Berthe Marie Pauline Morisot (francuski: [mɔʁizo] , 14 siječnja 1841 - 2. ožujak 1895) bila je slikar i član kruga slikara u Parizu koji je postao poznat kao impresionista . Bila je opisao Gustave Geffroy 1894. godine kao jedan od „Les Trois grandes Dames” impresionizma uz Marie Bracquemond i Mary Cassatt . [1]

U 1864, ona je izložena prvi put u visoko cijenjenom Salon de Paris . Pod pokroviteljstvom vlade, a sudi akademici , Salon je bio službeni, godišnja izložba od Académie des Beaux-Arts u Parizu. Njezin rad je izabrana za izložbu u šest narednim salonima [2] dok, u 1874, ona se pridružio „odbijen” impresionista u prvi vlastitih izložbi, koja je uključivala Paula Cezannea , Edgar Degas , Claude Monet , Camille Pissarro , Pierre-Auguste Renoir i Alfred Sisley . To je bio održan u studiju za fotografa Nadar .

Bila je udana za Eugène Maneta , brata svoga prijatelja i kolega Edouard Manet .
Morisot rođen je u Bourges , Francuska, u bogatom građanske obitelji. Njezin otac, Edmé Tiburce Morisot, bio je župan (viši administrator) u odjelu za Cher . Studirao je arhitekturu na École des Beaux Arts . [3] Njena majka, Marie-Josephine-Cornélie Thomas, bio je pra-nećakinja Jean-Honoré Fragonard , jedan od najplodnijih rokoko slikara pradavnog režima . [4] Imala je dvije starije sestre, Yves (1838-1893) i EDMA (1839-1921), plus mlađeg brata, Tiburce, rođen 1848. obitelj se preselila u Pariz 1852. godine, kada je Morisot bio dijete.

Bilo je to uobičajena praksa za kćeri buržoaskih obitelji za primanje likovno školovanje, pa Berthe i njezine sestre Yves i EDMA bili poučeni u privatnom tako Geoffroy-Alphonse Chocarne i Joseph Guichard . Morisot i njezine sestre u početku počeo uzimati lekcije kako bi mogli učiniti nešto crtež za svog oca za njegov rođendan. [3] U 1857 Guichard, koji je vodio školu za djevojke u Rue des Moulins, uveo Berthe i EDMA na Louvre galeriji gdje su mogli naučiti gledajući, a od 1858. su naučili kopiranjem slike. Također ih je upoznao s djelima Gavarni . [5] Guichard kasnije postao je direktor École des Beaux Arts gdje Morisot otac stekao diplomu. [3]

Kao studenti umjetnosti, Berthe i EDMA rade zajedno dok EDMA oženio Adolphe Pontillon, a mornarički časnik, preselio u Cherbourg , imali djecu, i imao manje vremena za slikanje. Pisma između sestara pokazuju odnos ljubavi, naglasio Berthe je žaljenje na udaljenosti između njih i EDMA povlačenja iz slikarstva. EDMA svesrdno podržao Berthe je nastavio rad i njihove obitelji uvijek ostao blizak. EDMA napisao „... Često sam s vama u mislima, dragi Berthe. Ja sam u svom studiju i volim izmaknuti, ako je samo za četvrt sata, disati tu atmosferu koju zajednički već dugi niz godina ...”. [6] [7] [8]

Njezina sestra Yves udala Theodore Gobillard, porezni inspektor, u 1866, te je oslikao Edgar Degas kao gđa Theodore Gobillard ( Metropolitan Museum of Art , New York ). [6] [7] [9]

Morisot registrirana kao prepisivača u Louvreu, gdje je sprijateljio s drugim umjetnicima i učiteljima, uključujući Camille Corot , glavnu krajolika slikara iz barbizonska škola koji je također odlično na slici slikarstva. Godine 1860., pod Corot utjecajem uze Plein zrak (vani) način rada. Do 1863. godine bila je studirao pod Achille Oudinot , drugi slikar Barbizon. U zimu 1863-64 studirala kiparstvo pod Aimé Millet , ali nitko od njezine skulpture je poznato da opstane.Morisot prvi nastup u Salon de Paris došla u dobi od dvadeset i tri u 1864, s prihvaćanjem dva krajolika slika. Ona je i dalje redovito u Salonu pokazuju, da se uglavnom povoljne recenzije, do 1873. godine, godinu dana prije prve impresionista izložbe. Izlagala je s impresionista iz 1874. godine pa nadalje, samo nedostaje izložbu 1878. godine, kada joj je kći rođena. [10]

