Bodorka (Ruthilus rutilus carpathorosicus)



Lokalni nazivi: žutooka, zlatooka,crvenokica,rdečeoka,platika, grunec, siruna

Max. dužina: 30 cm

Max. težina: 600 gr

Vreme mresta: od aprila - do juna


Navike, stanište, rasprostranjenost:


Bodorka se smatra redovnim stanovnikom svih slatkih voda, u nekim vodama je najmnogobrojnija vrsta ribe. Pre nekoliko godina su prenete slučajno u Hutovo Blato (jadranski sliv). Vrlo je prilagodljiva pa opstaje u svim rečicama, potocima, bistrim tekućicama, mrtvajama, ali i u velikim rekama i (čak i u akumulacionim) jezerima. Neke varijante bodorke žive i u morima niskog saliniteta, a nema ih u brzim i hladnim vodama, dok izgleda podnosi i vode osrednjeg kvaliteta. Često se javlja u donjim delovima reka sa pastrmkama. Živi u gustim jatima, u kojima se krece brzo, sa rođacima raznih uzrasta. Naseljena je posvuda, a najviše je ima u rekama dunavskog sliva. Ljubitelj je mirnih i sporotekućih voda sa puno podvodnog i priobalnog rastinja. Hrane se biljnom i životinjskom hranom. Najviše se zadržava na mestima bogatim trskom i rogozom. Pored ovog, voli tvrdo dno gde voda nanosi i taloži prirodnu hranu (larve insekata, mekušci i sl., biljni izdanci, otpaci, alge leti i podvodne mahovine i insekte koji padnu na vodu ili tek izašle iz čaure), i duboke zone gde se oseća bezbedno od prirodnih neprijatelja. U proleće, posle topljenja leda, drži se samo obale i u rekama i u jezerima. Iz reka često odlazi u zalive i mrtvaje vezane za reku i posle opadanja vodostaja. Posle mresta, bodorka se može naći na celom toku reke osim u najbržim delovima. Kada se u rekama pojavi trava, odlazi u zaliv. Za vreme letnjih vrućina traži dublja mesta ili se zavlači u podlokane obale i korenje drveća. Travnate terene ne voli, pa se nalazi na čistinama između njih. Bodorka voli peskovito dno i, za razliku od crvenperke, nalazi se na dvadesetak cm od dna. Glavna hrana bodorke su vodeno bilje i larve raznih insekata.

Opis i građa:


Izgled bodorke je skoro svima poznat jer je to prva riba koju početnici upecaju. Karakteristike su joj: krupna srebrnasta krljušt koja se lako čisti i koje ima 42 do 45 komada po uzdužnoj brazdi (koja je jako naglašena), bokovi su srebrnastosjajno, prema leđima smeđasti; odozdo je bela, peraja su žuta, zavisno od temperature vode, kada prelazi u narandžasto-crvenu boju, pogotovo u zimskim uslovima kada je voda hladnija, dok joj je oko zlatno-žute boje sa karakterističnom mrljom u gornjem delu oka pa joj odatle i potiče jedan od naziva, zlatooka. Iris oka je crven. Trbušna i analna peraja su ponekad žuto-narandžaste boje, a ostala uglavnom sivosmeđa.Usta su kosa, skoro završna. Telo bodorke je lagano spljošteno bočno, ali je produženo. Leđa su joj crnkasta sa plavim ili zelenkastim odsjajem. Bokovi su sivosrebrnasti. Leđno i repno peraje su zelenkasto-sivi sa crvenkastim prelivom. Grudna peraja su bledozućkasta, a trbušna crvena. Leđno peraje se nalazi uspravno nad trbušnim perajima. Ispod podrepnih peraja nema nabora (grebena); To su boje obične rečne bodorke kojih ima nekoliko varijanti u zavisnosti od uzrasta i okoline u kojoj živi. Vrlo je slična crvenperki, pa je oni manje iskusni ribolovci težko razlikuju. Može da dostigne težinu do jednog kilograma, ali se lovi ona sitnija. Živi u jatima, pa kad ovo naiđe, možete ga zadržati prihranjivanjem, a tada budite sigurni da će vam čuvarka biti puna. U većini slučajeva, ne prelazi dužinu od 30 cm i težinu od 600 g. Veci primerci su izuzetno retki, dostižu do 45cm i 2,1kg. Živi oko 18 godina. Postoje brojni hibridi bodorke sa deverikom, ukljem ili crvenperkom, morfologija kojih se znatno razlikuje.

