Hitskin.com

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Xerocomus rubellus (Crveni baršunovac)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Najprije polukuglast, zatim raširen i vrlo često valovit, kožica
je suha i baršunasta, a pod starost za suha vremena raspucana (dobro
vidljivo na drugoj slici). Klobuk je baršunast te prekrasne ružučasto
-crvene boje.

Cjevčice – Srednje duge. Kod mladih gljiva žute, a kod starijih gljiva
zelenkaste. Ako se pritisnu na tom mjestu postaju tamnozelene boje.

Stručak – Valjkast i gladak. Pri vrhu žut, na sredini crvenkast, a skroz
pri dnu pomalo smečkastih nijansi.

Meso – Meso klobuka žučkasto i spušvasto, a ispod kožice crenkasto.
Stručak vlaknast. Na presjeku dobija tamnoplavu boju.

Ovo je jestiva gljiva koja raste od ljeta do početka jeseni u Listopadnim
šumama.

Slične gljive - Zamjena moguća sa jestivim Žučkastim baršunovcem
(Xerocomus armeniacus), ali njegov je klobuk više oker boje poput
marelice.
Zamjena sa otrovnim gljivama ne postoji.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Grifola umbellata (Jelenovo uho)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Plodno tijelo se sastoji od debelomesnatog, zajedničkog
stručka iz kojeg se višestruko granaju manje grane u veliki grm. Klobuci
su centralno postavljeni na stručak, promjera 2-3 cm, mesnati, najprije
konveksni, često s blagom grbicom na sredini, zatim otvoreni, da bi na
kraju postali uleknuti (udubljeni) u sredini.

Cjevčice – Bijele, kratke i spuštaju se po stručku

Stručak – Sastoji se od panja i grančica koji su bijele boje

Meso – Bijelo, mekano. Miris po brašnu.

Raste od ljeta do kasne jeseni na živom korijenju ili u blizini panjeva
listopadnog drveća.
Jelenovo uho je izvrsna gljiva, prava delikatesa dok je mlada, posjeduje
višestruka ljekovita svojstva. Može narasti dosta velik. Do 50 cm.
Ovo je strogo zaštičena gljiva i njezino je branje zabranjeno.
Nalazi se na crvenoj listi zaštićenih gljiva Hrvatske.

Slične gljive - Zamjena je moguća sa jestivom Zečarkom (Grifola
frondosa), ali Zečarka ima nešto veće klobučiće koji izgledaju kao
lepeza i stručak im je sa strane, a nije postavljen na sredinu klobuka
kao kod Jelenovog uha.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Kuehneromyces mutabilis (Aromatična panjevčica)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Polukuglasto konveksan dok je mlad, podvinuta ruba, kasnije
se izravna sa ispupčenjem u sredini; po vlažnom vremenu svjetlosmeđ,
tamnijeg (vodenastog) ruba, rub je ponekad malo narebran, mastan; po
suhom vremenu izbljijedi; ne širi od 6 cm.

Listići – U početku kremasti , kasnije cimetaste boje; gusti, nejednako
dugi.

Stručak – Dugačak i do 10 cm, uvijek savijen, šupalj; ima slabašan
vjenčić koji je često posut smeđim sporama; ispod vjenčića smeđ i
posut bjelkastim ljuskicama, iznad vjenčića svjetliji, čak bijel; šupalj.

Meso – Svjetlosmeđe boje, nema izražen miris, aromatičnog okusa
(izrazito na gljive).

Aromatična panjevčica raste na bjelogoričnim a u planinama i
crnogoričnim panjevima od sredine proljeća do kasne jeseni. Uvijek
raste busenasto, često u velikim kolonijama koje mogu potpuno obrasti
panj, nije rijetka gljiva. Na samoborskom području jedino nije nađena u
dolini rijeke Save. Izvrsna jestiva gljiva, odlična za umake i juhe.

Slične gljive - Opasna zamjena može biti Rebrasta patuljica (Galerina
marginata) koja je smrtno otrovna i raste na sličnim staništima!
Ponekad se te dvije gljive može razlikovati samo po mirisu – Galerina
marginata miriše po brašnu za razliku od Kuehneromyces mutabilis
koja nema izraženog mirisa.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Master** **Poruka** : 5680 **Učlanjen** : 19.09.2012

Lekovite gljive

bukovača
Pleurotus ostreatus

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bukovača, jedna je od onih izuzetno ukusnih gljiva koje možemo naći samonikle u prirodi, ali ih možemo i vrlo uspešno uzgajati. U svetu je poznata pod imenom šumska ostriga.