Morisot je zrela karijeru započeo je 1872. Našla publiku za svoj rad s Durand-Ruel , privatnog trgovca, koji je kupio dvadeset i dvije slike. Godine 1877., ona je opisao kritičar Le Temps kao „jednog stvarnog impresionističke u ovoj skupini.” [11] Ona je odlučio pokazati joj pod punim imenom djevojačko umjesto korištenja pseudonima ili njezin bračni ime. [12] Na izložbi 1880., mnoge recenzije sudio Morisot među najboljima, uključujući Le Figaro kritičar Albert Wolff
1864 izlagao dvije slike u Parizu salonu
1874 Prva impresionista izložba, pokazalo je dvanaest radova
1875 aukcija u hotelu Drouot, pokazalo je dvanaest radova
1880 u Parizu izložbu, mišljenja je sudio među najboljima.
1883 London izložba, u organizaciji Durand-Ruel uključujući tri djela Morisot
1892 prvi solo izložba četrdeset i tri djela u Parizu Boussod i Valadon
Godine 1868. Morisot postali prijatelji s Edouard Manet koji oslikane nekoliko portreta nje, uključujući i markantnim studija u crnim velom, dok je u žalosti za ocem. Korespondencija između njih pokazuje toplu ljubav i Manet joj je stalak kao božićni poklon. Na njezino razočaranje je ometao jedan od njezinih salon podnesaka dok je bio angažiran da ga prijevoza, pogrešno svoju samokritiku kao poziv za dodavanje ispravaka. Manet je napisao: „Mladi Morisot djevojke su šarmantni To je neugodno da oni nisu ljudi, međutim, kao i žene, mogu poslužiti uzrok slikanja po svaku udaje član Francuske akademije i sjetve razdor u taboru onih dotards... " [14]

Iako Manet slovi kao majstor i Morisot kao sljedbenik, postoje dokazi da je njihov odnos bio uzajaman. [15] Podaci pokazuju Manet je uvažavanje njezinih prepoznatljivih originalni stil i kompozicijske odluka, od kojih je neke uključene u svom radu. To je bio Morisot koji nagovore Manet pokušati Plein zraka na platnu, koje joj je trenirao jer nakon što je uveden u njega Corot. [16]

Morisot privukao Manet u krug slikara koji je postao poznat kao impresionista. U 1874, ona je u braku Manet brata, Eugene, i oni su jedna kćer, Julie , koji je postao predmetom za mnoge od majčinih slika. Julie memoari, odrastanja s impresionista: Dnevnik Julie Manet, objavljeni su u 1987.
Morisot djela su gotovo uvijek mala u mjerilu. Radila je u uljanom bojom, akvarela, ili pastel, i skicirao pomoću različitih izvlačenja medija. Oko 1880. počela slikati na unprimed platnima-tehnika Manet i Eva Gonzales i eksperimentirao u vrijeme [17] -i njen brushwork postao gubitnik. U 1888-89, njezine potezima prebačen iz kratkih, brzih poteza na dugim, vijugav one koji definiraju oblik. [18] Vanjski rubovi njenim slikama često su ostali nedovršeni, čime je platno pokazati kroz te povećava osjećaj spontanosti. Nakon 1885. godine, radila je uglavnom iz prethodnih crteža prije početka njezine ulja na platnu. [19]

Među njezinim suvremenim likovnim kritičarima poput Gustave Geoffrey u 1881, Morisot je hvaljen kao „nitko ne predstavlja impresionizam sa precizniji talentom ili više autoriteta nego Morisot” [20]

Morisot stvara osjećaj prostora i dubine kroz korištenje boje. Iako joj je paleta boja je donekle ograničen, njezini kolege impresionisti ju smatrati „virtuoza kolorista”. [19] je tipično se ekspanzivno korištenje bijelog, bilo da se upotrebljava kao čista bijela ili pomiješana s druge boje. U svom velikom platnu, trešnju, boje su življe, ali se i dalje služi za isticanje oblika. [19]

Morisot naslikao ono što je doživio na dnevnoj bazi. Njezine slike odražavaju kulturne ograničenja svoje klase i spola 19. stoljeća. Izbjegavala urbanih i uličnih scena i rijetko naslikao gol lik. Kao i njezin kolega impresionista Mary Cassatt , ona je usmjerena na domaćem životu i portreta u kojem bi mogla koristiti obiteljskih i osobnih prijatelja kao modela, uključujući i njezinu kćer Julie i sestre EDMA. Prije 1860, Morisot oslikane predmete u skladu s Barbizon školi do skretanja za scene suvremenog ženstvenosti. [21] Slike poput kolijevke (1872), u kojoj je opisan aktualne trendove za Namještaj, odražavaju njezin osjetljivost na modu i oglašavanje, oba od kojih bi bilo očito da joj ženske publike. Njeni radovi uključuju i krajolike, portrete, postavke vrt i plovidbu scene. Kasnije u karijeri Morisot radio s više ambicioznih temama, kao što su aktova. [22] Odgovarajući s Morisot udjela u golišavim subjekata, Morisot je počeo da se više fokusiraju na preliminarnim nacrtima, dovršavajući mnoge drypoints, ugljen i boje olovke crteža.
Morisot bio u braku s Eugène Maneta , brata svoga prijatelja i kolega Edouard Manet , od 1874. do svoje smrti u 1892. U 1878 je rodila svog jedinog djeteta, Julie , koji je često pozirala za majku i drugih impresionista umjetnika, uključujući Renoir a njezin ujak Édouard.Morisot umro je 2. ožujka 1895. godine u Parizu, od upale pluća ugovoreno vrijeme pohađanja njezinoj kćeri Julie slične bolesti, a time je orphaning u dobi od 16 godina ona je pokopano u Cimetière de Passy .Ona je prikazana glumica Marine Delterme u istoimenoj 2012. francuski biografski TV filma u režiji Caroline Champetier . Lik Beatrice de Clerval u Elizabeth Kostova je labud Lopovi largerly se temelji na Morisot.