Razmnožavanje:


Mresti se od aprila do juna kada je temperatura vode iznad 12^o stepeni. Mresti se u travnatim ili šljunčanim područjima, ali uvek u plitkim zonama, ne dubljim od jednog metra i često uz obale. Sve ženke iz iste grupe polažu jaja istovremeno na istom mestu. Plodnost jedne ženke je od 5000 do 100 000 jaja. Desetak dana nakom oplođenja iz jaja izlazi mlađ. Tokom posebno toplih godina bodorke se razmnožavaju dva do tri puta godišnje. Rast mlađi je spor pa treba čekati i do tri godine i veličinu od 15 cm da bi potomstvo počelo sa razmnožavanjem.

Mamci i pribor za lov:


Stariji ribolovci ne vole da pecaju bodorku. Nju i nije baš lako uloviti, pa se većem ulovom malo ko može pohvaliti. Bodorka je uvek sita, a i kada nije, mamac ne uzima energično kao druge ribe. Često čujemo da je pecanje bodorke dobra škola za ribolovce početnike. Uz odgovarajući mamac bodorka se može pecati tokom cele godine. Lovi se i noću pri veštačkom svetlu kojim se primamljuju i druge ribe. Osetljiva je na promenu vremena, pa se u zavisnosti od te promene može nalaziti pri dnu, na sredini ili pri samom vrhu vodene površine. Provereno je da pred promenu vremena ne grize. Ako ne pogodimo dubinu, ulova neće biti ni u vreme kada grize. Jelovnik je širok, od biljne hrane, preko trave i rastinja sa dna, do hraneživotinjskog porekla. Najčešće se lovi na mesnog crvića. Kako? Prvog crvića navucite celom dužinom na udicu 14, a jednog zakačiti da jednim delom slobodno leluja i mrda u vodi, što privlači pažnju ribi koja onda brzo i hitro napada. Sem ovog mamca, odlična je i crvena glista, ruša od belog hleba, mamac od sojinog brašna, ali su ovi mamci nesigurni jer ih okolna sitna riba brzo skine. U rano proleće kada je ostala riba tek probuđena iz zimskog sna, a neke zanete prirodnim nagonom za produženje vrste, bodorka svojom agresivnošću uzima hranu i za vreme mresta, pa se često dešava da skoro svaka ulovljena bodorka ima utrobu punu ikre, što znači da je u ovo doba godine najaktivnija, pa je tada ribolovci masovno love. U ovo doba godine nije potrebna neka posebna hrana da bi smo je zadržali na mestu lova, dovoljno je pomešati stari hleb sa koncentratom za piliće, uz dodatak šaku-dve mlevenog prženog suncokreta, malo prženog semena konoplje tucanog u avanu, dodati miris anisa ili vanile, ovo dobro umesiti, praviti kugle da su malo čvršće, veličine pesnice, i bacati ih na mesto pecanja. Ako želite da hrana bude jača ubacite jednu do dve šake crvića koje umešate u hranu. Još bolji efekat postići će te ako hrani dodate malo pileće krvi što kod bodorke izaziva poseban nagon prema hrani.

Prvo i osnovno je da odaberete dobro mesto sa čvrstim dnom i pristojnom dubinom, bogato travnatim lejama. Kada prilazite vodi i sve vreme lova budite tihi bez mnogo kretanja i trupkanja. Vrlo je osetljiva na zvucne vibracije i sumljive senke, i tada brzo napušta mesto jer je vrlo plašljiva i oprezna riba. Ovo ne mora da znači da vam neće doći novo jato, jer je bodorka riba pokreta, stalno se kreće i zato je ima duž cele obale.

