Amur bijeli (Ctenopharyngodon idella)






Lokalni nazivi: kinez

Max. dužina: 1 m

Max. težina: 30 kg

Vreme mresta:


Navike, stanište, rasprostranjenost:


Beli amur potiče iz tokova reke Amur iz velikih reka i Kini i Sibiru. U naše vode prenet iz Mađarske u ribnjake, a odatle se proširio u Dunav i njegove pritoke. Hrani se vodenim biljem i to u velikim količinama.

Opis i građa


Beli amur je biljožder sivozelenih leđa i bokova sa svetlijim trbuhom i sivim perajama. Vretenastog je oblika. Amur od 50 kg, na primer može da bude dug i do 2 m, a prosečna lovna težina mu je od 3-12 kg.
Razmnožavanje:


Mresti se na peskovitim terenima u dosta jakoj struji a njegova ikra mora putovati zajedno sa strujom da bi se oplodila. Plodnost ženki je zapanjujuća, čak i do milion komada ikre. Za razvoj ikre i mrest potrebna je temperatura vode preko 37 stepeni celzijusa, tako je u našim uslovima njegov mrest za sada samo veštački.

Mamci i pribor za lov:


Lovi se težim ribolovačkim priborom sa najlonom 0,50 mm, šaranskim udicama. Tanje najlone kida kao od šale. Štapovi bezuslovno moraju biti puni, nikako šuplji. Sitniji amur prema prvim iskustvima zagrize i glistu na udici ili valjčiće od hleba umešane sa polubarenim lišćem celera, spana&263;a, zelja, deteline. Oni krupniji dolaze na mahovinu koja se hvata po kamenju i drveću potopljenim u vodu. Rado grize i svilu mladog kukuruza, list deteline, mladi kuvan kukuruz. Lovi se na dubinske mamce, ali više uspeha imaju oni koji ga čekaju na plovak, sa mamcima u srednjim slojevima. U skorije vreme od mamaca se koriste boili.

(pcelica.co.rs)

Hrvatsko ime: Amur
Englesko ime: Grass Carp
Njemačko ime: Graskarpfen, Weißer Amur

Klasifikacija:

Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Morfologija:

Leđna peraja: 3 tvrde šipćice / 7-8 mekanih šipćica;
Podrepna peraja: 3 tvrde šipćice / 7-11 mekanih šipćica;
Repna peraja: 18 šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 40-45
Usta su poludonja. Nema brčiće. Kratka gubica, njena dužina je manja ili jednaka promjeru oka. Čelo je relativno široko. Postorbitalna dužina je veća od polovice dužine glave. Ljuske su razmjerno velike i po slobodnom rubu su tamne. Ždrijelni zubi su dvodijelni, jako zašiljeni sa izduženom brazdom na površini za žvakanje. Leđa su zelena, bokovi tamnozeleni, a trbuh svijetlozelene boje. Leđna i repna peraja su tamne, a sve ostale svijetle.
Max veličina:
150.0 cm (mužjak); najveća zabilježena masa: 45.0 kg

Biologija:

Dolazi u jezerima, umjetnim jezerima, bazenima i rukavcima velikih rijeka, preferirajući velike, polako tekuće ili stajaće vode sa biljkama. Podnosi širok raspon temperatura od 0°C do 38°C, salinitiet čak do 10 ppt i niske razine kisika čak do 0.5 ppm. Spolnu zrelost kod nas dostiže u četvrtoj godini pri težini od 3,5kg. Mrijesti se u proljeće u koritu rijeke sa vrlo snažnom strujom vode. Ikru odlaže pri temperaturi vode od 26-30°C. Ikra je pelagička i slobodno pliva po vodi (N. Fijan, J. Vojta, 1969) Plodnost ženki je od 29 000 do 816 000 komada ikre. Juvenilni oblik se hrani zooplanktonom, dok se odrasli hrane višim vodenim biljem i rubnom travom, no uzimaju također i detritus, kukce i druge beskralješnjake. Do nedavno se smatralo da se u našim područjima gotovo isključivo razmnožava umjetnim putem, ali je ustanovljeno da se vjerojatno može razmnožavati i u rijeci Dravi. Jedna je od svjetski najvažnijih vrsta akvakulture, i također se koristi za kontrolu korova u rijekama, ribljim umjetnim jezerima i rezervoarima.

