Hladno pivo

Hladno pivo





Hladno pivo je hrvatska rok (nekada pank) grupa iz Zagreba nastala 1987. godine. Do sada su objavili sedam albuma i spadaju među najpopularnije grupe tog tipa kako u Hrvatskoj, tako i na prostoru bivše SFRJ.

Karijera



Grupa je osnovana 1987. godine u zapadnom zagrebačkom predgrađu Gajnice, kao četvoročlana grupa koju su činili Mile Kekin, Suba, Tedi i Zoki. Prvi javni nastup imali su 21. maja 1988. godine u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza Tita na sletu izviđača. Nešto kasnije njihov najavljeni koncert na jezeru Jarun u Zagrebu nije održan jer je bubnjar prethodnog benda odbio da im preda bubnjeve[1]. 17. decembra 1992. godine su nastupili kao predgrupa bendu KUD „Idijoti“.

Prvi album, „Džinovski“, objavili su 1993. godine.

Dana 11. oktobra 1994. Hladno pivo je sviralo u Domu sportova na Trešnjevci kao predgrupa Ramonsima. U februaru 1995. godine snimili su drugi po redu album sa nazivom „G. A. D.“ u produkciji „T. R. I. P. Rekords-Kroacija Rekords“, koji se pojavio na tržištu u maju 1995. Dana 19. januara 1996. godine održali su koncert u Skoplju, u Makedoniji. U martu 1997. grupa je snimila treći album „Desetka“ u produkciji Jabukatona iz Ljubljane.

Naročito uticajan album[traži se izvor od 11. 2009.] „Pobjeda“, objavili su 1999. godine. Producirao ga je Edi Cukerić, a kao potpuna novina na njemu se pojavljuju ska, hevi metal, folk i džez ritmovi. Od tog albuma trubač Stipe Mađor, koji je od 1997. godine bio pridruženi član grupe, postaje stalni član[2]. Album je sniman od 16. avgusta do 23. avgusta 1997, u produkciji „Gajba Rekords“ u saradnji sa „Densing berom“.

Sredinom 2002. godine, Hladno pivo je snimilo himnu hrvatske fudbalske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji, u kojoj su učestvovali i hrvatski golmani Stipe Pletikosa i Tomo Butina.

Krajem 2002. godine izašao je album „Šamar“, koji je promovisao borbu protiv nasilja u porodici i protiv ugrožavanja ljudskih prava uopšte. U numeri „Teško je ful biti kul (kad si tu)“ i spotu za istu sa tog albuma je gostovao hrvatski reper Edo Maajka[3][4].

U pauzi između dva albuma, grupa je radila muziku za humorističku TV-seriju „Bitange i princeze“ u kojoj se pjevač i frontmen grupe Mile pojavio u ulozi „Saše Erotomana“, dok su se ostali članovi pojavljivali kao statisti.

Poslednji album Hladnog piva je „Knjiga žalbe“, objavljen u proljeće 2007. godine. Postprodukciju albuma radio je u Memfisu (SAD) Bred Blekvud[5], poznat po saradnji sa grupom Zi zi top. Na albumu su korišćeni još neki novi instrumenti, poput orgulja u pjesmi „Kaži stari“ i harmonike u pjesmi „Sreća“.

Koncerti

Hladno pivo je držalo koncerte u skoro svim republikama bivše Jugoslavije - Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, kao i u Njemačkoj i Austriji[6].

Poslije snimanja albuma „Šamar“, grupa je napravila koncertnu turneju „Dođite po šamar“, a potom u jesen iste godine nastavak turneje pod nazivom „Okrenite drugi obraz“. U aprilu su održali koncert u Domu sportova koji je snimljen i izdat na DVD-u „Pun (kon)Dom sportova“.

U proljeće 2005. godine, Hladno pivo je napravilo jednu od najvećih koncertnih turneja u karijeri, pod nazivom „Runda za sve“. Turneja je između ostalih obuhvatila i desetak gradova Hrvatske, a zapamćen je koncert u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova.

Album „Knjiga žalbe“ je propraćen koncertnom turnejom pod nazivom „Uz žuju nije sve tako sivo“ koju je sponzorisalo Ožujsko pivo[7].

Hladno pivo je više puta nastupalo i na Beogradskom sajmu piva, na festivalu „Jelen pivo lajv“. 8. septembra 2007. godine.


