U proljeće 1976. uzima dopust i odluči otići doma, nakon gotovo osam godina. U toj inovativnoj i emocionalnoj epizodi (KP 30 Dome, slatki dome) shvaćamo teret tragedije koju Ken nosi u srcu. On se osjećao krivim za smrt mlađeg brata i plašio se izaći roditeljima na oči.

Dok je doma, dobiva pismo s prekomandom u Fort Lincoln u Sjevernoj Dakoti, kod potpukovnika 'generala' Custera. Administrativnom greškom stiže do točke sastanka mjesec dana kasnije, kada su trupe generala Custera već u ratnom pohodu. Sustiže ih tek na zgarištu slavne bitke kod Little Big Horna. Taj užasavajući prizor potiče Kena na definitivni odlazak iz vojske, na što se već dugo pripremao. Svjestan da ne može ništa promijeniti, nije više želio sudjelovati u nečemu što je u suprotnosti s njegovim uvjerenjima.

Ostavši bez stalnih prihoda, Ken je prisiljen raditi bilo što. Tako ga zatičemo kako sudjeluje u, iz današnje perspektive nehumanom lovu na vukove i bizone, iz čega ga izvlači njegov prvi poslodavac, lady Barbara Huntington Scott, plemkinja koja želi intervjuirati Bika koji sjedi. Osim po romantičnim trenucima, susret s njom je važan jer mu ona otkriva ljepotu čitanja. Meni je teško dočarati koliko je scena u kojoj strip junak probdije noć čitajući knjigu utjecala na mene.


Nakon toga, radeći povremene poslove uz granicu s Kanadom i na putu prema jugu, u njegovoj glavi polako sazrijeva odluka o povratku u Boston, do sina Thebe. Uz put posjećuje starog prijatelja Dasha, koji je teško ranjen u dramatičnim događajima u apaškom rezervatu. Dash zamoli Kena da pronađe njegovog zabludjelog sina, zbog čega Ken još jednom odlazi u Meksiko. Tamo ga pronalazi i pomaže mu da se vrati na pravi put, odvikne od droge i suoči se sa svojim postupcima. Na dugom putu prema istoku, između ostalih, upoznaje crnkinju Adah, u po mnogima najboljoj i najpoetičnijoj epizodi, te pisca Ambrosea Bierca, koji mu priča svoje 'vojničke priče'. Nakon što u stilu Shanea pomaže jednoj doseljeničkoj obitelji, konačno se u Omahi ukrcava na vlak za Boston.

Ni putovanje ne može proći bez uzbuđenja, a pored slavnih detektiva kojih je vlak bio prepun, zločin rasvjetljava nitko drugi doli amater Ken Parker, u nadasve duhovitoj epizodi. Susret s Belle i djecom, koja se sada zovu Walt i Teddy (Theodore), je emotivan i Ken obećava Teddyu da ga neće više napuštati. Zapošljava se u privatnoj detektivskoj agenciji National, na preporuku detektiva Aleca Browna. Jedno vrijeme je sve idilično. Ken radi svoj posao i uzdržava porodicu. Međutim, agencija ga šalje u tekstilnu tvornicu kao agenta sa zadatkom da otkrije osnivače sindikata. Suoćen s okrutnim uvjetima rada Ken staje na stranu radnika i u sukobima s policijom, da bi spasio jednu djevojčicu, ubija policajca. Ubojstvo policajca je strašan zločin, nešto za što te policija progoni s posebnim žarom, a Kenu je za petama još i 'osramoćena' detektivska agencija. Oprašta se s Belle, uzima svoju pušku i uz malu pomoć bande dječaka, vraća se natrag u divljinu, ovaj put kao bjegunac.

Odlazi na sjever gdje u pograničnoj zoni s kanadom preživljava i izbjegava uhićenje, upoznavajući nove prijatelje i neprijatelje. Najznačajniji su lijepa i opasna Fanny Reid, uspješni lovac na ljude, koja je našeg junaka potpuno izludila, te šerif Bruce Lusky koji ga uhićuje nekoliko puta i kojemu Ken, umoran od bijega, na kraju dozvoljava da ga privede pred sud. U međuvremenu je naš junak postao pisac popularnih priča sa zapada i time se uzdržavao, a priče je nastavio pisati i u zatvoru. U svojim pričama Ken opisuje vlastite događaje, začinjavajući ih već poznatim legendama o zapadu. Ipak, iako dijelom izmišljene, vidljivo je da ih piše aktivni sudionik događaja na granici, te postaju poprilično popularne na istočnoj obali.

Zatvorske dane Ken služi u kaznionicama Jackson County u Južnoj Dakoti i Fort Lauderlale na Floridi.

Koliko dugo je Ken ostao u zatvoru i je li ga uspio preživjeti, nismo saznali. Postoje naznake da je izašao na slobodu (KP specijal 4 Bakreno lice), ali nisu sa sigurnošću potvrđene.

I to bi, više, manje bio životni put Duge puške, običnog čovjeka kojega život nije mazio.

Iz gornjeg prikaza vidljivo je koliko je kontinuitet važan u ovom serijalu, kako junak sazrijeva i mijenja se. Kako od polupismenog lovca i izviđača postaje pisac popularnih priča. Već samo to je dovoljno da Ken Parker zauzme posebno mjesto u galeriji vestern junaka, razlikujući se od njih i postavši svojevrsni Corto Maltese divljeg zapada. Međutim, uz to, on je poseban i po stilu, po istraživanju i inovacijama stripovskog jezika. Pogotovo kada uzmemo u obzir vrijeme nastanka i kruta pravila izdavačke kuće koja su autori često uspješno eskivirali. Već u četvrtoj epizodi imamo scenu govora u parlamentu koja se proteže preko dvije stranice. Zatim imamo sjajno vođenje paralelnih radnji (KP 8 Okršaj u San Francisku), pa iz epizode u epizodu eksperimentiranje s filmskom montažom, svođenje didaskalija na minimum, pa sve do toga da njihovu ulogu preuzima pjesma (KP 12 Balada o Pat O'Shane) koju je Berardi čak i uglazbio. Značajne epizode po eksperimentiranju i inovacijama su Dome, slatki dome (KP30), Adah (KP 48), Štrajk (KP 58) i Dah i san (KP62) koja je u potpunosti bez teksta.


Iako je radnja smještena u 19. stoljeće, autori kroz serijal progovaraju o aktualnim temama. Kroz cijeli serijal se osjeća socijalna angažiranost, antirasizam i lijeva politička orijentiranost autora. Otvaraju se teme terorizma, , smrtne kazne, homoseksualnosti, ovisnosti o drogama, međurasne ljubavi, mentalne zaostalosti, kulturnih razlika, ekologije i brojne druge svevremenske teme.

Zbog svega toga, Ken Parker je nezaobilazan za sve ljubitelje stripa, ali i za one koji će to tek postati. Iako nikad nije bio miljenik jako mlade publike, ipak mislim da nema boljeg suputnika za putovanje po mitskom zapadu. Dajte mu priliku i postat će vam nerazdvojan prijatelj.



stripovi.com