Distribucija:

ALOHTONA VRSTA
Bijeli amur unesen je u europske vodotoke 1960-tih i 1970-tih godina radi kontrole vodene vegetacije na ribnjacima, a odatle se proširio u otvorene riječne sustave. Brojnost bijelog amura u rijekama crnomorskog sliva, posebice u rijeci Dravi, vrlo je velika pa ozbiljno ugrožava prirodne populacije ostalih vrsta. Premda se vjerovalo da se ne mrijesti u otvorenim vodama, velike populacije te vrste ukazuju na suprotno.

(Ribe Hrvatske)

Amur i ribolov amura (lat. Ctenopharyngodon idella)



Amur je riba iz porodice šarana. Izduženo i vretenasto tijelo prekrivaju krupne bijele ljuske srebrnastog ili zlatnog odsjaja koje od trbuha preko bočnih strana, prelaze iz maslinasto zelene u tamno sivu boju na vrhu leđa. Kod nas amur može narasti preko 1,3 metra i težiti više od 30 kg. Nastanjuje velike rijeke zapadne Azije, od kojih je najpoznatija rijeka Amur, po kojoj je ujedno i dobio ime. Rijeka Amur izvire u Kini, jednim dijelom granići sa Kinom i Rusijom, te se u Rusiji uljeva u Ohotsko more. Zbog brzog rasta i relativno kvalitetnog mesa, idealna je riba za uzgoj u komercijalnim ribnjacima.
Danas se amur u ribnjacima uzgaja od zapadne i istočne Azije, preko Europe, pa sve do novog kontinenta (Amerike), gdje je poznatiji kao “Gres carp”. Kod nas se također uzgaja u komercijalne svrhe, te ga možemo pronaći u gotovo svim ribnjacima, jezerima i rijekama kopnene Hrvatske.
Zbog drugačije klime i nekih drugih uvijeta, ne može se prirodno mrijestiti, pa se na ribnjacima amurova ikra umjetno oplođuje. Zbog velike populacije amura u većim rijekama kao što su Dunav, Sava, Drava i Kupa, mnogi ribiči vjeruju da se prilagodio našoj klimi i da se mrijesti. Moje je mišljenje da se ipak prirodno ne mrijesti, već se u rijekama nalazi zbog učestalnih poplava, kada iz komercijalnih ribnjaka prelazi u rijeke. Mnoga ribička društva svake godine poribljavaju tonama amura neke dijelove rijeka, kao što su Sava, Drava, Česma itd. Na našim rijekama se uglavnom love krupniji primjerci i to najčešće amuri teži od 10 kg, a primjerci lakši od 5 kg su prava rijetkost, što je ujedno i dokaz da se amur na našim rijekama ipak ne uspijeva izmrijestiti.
Strani nazivi: engl. grass carp;
franc. La Carpe de roseau;
njem. Graskarpfen;
tal. Carpa erbivora
Vrijeme mrijesta: Kada temperatura vode prijeđe 25°C