Teleskopski štap nikako kraći od 4 m, može samo duži, najlonski konac debljine od 0,10 do 0,14 mm, lak plovak vretenastog oblika koji se lako potapa. Bodorka ne trpi otpor, čim ga oseti ostavlja mamac i odlazi. Prilaz mamcu joj je brz i nervozan, pa zato treba biti oprezan i brz na kontri. Plovak opteretiti tako da iz vode viri samo antena i obeleženi vrh plovka. Kako opteretiti plovak i rasporediti olovca? Prvo i osnovno, morate voditi računa da vam olovca koja koristite budu iste težine, nikakve kombinacije sa olovcima različite tezžine ne dolaze u obzir. Kada raspoređujete olovca vodite računa da vam prvo bude udaljeno od udice 25 cm, a zatim vršite raspored prema vremenskim uslovima. Ako je mirna voda olovca treba grupisati ravnomerno, kod protočne vode preneti opterećenje prema plovku, ako je vetrovito, a voda stajaća opterećenje ide ka udici. Mamac treba da bude pri samom dnu.

(Ribica)

Lov žutooke



Prvo i osnovno je da odaberete dobro mjesto sa čvrstim dnom i pristojnom dubinom, bogato travnatim alejama. Kada prilazite vodi i sve vrijeme lova budite tihi bez mnogo kretanja i tupkanja. Vrlo je osjetljiva na zvučne vibracije i sumnjive sjenke, i tada brzo napušta mjesto jer je vrlo plašljiva i oprezna riba. Ovo ne mora da znači da vam neće doći novo jato, jer je Žutooka riba pokreta, stalno se kreće i zato je ima duž cijele obale.

Dobro grize. Ne morate imati vrhunski pribor niti zavidno znanje da bi je uhvatili, a kad grize onda je to stvarno griz. Za razliku od npr. bijelke, žutooka je riba dna i rijetko se diže na površinu. Griz žutooke nije stidljiv i nije neophodno kontrirati na prvi pokret plovka. Ona rijetko ispušta mamac iz usta. Jedino za vrijeme hladnog doba godine mamac uzima jako nježno, pa je tada nužno loviti i na finiji pribor i samo jednog crvića. Na udici je solidan borac, pa izbjegavajte vađenje većih žutooki "u prsa". Kada dobro grizu i nisu baš jako sitne, ulov od 6 kg za 3 sata nije ništa neobično. Postoje dva načina ribolova žutooke koji zavise od njene veličine.

Kako je Žutooka aktivna preko cijele godine zimi je jedna od najčešćih riba koje se pecaju. Bez obzira na hladnoću najbolje vrijeme za pecanje žutooke zimi su prva dva tri sata mraka. U tom periodu Žutooka je mnogo manje oprezna i mnogo grabežljivija.

Za lov malih žutooki potreban vam je najlakši sistem koji je moguće koristiti na vodi na kojoj pecate. Ako je u pitanju rijeka sistem mora biti toliko lak da ga struja povlači za sobom, a u slučaju da pokušate da ga zaustavite plovak tone. Ovo će osigurati da vam se udica stalno pokreće, što je preduslov za pecanje sitnih žutooki. Pored ove tehnike, na rijekama možete primijeniti i jednu od sljedećih:

• zabacite, zaustavite plovak koji će podići mamac, onda ga opet pustite da krene, što će ga spustiti i tako ponavljajte.

• šetajuča tehnika se izvodi tako što se uzvodno baci mamac, kada se udica nađe na dnu, počet će da se podiže zbog struje. Za ovaj način morate koristiti vrlo lak pribor. Na mirnim vodama mali kratki trzaji štapom učinit će da udica vibrira. Dubina na kojima se nalaze sitne žutooke je do 5 cm od dna.