Tokom zime je ugrožen naš imuni sistem. Javljaju se anemije, povišen holesterol i trigliceridi, lumbago i ukočenost udova. Priroda nam baš u pravo vreme poklanja gljivu koja će nam kao dijetetski dodatak pomoći da ublažimo ili otklonimo ove tegobe. To je naravno, bukovača.

Ona sadrži sve esencijalne amniokiseline, sa izuzekom triptofana, zatim vitamine: B1, B2, B5, B6, B7, vitamin P i mnoge minerale. Proteini iz bukovače su po svom sastavu vrlo slični životinjskim. Pored toga sadrži i veliki procenat ugljenih hidrata i samo oko 4% masti.

Glavni nosioci lekovitosti kod pečuraka su složeni šećeri - polisaharidi. Među njima, najvažniji je Beta 1,3/1-6-glukan, koji se nalazi i u bukovači. On pomaže snižavanju nivoa holesterola i triglicerida u serumu. Ako se osušena bukovača dodaje u količini 4% ukupnoj dnevnoj ishrani, nivo holesterola će za dva meseca opasti za 65-80% (Bobek at all 1993.). Slovačka Republika je pomogla kliničku studiju Naučnog Instituta Ministarstva Zdravlja Slovačke u istraživanju bukovače kao antioksidanta i prirodnog sredstva za snižavanje holesterola i triglicerida.

Antitumorna aktivnost ovog Beta-glukana je izuzetno snažna. Ona se ispoljava na zaustavljanju rasta tumora, bilo da se gljiva kao takva konzumira ili da se koristi ekstrakt, tj. preparat u kome je sadržan ovaj polisaharid. Doze od 0,1 mg/kg do 0,2mg/kg Beta-glukana pokazuju izuzetno značajan efekat inhibicije tumora (Yoshioka 1984,National Cancer Research Institute, Tokyo Japan).

Stimulacija imunog sistema posredstvom Beta-glukana u sprezi sa određenom terapijom znatno skraćuje vreme bolesti i daje mnogo veće šanse za oporavak.

U Kini, gde je opisana još u Dinastiji Sung (420-479), koristi se za ublažavanje bolova i relaksaciju mišića. Pored toga, upotrebljava se i u lečenju lumbaga, ukočenosti ekstremiteta i tetiva, kao i za lečenje loše cirkulacije (Yang&Jong 1989.). Preporučena doza za lečenje je 3-9gr suve bukovače u toku dana.

Na kraju, može se zaključiti da je bukovača dragocena gljiva za ishranu i kao pomoćno lekovito sredstvo za određene bolesti. Bilo da koristite onu koja je uzgojena ili da uživajući u prirodi idete sami u potragu za šumskom ostrigom, svakako ćete za sebe uraditi najbolje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Master** **Poruka** : 5680 **Učlanjen** : 19.09.2012

Lekovite gljive

velika puhara - hrana i lek
Langermania gigantea

Jesen je godišnje doba koje obiluje najvećim brojem vrsta pečuraka. Šarene se šume, livade i proplanci. Kišna jesen nam donosi gljive iz porodice Lycoperdaceae. Bele se po livadama, proplancima i svetlim šumama, na mestima gde ima sirovog humusa.
Ovoj porodici pripada i Langermania gigantea, velika puhara. To je jedna od najvećih gljiva uopšte, loptastog je oblika, prečnika i više od 50cm, a težina joj može biti i preko 10kg.

Pored toga što je dobra za jelo, zbog visoke vrednosti belančevina, koje sadrži, ona ima i neka lekovita svojstva. Sadrži aminokiseline, ureu, ergosterol (provitamin vitamina"D"), masti i materiju nazvanu kalvacin (calvatin), koja je u eksperimentima na miševima pokazala antitumorna svojstva.

Zrele spore predstavljaju sirovi antibiotik. Imaju svojstvo da, ako se stave na otvorenu ranu, zaustave krvarenje. Takođe se stavljaju i na žive rane da bi se zaustavila ili sprečila infekcija. Proces zarastanja je veoma brz, a ožiljak gotovo zanemarljiv. Ovo svojstvo je u narodu poznato od davnina, naročito u pasivnim krajevima i planinskim zabitima. Najčešće su seljaci na ovaj način lečili rane kod stoke. Postoje dokumenti da su vojnici tokom I svetskog rata takođe koristili ovaj prah za dezinfekciju i zarastanje rana.

Obzirom na svoje antibiotsko svojstvo, ovaj se prah koristio i kod bakterijskih oboljenja grla i nosa. Na poseban način, od njega se priprema i čaj. Novija medicinska istraživanja u svetu su dokazala da je ovaj prah prirodni antibiotik koji deluje takođe i na bakterije koje izazivaju uplau pluća i na neke od bakterija koje su izazivači upale mokraćnih puteva.