Porodica: Cyprinidae
Bliski rođaci: tolstolobik, šaran

ISHRANA
Amur je biljojed, hrani se gotovo svim biljnim vrstama koje pronalazi u vodi i koje se slučajno tamo nađu. Od vodenih trava i algi, cvijetova, sjemenki, voćnih plodova, biljaka koje rastu uz vodu kao što je trstika, pa sve do korijena biljaka. Sve što je biljnog podrijetla može se naći na njegovom jelovniku, a u nedostatku njegove svakodnevne hrane u vodi, može jesti čak i suhe grane i stabiljke. Usta su zadebljana i čvrsta kako bi njima mogao kidati biljke u vodi. Dublje u grlu nalaze se snažni zubi kojima drobi i najtvrđe grane, korijene i sjemenke.
Kao i većina biljojeda, amur dnevno može pojesti hrane gotovo koliko je i težak.
Zbog takvih prehrambenih navika, amurom se često poribljava kako bi se održala količina vodenog bilja u ribnjacima i jezerima. Često se događa da ribička društva pretjerano poribljavaju svoje vode sa velikim količinama amura, pa vode ostaju bez ikakve vegetacije. Sav biljni svijet u vodi bude uništen, a time se uništava i čitav lanac biljnog i životinjskog razvoja u vodi. Biljke su u vodi potrebne ribama kao prirodno sklonište, za mrijest, održavaju količinu planktona, kisika u vodi itd.


(Sportski ribolov.hr)

PRIBOR I OPREMA

Klasični šaranski pribor će nam odlično poslužiti za ribolov amura. Najbolji su parabolični štapovi dužine 3,60 m i 3,90 m, jačine 3-3,5 LBS. Preferiram štapove od 3,90 m i 3,5 LBS, jer ćemo njima moći dalje zabacivati teža olova, te ćemo imati bolju kontrolu u borbi sa krupnim amurima. Rola mora imati slobodni hod (biterunner) ili brzu kočnicu. Preporučujem role sa brzim kočnicama, jer su pouzdanije i puno manje se kvare od rola sa ugrađenim “biterunnerima”, koje na sebi imaju samo višak nepotrebnih dijelova koji se mogu pokvariti. Kapacitet špule na roli odabiremo ovisno o daljini na kojoj lovimo. Na špulu je najbolje namotati neki kvalitetniji najlon. Najčešće koritistim najlon u debljinama 0,30-0,40 mm.
Nikako ne preporučujem korištenje špage u ribolovu amura i šarana osim za predveze ili “shock leadere”. Špaga zbog svoje krutosti i ne istezanja ne ublažava trzaje prilikom borbe sa ribom, pa se često događa da se riba otkvači ili joj se paraju usta. Izbor držača štapova, električnih i mehaničkih indikatora griza i slično, je manje bitna stvar pa to prepuštam ribiču kao slobodan izbor. Podmetač mora biti velik i jak kako bih izdržao silovite amurove trzaje glave i repa. Često se događa da nam krupniji primjerci potrgaju ili svuku mrežicu sa podmetača, a ponekad mogu i slomiti šipke ako nisu dovoljno jake i kvalitetne. Amur je snažna riba koju treba dobro umoriti prije negoli se odlučimo prihvatiti ribu podmetačem. Ponekad ako ribu dobro ne izmorimo, znaju biti prave muke sa prihvatanjem i slikanjem. Ako ribu nakon slikanja i vaganja planiramo pustiti na slobodu, najbolje je da koristimo matove u obliku kade i poveće vreće za vaganje sa bočnim zatvaračima. Ako se odlučite za vaganje i slikanje, najbolje je da to učinite odmah nakon borbe, dok je riba dobro izmorena. Stavljanje ribe u čuvaricu za kasnije slikanje ne preporučujem, jer se ribi vrlo brzo vraća snaga i energija nakon odmora.

