Miljenko Stancic

( 1926. - 1977. )


[You must be registered and logged in to see this image.]

Miljenko Stančić (Varaždin, 1. ožujka 1926. - Zagreb 13. svibnja 1977.) bio je hrvatski slikar.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949., bio je član "Petorice". Uz slikarstvo,
bavio se izradom ilustracija za novine, knjige i časopise, te scenografijom. Njegovo slikarstvo
kritika najčešće svrstava u nadrealizam, magični realizam ili fantastično slikarstvo.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Beogradu, Varaždinu, Rijeci, Vukovaru, Splitu, Ljubljani,
Parizu, Bruxellesu. Retrospektivne izložbe imao je u Zagrebu 1971. i posthumno 1981.
U Varaždinu je 2006. otvorena njegova retrospektivna izloža i Galerija. Predavao na akademiji
u Zagrebu od 1961. do svoje prerane smrti u 51. godini života. Iako je umro u Zagrebu,
pokopan je na Varaždinskom groblju.

( wikipedia )

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sv. Florijan, 1951.

Miljenko Stančić jedan je od najvećih hrvatskih slikara i pobornika individualizma, intimizma i nadrealizma u hrvatskoj umjetnosti. To bez sumnje potvrđuje njegov cjelokupni opus, zatim biografska kazivanja u razgovorima i intervjuima te mnogobrojni napisi, kritike i osvrti iz pera vrsnih povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara kao što je Ljubo Babić, Jerolim Miše, Radoslav Putar, Grga Gamulin, Miodrag Protić, Josip Depolo, Vladimir Maleković, Jelena Uskoković, Igor Zidić, Željko Sabol, i mnogi, mnogi drugi domaći i strani autori (Patrick Waldberg, Stephane Rey). Stoga smatram da je ovom prilikom, nakon punih 25 godina Stančićeva zrelog umjetničkog djelovanja (1952-1977.) i nakon dva desetljeća velikog oduševljenja njegovim stvaralaštvom te sve prisutnije aktualnosti fenomena 'Stančić' u suvremenom hrvatskom slikarstvu praktički najpotrebnije pokušati ponovno kronološki, a manje značenjski, fenomenološki odrediti to stvaralaštvo.

Najranija djela 'Portret prijatelja', 'Pejzaž' i 'Mrtva priroda', Miljenko Stančić je naslikao još u Realnoj gimnaziji koju je polazio u Varaždinu. Sreća je da su ove dragocjene crteže s početka njegova slikarskog puta sačuvale kolege iz školskih klupa, koji su već tada osjetili Stančićevu darovitost. Toliko neobičan i izuzetan slikar kao Miljenko Stančić ostaje trajno poticajan i zanimljiv za povjesničara umjetnosti jer su silan žar i radost stvaranja proželo cijelo njegovo djelo pa je on pobuda za spoznaju nečeg još uvijek neotkrivenog i novog u njegovom osobnom umjetničkom doživljaju i izrazu te slikarstvu uopće.

( galerija- striegl.hr )

[You must be registered and logged in to see this image.]

Razgovori ugodni

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kartasi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poseta Sloveniji, 1966.

Varaždinci se još danas sjećaju prve Stančićeve izložbe kada mu je nastavnik risanja u pučkoj školi krajem 1937. godine omogućio prvu samostalnu izložbu. No Stančić je još kao dijete slikao, i to najradije konje i kočijaše, o čemu je često znao govoriti. Nešto kasnije nastale su njegove prve vedute Varaždina (Veduta iz 1942. godine).

Tijekom nastavka školovanja na varaždinskoj Realnoj gimnaziji Stančić je razvijao svoj talent vođen iskustvima profesora Ladislava Kralja Međimurca. U pismu koje je Kralj Međimurec poslao Željku Sabolu iz Čakovca 25. 1. 1963., stoji:

'Stančićevi crteži su bili radost za cijeli njihov razred, znajući da će satovi crtanja protiv nastavnog plana proći u diskusiji. Često sam povezao njegova dostignuća sa cijelim razredom da se pouče i da im služe kao podstrek za njihov rad. Šteta što je školska zbirka crteža s izabranim Stančićevim radovima nestala za vrijeme rata. Korekture je pomno slušao, no moj je utisak bio da će si prisvojiti samo ono što će biti potrebno za njegovo daljnje unutarnje zbivanje. Osjetivši kod njega neobičnu nadarenost, da ga svaka pa i najosjetljivija stručna pomoć može kočiti u njegovom individualnom razvoju, nastojao sam ga prepustiti njegovom osebujnom likovnom formiranju. Radujem se da je izabrao slikarstvo, jer sam strahovao da će kao eminentan učenik po želji roditelja izabrati njima bliži poziv.'

( galerija -striegl.hr )

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zeleni pejzaz, 1966.