U saradnji sa Centralnom apotekom Kliničkog centra Srbije, gde je napravljen 20% dekokt puhare i Naučnim Institutom za veterinarstvo Srbije, izvršeno je ispitivanje antibakterijskog dejstva dekokta puhare (Langermania gigantea). Na krvni agar zasejana je kultura Staphylococcus aureus izolovana iz mleka krave sa znacima kliničkog mastita. Na kulturu je nanesen filter papir natopljen dekoktom puhare. Posle inkubacije utvrđena je zona inhibicije rasta Staphylococcus aureus. Ovo labotarijsko istraživanje (18.11.2002.) je prvi naučni dokaz lekovitog delovanja spora puhare kod nas.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Fistulina hepatica (Vukovo meso)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plodno tijelo – Plodno tijelo je promjera 8-25 cm. Mlada gljiva ima oblik
okruglaste izrasline koja se kako raste rastvara i dobija oblik lepeze.
Rub klobuka je tupo zaobljen.

Cjevčice – Kratke i valjkaste. U početku kod mladih gljiva krem boje,
kako gljiva stari postaju žuto-crvenkaste, te na kraju riđe boje.

Stručak – Zakržljao, cilindričan i grbav. Nalazi se na strani gdje gljiva
raste iz panja.

Meso – Čvrsto, sočno, debelo. Crvene boje, prošarano bjelo-crvenim
žilicama. Na prerezu ispušta crvenu tekučinu. Izgled vrlo sličan sirovom
mesu. Blag miris, okus pomalo kiselkast.

Raste na panjevima bjelogorične šume u ljeto i jesen. Posebno voli hrast
i kesten. Jestiva je kad je mlada, jer starnjem postaje gorka. Ova je gljiva
poznata još pod nazivom Jetrenka

Slične gljive - Može se zamjeniti sa nejestivom Lažnom jetrenkom
(Piptoporus quercinus) koja također raste na panjevima, ali je svjetlije
bjelkasto-krem boje, te na prerezu ima bjelkasto meso. Ne postoji
opasnost zamjene sa otrovnim gljivama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Amanita vaginata (Siva, tmurna, obična preslica)

[You must be registered and logged in to see this image.]

KLOBUK:
4-12 cm. U početku okruglast, zatim sve više rastvoren, sa ispupčenjem u sredini klobuka. Kožica klobuka je svilenasta ili malo sjajna, zavisno od vlažnosti. Uglavnom je bez ostataka ovoja, ali ponekad sa većim bjelkastim krpama. Temeljna boja je siva, u različitim nijansama te boje, u sredini obično tamnije boje. Rub klobuka izrazito narebran.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Listići su bijele ili krem boje, nejednako dugi, slobodni, srednje gusti. Oštrica listića sitno bijelo pahuljičasta.

STRUČAK:
Visok do 18 cm, debljine do 1 cm. Dugačak, vitak, valjkast, šupalj, krhak. Bjelkaste boje ili sivkast, gladak ili sitno brašnjast. Nema vjenčića. Na dnu ima visoku bijelu volvu u obliku otvorene vreće.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Bijele boje, tanko, mekano, krhko. Bez prepoznatljivog mirisa i okusa.

MIKROSKOPIJA:
Spore bijele, sferične, 9-12 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
U bjelogoričnim i miješanim šumama, na šumskim čistinama, na livadama u blizini drveća, uz rubove šuma; na svim tipovima tala. Prilično česta preslica.

JESTIVOST:
Odlična jestiva gljiva debelog sočnog mesa, pogodna za sve načine pripreme. Prije upotrebe trebamo ju prokuhati jer je u sirova otrovna.

DOBA:
Ljeto – prva polovica jeseni.

OPASKE:
Ova se vrsta preslice razdvojena u nekoliko varijeteta s obzirom na obojenost klobuka. Pa tako razlikujemo var. alba sa bijelom bojom klobuka, var. flavescens sa žutonarančastom bojom klobuka , var. plumbea sa tamnosivom olovnom bojom klobuka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Amanita vaginata var. alba Gillet (Bijela preslica, prava ovojnjača,lupinar)

[You must be registered and logged in to see this image.]

KLOBUK:
Kod mlade skoro konično izduljen,a kod starije se počne spljoštavati,disk ostaje ispupčen.Boje je bijele,na rubu gotovo do polovice iscrtkan,duboko urezan.Nježna je i tanka mesa.Većinom je gol,gladak,blistav i uvijek pravilno kružan.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Listići čisto bijeli,u sredini najširi,slobodni.