MAMCI





Kao što već znamo da je amur biljojed i hrani se gotovo svime što je biljnog podrijetla. Neke biljne vrste koje rastu u vodi i pored nje voli više, a nekima se hrani samo u nedostatku prvih. Primjerice, na većini naših zatvorenih voda, se ne hrani lopoćem ali pretjeranim poribljavanjem sa velikim količinama amura dolazi do nestašice hrane u jezeru, pa će amuri svejedno pojesti i sav lopoč. Obožavaju slatku hranu kao što je trska i njen korijen, vodene alge, resu, mlade tek izrasle trave su im omiljene, sve vrste sjemenki, voća i povrća. Kao mamac možemo koristiti gotovo sve navedeno ali ipak bi mu bilo dobro ponuditi nešto što se razlikuje od njegove svakodnevne prehrane. Ako jezero obiluje recimo resom i lopočem, sigurno nebi bilo najpametnije resu i lopoč upotrijebiti kao mamac. Kolike su šanse da pored toliko rese i lopoča amur naleti baš na naše udice? Moramo im ponuditi nešto što će im odvratiti pažnju od svakodnevne prehrane. Naši mamci se moraju isticati bojom, oblikom, okusom i hranidbenom vrijednošću. Amuri obožavaju slatkastu hranu, kao što su sjemenke konoplje, pšenice, ječma, kukuruza i riže. Zatim voćne plodove poput šljiva, grožđa, jagoda, malina, kupina, korijenasto povrće poput mrkve, tigrovog oraha, krumpira i dr.
Svi ovi navedeni mamci imaju visoku hranidbenu vrijednost, bogati su ugljikohidratima, proteinima, mastima, vitaminima i mineralima. Takve će mamce vrlo brzo uočiti na hranilištu. Kada odabiremo mamce, trebamo uzeti u obzir i ekonomičnost, dostupnost, praktičnost i sl. Kada to sve uzmemo u obzir, vrlo brzo dolazimo do zaključka da je kuhani kukuruz gotovo nezamjenjiv. Kao mamac možemo koristiti i boile. Nije nam potreban neki kompliciran recept sa puno skupih sastojaka, što jednostavnije i jeftinije to efikasnije. Boila na bazi kukuruzne krupice je odličan izbor, a kao dodatne sastojke možemo koristiti ptičju hranu, mljevenu konoplju, pšeničnu krupicu, itd. Boila bi trebala biti slatka sa nekom voćnom aromom, bez sastojaka životinjskog podrijetla. Često se događa da se amuri ulove na fish i mesne boile, ali mislim da je tu amur ipak “nanjušio” neki biljni sastojak ili aromu zbog koje je zagrizao mamac. Hranjenje amura sa mesnim i fish boilama sigurno nije dobro za njihovu probavu i zdravlje, a ribama je teško zaključiti o kakvoj se hrani radi jer su pomiješani sastojci biljnog i životinjskog podrijetla u jedan mamac koji je još dodatno tretiran sa kemijskim aromama, sladilima i sl. Čak i boile na bazi kukuruzne krupice i ptičje hrane sadrže jaja koja su životinjskog podrijetla, a neizostavan su sastojak i vezivo svake boile.
Ribolov i hranjenje amura sa boilama je jako skup sport. Ako uzmemo u obzir da jedan amur dnevno može pojesti hrane koliko je težak i da se kreću u plovana od nekoliko desetaka komada, možemo zaključiti koliko nam je potrebno prihrane kako bismo ih zadržali na hranilištu.
Za uspješan ribolov amura potrebne su najveće količine prihrane u odnosu na druge slatkovodne riblje vrste. Ako usporedimo cijenu jednog kilograma boili sa jednim kilogramom kukuruza, dolazimo do zaključka da je kukuruz jeftiniji više od 20 puta i da je ribolov amura na boilu jako skup sport. Tako da je za prihranu i mamce najbolje koristiti obični kuhani kukuruz. U kukuruz također možemo dodavati arome i sladila. Pošto se ponekad kuha i nekoliko sati, bolje je arome i sladila dodavati nakon kuhanja. Po mom iskustvu, najbolji je običan kuhani kukuruz bez ikakvih kemijskih dodataka. Treba paziti da se ne prekuha, jer postaje premekan i lako se skida sa dlake. Ispada kod zabacivanja, a nastaju i problemi sa bijelom ribom i cverglom (patuljasti somić). Kada za vrijeme kuhanja kukuruz počne pucati, treba prekinuti kuhanje, poklopiti lonac i tako ostaviti da kukuruz upije vodu i dodatno nabubri. Kako bismo uštedjeli vrijeme potrebno za kuhanje, možemo kukuruz ostaviti namoćen 1-2 dana da upije vodu. Kada smo skuhali dovoljnu količinu, najbolje je da se zaputimo na vodu, odaberemo poziciju za ribolov i započnemo sa prihranjivanjem.

