Hoće li u skorijoj buducnosti konačno biti pročitan "Voynichev rukopis", najtajnovitija knjiga svijeta !? Kad je američki kolekcionar i prodavac starina Wilfrid M. Voynich, po kojemu je taj manuskript i dobio ime, 1912. godine u vili Mandragone blizu Rima pronašao nepoznati rukopis, nije bio svjestan na kakvu je tajnu naišao.



Kako se obvezao na diskreciju, antikvar nije mogao reći ni kako je došao u vlasništvo rukopisa, pa je postalo još tajanstvenije, posebno nakon što se utvrdilo da je napisan na jeziku i pismu koje niko ne razumije. Nakon što je Wilfrid Voynich 1912. godine, kupio tajanstveni rukopis, razdijelio je kopije svuda u nadi da ce neko uspjeti dešifrirati tekstove, ali do danas "Voynichev rukopis", koji se čuva u biblioteci Univerziteta Yale u Americi, uprkos brojnim pokušajima, još niko nije otkrio.

Knjiga je napisana na pergamentu, debela je samo četiri centimetra, dimenzijama sa 15 puta 22,5 centimetra, korice su prazne i na njima nema naslova, imena autora, ni nikakvoga drugog podatka. Tajanstveni rukopis se sastoji od 235 stranica ispisanih urednim, ali neprepoznatljivim slovima, na sasvim nepoznatom jeziku ili jezicima, a većina stranica ilustruirana je koloriranim crtežima čudnih biljaka, astrološkim simbolima i zodijačkim kartama i malim golim ženama.

Slova gustog rukopisa uklapaju se u neobicne crteže, pa postoje pretpostavke da se radi o nekoj vrsti tajnog alhemijskog spisa. Ipak, dok se ne pronađe ključ za dešifriranje teksta, samo ilustracije mogu uputiti na tematiku te čudne knjige koja podsjeca na naučni rukopis o biljkama, biljnim pripravcima i farmakologiji, astronomiji, biologiji ili kosmologiji.

Net

Na osnovi kaligrafije, crteža, pergamenta i pigmenta, Voynich je rukopis datirao na kraj 13. vijeka i pripisivao ga franjevcu Rogeru Baconu. Vjerovao je da bi dešifriranje toga rukopisa bilo važno za povijest nauke jer je taj filozof i teolog bio zagovornik eksperimentalnog pristupa nauci te zainteresiran za medicinu, astronomiju, alkemiju i astrologiju.

Bacon je dvadesetak godina bio zatocen u samostanu, a imao je dobra razloga šifrirati rezultate svojih naučnih istraživanja jer je u svojim spisima predvidio pojavu automobila, lokomotive, parobroda i aviona. Ali, naučnici koji su poslije analizirali pergament i pigment kojim je ilustriran, zakljucili su da rukopis potice iz 15. ili 16.vijeka.



Možda se, kako neki pretpostavljaju, može povezati i uz genijalnog Leonarda da Vincija. Iako je bilo mnogo pokušaja dešifriranja sa različitih aspekata, ni do danas nije poznato je li "Voynichev rukopis" šifriran ili možda ispisani tekst nema uopšte nikakva smisla. Još nema odgovora ni na pitanje jesu li prekrasni crteži biljaka, astroloških znakova te popratni tekstovi medusobno povezani.

Otkuda fantastični crteži neidentificiranih biljaka, nizovi malenih golih žena u kadama povezani kompliciranim vodovodnim cijevima koje više izgledaju kao anatomski dijelovi, zabilješke o zvijezdama i nebeskim sferama. Što predstavljaju zagonetne karte na kojima neki razaznaju astronomske objekte videne kroz teleskop, a neki žive stanice videne kroz mikroskop. Na tim kartama prisutan je i neobični kalendar zodijačkih znakova naseljenih malenim golim ljudima.

Moguće je da "Voynichev rukopis" nosi poruke iz nekog drugog svijeta, navodi grupa SF istraživaca. Njihove analize iz 2001. godine podržavaju teoriju da su ga ispisali vanzemaljci. Tajanstveni Voynichev manuskript ukazuje na to da su bića iz svemira posjetila Europu još u srednjem vijeku, zaključak je te grupe odgonetača. Vanzemaljci su ispisali manuskript te ga ilustrovali crtežima biljaka i cvijeća kakvo na Zemlji ne postoji.



Potencijalni odgonetaci na različite su načine postavljali zadatak transkripcije Voynicheva alfabeta. Poznata je teorija kriptologa Williama F. Friedmana, koji je 1944. godine pokušao riješiti zagonetku "Voynicheva rukopisa" posredstvom modela proto-esperanta koji je u 17.vjeku stvorio filozof John Wilkins.