STRUČAK:
Dug,vitak,čisto bijel,bijelo išaran,do klobuka malo tanji.Završava se u volvi-koricama,te je otud i dobila ime,,vaginata,,

OTRUSINA:
Bijele boje

MESO:
Bijelo,meko,lomljivo,nema mirisa.U svim dijelovim plodna tijela jako tanko i krhko.

MIKROSKOPIJA:
Spore okruglaste,glatke, 9-12 mikrona

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Amanita vaginata,varijetet alba/ nivea/rijetka je u unutrašnjosti Hrvatske,a nešto češća u Dalmaciji.Voli kao i sve ovojnjače razne šume,listopadne i zimzelene,na rubu,u travi.Ova je među prvima u sezoni i plodonosi od Svibnja do Listopada.Gotovo da je vijesnik dobre sezone gljiva.

JESTIVOST:
Kao i druge vaginate,bijela forma ovojnjače je jestiva,dobra gljiva,ali neizdašna i opasna za brkanje.

DOBA:
Svibanj -Listopad

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Clitocybe odora (Bull:Fr) Kummer
(Mirisna grlašica, mirisna uleknjača, anisovka, anisova grlašica, zelena grlašica)

[You must be registered and logged in to see this image.]

KLOBUK:
3-9 cm. Dok je gljiva mlada konveksan, kasnije se izravna, ponekad ulegnut, više-manje sa vidljivim središnjim ispupčenjem. Obod klobuka tanak, u mlađih podvrnut prem unutra, često nepravilan i izuvijan, pogotovo u odraslih primjeraka. Suh, nije sjajan, često sa istaknutim sitnim tamnijim uraslim vlakancima. Boje je plavkastozelenkaste ili sivkastozelenkaste, sad svjetlijih sad tamnijih nijansi, obično u sredini tamniji. Ponekad sa tamnijim koncentričnim pojasima ili mrljama tamnije boje.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Listići su prirasli uz stručak, srednje gusti, tanki, pomiješani sa kraćima. Istobojni s klobukom ili malo svjetliji.

STRUČAK:
Visine do 8 cm, debljine do 1 cm. Obično kratak, valjkast, vlaknast, pun pa šupalj, ponekad uzdužno crtast, u bazi obično zadebljan i bjelkaste boje od micelijskog prediva. Istobojan s klobukom ili malo svjetliji.

OTRUSINA:
Bijela sa ružičastim daškom.

MESO:
U početku kad je gljiva mlada čvrsto, kasnije omekša i bude elastično, u stručku vlaknasto. Blijedozelene boje. Miris i okus vrlo intenzivni, podsjećaju na miris anisa ili marcipana.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, eliptične, 6-8 x 3-4 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste u manjim ili većim skupinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Može rasti i u krugovima, polukrugovima ili linijama. Prilično je česta u smrekovim sastojinama. Snažan miris po anisu može se osjetiti i na više od desetak metara, pa možemo pretpostaviti da su u blizini mirisne uleknjače i prije nego što smo ih stvarno ugledali.

JESTIVOST:
Jestiva, nekima neće pasati zbog jakog aromatičnog mirisa na anis pa ju je zato možda bolje pomiješati s drugim gljivama ( i to samo nekoliko primjeraka). Može se posušiti, samljeti i kao začin dodavati jelima.

DOBA:
Od kraja ljeta do kraja jeseni.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Uvjetno jestive gljive - Boletus erythropus Pers (Zelenjača)

[You must be registered and logged in to see this image.]

KLOBUK:
7-20 cm. U mladosti polukuglast, potom se konveksno raširi, mesnat, debeo, tvrd. Kožica klobuka suha, baršunasta, ne da se guliti, malo prerasta rub klobuka. Boje je vrlo varijabilne i može biti vrlo tamne, gotovo crne boje, ali najčešće je tamno smeđ sa crvenkastim, maslinastim ili oker primjesama. Obično prema rubu svjetliji, crvenkastooker boje. Ponekad može biti i puno svjetliji, tj. narančastožute ili crvenkaste boje (var. discolor). Na pritisak mijenja boju, postane tamnoplav, pogotovo mlađi primjerci.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Cjevčice su ponekad prirasle uz stručak, a ponekad udaljene od stručka vrlo širokim jarkom. Duge su do 3 cm, u početku žute, kasnije maslinastožute. Pore sitne, okrugle, narančastocrvene ili crvene boje, uz rub svjetlije, žutonarančaste. Pore na pritisak odmah mijenjaju boju u zelenoplavu, kasnije još više potamne.