Prihrana treba biti srednje teška (6 do 10 grudvi veličine limuna), a nakon toga nakon svakog zabacivanja treba ubaciti malu kuglu kako bi se žutooke zadržale aktivne. Ideja je da se voda stalno zadrži mutnom od prisustva prihrane. Prihrana malih žutooki je identična prihrani bjelki jer im je život u tom periodu vrlo sličan.

Krupnije žutooke traže malo drugačiju taktiku. Prije svega potreban vam je teži pribor. Najlon nosivosti od 1,1 do 1,4 kg i udica veličine od 8 do 12. Dubina je do 5 cm veća od dubine dna, jer se krupnije žutooke hrane na dnu. Velika promjena u veličini upecanih žutooki može da se dogodi ako se dubina udice spusti za tih 5 cm. Najbolji mamac za krupnije žutooke je krušna pahulja. Pravilo da pomjerate mamac i ovdje je potrebno. Dobar način je da se zaustavi sistem na vrhu mjesta na kome bacamo primamu, pa nakon toga da ga polako pomjeramo nizvodno (30-tak centimetara), a nakon toga da ga zaustavimo i opet vratimo polako na početni položaj.

Prihrana je u ovom slučaju jača (10 do 20 kugli) i po jedna kuglica svakih 15 do 20 minuta. Ova primama mora biti malo kompaktnija, kako se ne bi odmah raspala, već da to uradi tek na dnu. Jedini razlog što ne vršite primamljivanje neprekidno, je taj što bi se stalnom prihranom stvarala magla u vodi koja bi privlačila sitnu ribu. Ova sitna riba bi komadala primamu prije nego što padne na dno i ne bi se postigao željeni cilj. Jedino odstupanje od ovog pravila je kada se peca u brzim vodama kada se primama baca bez prestanka.

Kada tražite krupnije žutooke, potražite prvo dijelove vode gdje je dubina veća od prosjeka. Recimo, kada je voda duboka 1,4 m potražite dio dubine 1,5 m, ako je 2,4 m potražite rupu dubine 3 m. Velike žutooke vole depresije, vjerojatno jer su one u stvari mjesta gdje se nagomilava hrana. Brzina vode je također bitna. Treba tražiti malo sporije dijelove toka. Žutooke ne podnose dno koje je previše prljavo i prekriveno muljem, već više vole pijesak i šljunak. Tražite je pod krošnjom vrbe ili jove koje joj za vrijeme hladnijih dana pružaju utočište od vjetra. Krupnije žutooke se hrane bubama, puževima i račićima koji se sakupljaju među priobalnim korenjem gdje se i one nalaze. Međutim ne znači da se žutooke nalaze na svim mjestima koje smo nabrojali. Najbolje je predvečer veoma pažljivo prići rijeci i potražiti nizove balončića koje žutooke ostavljaju za sobom u potrazi za hranom, na tim mjestima treba pecati.

Glavni period pecanja krupnih žutooki je od početka kolovoza do kraja ribičke sezone. Najbolji su oni dani kada je temperatura zraka od 7 do 12°C, praćena blagim vjetrom koji donosi slabu kišu i oblake. Kada pušu suhi vjetrovi, kada je nebo bez oblaka, kada se noću javlja mraz ili je dnevna temperatura ispod nule ne treba tražiti žutooke. Ali bez obzira na vrijeme, nemojte očajavati - žutooke se sigurno hrane u nekom trenutku dana. Najčešće se hrane predvečer, nekad čak i u toku popodneva ukoliko je vrijeme toplije. Generalno, što je hladnije, to žutooke kasnije kreću u potragu za hranom. Često je to period od 20 sati pa sve do ponoći. Svitanje je drugi dio dana kada se pecaju krupni primjerci. Ovo posebno vrijedi ljeti, ali se odnosi i na zimu i jesen posebno ako je noć bila blaga sa eventualnim slabim vjetrom.

