinu cuvati u staklenoj flasi sedam dana i svakoga dana 2-3 puta dobro promuckati. Osmi dan procediti i piti svakodnevno po jednu rakijsku casicu, ujutru pre dorucka i jednu popodne pre rucka.

Kao i kod svake druge prirodne terapije i u ovom slucaju je potrebno određeno vreme da bi se ispoljili svi pozitivni efekti (oko 30-tak dana). U blazim oblicima bolesti i kod osetljivijih osoba efekat se ispoljava i ranije.

Kupka od ruzmarina

Kupka od ruzmarina korisna je u jutarnjim satima jer razbuđuje i osvezava organizam, nakon cega ce biti sposoban da lakse podnese dnevne aktivnosti. Ne treba je koristiti u vecernjim satima jer moze rasterati san. Za ovu kupku dobro ce posluziti ekstrakt od ruzmarina. Moze se nabaviti i u vidu ruzmarinske soli za kupanje.

RuzmarinRuzmarin je jos jedan veliki dar prirode. Latinski naziv za ovu lekovitu biljku je Rosmarinus officinalis a njegov najvazniji sastojak je etarsko ulje, u ciji sastav ulaze kamfor, cineol, pinen. Osim toga sadrzi i gorke materije, holin, tanin, smole... Lekoviti deo ruzmarina su listovi biljke. Ruzmarin je u nasim krajevima dosta rasprostranjena biljka, ne zahteva neku posebu negu stoga nam je lako dostupan, zato vredi znati i njegova lekovita svojstva. Ako se vratimo u istoriju saznajemo da su stari Grci ovu biljku posvetili boginji lepote, Afroditi a mađarska kraljica Izabela, upotrebljavala je ruzmarin kao prirodno sredstvo za podmlađivanje.



Nasa narodna medicina najcesce koristi ruzmarin kao sredstvo za bolju cirkulaciju krvi i podizanje niskog krvnog pritiska. Mozda je manje poznata ali ne i manje bitna cinjenica da ruzmarin leci malokrvnost kod dece, popravlja apetiti, blagotvorno deluje na rad zeluca, krepi iscrpljen organizam, popravlja raspolozenje, smiruje nervozu, napetost, otklanja anksioznosti (strahove). Zbog pomenutog pozitivnog uticaja na cirkulaciju, ova biljka takođe ublazava menstrualne bolove (dismenoreju), i moze pomoci kod izostanka menstruacije (amenoreje).

Ukoliko se caj od ruzmarina popije u vecernjim casovima umanjice potrebu za snom. Caj od ruzmarina (kao i oblog od ruzmarina), ublazava glavobolju, pogotovo onu koja je nastala usled preteranog psihickog opterecenja. U narodu je poznato da caj ili vino od ruzmarina siri krvne sudove i time podsticu cirkulaciju kod muskaraca.

Vino od ruzmarina

Ako niste raspolozeni, ujutru se budite umorniji nego sto ste bili kada ste otisli na spavanje, tokom dana ste tromi i pospani, pri tom imate nizak krvni pritisak, dobro ce vam doci vino od ruzmarina.

Priprema:
Jednu saku listova ruzmarina umesati u 1 litar kvalitetnog vina (najbolje je domace crno vino). Mesavinu cuvati u staklenoj flasi sedam dana i svakoga dana 2-3 puta dobro promuckati. Osmi dan procediti i piti svakodnevno po jednu rakijsku casicu, ujutru pre dorucka i jednu popodne pre rucka.

Kao i kod svake druge prirodne terapije i u ovom slucaju je potrebno određeno vreme da bi se ispoljili svi pozitivni efekti (oko 30-tak dana). U blazim oblicima bolesti i kod osetljivijih osoba efekat se ispoljava i ranije.

Kupka od ruzmarina

Kupka od ruzmarina korisna je u jutarnjim satima jer razbuđuje i osvezava organizam, nakon cega ce biti sposoban da lakse podnese dnevne aktivnosti. Ne treba je koristiti u vecernjim satima jer moze rasterati san. Za ovu kupku dobro ce posluziti ekstrakt od ruzmarina. Moze se nabaviti i u vidu ruzmarinske soli za kupanje.



Priroda leči sve

Brusnica





BrusnicaBrusnica (Vaccinium macrocarpon) postaje sve popularnija biljka. U poslednje vreme se zaista dosta istice njena lekovita moc, pa sve cesce nalazi primenu u lecenju mnogih bolesti. Postoje podaci da su brusnicu kao lek i namirnicu koristili još Indijanci (starosedelacka americka medicina). Njene plodove vole da jedu šumske životinje kao što su medvedi, lisice, ptice...

Najpoznatija podela kada je ovo crveno voce u pitanju jeste na americku i evropsku brusnicu. Evropska brusnica je zimzeleni grm visine od 30cm do 60cm, koji voli kiselo zemljište. Njeni plodovi su crvene boje, kiselog i oporog ukusa. Brusnica je bogata antioksidansima, antocijaninima i flavonoidima.