STRUČAK:
Visok do 15 cm, debljine do 5 cm. Cilindrično batinastog oblika, rijeđe jače trbušast, vrlo tvrd, čvrst, pun. Bez mrežice. U samom vrhu žut, ubrzo sve više sa sitnim crvenim pahuljastim čehicama na žutoj podlozi. Te su crvene čehice jako guste pa stvaraju dojam da je čitav stručak crvene boje. Na dodir odmah poplavi, odnosno pozeleni.

OTRUSINA:
Smeđemaslinasta.

MESO:
Čvrsto, debelo, tvrdo, u stručku i vlaknasto. Kad se prereže jarkožute je boje, ali odmah počinje plaviti i za desetak sekundi bude plavozelene boje. Okus blag, ugodan, miris nezamjetan.

MIKROSKOPIJA:
Spore smeđemaslinaste, glatke, eliptične, 12-15 x 4-6 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
U bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, i na nižim i na višim nadmorskim visinama. U nekim krajevima se masovno pojavljuje (Gorski kotar).

JESTIVOST:
Jestiva u skuhanom stanju, odlična jestiva vrganjevka, čvrstog kompaktnog mesa. Kada se pirja ili kuha izgubi plavkastu boju i postane lijepe zlatnožute boje. Zbog tvrdog i čvrstog mesa pogodna je i za kiseljenje. Kod starijih primjeraka stručak odbaciti jer je pretvrd.

DOBA:
Već od kraja proljeća pa sve do sredine jeseni.

OPASKE:
U pojedinoj novijoj literaturi ovu ćemo gljivu naći pod imenom (sinonimom) Boletus luridiformis Rostk.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Uvjetno jestive gljive - Lactarius quietus (Fr.) Fr (Hrastova mliječnica)

[You must be registered and logged in to see this image.]

KLOBUK:
4-12 cm. U početku konveksan, u sredini često sa udubljenjem, rub u mladih primjeraka uvrnut prema unutra. Uz sam rub klobuka može biti okomito naboran. Kožica klobuka je više-manje hrapava te se sjaji (poput osušene puževe sluzi ili poput ledene glazure). Najčešće je smeđe, smeđastoriđe ili smeđeoker boje, ponekad sa ružičastim daškom. Obično sa dva-tri manje-više izražena pojasasta koncentrična kruga tamnije boje (smeđeriđe).

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Gusti, široki, malo silazni po stručku, nejednako dugi. U početku bjelkasti sa ružičastom nijansom, kasnije okersmeđasti. Ozlijeđeni ispuštaju obilan bjelkasti mliječni sok. Nakon kratkog vremena na ozlijeđenim mjestima potamne (mrljaju se smeđeriđe).

STRUČAK:
Visok do 8 cm, debljine do 1.5 cm. U mladosti pun, kasnije se prošuplji. Valjkast, pravilan, čvrst, gladak, ponekad malo brazdast. Manje-više istih boja kao i klobuk ili malo svjetliji. U bazi obično malo tamnije obojen.

OTRUSINA:
Krem sa ružičastim daškom.

MESO:
Debelo, čvrsto, zrnate strukture, bjelkasto ili boje kože. Mliječni sok obilan, bijelokrem boje, ne mijenja boju. Okus najprije blag, zatim gorkast. Miris vrlo izražen, ali i različito tumačen od različitih autora – na suho lišće, na pranje rublja, na vlažno platno (krpe), na kukce (stjenice), na motorno ulje.

MIKROSKOPIJA:
Spore okruglasto eliptične, 7.5-9 x 6.5-7.5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Mikorizna sa hrastovima. Pojavljuje se na različitim tipovima tala, iako preferira kisela tla hrastovih šuma. Može rasti pojedinačno (rijetko), u manjim ili većim skupinama ponekad formirajući krugove ili polukrugove oko hrastovih stabala. Raste u nizinskom i brežuljkastom području.

JESTIVOST:
Uvjetno jestiva. Neki ju konzerviraju u octu ili siliraju.

DOBA:
Ljeto – jesen.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Oudemansiella mucida (Ledenjača)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Klobuk je gladak, sjajan i sluzav, širok od 3-10 cm, pomalo
porculanskog izgleda. Kod mladih primjeraka konveksan, rub uvrnut
prema unutra, a sredina tupo ispupčena. Kod odraslih se primjeraka
raširi.

Listići – Lisitći su veliki, široki, rijetki, te nejednake dužine. Vlažni su i
mekani, prekrasne bijele boje.