Ukoliko poznajete vodu na kojoj lovite i uvjereni ste da obiluje žutookom, te da u potrazi za hranom dolazi do obale, bez razmišljanja se opredjelite za plovak. Možete je loviti sa deset metarskim štapom, ali i sa teleskopskim štapom ne dužim od 4 m. Štap ne mora biti brz, ali je važno da je lak i dobro izbalansiran, jer je žutooka najosjetljivija riba od svih predstavnika familije šarana.

Postoji pravilo gdje je tražiti, a ono zavisi od vode i godišnjeg doba. Veljača, ožujak i travanj potražite je na 8 - 15 m od obale, lipanj, srpanj lovite je pod samom obalom (dolazi na mrijest), kolovoz, rujan, listopad, studeni - odlazi u dublje dijelove vode. Proljetni dio godine spada u teže periode ribolova na žutooku. Razlog je jednostavan: sama riba je još uvjek, tj. njen metabolizam, prilagođen hladnoj vodi. Nema borbenosti, a ribu vadimo iz vode kao "list". Sam griz žutooke je "bi - ne bi". Što je vrijeme toplije, voda se zagrijava i aktivnost ribe je veća, njen griz živahniji i tada možete upotrebljavati i iglice za stajaće vode ili cilindrične plovke od 4x12 do 4x18 nosivosti za tekuće vode. Generalno nije neophodno da koristite izuzetno male plovke, već je bitno da ih maksimalno potopimo, tako da pri trzaju riba osjeti minimalan otpor. U zavisnosti od dužine štapa treba uzimati plovke nosivosti 0,5 g za štapove od 4 m dužine, 1 g na štapove do 7 m dužine i 2 g za ostale.

Predvez u hladnijim danima je kraći oko 10 cm, a sa toplijim danima može biti duži, a maksimalno do 15 cm. Najlon mora biti maksimalno tanak, ali da izdrži uslove ribolova. Ukoliko se peca u vodama čistog dna najlon nosivosti 0,45 kg je dovoljan, ukoliko je voda obrasla travom nosivost treba biti 0,7 do 0,8 kg.

Udice moraju biti takve da mamac na njima djeluje prirodno. Stoga izbjegavajte oble, zdepaste i debele udice. Izaberite udice sa dužim vratom i njihovu veličinu uskladite sa veličinom mamaca. Sa proljeća uzmite udice veličine 20 do 22, a kako se voda grije možete prijeći i na udice veličine 18.

Žutooka ne trpi otpor, čim ga osjeti ostavlja mamac i odlazi. Prilaz mamcu joj je brz i nervozan, pa zato treba biti oprezan i brz na kontri. Plovak opteretiti tako da iz vode viri samo antena i obilježeni vrh plovka. Kako opteretiti plovak i rasporediti olova? Prvo i osnovno, morate voditi računa da vam olova koja koristite budu iste težine, nikakve kombinacije sa olovima različite težine ne dolaze u obzir. Kada raspoređujete olova vodite računa da vam prvo bude udaljeno od udice 25 cm, a zatim vršite raspored prema vremenskim uslovima. Ako je mirna voda olova moraju biti grupirana ravnomjerno, kod protočne vode prenijeti opterećenje prema plovku, ako je vjetrovito, a voda stajaća opterećenje ide ka udici. Mamac mora biti pri samom dnu. Ukoliko se žutooke pecaju dubinskim načinom, na vrh štapa treba obavezno staviti meki vrh kao indikator trzaja.

Jelovnik joj je širok, od biljne hrane, preko trave i raslinja sa dna, do hrane životinjskog porijekla. Najčešće se lovi na mesnog crvića. I to tako što prvog crvića navucite cijelom dužinom na udicu 14, a jednog zakačite da jednim dijelom slobodno leluja i mrda u vodi, što privlači pažnju ribi koja onda brzo i hitro napada. Sem ovog mamca odlična je i crvena glista, ruža od bijelog kruha, mamac od sojinog brašna, ali su ovi mamci nesigurni, jer ih okolna sitna riba brzo skine.