Ova biljka je izvor mnogih hranljivih, lekovitih i zaštitnih sastojaka koji se koriste i u proizvodnju lekova. Brusnica je bogat izvor flavonoida (antocijanina), flavonola i proantocijanida. Pored toga sadrži visok nivo C vitamina, provitamina A (kao beta karotin), B vitamina (B1, B2, B3), kalcijuma, magnezijuma, fosfora, kalijuma, arbutin i vlakna. Plod ove lekovite biljke ima jako antioksidantsko dejstvo, a dokazano je da ima i antikancerogeno dejstvo.

Brusnica se koristi u ishrani kao: svež plod, sušeno voce, džem, sok, sirup, žele, vino ili caj. Proizvodi se i kao lek u obliku sirupa za decu i tabletama za odrasle.

Sta leci brusnica



Naucna ispitivanja su pokazala da je sok od americke i evropske brusnice efikasan lek protiv bakterije ešerihije koli i da za 20% umanjuje rizik od ponovnog pojavljivanja bakterije. Pored toga dobra je u borbi protiv bakterije "helicobacter pylory" i gljivice kandide.

Caj od brusnice se koristi u prevenciji i lecenju svih vrsta bakterija urinarnog trakta. Ova biljka je dobar laktasiv, pomoc varenju, normalizuje rad digestivnog trakta, dobro se pokazala u preventivi i lecenju gonoreje, artritisa, reumatizma, dijabetesa, dijareje, bolesti (infekcije) kože, očiju, polnih organa, protiv gljivica, protiv bolesti jetre, upale grla (ispiranjem), prehlade, kašlja, kamena u bubregu, kancera prostate i urinarnog trakta (kancerogenih celija "in vitro"), poremecaja u kardio-vaskularnom sistemu, raznih urinarnih infekcija, stresa itd. Uopšte biljka brusnica je dobar prirodni antibiotik.

Kada se sve sabere, jasno je da je brusnica veoma lekovita i korisna namirnica i prirodni lek za prevenciju i lecenje mnogih bolesti pa je zato treba cesce imati na trpezi.

Caj od brusnice

Priprema:
U 2 dl kljucale vode potopiti jednu kasikicu, najbolje bi bilo svezih, a moze i suvih plodova brusnice. Ostaviti da odstoji 5-10 minuta i piti dok je jos vruce.



Priroda leči sve

Zаr su lekovite biljke toliko moćne?


- Itekаko. Poznаt je primer jednog аmeričkog trgovcа iz 19. vekа koji je video moćno dejstvo biljke ehinаcee, koju su koristili Indijаnci, i ondа je svojim kаrаvаnom obilаzio grаdove u Americi, а sа sobom je nosio boce sа nаpitkom od ehinаcee, dok je u jednom kаvezu držаo nаjotrovniju zmiju Amerike.

Ondа je nа trgovimа grаdovа zаvrtаo svoju nogаvicu i pred nаrodom puštаo dа gа zmije ujede. Nаkon togа je pio ovаj nаpitаk od ehinаcee i ostаo je zdrаv, nа zаprepаšćenje nаrodа. Prodаo je veliki broj ovih bocа.

Dа li je ehinаceа vаšа omiljenа lekovitа biljkа?

- Ne. Moje omiljene biljke su beli luk i ljutа аlevа pаprikа. Beli luk je nаjjаči prirodni аntibiotik i predstаvljа deo svаkog mog medicinskog tretmаnа. U mojoj knjizi sаm govorio o čudimа izlečenjа koje rаdi ovа biljkа. Može dа se konzumirа, dа se od nje prаve umetci zа debelo crevo ili druge unutrаšnje orgаne, а može dа se koristi i kаo oblogа.

Ljutа аlevа pаprikа je tаkođe čudo od biljke. Onа poboljšаvа cirkulаciju, а to je izuzetno vаžno, jer kаdа u oboleli deo telа dovedemo krv i poboljšаmo cirkulаciju, ondа ćelije imunog sistemа, hrаnа i drugi mehаnizmi ozdrаvljenjа mogu dа deluju nа oboleli orgаn. Imаli smo slučаjeve velikog krvаrenjа, koje lekаri nisu mogli dа zаustave, а posle primene ljute аleve pаprike krvаrenje je nestаlo zа nekoliko sekundi.

Tаkođe, u slučаjevimа pаdаnjа u komu ili nesvest, ljutа аlevа pаprikа se ubаcuje u ustа pаcijentа i ovаj bukvаlno „vаskrsаvа“ zа tren okа.