Nagrade

Album „Šamar“ je snimljen u saradnji sa grupom za ženska ljudska prava „B.a.b.e“, povodom kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“[8]. Ista kampanja se vodila i ranije, pod nazivom „Muško NE nasilju nad ženama“. Zbog ovog albuma, grupi je 2003. godine dodijeljena nagrada „Joško Kulišić“ Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava[9][3], koja se inače dodjeljuje novinarima za značajan doprinos borbi za ljudska prava[9].

Hladno pivo je dobilo još i sljedeće nagrade:
Nagradu „Porin“ 1993. za najbolji album iz žanra alternativnog roka
Nagradu „Porin“ 2000. za najbolji video spot i najbolji album iz žanra alternativnog roka
Nagradu „Porin“ 2004. za najbolji video spot, najbolju vokalnu saradnju, najbolju vokalnu grupu i najbolji rok album

Pri dodeli Evropske muzičke nagrade 2007, na televizijskom kanalu MTV Adrija je u najužem izboru za nagradu u kategoriji najbolje grupe 2007 (Best Adriatic Act) bilo i „Hladno pivo“[10]. Zanimljivo je da je „Hladno pivo“ na početku karijere objavilo vrlo kritičku pesmu pod nazivom „MTV“.


Članovi benda:
Mile Kekin, vokal; Kekin je rođen u Njemačkoj, a od dvanaeste do četrnaeste godine živio je u tuzlanskom naselju Miladije i išao u tamošnju školu „Tomislav Ramljak“[6]. Kekin je profesor njemačkog i engleskog jezika[6].
Zoki, gitara
Šoki, bas
Suba, bubanj
Stipe Mađor, truba
Deda, klavijature

Albumi

Hladno pivo je do 2007. objavilo ukupno sedam albuma.

Džinovski 1993
G. A. D. 1995
Desetka 1997
Pobjeda 1999
Istočno od Gajnic 2000
Šamar 2003
Knjiga žalbe 2007
Svijet glamura 2011

Par pitanja

Dragi Bože koji jesi gore na nebesima
Sorry što te davim u ovaj kasni sat
Ali ja prije svitanja
Imam još par pitanja

Kad je nebo gorilo bio sam tebi ravan
Nisam išao tamo da bih postao slavan
Pa na koju sam foru
Sad na birou

Reci na koju sam foru
Sad na birou

Al' sad ću reći što mi leži na duši
Makar me ubio gromom
Reci na koju foru stalno ja pušim
Pa nisam ratov'o s tobom

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Repetiranje u svitanje i poznati mi glasovi
Ispituju susjede, gdje je onaj drukčiji
Pogrešno mi ime piše na vratima
Pa je došao da ga skine moj drug iz djetinjstva

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
super lik
super lik
koji si super lik
super lik
koji si super lik
super lik
super lik

Beskrajno prazan jurim prema zalasku,
Brzina mi poklanja zaborav.
S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu,
U ritmu muzike dodajem gas.

Ludilo me sobom vodi poput starog znanca,
Vjetar miluje mi karoseriju.
Tvoje lice, tvoje oci poput zivog mrtvaca
Sad su zauvijek u retrovizoru.

Trazila si samo odgovor,
Zasto sam kralj ironije
Zasto se ne vratim ponovno,
Nastavim trning za umiranje.

Ako nocas vijesti jave
Da sam nestao bez traga,
Smiri se, ne placi od srece.
Moj pokvareni osmjeh dobro pogledaj,
Vidjet ces djubre kao ja ne umire.

Moze

Hodam po krovovima
danas sam ja malo gore
imam korak od 7 milja
i oblak umjesto sesira

Kroz fantastican kisni dan
gazim mokar do koze
svima pod nos guram ekran
i tvoju poruku moze

Ref. 2x
Moze moze, moze moze
vicem sa krova ta cet'ri slova
moze moze

Zurim se manjim koracima
dobar je pogled odavde iz loze
ne zelim sici sa trampolina
sad kada znam, kad znam da moze

Pogledajte spot "Hladnog piva" za pesmu "Pravo ja"

Zagrebački bend "Hladno pivo" objavio je spot za pesmu "Pravo ja" sa još uvek
aktuelnog albuma "Svijet glamura"



U spotu režisera Gorana Kulenovića, članovi benda pojavljuju se u ulogama zlobnika
koji u kancelariji na poslu maltretiraju neprilagođenog kolegu koga igra novinar,
muzičar i pisac Angelo Jurkas.
- Što se spota tiče, njime smo prezadovoljni, prvo bih se zahvalio Jurkasu jer nije
lako naći čoveka koji će u po bela dana trčati kroz centar Zagreba obučen kao
transvestit - kaže Mile Kekin, frontmen "Hladnog piva".
Inače, pesma "Pravo ja" inspirisana je kolumnom Ante Tomića "Pravo ja - ključ u ruke".
- Nazvao sam ga istog trenutka i rekao mu da neću stati dok ne napišem pesmu o tome.
U to su se vreme na većini privatnih televizija oko ponoći počeli pojavljivati raznorazni
Milani Taroti, a sama ideja da je naše pravo ja ne daj bože član Hadezea , mini Kerum
i fan Selin Dion mi se učinila baš super - zaključuje Kekin.




blic.rs
21.11.2012.

