ThorOn je BOG! On je Nordijsko božanstvo groma! On je besmrtnik, gospodar oluje i munje i nositelj začaranog uru malja - Mjolnira! On je najmoćniji ratnik svih mitologija! On je vladar Nordijskih bogova! On je sin svemoćnog Odina! On je kralj legendarnog Asgarda!
On je moćni Tor! Skandinavska je mitologija odraz opore, subpolarne okoline u kojoj su živjeli očeličeni Norvežani. To je divlji svijet u kojem ljudi igraju sporednu ulogu i gdje prava drama počiva na sukobu između bogova i divova, sukobu u kojem su bogovi, čini se, neprekidno u nepovoljnijem položaju.
Olujne i Ledene divove, koji prestavljaju dugu i okrutnu Skandinavsku zimu je, uostalom, nemoguće pobijediti. Čak i unutar utvrda samih bogova,
Loki - bog prevare i vatre, jednako je nepouzdan i izdajnički, kao i sama vatra. Na kraju dolazi
Ragnarok - sumrak bogova. To je konačna, odlučujuća bitka između bogova i njihovih neprijatelja. Uz bogove staju i heroji
Valhale - ljudski ratnici koji su na Zemlji poginuli junačkom smrću. S druge strane su okrutni divovi i razni monstrumi koje predvodi odmetnuti Loki. Bogovi padaju jedan za drugim, iako i monstrumi, divovi, pa i Loki također umiru. U toj borbi Zemlja i svemir nestaju. Sunce i Mjesec progutat će vukovi, koji su ih progonili od stvaranja. Zemlju zahvaća vatra i razara ju u općem uništenju, a život i ljudski rod su zbrisani u toj velikoj bitci, gotovo kao neznačajna, usputna stvar. To je dramatski trebao biti kraj - ali nije. Druga generacija bogova nekako uspijeva preživjeti, nastaju drugo Sunce i Mjesec i izranja nova Zemlja na kojoj se pojavljuju novi ljudi i sve kreće ispočetka. U 9. stoljeću Europu su poharali Skandinavskim ledom i olujama isklesani
Vikinzi. Priče o tim vještim pomorcima, neustrašivim i iznimno surovim barbarskim ratnicima, proširili su osjećaj straha preko cijelog kontinenta. Neke od priča su sa sobom donjeli i sami Vikinzi. Priče o svemoćnom bogu
Odinu i njegovom sinu
Toru. Paganska vjera koja je vrlo dobro udovoljavala Vikinškom načinu života, koji se je vrtio oko divljih uzoraka vremena i nebrojenih sukoba. Njihovo iskustvo divljeg svijeta u kojem kraljevstvu su konstantne namještaljke, ratovi i uništenje, sa pozadinom od olujnih mora i dugih, oštrih zima, daju mračnu nijansu njihovoj slici kraljevstva bogova. Sukob je ponavljajuća tema Nordijskih mitova, jer je sukob nužan za stare Nordijce. Njihovo vjerovanje kaže da u Valhalu (Raj) idu samo najveći i najzaslužniji ratnici.
Tor (Tor - Švetska, Norveška, Danska; Thor - Engleska; ?or - Island; Donner ili Donar - Njemačka; Torum - Finska) - je, u Germanskoj i Nordijskoj mitologiji, ratnički Bog groma, munje i snage, i sin vrhovnog božanstva - Odina. Za obične Skandinavce tokom Vikinškog doba, najvoljenije božanstvo je bio, nitko drugi nego - Tor. Obično je prikazivan kao visoki i moćni čovjek riđe kose i brade sa munjama u oćima. Uprkos njegovoj divljoj pojavi, bio je vrlo popularan kao zaštitnik i bogova i ljudi protiv sila zla. U popularnosti je nadmašivao čak i svog oca Odina, jer, za razliku od njega, nije zahtjevao ljudska žrtvovanja. Dok je Odin bio Bog moćnih i aristokracije, Tor je bio Bog običnih ljudi i obitelji. Tor je bio taj koji bi prognao hladnoću i dozvao nježan vjetar i toplu proljetnu kišu, da oslobodi zemlju ledenog pokrova. Bio je pravi heroj Skandinavaca, koji bi, pateći pod ugrizima teških zima, prizivali ga da savlada snage Olujnih i Ledenih divova - stvorova odgovornih za problematične hladnoće. Nordijci su vjerovali da tokom grmljavinskih oluja, grmljavinu uzrokuje Torova kočija koju vuku njegovi mistični ovnovi, a munje sjevaju svaki put kada bi bacio svoj začarani malj - Mjolnir. Tor je bio dobroćudan, ali i nemaran bog, uvijek spreman na avanturu i za iskušavanje svoje velike snage, a pogotovo za uživanje u svom omiljenom sportu - ubijanju divova. O njegovoj popularnosti svjedoći i da se četvrti dan u tjednu, još uvijek u sjevernim zemljama zove Torovim danom (Torsdag u Švetskoj, Thursday Engleska, Donnerstag Njemačka), po ovom moćnom Bogu.