Bez greške, kruh je najbolji mamac za žutooke. Ima i drugih mamaca, ali ni jedan nije toliko uspješan. Nije loše prihranjivati mjesto pecanja bar jednom tjedno, a ukoliko ste u mogućnosti svakog dana, gnječenim kruhom. Kad naviknete ribe na kruh tražit će ga svakog dana. Količina kruha je određena vremenskim uslovima i osobinama vode. Kada je vrijeme hladnije i voda bistrija, treba dati maksimalno pola kruha, a ukoliko je vrijeme toplo, a voda mutna, može se ići i na cijelu štrucu.

Sjeme konoplje ima prijatnu aromu za žutooke. Ukoliko se peca na konoplju, potrebno je sa vremena na vrijeme rasuti malu količinu sjemena na mjesto pecanja. Ovo će uznemiriti žutooke koje će početi da pretražuju sve nivoe vode u potrazi za njima. Kada se peca na konoplju stavlja se jedno zrno na udicu veličine 18 ili 16. Veličina i kvaliteta žutooki koje se pecaju na sjeme konoplje su zaprepašćujući, pomislit ćete da je druga vrsta u pitanju. Jedini problem je što je ugriz žutooke na ovaj mamac izuzetno brz i vaša kontra mora biti adekvatna kako bi je upecali.

Sjeme grahorice (Vicia sp.) može se koristiti kao mamac. Prije upotrebe treba ga skuhati tako da se može kačiti na udicu a da se ne raspadne. Može se koristiti u kombinaciji sa sjemenom konoplje. Najbolje se pokazalo u toku ljeta i sa jeseni, kada se i može naći u prirodi. Nije uvijek sigurno da će riba ići na ovaj mamac, međutim treba imati povjerenja u njega i ulov će biti dobar.

Na kukuruz šećerac ribu morate prvo naviknuti. Ali kada to uspijete, pecat ćete samo krupne primjerke. Za razliku od konoplje i grahorice, na kukuruz šećerac mogu da rade i šaran, linjak i krupna deverika.

U rano proljeće kada je ostala riba tek probuđena iz zimskog sna, a neke zanijete prirodnim nagonom za produženje vrste, žutooka svojom agresivnošću uzima hranu i za vrijeme mrijesta, pa se često događa da skoro svaka ulovljena žutooka ima utrobu punu ikre, što znači da je u ovo doba godine najaktivnija, pa je tada ribolovci masovno love. U ovo doba godine nije potrebna neka posebna hrana da bi smo je zadržali na mjestu lova. Dovoljno je pomiješati stari kruh sa koncentratom za piliće, uz dodatak šake-dvije mljevenog prženog suncokreta, malo prženog sjemena konoplje, dodati miris anisa ili vanilie, ovo dobro umijesiti, izraditi kugle da su malo čvršće, veličine šake i bacati ih na mjesto pecanja. Ako želite da hrana bude jača ubacite jednu do dvije šake crvića koje umiješate u hranu. Još bolji efekat postići ćete ako hrani dodate malo pileće krvi što kod žutooke izaziva poseban nagon prema hrani. Prilikom primamljivanja u ranijim mjesecima (ožujak, travanj) moramo obratiti pažnju da se riba pojavljuje u manjim grupama od 10 do 15 komada. To znači da kugle hrane moraju biti maksimalno veličine mandarine, uz obilno primamljivanje na početku (10 kugli) i praćakanje crva (5 - 6 kom.). Samo dohranjivanje obavlja se kuglama veličine oraha.