Dr Ričаrd Šulc

Urme - najzdravije voće na zemlji



Urme imaju širok spektar zdravstvenih i nutritivnih vrednosti, zbog kojih se smatraju najzdravijim voćem na zemlji. One su odličan izvor prirodnih vlakana koji su organizmu neophodni za dobar rad creva.
Prirodni šećer koji se nalazi u urmama je savršena alternativa običnom šećeru. Lako se vare i smanjuju osećaj gladi. Po svom sastavu urme su prava prirodna multivitaminska tabela, koju mogu koristiti deca i odrasli. Od anemije, preko visokog krvnog pritiska, holesterola, pa sve do raka…..gotovo da nema bolesti koja se ne može lečiti urmama.
Odličan izvor gvožđa
Anemični pacijenti trebalo bi da jedu što više urmi, jer su one odličan izvor gvožđa. 100 gr urmi sadrži oko 0,90 gr gvožđa, što je oko 11% preporučene dnevne vrednosti. Gvožđe, kao deo hemoglobina unutar crvenih krvnih zrnaca, određuje nosivost kiseonika u krvi. Najviše potrebe zagvožđem imaju deca u pubertetu i trudnice.
«Vitamini za oči»
S obzirom da sadrže lutein i zeaksantin, urme se nazivaju «vitaminima za oči». Lutein i zeaksantin su posebno važni za mrežicu i makulu oka, jer potpomažu ćelije epitela za dobar vid i mogu sprečiti oštećenje makule, koje se javlja u starosti. Zato ako želite sačuvati dobar vid treba da jedete što više urmi.
Zaustavlja dijareju
Urme sadrže kalijum, koji je koristan kod zaustavljanja dijareje. Osim toga, urme pomažu da se crevna flora što brže obnovi. Redovnim uzimanjem urmi olakšaćete crevima da stvore «prijateljske» bakterije.
Lek za tvrdu stolicu
Isto kao što zaustavljaju dijareju, urme mogu pomoći da se hrana brže i lakše svari I izbaci iz organizma. Potrebno je uzeti nekoliko urmi i uveče ih pokiseliti u čistu vodu. Tokom noći urme će pustiti svoj sok, koji je izvrstan laksativ, što će stimulisati lenja creva. U SAD-u urme se fabrički pakuju u male boce kao lekovi i prepisuju se kao lek za zatvor. 100 grama urmi ( 10-21 komada) sadrzi 8,5 gr vlakana.
Olakšava porođaj
Eksperiment koji su sproveli na Univerzitetu za nauku i tehnologiju u Jordanu pokazali su da konzumiranje urmi 4 sedmice pre porođaja majkama može da olakša porođajne bolove i umanji krvarenje. Žene koje su pre porodjaja jele urme, porodile su se lakše i brže, za razliku od onih žena koje nisu uzimale ovo voće. Osim toga, urme su ženama pomogle da prebrode postoporođajnu depresiju, te da proizvedu dovoljno mlijeka za bebu.
Reguliše telesnu težinu
Zbog visokog udela hranjivih materija, urme kod čoveka izazivaju osećaj sitosti i olakšavaju gubitak težine. Ako na prazan stomak uzmete urmu, ona će regulisati rad creva i organizmu dati potrebni šećer. Urme nemaju holesterola, ali imaju dosta šećera, pa biste se od preteranog uzimanja mogli ugojiti. Kilogram urmi sadrži blizu 3.000 kalorija
Snižava holesterol
Urme imaju sposobnost da smanju nivo LDL neželjenog holesterola u tijelu. Zato je ovo izvrsna hrana za ljude s visokim holesterolom, koji uzrokuje masne naslage u arterijama koje dovode do stvaranja krvnih ugrušaka i drugih srčanih bolesti.
Jačanje srca
Osobe sa slabim srcem mogu koristiti ovo neverovatno voće. Tokom noći potopiti urme sa semenkama u vodu. Ujutro iz njih ukloniti semenke, samleti ih u blenderu zajedno s vodom u kojoj su tokom noći stajale. Ovaj lek uzimati nekoliko puta dnevno kako bi se ojačalo srce.
Smanjuju krvni pritisak
Urme su veoma pogodna hrana za ljude koji pate od visokog krvnog pritiska. One sadrže vrlo malo natrijuma, a bogate su kalijumom. Standardna porcija od pet ili šest urmi daje oko 80 miligrama magnezijuma, esencijalnog minerala koji doprinosi širenju krvnih sudova. Istraživanja pokazuju da 370 miligrama magnezijuma dnevno može smanjiti krvni pritisak.
Štiti od moždanog udara
Jedna od ključnih prednosti ovog čudesnog voća je njegova sposobnost da reguliše zdrav nervni sistem, zahvaljujući bogatom sadržaju kalijuma. Istraživanja su pokazala da veći unos kalijuma (oko 400 mg) može smanjiti rizik od moždanog udara za 40 posto.
Hrana za mozak
Urme sadrže fosfor, a on igra važnu ulogu kao hrana za mozak. Iz tog razloga se preporučuju u ishrani osoba koje se bave intelektualnim radom.
Energetski stimulans
Urme su veliki energetski buster jer sadrže prirodne šećere kao što su glukoza, saharoza i fruktoza. Maksimalan energetski učinak iz urmi izvući ćete ako ih pomešate s mlekom.
Povećava seksualnu izdržljivost
Pregršt urmi potopiti u kozije mleko i ostaviti da stoji preko noći. Ujutro ih izmiksati s mlekom, dodati med i kardamu (vrsta začina) i piti. Ovaj sirup mogu da piju osobe oba pola, jer on jača telo i povećava nivo energije.
Hrana za bebe
Šećer iz urmi je vrsta šećera koja se najlakše otapa i vari, pa je on prikladan za novorođenčad, s tim da urme treba da budu isitnjene ili namočene u vodi prije davanja djetetu, kako bi ih ono lakše pojelo. Savremeni institut za hranu savjetuje da se deci koja pate od prirodne nervoze ili hiperaktivnosti daju urme.
Idealna hrana za one koji poste
Zanimljivo je da čak i doktori savjetuju pacijentima koje se eče postom da post prekidaju prirodnim šećerom iz voća i vodom. Pošto znamo da urme sadrže veliki procenat šećera koji se lako apsorbuje, onda nam je jasno da su urme i voda najbolja hrana za ljude koji poste.
Jačaju zubnu gleđ
Urme sadrže fluor, koji je bitan mineral u borbi protiv karijesa, jer sprječava dalje kvarenje zuba. Urma se može dati maloj bebi kojoj rastu zubi da je sisa. To će kod beba umanjiti bol u desnima.
Urme su dobre za lečenje jetre i čišćenje organizma od otrovnih supstanci. Uzimanje soka od ovog voća pomaže u lečenju grlobolje, različitih vrsta groznice i prehlade. Urme su odličan lek i protiv alkoholne omamljenosti. Sačuvajte vaše zdravlje uz pomoć urmi!