Vrlo zanimljivu tezu o "Voynichevu rukopisu" kao dijelu katarskih svetih spisa postavio je 1987. godine ruski filozof dr. Leo Levitov. Male žene u kadama, koje su toliko zbunjivale, za Levitova predstavljaju sakrament katara, smrt rezanjem vena kako bi iskrvarile u toploj vodi. Ni crteži biljaka, koji se nisu mogli razriješiti kao botanički prepoznatljive vrste, za Levitova nisu nikakav problem jer su i to simboli katara, znakovi božice Izis, koja je ključ i za tumačenja astroloških karti. Levitov je čak napravio i prevode nekih dijelova "Voynicheva rukopisa", tvrdivši da nisu pisani u šiframa već posebnim pismom koje je sastavljeno od srednjovjekovnog flamanskog s brojnim posuđenicama iz starofrancuskoga i starogermanskoga. Medutim, mnogima takva teorija nije bila uvjerljiva pa je obnovljen pokušaj stvaranja transkripcije "Voynicheva rukopisa" koju bi mogao procitati kompjuter.

Širom svijeta je uz pomoc Interneta pokrenuta velika akcija stvaranja transkripcija "Voynicheva rukopisa" i njihova prebacivanja na kompjutere. Mnogi i nadalje tvrde da je tekst napisan u šiframa, jer se sastoji od prilicno čudnih znakova, od kojih neki neodoljivo podsjecaju na latinska slova i rimske brojke, no unutrašnja struktura riječi nije slična ni jednom obrascu nama poznatih jezika. Medutim, podjednako su uporne i pretpostavke da je tajni rukopis zapravo prevara. Cak se posumnjalo da je tekst falsifikovao sam Voynich, što je uskoro otpalo kao mogućnost, jer su strucnjaci koji su datirali rukopis dokazali da je on postojao i prije. Mogao je, dakako, biti falsifikovan i u 16. vijeku, kada je prema legendi na dvor Rudolfa II stigla nepoznata osoba i prodala mu ovaj rukopis za tri stotine dukata, što je u to vrijeme bila golema svota.



Taj prvi istorijski trag vodi do ekscentričnog cara Svetoga Rimskog Carstva, koji je ujedno bio i kralj Hrvatske i Ceške na prelazu iz 16. u 17. vijek. Rudolf se više bavio alkemijom i astrologijom nego državnim poslovima i na svom je dvoru u Pragu bio okružen astrolozima i mnogim naučnicima. Podjednako su ga fascinirale igre, šifre i muzika, pa se takvom zanesenjaku mogao lako prodati tako izazovan mamac. Iako mnogi stručnjaci tvrde da je malo vjerovatno da bi neko u 16. vijeku mogao tako savršeno poznavati unutrašnje strukture jezika, Gordon Rugg sa Univerziteta Keele u Velikoj Britaniji ovih dana obnavlja teoriju da je tajanstvena knjiga, koju niko nije uspio dešifrovati, zapravo falsifikat. Odbacujući model kompjuterskog programiranja, taj naučnik iz Engleske ponovno oživljava tezu o ulozi nepoznate osobe koja se pojavila na dvoru cara Rudolfa II, jednog od najekscentričnijih europskih monarha svih vremena, i prodala mu ovaj rukopis.

U vrijeme kada je na dvoru Rudolfa II. boravio veliki engleski moreplovac, astrolog, čarobnjak i okultist John Dee, spominjala se izvjesna tajnovita knjiga, koja je sadržavala samo hijeroglife, a koju taj mag ni nakon mnogobrojnih pokušaja nije uspio protumačiti. Poslije Deeja knjiga je završila kod Jacobusa de Tepenecza, upravitelja Rudolfovih botaničkih vrtova. Tu joj se gubi svaki trag i nejasno je kako je na kraju nađena u Rimu. Iako teoriju o falsifikatu navodno pobijaju statistički podaci o količini riječi karakterističnih za prirodne jezike, Gordon Rugg je najavio da će idućih mjesci i dokazati kako je tekst "Voynicheva rukopisa" besmislen i načinjen samo da bi se izmamio silni novac od zanesenog cara Rudolfa II. U naučnom radu koji je izišao skoro u časopisu "Kriptologija", dr. Rugg vjeruje da će to ostvariti uz pomoć table od četrdeset redova i trideset i devet kolona.



Nakon što je dijagonalno izrezao tri kvadrata i ploče poceo pomicati, citajuci pritom riječi koje su mu se pojavljivale u tajanstvenom rukopisu, utvrdio je da može dešifrirati i ostale lingvisticke obrasce. Ako se istraživanja s tablama i pločama pokažu tačnima, to će znaciti da je tekst vjerovatno djelo nekoga od istorijskih prevaranata, tvrdi doktor Rugg, te pokušava učvrstiti otprije poznatu teoriju o elizabetinskom placeniku Edwardu Kelleyju, avanturistu, mistiku i alhemičaru, koji je bio dovoljno spretan za podvalu kojom se već vjekovima bave mnogi naucnici.


Nadajmo se da ce tajna rukopisa uskoro biti otkrivena...