U kasnijem periodu godine žutooku obavezno prihranjujte. Bez prihrane rezultat ulova biće više plod slučajnosti nego smišljenog ribolova. Za prihranu je dovoljno 1 kg Sensasove hrane Gros Gardons, 1/2 kg krušnih mrvica i 200 g crvića. U kanti najprije natopite krušne mrvice, pričekajte 10 minuta, pa stavite Gros Gardons i dobro promiješajte. Dodajte potrebnu količinu vode, ponovno sve dobro promiješajte i probajte formirati kuglu veličine naranče. Kugla mora biti kompaktna, ni pretvrda ni premekana. Na kraju stavite crviće u hranu. Izmjerite dubinu pomoću mjerača dubine i zabacite sistem na željeno mjesto. Nahranite mjesto s 2/3 hrane, nataknite na udicu 1 ili 2 crvića i zabacite. Ako je sve u redu, već nakon 10 - 15 min trebala bi se javiti žutooka. Ako primijetite male mjehuriće na mjestu gdje ste nahranili, možete biti zadovoljni, jer jato žutooki privučeno hranom ruje po dnu. Potrebno je češće dohranjivanje (opet s kuglicama hrane veličine oraha).



Žutooka iako riba dna može se dići hranom, crvima i fujem. Hrana za nju mora biti slatkasta (miris čokolade). Pripremi hrane treba posvetiti maksimalnu pažnju, jer je i ona jedan od faktora uspješnosti. Neka od osnovnih pravila su:

• hranu navlažiti barem dva sata prije,
• navlaženu hranu obavezno prosijati na što sitnije sito,
• boja hrane zavisi od dubine vode, tamnija za vode dubine do 2,5 m, a svjetlija za vode dublje od 3 m,
• boja leđa žutooke zavisi od boje dna, zelena podloga zelena leđa, crna podloga crna leđa, riba sa crnim leđima neće se zadržavati nad prihranom svjetlije boje.

Aditivi u primami žutooke su vrlo važni. Belgijanci ljeti u primamu ubacuju izmet goluba. Hrana golubova je kudelja, korijander i ostale vrste sjemenki koje prolaze kroz probavni trakt goluba netaknute. To su iste one biljke koje se inače dodaju u primamu. Pored toga u golubljem izmetu nalaze se i enzimi koji pomažu golubu pri varenju, i koji kod riba ubrzavaju varenje hrane, pa se riba sporije zasićuje. Pravilan način upotrebe golubljeg izmeta je da se on umiješa u rijetku kašu koji bi se nakon toga koristio da navlaži primamu. Ovu primamu treba pripremiti u vrućoj vodi 2 do 3 sata prije pecanja, a u hladnoj treba ostaviti tokom cijele noći. Razmjer vode i izmeta je 3:1. Prije upotrebe izmeta nemojte zaboraviti da prosijete izmet kako bi izdvojili ostatke perja iz njega. Nakon cijele pripreme pola kila izmeta biće dovoljno za 2 kilograma suhe primame.

Druga stvar koju ne smijete zaboraviti prilikom pripreme primame, jeste da ne prehranite ribu. Dobar način je da u primamu umiješate blato. Crnica je dobar dodatak jer će usput obojiti primamu. Treba koristiti od 30 do 50% blata. Što je riba manja i manje je ima treba dodati više blata. Postoji dobar način da postignete zadovoljavajuću vlažnost blata. Uzmite mokar ručnik pa ga dobro iscijedite. U njega ubacite sloj debljine 2 do 3 cm fine zemlje i uvijte ručnik. Nakon par sati zemlja će biti prave vlažnosti. Čak i ovako navlaženu zemlju treba dodati neposredno pred pecanje u primamu jer može presušiti ostatak primame.

Što se tiče korištenja žive hrane u primami dozvoljeno je dodavanje svega, ali treba paziti da se ne pretjera. Jedna šaka žive primame dovoljna je da se umješa u primamu za cijeli dan. Ponekad je bolje koristiti zlatno žute velike kastere nego mesne crviće.

Posljednji savjet je vezan za upotrebu PV1 za primamu na rijekama i dubokim vodama, jer je on baziran na smeđem šećeru. Zbog šećera PV1 dobro veže primamu, ali kada se raskvasi pod vodom brzo se raspada što čini primamu živom. Primama koja se može kupiti je daleko neaktivnija i traje duže na dnu što odgovara recimo crvenperki koja traži izuzetno jaku i trajnu primamu.



(Ribolov)