kodren

Raskovnik





Drugi nazivi: raskovnik
Latinski naziv: Laserpitium siler
Raskovnik
Raskovnik (lat. Laserpitium siler) je višegodišnja, zeljasta, lekovita biljka iz porodice štitarki. Visine je od 60 do 120 centimetara. (lat. Laserpitium trilobum) i (lat. Laserpitium siler) poznate su kao magijske biljke koje se koriste u istočnoj Srbiji. Stabljika je vretenastog oblika, uzdužno brazdasta, šuplja i grana se, zelene je boje.
Listovi su uski i trostruko razdeljeni, nalaze se na nadzemnom delu korena.
Cvet je štitast sa belim cvastima, odnosno cvetovi čine bele štitove. Cveta od juna do avgusta.
Plod je veličine od 6-12mm i ima široka rebra. Ukus mu je sličan kao kod morača i kima s tim što je gorči i oštriji.
Koren je smeđe boje u funkciji je stabla dužine oko 15 centimetara, grana se na dva dela a može biti i vretenastog oblika. Miris korena nije neprijatan, a ukus je oštar i blago gorak.

Stanište

Rasprostranjen je na planinskom području istočne Srbije: Homolje, Rtanj, Suva planina. Raste na suvom kamenjaru, strmim kamenitim padinama i suvim planinskim livadama. Može se naći na planinama južne Evrope, Balkanu, Anadoliji, Kavkazu. Za raskovnik se zna više od 2000 godina ali zbog narodnog verovanja da biljka, odnosno njen koren, poseduje magijska svojstva ova vrsta je blago rečeno ugrožena.

Lekovito delovanje:

Narod istočne Srbije mu pridaje magijska svojstva. Po Jovanu Tucakovu prema obliku raskovnika prepoznaju antropomorfne elemente - glavu, vrat, noge, polne organe po čemu određuju da li je muški ili ženski, a po izgledu korena da li je miran ili je u pokretu.

U narodnoj medicini se koristi protiv zmijskog otrova, da pomogne varenje, u lečenju bolesti krvotoka, bolova u zglobovima, gihta, išijasa, muške impotencije, tetanusa, astme, vodene bolesti, epilepsije, žutice, lečenje čira. Korišćen je u ginekologiji da podstakne menstruacije i za kontracepciju. Takođe se koristi sok od raskovnika kao kapi za oči, odnosno za lečenje katarakte. Pripremljen tonik se koristi za oporavak u slučajevima psihosomatskih iscrpljenosti.

Izvor: Travari Srbije

Bosiljak - biljka "Božijeg vrta"


Sumorne vremenske prilike praćene obilnim padavinama i vetrom, osim što pogoduju raznim virusima i prehladama utiču i na loše raspoloženje praćeno depresijom.

U ovakvim prilikama može da pomogne bosiljak, koji se sa razlogom u nekim religijama smatra božanskim cvetom.

Bosiljak je jednogodišnja mirišljava zeljasta biljka iz porodice usnjača, koju odlikuje razgranata stabljika sa malim belim ili ljubičastim cvetovima jajolikog oblika.

Mada neki zapisi govore o tome da su ovu biljku koristili još u drevnom Egiptu, sama reč basilicum je latinska izvedenica od grčke reči basileos koja znači kralj, što jasno govori o tome koliki značaj je ova biljka imala kroz vekove.

Zbog lekovitih svojstava, bosiljak se uzgajao u vladarskim vrtovima antičke Grčke. Rimljani su ga smatrali afrodizijakom, verujući da će muškarac zauvek ostati veran ženi od koje dobije grančicu ove biljke, dok je u Indiji bosiljak predstavljao simbol dobrodošlice.

 

U starim religijama bosiljak je imao svoje naročito mesto i simboliku. Nijedna kultna radnja, molitva ili žrtva se nisu mogle zamisliti bez njega. Tako, na primer, Hindusi su ga stavljali na grudi umrlih kako bi ih na taj način zaštitili od zlih duhova.  

