Pitanja bez odgovora



Kako objasniti prastare magijske vještine uz pomoc kojih su drevni magi uspijevali svoje živote produžavati po volji? Za neke od njih se kažu da su za života uspjeli postati besmrtni i da su dosegli mudrost bogova.

Zanimljivo otkrice izvrsila je 1969. godine Marmajajanska naucna ekspedicija, koja je u nekadasnjoj sovjetskoj Srednjoj Aziji vrsila istrazivanje za racun Turkmenskog antropoloskog drustva. Ugledni naucnici, koji su sacinjavali ovu ekspediciju, otkrili su velik broj ljudskih skeleta starih oko stotinu hiljada godina na kojima su nadeni tragovi uspjesnih operacija grudnog kosa. To je, nakon prve nevjerice, otvorilo pitanje kakva su sve medicinska znanja posjedovali nasi praprapreci.
Prastari indijski hirurzi uspjesno su presadivali noseve ratnika, koji su ove dijelove svoga tijela izgubili u bitkama, a sasvim je sigurno da su izvanredno poznavali i zakone metabolizma, cirkulacije krvi, zivcanog sistema, genetike...

Vedska znanja

U kontraverznoj “Rig-Vedi”, jednom od svezaka cuvene “Samhite”, koja je stara najmanje 5000 godina i koja potice iz riznice prastarih znanja legendarne vedske kulture, kaze se da su vedski Ijekari znali uspjesno da uklone posljedice izazvane otrovnim gasovima, da su uspjesno obavljali carske rezove, vrsili operacije mozga i lijecili mnoge bolesti, koje i danasnja znanost smatra neizljecivim.
Drevmi vedski Ijekari poznavali su dijagnoze za cak 1120 bolesti, koristili su se plasticnom hirurgijom, a na raspolaganju su imali najmanje 121 hirurski instrument!
Njihovi susjedi Tibetanci stoljecima su proucavali situaciju, odnosno trenutak umiranja, zapravo, sta covjek osjeca u trenutku kada ga napusta “dusa”, a kineski car Cin-Si (259—210 g. pr. n. e.) posjedovao je neobicno ogledalo koje je moglo da osvijetli kosti i unutrasnje organe ljudskog tijela; dakle, instrument nalik danasnjem - rentgenskom aparatu!
U “Nei Cingu”, jedinstvenoj knjizi iz oblasti medicinskih nauka, koja je napisana prije gotovo, pet hiljada godina, naucnici su otkrili i ovaj pasus:
“Srce nadzire cjelokupnu krv u ljudskom tijelu i upravlja njome. Krv tece neprekidno u krugu i nikada ne stoji. Ona ne moze, a da ne tece bez prestanka, poput toka rijeke ili Sunca i Mjeseca na njihovim putanjama.”
Daleko je znacajniji starokineski pojam o jinu i jangu, dvije uvijek suiprotsavljene zivotne sile, koje svoj izvor imaju u astronomskom shvacanju reda stvari. U “Huang-ti nei cingu”, prastaroj knjizi zutog Cara o unutrasnjem lijecenju, doslovnos se kaze:
“Nacelo jin i jang je temeljno nacelo cijelog Svemira. Ono je korijen i izvor zivota i smrti. Preko svoga medudjelovanja i kroz svoje razlicite funkcije, jin i jang, pozitivna i negativna strana prirode, napadaju bolescu one, koji se suprotstavljaju prirodnim zakonima. U svrhu postupanja i lijecenja neke bolesti mora se traziti njihovo porijeklo.”

Mudrost jina i janga



Inace, porijeklo jina i janga nalazi se u taoistickoj legendi o stvaranju. Jang predstavlja pozitivni pol: aktivnost, muzevnost, koje su utjelovljene u nebesima, svjetlu, tvrdoci i toplini. Jin je, medutim, negativan: pasivan, zenski, a svoje utjelovljenje nalazi u Mjesecu, Zemlji, tami, hladnoci i vlazi. U tijelu se jin nalazi na desnoj, a jang na lijevoj strani.
Odvajkada jin i jang su Kinezima dinamika postojanja. Zajednickim djelovanjem oni upravljaju planetarna i vode ih kroz godisnja doba i, dabome, vrse svoj uticaj na sve zivo u beskonacnom Svemiru. Bolest kod pojedinca uzrokuje poremecaj ravnoteze izmedu jina i janga, a smrt nastupa tek onda, kada se ta ravnoteza toliko poremeti da se obustavi njihov tok.
Besmrtnost je, medutim, bar prema ovim prastarim kineskim nacelima, moguca tako dugo, dok traje ovaj neobicni tok i dok se odrzava razumna ravnoteza izmedu polova!
Sve do prije dvadesetak godina naucnici su sa posprdnim smijeskom gledali na teoriju o jinu i jangu. Medutim, odskora ova teorija se nalazi pod prizmom vrlo serioznih znanstvenih istrazivanja i vec su dobijeni i konkretni rezultati. Otkriveno je, naime, da dvije razlicite hemikalije koje se nalaze u gotovo svakoj ljudskoj stanici, podesavaju ili nadziru stotine pa i hiljade funkcija na nivou stanica, djelujuci i permanentno se suprotsavljajuci jedna drugoj.