Stoga, uopće, ne iznenađuje zašto su
Stan Lee i
Jack Kirby prestavili baš tog boga u novonastalom Marvelovom Univerzumu početkom 1960-tih godina. Kreativni dvojac je već stvorio kostimirane super tinejđere, ogromne nasilnike, nacionalne junake i polubogove. Njihov slijedeći, logični korak je bio prestavljanje i samog boga u njihovom rastućem asamblu superheroja.
Uvažavajući da to Nordijsko božanstvo već posjeduje nevjerojatnu moć, reputaciju u borbi protiv zla i neobično oružje - u svakom slučaju, Tor je bio spreman za nastup u Marvelu davno prije nego što su ga Lee i Kirby doveli.
Tjeskobna i opasna vremena uzrokuju pojavu priča i mitova o čudesnim junacima koji su veći od samoga izazova. Kako je nacistička Njemačka 1938. godine započela svoju borbu za moć u Europi, Američke strip kompanije pokreću, ono što se može smatrati, jednim od najranijih oblika uzvrata. Ultimativna prijetnja je iznjedrila ultimativne branitelje. Isto kao što su stari Skandinavci, kao odgovor na surove zime, stvorili svog branitelja - boga Tora, koji svojim maljem pobjeđuje prestavnike te zime, tako i prestavljanje J. Siegelovog i J. Shusterovog Supermana, prvog superheroja, pokrenulo čitav niz i drugih naci - tamanitelja. Timely Comics ( budući Atlas, pa Marvel Comics) odmah slijedi sa izdavanjem svojih nadljudskih heroja u borbi protiv nacističke prijetnje, kao što su Kapetan Amerika, Ljudska baklja i Namor podmorničar. Nakon završetka drugog svjetskog rata interes za te propagandne stripove naglo pada i Atlas Comics usmjerava svoju produkciju na vestern, romansu, horor i krimiće. Godine 1961., kreativni dvojac, pisac Stan Lee i crtač Jack Kirby, ponovo oživljavaju super heroje, a i zamrlu strip industriju, sa prestavljanjem Marvelovog novog stripa - 'Fantastične četvorke'. Nakon trenutnog i fenomenalnog uspijeha 'Fantastične četvorke' i 'Nevjerojatnog Hulka' 1962., Kirby i Lee su željeli ponovno uzbuditi Marvelove čitatelje uvođenjem novih junaka. Oni su već podigli super heroje na viši nivo sa takvim interesantnim i uvjerljivim likovima, kao što su Bruce Banner i Reed Richards; pa na koju bi stranu mogli poći odovuda? Odgovor je bio u Skandinavskim mitološkim Nebesima. Lee i Kirby su željeli nešto jedinstveno, još neviđeno. Inspiracija ih je, konačno, udarila poput groma, kada je Lee izabrao nositelja čarobnog malja, Boga groma - Tora!
Baziran na ideji urednika Stana Leeja, priču postanka napisao je njegov brat Larry Lieber, a nacrtao ga je, naravno, Jack Kirby. Da bi osmislio prikladan kostim za moćnog Tora, Kirby je istraživao priče koje okružuju tog Nordijskog boga i pronašao prikladan opis.
Kirby je iz mita preuzeo Torovu veličinu i snagu, vikinški šljem i dugu kosu, koju je prebojio u plavo i obrijao mu je bradu. Kirbyjev Torov kostim bio je, polu tradicionalni - polu superherojski, s kojim se ukazuje na njegovu pripadnost superherojima, ali i naglašava i ponešto privilegiraniji položaj među njima. Njegov položaj jasno je na samom vrhu Marvelove hijerarhije važnosti, jednak DCovom Supermanu. Ogrnut plaštom, automatski je postavljen u dostojanstveniji, kraljevski položaj, u odnosu na sve druge Marvelove junake, koji ga nisu imali. Drugi dominantni dio Torova kostima je njegov šljem sa velikim orlovim krilima. Orlovi su, uz gavrane i vukove, bili simboli svemoćnog Odina. I ne samo vizualno, Tor je drukčiji od drugih heroja Marvelovog Univerzuma. On bi, po svim značenjima, trebao biti živa preslika karakterizacije Nordijskih mitova.