Pravoslavna crkva bosiljak smatra svetom biljkom koja se koristi u crkvenim obredima. Ova aromatična biljka prijatnog mirisa se nabere i složi u buket, uveže u struku, ostavi da se osuši i kao takva se čuva cele godine. Kako njegov prijatan miris simbolizuje blagodat Duha Svetoga, on se iznosi kada sveštenik dođe da sveti vodicu da sa njim kropi ukućane. Zanimljivo je da se usled njegovog lekovitog svojstva, bez obzira na vremenske prilike i hladnu vodu, niko nikada ne prehladi tokom krštenja, jer on u sebi poseduje jako antizapaljensko dejstvo koje štiti organizam od slobodnih radikala koji mu prete.

Kako su naši preci znali da se gotovo svi lekovi nalaze u prirodi, kao velikom „Božijem vrtu“, vođen istraživanjem i proučavanjem biljaka, Josif Pančić je rekao da nas bosiljak prati kroz čitav život i u radosti i žalosti, jer je on božiji cvet. Kao naš najveći biolog, smatrao je da u vrtu prvo treba posaditi bosiljak, pa tek onda ostalo cveće.


Bosiljak u sebi sadrži kamfor, eterična ulja, lineol, kiseo saponin, tinol i cineol, koji ga čine veoma lekovitom biljkom.  

Evo samo nekih od razloga zbog kojih bi bosiljak trebalo da se nađe i u vašem domu:

   Povoljno deluje na nervni sistem ublažavajući nervnu napetost, migrenu, poboljšava pamćenje i otklanja mentalni umor.
   Obloge od bosiljka pomažu u zaceljivanju rana, a sveži listovi su odličan domaći lek protiv uboda insekata.
   Bosiljak ubrzava rad srca i pospešuje krvotok, pa ukoliko ga svežeg sitno naseckate i pobacate po paradajzu ili drugom povrću, on će pospešiti vaš seksualni život jer predstavlja afrodizijak.  
   Kada se koristi kao začin, osim što jelima daje divan ukus, on poboljšava varenje teške hrane i čuva je od kvarenja.
   U tradicionalnoj medicini, bosiljak se koristi protiv kašlja, bubrežnih bolesti i upale mokraćnih kanala. Sok od lišća ove biljke pomaže kod prehlade, upale uha i bubne opne, a kada se konzumira u vidu čaja, ublažava menstrualne tegobe.
   U zvaničnoj medicini, naučna istraživanja su pokazala da sveži listovi bosiljka sadrže protivupalni lek, veoma sličan diklofenak tabletama, koji snažno deluje na otok zglobova izazvan artritisom.  
   Bosiljak ima antioksidantna svojstva koja snažno štite ljudski organizam, sprečavajući starenje ćelija kao i nastanak pojedinih vrsta karcinoma.
   Ova biljka jača srčani mišić, čime preventivno deluje protiv nastanka infarkta.



Bosiljak u sebi sadrži materije koje uništavaju štetne bakterije u hrani i sprečavaju njihovo razmnožavanje, pa je veoma zdrav dodatak u ishrani.

U mediteranskoj kuhinji bosiljak predstavlja sastavni deo preliva za ribu i morske plodove na roštilju, kao i jela sa testeninom. U kontinentalnim delovima sa njim se pravi odličan preliv za odreske, piletinu ili pečenje.

Sos pesto - najpoznatiji italijanski preliv

Potrebno: veza svežeg bosiljka, 4 čena belog luka, 250 ml maslinovog ulja, 100 grama parmezana, biber i so.

Priprema: U maslinovo ulje dodati predhodno dobro izgnječen svež bosiljak i beli luk, pa sve zajedno umutiti mikserom ili još bolje, dobro usitniti u avanu. Dodati so i biber po ukusu, pa kada se sve dobro sjedini, dodati parmezan. Služi se uz svu vrstu mesa i ribe sa roštilja, testeninu i pirinač.

Salata Kapreze – lagano hladno predjelo

Potrebno: paradajz, mocarela, maslinovo ulje i bosiljak.

Priprema: Iseći paradajz na kolutove i poređati u tanjir, a zatim na svaki kolut dodati isečen list mocarele, pa sve ovo preliti maslinovim uljem. Na kraju preko svega pobacati udrobljen suv bosiljak. Paradajz se može na tanjir postaviti i bočno, dok se mocarela ređa između. Kako ova kombinacija uvek izgleda vizuelno lepo, pustite mašti na volju dok pravite sopstvenu kreaciju.  

Za kraj da vas podsetimo na našu narodnu izreku:

“Duša dobrih ljudi miriše na bosiljak”.



medias

Kopriva (lat. Urtica dioica) je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi.

Kopriva je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvijeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.

Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sistema. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem…
Iako smo svi ponešto čuli o ljekovitosti koprive, ne znamo koliko nas je svjesno toga, koliko je ona zapravo ljekovita.
Evo šta je na koprivi napisao jedan poznati doktor:
“Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka. Kad bi ljudi shvatili, koliko je ova biljka ljekovita, sadili bi je mnogo više. Svi dijelovi koprive – stabljika, lišće, korijen i cvijet – imaju ljekovita svojstva. U drevna vremena kopriva je bila vrlo cijenjena.
Švedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi imala žalce. Životinje i insekti bi ju odavno pojeli. Jednom sam dao savjet majci sedmero djece, koja je od svog zadnjeg poroda patila od glavobolje i ekcema, da pije čaj od koprive. U kratkom vremenu riješila se ekcema i glavobolje. Pošto ekcem ima unutarnji razlog, treba ga liječiti uzimajući trave koje čiste krv.
Kopriva je najbolja biljka za čišćenje i poboljšanje krvi. Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi. Kopriva liječi upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu preporučuju kao dio proljetnog čišćenja organizma.
U biljnoj medicini čaj od koprive se koristi za bolesti jetre i žući, za poremećaje sna, kod tumora slezene, za grčeve u stomaku, čireve, bolesti pluća itd. Čaj se pije 4 sedmice. Nemojte čaj zakuhati, jer će to uništiti dragocjene sastojke. Možete piti 1 čašu čaja od koprive svaki dan tokom cijele godine, radi prevencije. Čaj od koprive također je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija.
Ako imate manjak željeza u organizmu i osjećate se umorno i beskorisno, kopriva je to što Vam treba! Kopriva sadrži puno željeza, i uspješno se koristi kod anemije. Nakon određenog vremena, opet ćete se osjećati puni energije i zdravlja.
Jednom mi je došla mlada žena, koja je izgledala anemično. Osim nedostatka željeza, imala je probleme sa želucem, žučnim mjehurom i patila je od glavobolje. Preporučio sam joj čaj od koprive. Nakon nekog vremena opet sam ju sreo, a ona mi je sa oduševljenjem rekla, kako joj je brzo pomogao čaj od koprive. Cijela se njezina porodica okrenula prirodnom načinu liječenja.
Čaj od koprive je diuretik i zbog toga se može koristiti kod vodene bolesti. Izgrađuje krv i zbog toga je dobrotvoran kod mnogih bolesti krvi. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem, kopriva se može uspješno koristiti za liječenje leukemije. Ljudi, koji pate od alergije, uključujući peludnu groznicu, također bi trebali piti čaj od koprive.
“Kopriva smanjuje osjetljivost na prehladu i pomaže kod reumatizma i gihta. Jedna moja pacijentica je patila od išijasa. Bila je pod medicinskom njegom 3 godine. Nakon toga, što je počela praviti kupke sa koprivom (200 gr koprive na jednu kupku), ozdravila je u roku 6 mjeseci.
Jedna gospođa, stara 50 godina, imala je tako tanku kosu, da je morala nositi periku. Njoj sam preporučio da pere kosu sa posebnom smjesom, napravljenom od čaja od koprive i koncentrata korijena koprive. Poslušala je moj savjet i njena kosa je sa svakim tjednom postajala sve gušća.
Za zdravlje kose je vrlo dobrotvorna tinktura od koprive, koju je lako napraviti od korijena koprive, koju ćete iskopati u proljeće ili jesen. I ja svaki dan nanosim ovu tinkturu na vlasište – čak i kada putujem, nosim ju sa sobom. Vrijedi truda – nemam perut, a moja kosa je gusta, mekana i sjajna.
Kopriva je jako korisna za bolesti krvnih žila, na primjer, Birgerovu bolest. Mnoge osobe bi mogle izbeči amputaciju noge, ako bi počele sa kupkom od koprive na vrijeme. Svaki grč, bilo gdje da se pojavio, ukazuje na lošu cirkulaciju. Kod takvih simptoma preporučuje se kupka sa koprivom.
Kupka se također preporučuje kod koronarne bolesti srca. Uđite u kadu i okupajte područje srca sa toplim čajem od koprive. Dok to radite, nježno masirajte područje srca.
Jednom mi se obratila 50-godišnja žena iz Bavarske. Žena je već 28 godina imala fistulu, koja joj je donosila veliku bol. Fistula se nalazila na jagodici lica, i operacije nije bila moguća. Po mojoj preporuci, žena je počela brati mladu koprivu i praviti čaj. Pila je 3 čaše čaja od koprive dnevno sa 1 žličicom švedske grančice. Napisala je slijedeće: “Tačno nakon 2 tjedna fistula je nestala i bila sam bez bolova. Fistula se nikada nije vratila.”
Sa zadovoljstvom iznova i iznova čujem iskustva ljudi, kojim je pomogla kopriva. Nedavno dobio sam jedno pismo. Jedna gospođa je pisala o tome, kako joj je pomogao čaj od koprive. “Ne samo da sam se riješila hroničnog umora. Nestali su žuljeve i gljivice na nogama!” Druga žena je napisala, da se konačno riješila ekcema. Takva pisma su zrake nade u mojem životu. To je potvrda toga, da ljekovite biljke zaista pomažu, samo se trebamo obratiti njima!