Znanstveni izazovi

Djelovanje jina i janga je vec utvrdeno u tako razlicitim procesima, kao sto su prisilno grcenje srca, zatim skupljanje ili sirenje krvnih zgrusaka i krvnih sudova prilikom dizanja ili spustanja krvnog pritiska!
- Ocaran sam teorijom jina i janga i smatram da je tacna, mada ne mogu da shvatim kako su drevni kineski naucnici dosli do nje. Nema sumnje da se mnoge reakcije tijela, koje se svode na nacelo “ukljuciti-iskljuciti”, jedino mogu objasniti posredstvom djelovanja ovih dviju suprotnih sila!...
Ovo su rijeci farmakologa dra Nelzona Goldberga sa Utniverziteta Minesota, covjeka koji je medu prvima poceo ozbiljno da proucava kinesku teoriju o jinu i jangu. O ovoj teoriji, naravno, uskoro ce se jos mnogo cuti.
Medutim, lista zbunjujucih znanja nasih praprapredaka ovdje se ne zavrsava. Naprotiv, mozda ovdje zapocinju. sta je sa alkemijskim recepturama, za koje znamo da su postojale, a koje obecavaju vjecnu vitalnost i mladost? Kako objasniti prastare magijske vjestine uz pomoc kojih su drevni istocnjacki carobnjaci uspjevali svoje zivote produzavti po volji? Za neke od njih se kazu da su za zivota uspjeli postati besmrtni i da su dosegli mudrost bogova. Koliko u takvim tvrdnjama ima istine? Kakve su tajne skrivale magijske i alkemijske knjige sto su zauvijek nestale u pozaru Aleksandrijske biblioteke?
Pred savremenim istrazivacima i znanstvenicima nesumnjivo stoje mnoga iskusenja...
Vrijeme ce mozda dati adekvatne odgovore!

Pokus s besmrtnosću

Jednoga dana uputio se Tao-ucitelj Wei Po Yang u planinu sa svoja tri ucenika i svojim bijelim psom. Ucitelj je bio pripravio “zlatni lijek” koji je navodno sadrzavao i Eliksir besmrtnosti. Najprije je malo cudesnoga lijeka dao psu, koji je istog trena uginuo. Zatim Wei Po Yang rece svojim ucenicima: “zivjeti, a ne probavsi ovaj lijek, nije nista bolje no od njeg umrijeti. Moram ga popiti!” Ucinivsi receno, ucitelj ispusti dusu kao i pas maloprije.
Ucenici se duboko razalostise, a dvojica se uputise po lopate kako bi ukopali ucitelja. No, treci ucenik, koji se zvao Yii, bio je mudriji. Misljase kako je Wei Po Yang zacijelo znao sto mu je ciniti.
Sloga i Yu popije malo lijeku i preminuo. Malo kasnije Wei Po Yang ozivi, jer je necistoca njegova lijeka izazvala tek kratkotrajnu smrt. Tada uze lijek davsi ga jos malo psu i uceniku Yii. Oba se nakon nekoliko casaka probudise i udose u besmrtnost.
Wei Po Yang zivio je u 2. stoljecu n. e. Smatra se kako je on napisao knjigu “Ts'an-t'ung'ch'i” (“Tri sjedinjena i medusobno uskladena puta"). Ova je rasprava ucinila taoizam dosljednim filozofskim sustavom. Izmedu ostaloga, u raspravi se spominju i “pilule besmrtnosti”. Kako Wei pise, one su izuzetno djelotvorne, premda tako majusne da mogu stati na ostricu noza.


Bosnic.c