Stručak – Vitak, valjkast, čvrst, pun. Bjelkaste do blago sivkaste boje,
pri dnu malo zadebljan, te obavijen bijelim čehicama (pahuljicama)
Busenasto je spojen sa stručcima ostalih gljiva. Ima tanak vjenčić koje
je s gornje strane bjel i rebrast (dobro vidljivo na prvoj slici), a s donje
pomalo sivkast. Na djelu stručka od klobuka do vjenčića stručak je
lagano narebran.

Meso – Meso bjele boje, vrlo tanko. Stručak vlaknast. Mirisa i okusa
gotovo da nema.

Raste od kraja ljeta do kasne jeseni u grmovima na odumrlom Bukovom
drveću, panjevima i granama. Ponekad se desi da nikne i na
bolesnom drvetu Bukve koje je još živo. Jestiva je ali zbog sluzavosti
klobuka dosta loše kvalitete.

Slične gljive - Zbog mjesta rasta (bukove grane, panjevi), te specifičnog
izgleda i izrazito sluzavog klobuka malo je vjerojatno da ćete ju zamjeniti
sa drugim gljivama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Nejestive gljive - Tricholoma caligatum (Krokodilska vitezovka)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Veličine do 20 cm. U mladosti polukuglast, kasnije se izravna
ali i dalje ostaje konveksan. Baza klobuka je bjelkasta, prekrivena sa
hrđavo smeđim do crnim ljuskicama.

Listići – Srednje gusti, bjele boje. Na dodir postaju smeđi.

Stručak – Visok. debeo, cilindričan i pun. Na gorenjem djelu nalazi se
nepomičan prsten. Iznad njega stručak je čisto bijele boje, a ispod
je prekriven crnim ljuskicama iste boje kao na klobuku.

Meso – Meso je bijele boje, pomalo vlaknasto. Miris ugodan. Okus
gorak.

Ova gljiva naprosto očarava ljepotom kontrasnih boja na klobuku i
stručku. Raste od ljeta do kasne jeseni u Crnogoričnim šumama
(najšešće Borovim).
Nije otrovna, ali zbog gorkog okusa je smatramo nejestivom.

Vrlo je rijetka i zakonom je zaštićena za branje, te se nalazi na
crvenom popisu zakonom zaštićenih gljiva.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Russula virescens (Golubača)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Klobuk je mesnat širok 10-15 cm. Kod mlađih primjeraka
polukuglast, a kod odraslih primjeraka se izravna te često bude blago
udubljen u sredini klobuka.
Klobuk je zelenkaste boje na kojem se nalaze mnogobrojne debele
ljuske (bradavice), prilično pravilno raspoređene, najčešće maslinasto ili
sivozelene boje

Listići– Listići su vrlo gusti, krhki i lomljivi. Boja im je bijela do blago
krem boje.

Stručak – Stručak je čiste bijele boje, tvrd, pun i lako lomljiv, visok
5-10 cm. Pomalo djeluje šiljato, pri vrhu stručka (kod klobuka) uvijek je
nešto deblji nego pri dnu.

Meso – Meso je tvrdo, krhko i ugodnog mirisa.

Raste od ljeta do jeseni u listopadnim šumama. Jedna od rijetkih gljiva
kojoj ne smetaju sušna razdoblja pa ju možemo pronači i kad zbog
nepovoljnih utjecaja nema drugih gljiva. Ovo je jestiva, vrlo ukusna i
cijenjena gljiva.

Slične gljive - Ovu je gljivu teško zamjeniti sa nekom drugom gljivom
upravo zbog tih ljuskica (bradavica) koje se nalaze na njezinom klobuku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Strobilurus stephanocystis (Tanašna češerka)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – šrine do 2 cm, slabo mesnat, u mladosti konveksan, ubrzo
se raširi, lagano ispupčen; svjetlo do tamnosmeđe boje, gladak

Listići – bjelkasti, kasnije sivkasti, gusti, nisu prirasli za stručak

Stručak – tanak, može narasti do 10 cm visine, često duboko ukopan
u zemlju gdje je, kad se izvuče van, vidljivo dlakav. Sjetlosmeđe boje,
ispod klobuka jedan dio bjelkast; lagano baršunast, čvrst.

Meso – bjelkaso, tanko, slabog mirisa i gorkastog okusa

Tanašna češerka je prilično česta gljiva ispod borova gdje u rano
proljeće (ožujak – travanj) raste na otpalim i u zemlju ukopanim
češerima. Jestiv je samo klobuk, stručak je prežilav i neprobavljiv.