Jednom mi je došao jedan stariji gospodin. Prije 3 godine prebolio je gripu, nakon čega je imao strašnu glavobolju. Nikakvi lijekovi nisu pomagali. Čak niti injekcije protiv glavobolje nisu bile korisne. S vremenom, glavobolja je postajala sve gora, a čovjek je razmišljao o suicidu. Preporučio sam mu da pije dvije i pol litre čaja od koprive dnevno. Nakon 4 dana čovjek je nazvao i rekao, da se osjeća bolje nego ikad u životu!
Još jedan citat iz pisma: “Mnogo sam Vam zahvalan na pomoći. Već 19 godina patim od čudne bolesti. Bio sam kod puno doktora, ali nitko nije mogao reći, što nije u redu sa mnom. Prije sedam dana počeo sam piti čaj od koprive, i moja je bolest nestala na misteriozan način, kao da nisam nikada bio bolestan!”
Jedna poslovna žena mi je rekla, da sa sobom uvijek nosi termos sa čajem od koprive. Uvijek se uzda u njega. Rekla je, da čaj od koprive ne samo da odlično gasi žeđ, nego osvježava i otklanja umor.
Za išijas, artritis, lumbago i neuritis u rukama i nogama: lagano udarajte zahvaćeno područje sa svježe ubranom koprivom. Također možete napraviti vruću kupku sa koprivom.
Na žalost, u modernom društvu čovjek prolazi mimo njih i daje prednost analgeticima, koje koristi pretjerano.
Želim Vam ispričati još jednu priču, koja me je duboko dirnula. “U jednom gradiću sreo sam stariju ženu, koja je patila – prema dijagnozi liječnika – od tumora na želucu. Zbog godina, žena se nije mogla odlučiti za operaciju. Neko joj je preporučio, da pije čaj od koprive. Svaki dan žena bi otišla u svoj vrt i ubrala pregršt koprive blizu ograde, gdje je rasla u izobilju. Nakon nekog vremena, žena je otišla na rutinski pregled kod svog doktora. Iznenađen, doktor nije mogao shvatiti, što se to desilo. Tumor je nestao! Nakon toga, žena je mogla normalno uživati u zdravoj starosti.”
Nema potrebe čekati da dođe bolest. Rak neće imati nikakve šanse, ako naučimo cijeniti koprivu. Poslušajte moj dobar savjet: započnite piti čaj od koprive već danas.
Suhu koprivu možete kupiti kod travara. Svježu mladu koprivu možete ubrati u proljeće. Što je mlađa i svježija kopriva, time su jača njena ljekovita svojstva. Napravite nešto pozitivno za Vaše zdravlje!
“Otkada sam doznao o ljekovitosti koprive, nastojim da pijem čaj od mlade koprive tokom 4 tjedna u proljeće i jesen. Obično popijem 1 čašu čaja na prazan želudac pola sata prije doručka. Tokom dana popijem još 1-2 čaše čaja. Najbolji efekt ćete postići ako čaj ne popijete odmah, nego ga pomalo pijuckate.Nakon 4 tjedna osjećam se kao da sam se ponovno rodio i mogu raditi 3 puta više. Moja obitelj i ja ne uzimamo lijekove već godinama i osjećamo se mladima i zdravima.”
Čaj od koprive ne treba zaslađivati, jer on ne posjeduje neugodan okus. Ako želite, možete čaju dodati malo kamilice ili mente.
Žena iz Njemačke piše: “Moj susjed koristi koprivu da bi se riješio štetočina u vrtu. Stavlja velike količine koprive u spremnik od 300 l. Na neko vrijeme ostavi namočenu koprivu u spremniku. Zatim sa ovom otopinom ponovno i ponovno šprica biljke. Na takav način, uzgaja biljke na prirodan način, i ne mora koristiti hemikalije.”
Mnogi farmeri danas, umjesto toga, da koriste koprivu za eko-uzgoj, špricaju ju sa herbicidima. Ne razmišljaju o tome, da na takav način ubijaju mnoge ptice i insekte, koji jedu koprivu. Kako smo slijepi postali!
Čaj od koprive
Na jednu čašu vode se stavi jedna vrhom puna čajna kašičica koprive (lišća i stabljika).
Vrelu vodu prelijte preko koprive, poklopite i ostavite na 5 minuta. Procijedite i popijte malim gutljajima.
Tinktura od koprive
U proljeće ili jesen iskopajte korijenje koprive, očistite ga uz pomoć četke (nemojte prati!), sitno narežite i stavite u staklenu flašu.
Prelite sa osamdeset postotnim medicinskim alkoholom. Ostavite flašu na toplom mjestu 14 dana i povremeno ju protresite. Procijedite kroz filter za kafu, stavite u flaše i čuvajte na hladnom, tamnom mjestu.
Kupka od koprive
Stavite jednu čašu koprive u veliki lonac i prelijte sa vrelom vodom. Poklopite i ostavite na 10-15 minuta, a zatim procijedite i uljite u kadu sa toplom vodom. Voda u kadi treba biti ugodno topla, ali nikako ne prevruća. Provedite u kadi 20 minuta. Nakon kupke nemojte se tuširati – samo se lagano obrišite. Budite na toplom još bar sat vremena.
Kupka za noge
Uzmite jednu punu šaku korijena koprive i dvije pune šake lišća i stabljika koprive i namočite preko noći u 5 litara hladne vode.
Slijedeći dan to zakuhajte i pustite da se ohladi. Ovu otopinu možete koristiti 2 puta kao kupku za noge.