HLADNO PIVO OPET RAZVALJUJE
 Gotovo endemska pojava u globalnom kontekstu




Hladno pivo je na novom albumu 'Dan zatvorenih vrata' u solidnoj kreativnoj formi (a tu brojimo i lirsku stranu priče), o sviračkoj da se i ne govori
Činjenica da je Hladno pivo doguralo do svog osmog albuma u 27 godina karijere (od toga 22 diskografske - debi “Džinovski” objavili su 1993.), i to u statusu regionalne koncertne atrakcije i “banda za narod”, podjednako je za njih ugodna koliko i opterećujuća, a visoke kriterije postavio si je i Mile Kekin, lucidan i duhovit tekstopisac, kao i ostatak odavno savršeno usviranog banda.
Očekivanja drugih, ali i vlastita itekako mogu biti destruktivna, no Hladno pivo se zapravo nema čega (a bome ni koga) bojati. Ne samo iz razloga što na malom tržištu poput našeg uopće ne moraš biti dobar da bi bio najbolji, već i stoga što njihove prijelomne albume, “Šamar” iz 2003. i “Knjigu žalbi” iz 2007. vjerojatno nije moguće nadmašiti, pa onda to ne treba ni pokušavati. Tu ne mislim da je nemoguće snimiti bolji album od navedenih, ali nije moguće ponoviti trenutak u kojem jedan mali, simpatični kvartovski punk band izlazi iz svojih okvira i postaje nacionalna atrakcija koja puni livade od 25 somova ljudi i snima reklame za pivovare.
I na globalnoj sceni teško se sjetiti izvorno punkerskih bandova koji su zakoračili duboko u mainstream i tamo trajali desetljećima (Green Day su, primjerice, u svojim punkerskim počecima bili značajno mekša varijanta od HP-a), pa se pojava Hladnog piva i u širem kontekstu može gledati kao gotovo pa endemska. Kad se dakle s njihova novog albuma skine taj pregolemi i nepotrebni teret dickensovskih velikih očekivanja, onda i sama stvar u startu zvuči puno bolje. Jer Hladno pivo je ovdje u solidnoj kreativnoj formi (a tu brojimo i lirsku stranu priče), o sviračkoj da se i ne govori.
Njihov posljednji album, solidni “Svijet glamura” bio je previše opterećen čemernim hrvatskim zeitgeistom, a iako aktualna domaća stvarnost nije nimalo simpatičnija nego te 2011., HP su ipak značajno bolje volje, što konkretno znači da su se vratili zdravoj zajebanciji kao svom osnovnom alatu. Primjerice, jedna od najboljih stvari na albumu, “Firma”, uspije istovremeno savršeno precizno opisati šarm i čari hrvatske privatizacije, bivajući pritom duhovita, žestoka i melodiozna, efektna pop punk himna, a sve to niti u tri minute. To je ono zbog čega su Hladno pivo počeli slušati i ljudi koji ne nose krijeste i marte i nisu nužno iz Gajnica. “Tijana” je pak odličan, ležeran novovalovski naizgled pjesmuljak i još jedan čisti zicer hit, a nisu daleko ni “Dibidus”, “Dan oslobođenja”, “Stari šajser” i otprije poznata “Na ovim prostorima”. Uglavnom, što su ležerniji i opušteniji, to su bolji.
To naravno ne znači da su kad su ozbiljniji manje uvjerljivi nego im naprosto taj populističniji pristup, koji uključuje primjerice mandoline (“Barba”), klavijature koje imitiraju harmoniku (“Dibidus”), ali i ska euforiju (“Dan oslobođenja”), bolje stoji. Osim prepoznatljvog frontmana, zaštitni znak HP odavno su već i gitare Zorana Subošića, kompetentne i beziznimno velemajstorske. Uglavnom, Hladno pivo opet razvaljuje...


Cijeli album može se poslušati na YouTubeu.

jutarnji.hr