I Stančić zaista upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1945. godine. Njegovi su profesori već tada, kako su sami znali reći, bili svjesni Stančićeva izuzetnog talenta. On je na njih ostavljao 'dojam tvrdog oraha' za prihvaćanje njihova pogleda na svijet i umjetnost. Godine 1946., nastaje jedno njegovo izuzetno djelo koje je tematski i likovno značajno obogatilo hrvatsku umjetnost. To je crtež 'Zagorski cug', pravo remek djelo prikaza zagorskog mentaliteta. Ovim daumierovski intoniranim djelom slikar je briljantno iskazao svoj doživljaj, viđenje poratnog vremena u Hrvatskom zagorju. Stančićev profesor Jerolim Miše ovako govori o njegovu talentu:

'Pratim ga od Akademije i ostao mi je duboko u sjećanju. Već na prvim tečajevima na Akademiji nije se gledalo na njega kao na početnika. Najteže zadatke rješavao je s lakoćom i temeljito, kredom i ugljenom se služio kao svojim prirodnim govorom i ruja je poput seizmografa reagirala temperamentno i određeno…'

Ovo razdoblje slikareva školovanja na Akademiji na izložbi je predočeno s relativno malim brojem djela. Očekujemo i želimo da ova izložba bude dobar povod da se otkrije još koje djelo značajno za Stančićeve studentske dane.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slikar Vjekoslav Karas, 1953.



[You must be registered and logged in to see this image.]

Stančić je bio osoba koja je iz Varaždina na studije u Zagreb otišla s puno neposrednih doživljaja iz djetinjstva koje je potom s osobitom nježnošću čuvao u svojim vizijama i zadržao kao stalne motive na svojim slikama. Upravo u staroj jezgri grada Varaždina, poznatoj po uskim ulicama i još uvijek trošnim fasadama, Stančić je pronašao svoj tematski interes slikajući je u brojnim varijantama tog i takvog eksterijera ili takozvanih imaginarnih predjela koje u svojim vizijama i detaljima nose prepoznatljive dijelove grada dovedene u nove arhitektonske odnose i cjeline. Malo se koji grad može pohvaliti da ima svog slikara-portretista. Kao što je Venecija imala Canaletta, a Delft Vermeera, tako je Varaždin imao Stančića. Taj pejzaž grada Varaždina uspio je slikar izraziti jednostavnim, čak rekla bih ekonomičnim likovnim sredstvima, izrazivši tonskim kvalitetama svoj poetski doživljaj u stopljenim zeleno-žutim tonovima boje. Uz takvu, varaždinsku i naglašeno autobiografsku, tematiku iz 1951. godine pojavljuju se i teme kao što su akt, ljubavnici, kolijevka, dijete, gosti…koje će pratiti slikara kroz cijeli njegov opus.

Uz Stančićevo djelo, ponekad se prenaglašeno razmišlja samo o literarnim momentima u njegovom slikarstvu. To je razlog što se često i neopravdano prešućuju njegova transponiranja sadržaja i specifični likovni način podavanja tog istog sadržaja. Stančiću se, naime treba priznati izgrađen stil vlastitog načina izražavanja po kojemu je on jedno od najvećih imena u hrvatskoj umjetnosti. To izrazito subjektivno i autobiografsko slikarstvo dolazi do izražaja i na ovoj izložbi. Stančić je često znao priznati kritičarima: 'Obuzet sam zavičajnom nostalgijom'. (Sveti Florijan, 1951.; Varaždinska ulica, 1952.; Beli pil, 1955.).


[You must be registered and logged in to see this image.]

Decak i pas, 1958.

Relativno mali formati njegovih djela (Kolijevka, 1952., 200x250; Zabavica, 1952., 240x320; Trg u Varaždinu, 1952., 150x300) davali su osobit dojam tom suptilno proživljenom i naslikanom (mikro)svijetu, koji sadržajno Stančić objašnjava kao svoj doprinos ukazivanju na nezaustavljivost čovjekove samoće i otuđenosti. Tu i takvu otuđenost Stančić anticipira i svojim djelima jasno ukazuje na nju u intervjuu koji je dao I. Brautu (Vjesnik, 26.12.1965.). Zato svoj pogled izoštrava u čovjekovu (mikro)svijetu da bi ga rastvorio put beskonačnosti. Njegova izvorna nadarenost omogućila mu je sintetiziranje slikanih formi u osobit odnos slikanih ploha koje su strogo geometrijski komponirane. Baš odnosi ploha, veliko-malo, svijetlo-tamno, kontrasti u tonu boje ustrojavaju se na slikama kao odlika Stančićeve umjetnosti. Sigurno je da je prihvaćanjem tradicionalnog načina slikanja Stančić stekao sigurnost i odlučnost da krene put individualizma.

Na samom početku pedesetih godina nastaju slike 'Sv. Florijan' (1951.), 'Interijer', 'Sumračni interijer' (1952.), 'Popodne' (1952.), 'Mrtva priroda' (1952.). Tih godina počinje slikati teme ljubavnika osobito ih ekspresivno prikazujući u grafikama (monotipijama). Posebni odnos spram vlastitog intimnog obiteljskog života iskazao je na djelima malog formata 'Kuhinja', 'Kolijevka', 'Stol', 'Studija Melite' (1950.).

( galerija-striegl.hr )


[You must be registered and logged in to see this image.]

Slikar skitnica, 1954.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Interijer sa decakom, 1969.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Telegram, 1966.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Venera s' potkrovlja, 1962.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ilustracija za novine

[You must be registered and logged in to see this image.]

Varazdinski krovovi

Portreti Miljenka Stancica

[You must be registered and logged in to see this image.]

Miroslav Krleza

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jure Kastelan i Ranko Marinkovic

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kuca bez broja, 1968.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nad starim gradom

[You must be registered and logged in to see this image.]

Usnuli svatovi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sirotinjske poklade

[You must be registered and logged in to see this image.]

Portret I
kreda/papir, 50x36 cm

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mrtva priroda