Doznajemo

Kadulja-žalfija


Raste u našem podneblju!

Kada je stvarao ovaj svijet, Bog je mislio na sve pa je svoje milosti prosuo po cijelome planetu. Svaka biljka, svaki cvijet, svaka i najmanja travka našeg planeta, ljubljena je od Boga pa je tako stvorena s beskrajnim smislom kojeg čovjek često ne zna prepoznati. Sve što je stvoreno, stvoreno je za čovjeka, njegov vrhunac stvaralaštva, pa je tako svaka biljka u službi Božje milosti. Tako i kadulja koja se od davnina ubraja u najljekovitije biljke cijelog planeta, stvorena je da bi služila čovjeku i Bogu. Davno prije, ljudi su to jednostavno znali, a danas čovjek zaokupljen nepotrebnim stvarima kao da ne vidi pravu zbilju stvari i pravu zbilju Božje milosti potpuno predane čovjeku kroz prirodu i sve što čovjeka okružuje.



Kadulja se ubraja među najljekovitije biljke našeg planeta. Njezino latinsko ime – Salvia officinalis – potječe od riječi salvare što znači spasiti ili liječiti. U grobnicama faraona ova biljka je bila glavni sastojak smjese za balzamiranje. Grčki liječnik Dioskorid koristio ju je za liječenje mnogih bolesti poput krvarenja, groznice, mokraćnih kamenaca i neredovitih menstruacija.

U vremena Karla Velikog kadulju su sadili u svakom vrtu i smatrali najljekovitijom biljkom.
Koristili su ju za liječenje skoro svake bolesti pa je zbog toga dobila status svete biljke.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Kadulja sadrži eterično ulje, salviol, salven, tion, pinen, cineol, borneol, kamfor, tanin, gorke tvari, bjelančevinu, škrob, gumu, ljepljive pobliže neistražene tvari, zatim kalcijev oksalat, soli fosforne kiselina, kalijeve i kalcijeve soli.

Ljekovito djelovanje

Kadulja pročišćava krv, pospješuje izlučivanje sluzi iz organa za disanje, djeluje i na izlučivanje sluzi iz želuca, pa bolesnik ponovo dobije izgubljeni apetit. Kod šećerne bolesti preporučuje se mješavina jednakih dijelova kadulje i stolisnika. Kadulja, ne samo da djeluje protiv upala, nego i liječi sve upale crijeva, želuca, jetre, žuči i mokraćnih putova. Čaj od kadulje izvanredno je sredstvo za grgljanje kod katara grla i ždrijela kod upale krajnika i sluznice u usnoj šupljini.

Kadulja se koristi kod raznih znakova oboljenja izmjene tvari, utječe na liječenje reumatizma i gihta, a ne manje i čitavog niza nervoznih smetnji koje prate ova oboljenja.
Čaj od kadulje je veoma važan za majke koje doje, jer povećano uživanje čaja kod odbijanja djece od majčinog mlijeka, umanjuje izlučivanje mlijeka. Uživanjem čaja od kadulje može se, pod stanovitim uvjetima, otkloniti sklonost pobačaju.

Kaduljin čaj, ako se češće pije, jača cijelo tijelo, sprečava moždani udar i djeluje jako povoljno kod oduzetosti. Jedina je ljekovita biljka, uz lavandu, koja pomaže kod noćnog znojenja. Liječi bolest koja prouzrokuje noćno znojenje, svojom iznenađujućom snagom otklanja slabost, povezanu s tom bolešću. Mnogi su liječnici upoznali dobra svojstva kadulje: s najboljim rezultatima koriste je kod grčeva, bolesti leđne moždine, oboljenja žlijezda, kao i drhtanja udova. U slučajevima navedenih bolesti popijemo u gutljajima dvije šalice čaja dnevno. Čaj izvrsno djeluje na bolesnu jetru, otklanja nadimanje i sve druge tegobe povezane s oštećenom jetrom. Pročišćuje krv, čisti sluz iz dišnih organa i želuca, jača tek i otklanja crijevne smetnje i proljeve. Kod uboda insekata na mjesto uboda stavljamo smrvljeno kaduljino lišće.

Za vanjsku primjenu posebno preporučujemo kaduljin čaj kod upale krajnika, bolova u vratu, gnojne upale zuba, upale ždrijela i usne šupljine. Mnoga djeca i odrasli bi izbjegli operaciju krajnika da su pravovremeno koristili kadulju. Kada nemamo krajnika, koji kao policajci tijela zadržavaju i prerađuju otrove, ovi izravno djeluju na bubrege. Kaduljin oparak pomaže kod krvarećih i klimavih zubi, paradentoze i čireva na zubnom mesu. Grgljamo ili stavljamo komprese od vate.

Čaj od kadulje se priprema tako da se 1-2 žličice kadulje prelije s 2 dcl vruće vode i pusti da odstoji 10 minuta. Čaj je poprilično jakog okusa i može biti neugodan za piti a piti se može i nekoliko puta na dan.Kadulja je definitivno biljka koju kao Božji dar trebamo imati u svojoj kućnoj ljekarni.

Izvor: LijekizPrirode.com