U bilo kojem broju "Thora" lako možeš vidjeti razliku između heroja i drugih likova - često je prikazan višlji i plećatiji i u doličnoj pozi - kako nalaže njegova kraljevska baština. Dakle, ogrnuvši ga u živopisni plašt, čizme i krilati šljem, Tor je debitirao u
"Journey Into Mystery" # 83. u kolovozu 1962. godine, u stripu koji je prije objavljivao isključivo SF i horor priče. Njihova mješavina super herojstva i Nordijske mitologije pokazala se je uspješnom, ali, ipak, ne toliko uspješnom kao strip 'Fantastic Four'. Možda je i mogao biti da izvjesni prijatelj iz susjedstva, Spider-man, nije debitirao isti mjesec, zasjenjujući boga groma, ili, možda, kako je vjerovao Stan Lee - neimanje svog vlastitog naslova. To se je promjenilo 1966., kada je 'Journey into mystery' preimenovan u
" The Mighty Thor " sa brojem # 126. Osim u ovom, sada vlastitom, mjesečnom stripu, Tor se je redovito pojavljivao i u stripu "
Avengers", čiji je aktivni član od njihovog osnutka i na čiju inicijativu su, u stvari, i osnovani, kako bi se suprostavili bogu zla - Lokiju.
Kada je Tor bio predstavljen 1962. u stripu "Journey Into Mystery", odmah je bio uronjen među ostale Marvelove super heroje. Kao mnogi drugi likovi, njegov alter ego Dr. Donald Blake, je bio automatski postavljen u New York. Torovi prvi neprijatelji bili su kameni vanzemaljci koji su napali Norevešku, a drugom broju se sukobljava sa (a s kim drugim u to doba) - komunistima. Mitološki svijet iz kojeg potiče, u prvo vrijeme, bio je posve zanemaren. Čak i kada je uveden lik boga zla Lokija, njih dvojica se nisu sukobila na egzotičnim prostranstvima Asgardskih svjetova, nego u Menhattanskom metrou. Još jedan iz plejade Marvelovih super heroja, reći ćete. U stvari tako je i trebalo biti: Tor posjeduje super moći zato što je mitolološko biće, sve drugo je ovozemaljsko. Osnovna formula za Tora bila je jednostavna - vidjeti kako se abnormalni lik nosi sa normalnim okolišem.
Priča je, u stvari, poznata: kada zaprijeti opasnost,
Donald Blake, mršavi i hromi liječnik, udari svojim kvrgavim štapom za hodanje u tlo i, uz udar groma,
postaje besmrtni bog Tor, a onda, kada je pravda zadovoljena i pravedni spašeni, on se opet transformira u svoj pravi lik - lik smrtnoga Dr. Blakea. Ali... ako je Dr. Donald Blake pravi lik, tko je onda Tor? Kako odvojiti čitavu Nordijsku mitologiju od priče o ovom super heroju - Toru? Ako postoji jedan Skandinavski bog, zar ne postoje i ostali? Što je s njima? Jesu li i oni samo likovi u koje se pretvaraju smrtnici sa Zemlje kada naprave neki mistični čin? Postoji li, uopće, Tor ili je stvar u njegovom malju, Mjonliru, koji čarolijom osnaži Dr. Blakea, a onda ga ponovo vrati u prvobitni lik. To je, upravo, bila prvobitna ideja Stan Leea i Jack Kirbya, jer, kako se može vidjeti u stripu, bude li Tor 60 sekundi odvojen od svog malja, čarolija preobrazbe nestaje i Tor opet postaje slabašni Dr. Blake. Naravno, tako postavljena priča nije mogla dugo opstati. Kao prvo, to je koncepcija DC-ovog Kapetana Marvela (ili Captain Thunder kako se je zvao u početku) - dječak Billy Batson se, čarobnim udarom groma, transformira u besmrtnog heroja, sa mitološkim porijeklom moći. Kao drugo i najznačajnije, Nordijska mitologija je fascinantna priča, prepuna ratova, magije, demona, trolova, vilenjaka, divova, patuljaka i bogova. Marvelovi autori tome nikako nisu mogli odoljeti i ... umjesto smrtnog Dr. Blakea, Tor postaje stvarni lik. Serijal se sve više upleće u Asgardski panteon i Tor provodi dobar dio svog vremena u avanturama u tom mističnom ambijentu. Torove avanture postepeno su bile promjenjene od priča o super junaku čudnog izgleda u spektakularnu sagu. Kako je serijal napredovao, Lee i Kirby su ubacivali sve više elemenata iz Nordijske mitologije, pridodajući aromu fantazije.