Slične gljive - Postoji velika sličnost sa jednako jestivom Smrekovom
češerkom (Strobilurus esculentus) ali ta raste isključivo na češerima
smreke. Na borovim češerima raste i Gorka češerka (Strobilurus
tenacellus). Jestiva je ali slabije kvalitete i raste kasnije u godini
(svibanj – lipanj).

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Nejestive gljive - Lycoperdon echinatum (Ježasta puhara)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plodno tijelo – Kuglasto, rijetko kruškolikog oblika, svjetlosmeđe do
tamnosmeđe, prekriveno do 5mm dugim šiljcima nalik na ježeve bodlje
(ponekad sliči starom plodu kestena dok je u ljusci), kad šiljci otpadnu
ostaje sivosmeđi mrežasti crtež; veličina do 5cm.

Meso – U mladosti na prerezu bijelo, kasnije posmeđi i na kraju se
raspada u prašinu; blagog mirisa

Ježasta puhara raste ljeti i u jesen u bjelogorici, najčešće u bukovim
sastojinama između otpalog lišća.
Nije česta gljiva, rijetko se nađe više primjeraka blizu jedno drugom,
lošeg je okusa pa nije jestiva.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Nejestive gljive - Coprinus micaeus (Blistava gnojištarka)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – jajastog oblika dok je mlad kasnije zvonast, žutosmeđe boje,
kasnije potamni. Uzdužno nabran, često pokriven bijelim injem, širok i
visok do 3 cm

Listići – široki, bjelkastosivi, kasnije pocrne, oštrica svjetlije boje,
otrusina crna.

Stručak – bijel do bjelkast, gladak, šupalj, nema vjenčića, visine do 8 cm

Meso – žućkastosmeđe boje, tanko, krhke konzistencije.

Ova gljiva je dosta česta u našim krajevima i raste već od sredine
proljeća pa do kraja jeseni u skupinama i po nekoliko desetaka jedinki
na vlažnim mjestima i pored panjeva ili srušenog drveća u listopadnoj
šumi. Male je kulinarske vrijednosti: mladi primjerci su jestivi uz
izbjegavanje alkoholnih pića (antabusni sindrom).

Slične gljive - najsličnija je Pošećerena gnojištarka (Coprinus
saccharinus) koja ima nešto duži stručak i klobuk izrazito posut sitnim
bijelim zrncima, kao posuta šećerom zbog čega je i dobila takav naziv.
Raste na sličnim mjestima kao i Blistava gnojištarka

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Grifola frondosa (Zečarka)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plodno tjelo – Sastoji se od debelomesnate osnove koja se grana u
mnogobrojne stručke koji završavaju klobucima lepezasta oblika.
Klobučići rastu gusto i međusobno srašćeni i djeluju kao grm. Rubovi
klobučića su vijugavi i svijetlije boje od boje samog klobuka koji na sebi
ima čehice sivosmečkaste boje.

Cjevčice – Cjevčice su bijele, kratke i spuštaju se po stručku

Stručak – Panj iz kojeg se gljiva razvija je bijele ili krem-sivkaste boje

Meso – Meso klobuka je mekano i lako lomljivo. Bjele boje. Panj iz
kojeg se gljive razvijaju vlaknast. Miris jak.

Raste u kasno ljeto i jesen na panjevima bjelogoričnih šuma, posebno
voli Hrastovo drvo. Može narasti vrlo velika. Čak do 30 cm. Ukusna
jestiva gljiva dok je mlada, jer starenjem postaje žilava.
Gljiva je ljekovita (smanjuje šećer u krvi, te ima antitumorsko djelovanje)

Slične gljive - Moguća zamjena sa jestivim Jelenovim uhom (Grifola
umbellata) no kod Jelenovog uha klobučići su manji i stručak postavljan
na sredini klobuka a ne sastrane kao kod Zečarke.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Collybia dryophila (Vitka plosnatica)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Mlad polukuglast, ubrzo otvoren, blijedonarančaste, ponekad
žućkastosmeđe boje, po suhom vremenu izblijedi do boje kože; tanak,
ne veći od 5 cm

Listići – U mladosti bijerli, kasnije žućkasti; gusti, prirasli sa zupcem

Stručak – Vitak, šupalj i uvijek gladak; boje klobuka

Meso – Bjelkasto, blagog i ugodnog mirisa, blagog okusa

Vitka plosnatica je česta gljiva crnogoričnih i bjelogoričnih šuma. Raste
od proljeća do kraja jeseni među lišćem ili iglicama a može se naći u
travi na proplancima, često u većim skupinama (ne busenasto).
Jestiva je (kod nekih autora nije jestiva ali svakako nije otrovna) ali male
kvalitete, dobra za pomiješati sa drugim šumskim gljivama.

