Imao sam 7-8 godina. Vrijeme za prvi pravi bicikl bez pomoćnih kotača. Posudili smo susjedov, da prvo naučim voziti. Mic po mic i provozim ja. I "poletim previsoko".
Što će reći, ateriram.
Cesta šoderica. Koljeno mlado, mekano. Pa je mekše popustilo. I napunilo mi se šoderom par centimetara pod kožu.
Izgledalo smiješno kvrgavo, šoder pod kožom. U bolnici su mi čistili i ispirali pola sata. Na živo.
Bilo je i ugljena. Normalno, pao je obiteljski zaključak. Rezultat glasanja 2:1. Nema bicikla.
I nikada u životu nisam imao bicikl. U pubertetu sam vozio posuđene. I frenda sam vozio na guvernalu.
Imam i slike, ali vjerovati ćete mi na riječ.