Kada se mistika vina i umjetnosti stope u jedno, dobili ste vinorel, pomalo čudesnu i gotovo nepoznatu tehniku slikanja vinom. Ne kaže se uzalud za vino da je božansko piće i nadahnuće umjetnicima. A kada se njime slika, to je doživljaj koji u čovjeku pobuđuje ono najlirskije. I najvažnije, vino je jedina boja s kojom čovjek može nazdraviti u društvu, to ne možete ni s kavom, ni sipinim crnilom, a kamoli čajem – riječi su Ivice Kiša, arhitekta i profesora na Likovnoj akademiji koji se s pravom može nazvati najvećim hrvatskim promotorom vinorela.
A kad profesora Kiša spojite s najvećim promotorima plavca malog iz Zagreba, ekipom iz udruge Plavac mali, došli ste u iznimno zanimljivu radionicu na kojoj su se zaljubljenici u vino, ali i umjetnost, mogli upoznati s ovom, pomalo zaboravljenom tehnikom slikanja, koja datira još iz doba renesanse.
O različitostima i sličnostima akvarela i vinorela na radionici govorila je i riječka umjetnica Diana Sokolić. Vinom se dobivaju tako fini prijelazi i nježni tonovi kakve je gotovo nemoguće dobiti s akvarelom. Vino se izravno nanosi na akvarel papir, a gradacija boja postiže se tako da se svaki put, prije novog nanošenja, pričeka dok se prethodni sloj ne osuši. A vinorel zrije i kao vino, to je slika koja tijekom vremena mijenja svoje boje, jer vino nastavlja sazrijevati na papiru i slika mijenja svoju toplinu prelazeći iz jednog toplog ili hladnog tona kojeg pigment ostavlja na papiru u sepiju – kaže Kiš.
Pet 13 Apr - 9:45