Čitatelji su učili o
Asgardu, domu bogova, koji je sa
Midgardom (Zemljom) povezan ledenim
Duginim mostom; o
Asgardiancima - rasi bogova; o čudovišnoj Midgardskoj zmiji -
Jormungandu - koja obavija Zemlju i drži sva mora na okupu i razdvaja Zemlju od
Jotunhema - zemlje Olujnih divova, i kojoj je predodređeno da ubije Tora za vrijeme Ragnaroka; o demonskom bogu-vuku
Fernisu i divovskom međudimenzionalnom Jasenovom drvu
Jgdrasilu, čije korijenje podupire i povezuje svih devet carstava Nordijskog mita. Priče o Asgardu, mjestu gdje žive bogovi, o carstvima trolova i divova u bizarnim oklopima, o Surturu i njegovim plamenim demonima i ledenim prostranstvima carstva mrtvih boginje smrti,
Hele, i njihovim borbama za dominaciju, dok ogromni Vikinški jedrenjaci plove među zvijezdama. S vremenom prestavljeni su i drugi Teutonički bogovi Nordijskog panteona, uključujući vladara bogova i Torovog oca Odina, Lokija - Torovog zlog polubrata, hrabrog
Baldera, Torovu zaručnicu lady
Sif, čuvara zlatnih kapija
Heimdala,
Tira - boga rata,
Hermoda - boga brzine,
Valkire - Odinove skupljačice duša palih ratnika...i mnoge druge. Praktički, svaki aspekt mitološkog univerzuma prikljućen je serijalu. Dobro, možda, ipak, ne baš svaki, jer vrijeme kada je strip "The Mighty Thor" započeo sa izlaženjem je bilo vrijeme vrha moći omraženog Dr.
F. Werthama i njegovog "Križarskog pohoda" protiv stripova, gdje on povezuje čitanje stripova sa mladenačkom delikvencijom, jer, po njemu, stripovi podupiru širenje kriminala, nasilja i seksualne izopačenosti >:p. Njegova paranoja je, naravno, našla plodno tlo u Američkom dobu "Lova na vještice", tj. dobu straha od komunizma, crnaca, vanzemaljaca i ... samih sebe, što je izrodilo zloglasni Comic Code. CC je značio zabranu prikazivanja seksa, droge, nekažnjenog zločina i sl. Naravno, u takvom vremenu, Nordijcima važni bogovi, kao što su Freja - božica seksa i požude ili homoseksualni Frej - bog plodnosti, koji je uvijek prestavljan sa velikim i istaknutim falusom, nisu imali što tražiti. Da bi ispunili praznine nastale izbacivanjem više likova iz Torove okoline, Marvelovi autori su stvorili nove, koji ne postoje u mitu, naprimjer "Trojicu ratnika" - Smionog
Fandrala, Nepokolebljivog
Hoguna i Opsežnog
Volstagga ili Čarobnicu
Amoru, koja je uprkos Comic Codu unijela dozu zabranjene seksualnosti u strip. Da bi približili čitateljstvu i upoznali ga sa djelovima Nordijskog mita, ali i da bi eliminirali stagnaciju Torovog razvoja lika, Marvel izdaje brojne priče o Asgardu, većinom na kraju Torovih epizoda. Osim priča o drugim bogovima, tu nalazimo i priče o mladom Toru, ali ne kao iskusnom ratniku, nego o naglom djetetu koje upoznaje čudesni mitološki svijet oko sebe, zajedno sa svojim polubratom Lokijem i budućom vjerenicom Sif. Torova popularnost sve je više rasla.
Može se slobodno reći da je strip `The Mighty Thor' u velikoj mjeri pridonjeo popularizaciji Nordijske mitologije u svijetu, mitologije koja je, u usporedbi sa Grčkom i Rimskom, bila gotovo nepoznata širokoj javnosti. Nordijski panteon je blijedio u usporedbi sa poznatijim Grčkim ili Rimskim bogovima. Zeus ili Atena imaju iza sebe stoljeća prepoznatljivosti kao izvrsni književni likovi u Odiseji ili Ilijadi, dok su Nordijski bogovi pali u mračni zakutak. Bilo kako bilo, pokazalo se je da prestavljanje Grčko-Rimskih likova u stripu ne mogu parirati uspjehu Tora.
U samom Marvelu autori su više puta pokušavali ponoviti Torov uspijeh. Smatrali su da imaju uspješnu formulu - razrađeni svijet u kojem je Tor raskrčio put. Trebalo je samo u taj okoliš postaviti novi mitološki lik i uspijeh je tu! Pokrenut je strip o Veneri (Venus), Rimskoj božici koja je radila među smrtnicima kao reporter; zatim o Grčkom polubogu Herkulesu, kojeg su priključili Osvetnicima i izdali njegova tri samostalna i ne baš uspješna mini serijala. Bio je tu i mini serijal o Torovom drugu iz Asgarda, Hrabrom Balderu, bogu svjetla (Balder the Brave), pa i o Valkiri Brunhildi koja je bila članica supertima Defenders. Ali, uspjeh je izostao. Ništa nije moglo parirati popularnosti boga groma. Stan Lee je smatrao da baš to nepoznavanje Nordijske mitologije ima veliku ulogu u Torovoj popularnosti.