Skrivene moci u nama

Gotovo da nema osobe koja nije doživjela neko paranormalno iskustvo. Telepatija, telekineza, vidovitost... Radili se o pukim slucajnostima? Halucinacijama? Ili su to dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje?

Još od prahistorije covjek je vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove i da s njima komunicira. Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocista, trazeci da predvide sta je najuputnije da uciniti - na dati dan. Kazu da je samo prorociste u Delfima polozilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh, a djevojcice su sa jednim spretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajuci duhove po narudžbi.

Znanstvena proučavanja
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju. Dok cijenjeni engleski fizicar, sir William Crookes, tvrdi da su paranormalne moci nekih medija istinite, u Londonu se formira Društvo za psihicko istraživanje (Society for Psychical Research), koje ce demaskirati mnoge obmane.
Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom i vidovitošcu. Rijec je o posobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraculne percepcije).
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatker mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton, koji je 1974. uveo tehniku "gancfeld" (ganzfeld). Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 posto tacnih odgovora. No, procenat je, medutim, iznosio 35 posto. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

Prisustvo fenomena

Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljava skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prožimanje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lijepljenja ili neceg slicnog.
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioenergicari, koji sve bolesti lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma. Ipak, najteže je provjeriti takozvana "vantjelesna putovanja”, iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz položaja koji je drukciji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i da su susrele mrtve rodake.

Slabe tačke

Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na istim osnovama zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od 3-4 procenta svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne moci. Ona misli da su principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga definisani i jasni i da ne postoje "misteriozni” dijelovi u kojima se kriju naše paranormalne moci.
Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za angažovanje senzitiva u špijunaži. Godine 1995. angažovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Po mnogima potpuno beskorisni! Ali sve to može biti i prica za javnost, iza koje se kriju ultratajni projekti za koje se zna da postoje i na Zapadu i na Istoku.
Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da ucenjaci, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istražujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drže se, kažu, u strogoj tajnosti...

bosnic.com