ODABIR POZICIJE ZA RIBOLOV

Kod odabira pozicije za ribolov amura, prvo i najvažnije je pronaći tvrdo dno. Amur ne kopa po mulju kao šaran dok traži hranu pa ćemo znatno povećati šansu za ulov ukoliko mamac zabacimo na tvrdo dno. Treba pronaći tvrdu glinu, pijesak ili šljunak, a izbjegavati mekano i muljevito dno. Ako lovimo na ribnjacima koji su najčešće kopani na zemljanim terenima, često je slučaj da je kompletno dno prekriveno debelim slojem mulja. Na takvim vodama najbolje je loviti uz samu obalu. Uz obalu možemo pronaći kosinu gdje dubina vode postepeno raste od obale prema sredini jezera. Na takvim kosinama uz obalu nalazi se puno manje mulja nego u dubljim dijelovima po sredini jezera, a ponekad se mogu naći i dijelovi sa tvrdom zemljom ili glinom. Ako pak lovimo na jezerima nastalim iskopavanjem šljunka (šodericama), najbolje je potražiti podvodne sprudove. Na samom vrhu spruda obično se nalazi šljunak, a kako se spušta prema dnu, možemo naići na prijelaz sitnog pijeska u sve deblji sloj mulja koji je na dnu. Možemo loviti na vrhu spruda, a još bolje je da prebacimo sprud i lovimo na kosini sa sitnim pijeskom.
Zbog specifičnog načina uzimanja hrane, amuri se najlakše hrane na podvodnim neravninama i kosinama. U proljeće i ljeto najbolje je izabrati plitke sprudove jer se amuri kreću ispod same površine vode. Obožavaju toplu vodu i sunce, a često većinu dana provedu na “sunčanju”. Najbolje rezultate sam postizao na sprudovima dubine 0,5-2m. Ako na jezeru postoje otoci obrasli trskom, to su također odlične pozicije za ribolov. Amuri se noću, a ponekad i danju približavaju obalama i hrane trskom i njenim korijenjem. Svoju poziciju možemo odabrati uz sami otok, a to može biti i do pola metra od obale. Na rijekama je također poželjno pronaći sprudove sa slojevima šljunka ili pijeska, a najbolje pozicije su na spojevima mirnjaka i glavnog toka.