Slične gljive - Vitkoj plosnatici slične su još neke Plosnatice, a jedina
opasna je Vračarska plosnatica (Collybia hariolorum) koja ima loš miris
i donji dio stručka je pahuljičasto dlakav, nije česta.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 06.06.2011

[You must be registered and logged in to see this image.]

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta [You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Suillus bovinus (kravlji sluzavac)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Klobuk je svijetlo smeđe boje. Konveksan, zatim raširen,
velik 5-12 cm. Rub klobuka je blago uvučen.

Cjevčice – Kod mladih gljiva žučkaste, kod starijih maslinasto zelene
boje. Rupice su poširoke i nepravilnog oblika

Stručak – Iste boje kao i klobuk. Pun, vretenast. Dosta često je dno
stručka crvenkaste boje.

Meso – Svijeto žute boje. Gorkastog okusa. Na prerezu nakon nekog
vremena slabo pocrveni.

Raste u ljeto i jesen po šumskim putevima i u crnogoričnoj šumi
( borovoj ). Ovo je jestiva gljiva ali loše kvalitete, ali je dobra za mješanje
sa drugim gljivama. Voli rasti u skupinama.

Slične gljive - Nema opasnosti sa zamjenom sa otrovnim gljivama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Jestive gljive - Entoloma sepium (Bijela šljivovača)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk – Mesnat i sjajan, u mladosti zvonolik, a kasnije se ispruži. U
usredini klobuka ima vidljivo ispupčenje. Velik do 10 cm.

Listići – Listići su srednje gusti, pomješani sa kraćima te nepravilno
nazubljeni. Kod mladih gljiva su bjele boje, a kod odraslih primjeraka
ružičaste boje.

Stručak – Vitak, valjkast, svilenkast te pomalo vijugav. Pri dnu malo
deblji. Kod mladih primjeraka pun, a kod starijih postaje šupalj. Bijele je
boje, no kod starijih primjeraka zbog spora koje padaju može poprimiti
ružičastu boju.

Meso – Meso klobuka je čvrsto, a stručak vlaknast. Gljiva ima miris po
brašnu.

Ova gljiva raste u proljeće u travi u vočnjacima, a posebno uz stabla
šljiva po ćemu je i dobila ime. Raste u većim skupinama i ponekad zna
doslovno zabjeliti vočnjak. Izuzetno kvalitetna jestiva gljiva izvanrednog
okusa.

Slične gljive - Zamjeniti se može sa Sivkastom šljivovačom (Entoloma
clypeatum) koja raste na istom mjestu i u isto vrijeme kao i Bijela
šljivovača. No i to je jestiva gljiva vrhunse kvalitete. Pošto ova gljiva raste
u vočnjacima nema neke velike opasnosti od zamjene sa otrovnim
gljivama. Izgledom joj je slična smrtno otrovna Olovasta rudoliska
(Entoloma sinuatum), no ona raste puno kasnije u šumama, a ne
vočnjacima i puno je veća od Šljivovače. Dakle ako vodimo računa da
se gljiva pojavljuje u proljeće i raste u vočnjacima ispod Šljiva, nema
straha zamjene sa otrovnom gljivom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 07.04.2011

Nejestive gljive - Stropharia aeruginosa (Zelena vitičarka)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klobuk - kuglastog ili zvonastog oblika, kasnije se raširi i većinom
izravna. Plavkasto zelenkaste boje s bijelim ljuskama lagano odvojivim
od, u većini slučajeva, sluzave kože, širok do 7 cm.

Listići - u mladosti bjelosivkaste boje, kasnije poprimaju lagano
ružičastu nijansu, gusti, na samom rubu lagano bjelkasti.

Stručak - pokriven bjelkastim ljuskicama, kasnije gladak, ima lagani
vjenčić boje slične boji klobuka.

Meso - u presjeku klobuka bijelo, u presjeku stručka zelenkaste boje,
nema mirisa, bez izraženog okusa, otrusina ljubičastocrna.

Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, pretežno na vlažnim
mjestima. Nije jestiva i može u nekim slučajevima biti lagano otrovna!

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Poruka** : 11959 **Učlanjen** : 13.01.2013

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Poruka** : 11959 **Učlanjen** : 13.01.2013

[You must be registered and logged in to see this image.]

» GLJIVE
» Lekovite gljive - pečurke

Hitskin.com

Gljive

Ko je trenutno na forumu

Zadnje teme

Dvorana slavnih

Poslanici naj aktivniji nedelje