TAKTIKA PRIHRANJIVANJA I RIBOLOVA AMURA


Kada smo odabrali poziciju za ribolov, vrijeme je da započnemo sa prihranjivanjem. Poziciju bi bilo poželjno prihranjivati 5-10 dana prije ribolova. Ako smo se odlučili za višednevni ribolov, onda će se prihranjivanje prije ribolova itekako isplatiti. Prihranjivati je dovoljno jednom dnevno ali sa velikom količinom kukuruza. Najbolje vrijeme za prihranjivanje je poslijepodne ili u sumrak. Važno je da svaki dan hranimo u isto vrijeme, na istome mjestu. Amuri, šarani pa i neke druge vrste riba imaju sposobnost pamćenja, gdje će i u koje vrijeme pronaći hranu. Ako hranimo svaki dan na istome mjestu, u isto vrijeme, amuri će već nakon par dana zapamtiti to mjesto i tamo se zadržavati. Osim što će zapamtiti mjesto, biti će i manje oprezni prilikom uzimanja hrane. Prvih par dana možda će samo kružiti oko hranilišta i oprezno promatrati čudnovatu hrpu kukuruza na dnu, ali će svakim danom hranu uzimati sve češće i sa manje opreza.
Nakon otprilike tjedan dana, na naš kukuruz će navaliti odmah nakon prihranjivanja bez imalo straha i opreza. Količinu prihrane najbolje je odrediti prema veličini vode na kojoj lovimo, količini i veličini amura i količini bijele ribe za koju pretpostavljamo da bi se mogla hraniti našim kukuruzom a to su najčešće krupne babuške, deverike, žutooke, crvenperke ili klenovi. Na nekim manjim jezerima i ribnjacima do otprilike 2-3 ha, dovoljno će nam biti 10-20kg kukuruza dnevno, dok na većim vodama od 30 i više hektara, koja obiluju bijelom ribom i krupnim amurima, gotovo da je nemoguće hraniti sa previše kukuruza.
Na takvim vodama dnevno možemo hraniti sa 50 i više kilograma prihrane. Hranjenje možemo obavljati iz čamca, plivanjem, čamcem na daljinsko upravljanje, raketom ili ako smo se odlučili loviti uz obalu, možemo kukuruz bacati rukom ili lopaticom. Pošto je čest slučaj da je na vodama zabranjeno korištenje plovila i hranjenje plivanjem, odlučujemo se za hranjenje raketom. To je dugotrajan i naporan fizički posao koji može potrajati satima. Ako već nemate drugog izbora, najbolje je odabrati poziciju za lov na manjim daljinama kako bismo mogli koristiti veće rakete i znatno si olakšati posao.
Kada smo obavili nekoliko dana prethodnog hranjenja, vrijeme je da spakiramo pribor i krenemo na ribolov. Kada smo stigli na vodu, hranimo sa istom količinom kukuruza kao i prethodnih dana te zabacujemo sisteme. Hranilište bi se trebalo rasprostranjivati na nekih desetak kvadrata. Amuri se vole hraniti na hrpama, pa je poželjno da kukuruz ne razbacamo na velike površine. Kada smo nahranili i zabacili sisteme, nemojte se iznenaditi ako se vaši alarmi oglase i za manje od 1-2h od hranjenja. Ponekad je nevjerovatno koliko je malo vremena potrebno amurima da počiste naša obilna hranilišta.
Ako smo hranili u popodnevnim satima ili u sumrak, grizeve možemo očekivati već u prvom dijelu noći, kada je i najbolje vrijeme za ulov kapitalnih amura. Grizevi se obično očitavaju propadanjem naših mehaničkih indikatora (majmuni, svingeri, hangeri), kao da se ulovila krupnija bijela riba, ali ubrzo nakon spuštanja slijedi i snažno izvlačenje najlona sa špule. Podižemo štap i zatežemo ribu. Ako lovimo na plitkim sprudovima, zna se desiti da amur pri paničnom bijegu iskače iz vode cijelim tijelom ili pak samo udari repom po površini vode. Pri zamaranju osjetimo specifično trzanje, kao da nam netko rukom udara po vrhu štapa. Amur se snažnim trzajima glave i repa, a nekada ga možemo i vidjeti u plićaku kako trlja glavom i ustima od dno nebi li se oslobodio udice. Često se događa da sam dopliva do obale a mi samo namotavamo višak najlona na rolu. Lako se možemo prevariti o veličini i snagi ribe koja nam je na udici pa je potrebno uvijek imati dobro podešenu kočnicu na roli i biti spreman na divljanje pod obalom. Kada upalimo lampu ili ugleda podmetač, slijedi snažno i silovito biježanje prema sredini jezera. Ako nam u ovom trenutku kočnica na roli nije bila dobro podešena, sigurno će doći do pucanja najlona.
Zamaranje krupnih amura pravi je adrenalin. Ribu treba dobro izmoriti prije negoli se odlučimo prihvatiti ju podmetačem, a zatim slijedi polaganje na mat i slikanje sa jednim od naših omiljenih ribičkih trofeja.