De Odoribus – o parfemima u antici
U starom svijetu upotreba kozmetičkih preparata došla je s Istoka i Egipta. Rimljani su vjerovali da su Perzijanci izumili parfeme, no s obzirom da se već kod Homera spominju sasvim je sigurno da su daleko dulje u upotrebi. Sofisticiranost i kompleksnost u proizvodnji parfema starih civilizaciju upućuje nas na moguću još dulju tradiciju. Zbog kratkotrajnosti tih finih proizvoda o njima najviše saznajemo iz antičkih pisanih izvora, arheologija nam najčešće iznosi podatke o njihovoj ambalaži, a na kamenim spomenicima i freskama nalazimo prikaze o njihovoj proizvodnji i upotrebi. Jako bismo malo znali o proizvodnji parfema u antici da nam nisu sačuvani tekstovi grčkog filozof a Teofrasta (371 -287 g. pr. Kr.) i Rimljanina Plinija starijeg.
U današnjem svijetu upotreba kozmetičkih preparata je isključivo komercijalno-praktična, da bismo se uljepšali, održavali svakodnevnu higijenu ili riješili neki dermatološki problem. U pretpovijesno vrijeme i kod starih civilizacija upotreba kozmetičkih preparata je uz svakodnevno održavanje higijene imala i magičnu simboliku.
Profinjeni i skupi materijali i procedure izrade bili su korišteni da bi se proizvele razne vrste mirisa i druge kozmetike. Parfemi su dobivali imena po mjestu gdje je nastao ili po biljci od koje su napravljeni. Popularnost pojedine vrste parfema mijenjala se kao i danas. Uvijek bi na tržište došao novi još bolji i izazovniji parfem.
Parfemi u izvorima
Plinije stariji nam govori o mjestima gdje su se proizvodili parfemi. Prije se najhvaljeniji parfem radio na otoku Delu, a kasnije u Mendesu (Egipat, danas Tell El-Ruba). Dulje vrijeme je bio hvaljen parfem od irisa iz Korinta (Grčka), a poslije njega parfem iz Kizika (Mysia, Anatolija, današnja Turska). Phaeselis (zapadna Likija, današnja Turska) proizvodio je popularno ružino ulje, no onda su italski gradovi Napulj, Kapua i Palestrina preuzeli slavu. Ponajbolje ulje šafrana je dolazilo iz grada Soli u Kilikiji (danjašnja Turska). Poznati se parfem proizvodio i na otoku Rodu (Naturalis Historia13, 4-5).
Poznati moralisti Plinije Stariji i Theofrast (oko 370 - 285 p.n.e) su se zgražali nad pretjeranom upotrebom kozmetičkih preparata. Plinije stariji se oštro osvrnuo na ekstravagantnu upotrebu parfema i na njegovu kratkotrajno djelovanje. Smatra naime da je parfem najnekorisnija stvar od svih luksuznih predmeta. Perle i geme se mogu prenijeti nasljednicima, a odjeća traje neko vrijeme dok parfemi malo daju na trenutak i ishlape za sat vremena. A zamislite koštali su više od 400 denara po libri (Naturalis Historia 20).
Plinije još raspravlja o tome kako je ta nesretna navika mogla doći do Rimljana. Sigurno je (po Pliniju) da su Antiohija i Azija bile pokorene u 565. godini od osnutka grada (to je 189. g. pr. Kr.). Cenzori Publije Licinije Kras i Lucije Julije Cezar su dosudili da se ne smije prodavati strane parfeme.
Theophrast nam je ostavio vrijedne podatke o proizvodnji parfema (De Odoribus14 – 19). Tako saznajemo da su u antici sastav i priprema parfema bila usmjerena prvenstveno na čuvanje mirisa. Mirisi se stavljaju u ulja jer tako traje jako dugo i tako je najprikladnije za upotrebu. No, zbog svog viskoziteta i masnoće neka ulja teško primaju mirise. To se posebno odnosi na jako masno ulje kao što je bademovo, a najbolja su sezamovo i maslinovo ulje. Začine se koristi u svim parfemima, neke da se ulje zgusne, a neki da upiju njihov miris. Ulja bi trebalo zgusnuti slabijim začinima i nakon toga se dodati začin za miris. Zadnji dodani miris uvijek prevlada, čak i kada ga se doda jako malo. Tako, doda li se mina (630 g) mirte u kotyle (240 ml) ulja i kasnije doda dvije drahmae (6,3 g) cimeta, te dvije drahme cimeta će prevladati. Najprikladnije ulje je egipatski balanos. Ulje balanosnajdulje drži miris i najbolje se spaja sa začinima.
Teofrast i Plinije govore ukratko i o toploj i hladnoj ekstrakciji. Topla ekstrakcija je najčešće upotrebljavana metoda za proizvodnju parfema, doduše neki parfemi kao na primjer parfem od irisa dobivali su se hladnom ekstrakcijom.
Teofrast (De Odoribus21 -22) kaže da je većina začina i aromatičnih smola, osim cvijeća, suha, vruća, stegnuta i opora. Neki imaju i određenu gorčinu, npr. iris, mirta i tamjan. Izloženi toplini većina ima sposobnost da se stvrdnu, no neki iskažu i svoj poseban miris kad ih se ne izloži toplini nego ih se koristi hladne. Isto je tako i s biljnim bojama, neke se koristi tople neke hladne. Ali u svakom slučaju da bi se dobila zadovoljavajuća gustoća i traženi miris kuhalo se u posudama koje su stajale u vodi ne dodirujući samu vatru. Zagrijavanje mora biti postepeno jer bi nastala velika šteta u kontaktu s vatrom i moglo bi smrdjeti na zagoreno.
Plinije (Naturalis Historia 13.7) daje kratak recept kako napraviti parfem te kaže: recept za parfem sadrži dvije stvari- tekućinu i tvrdu tvar. Kao prvo se obično koriste razna ulja a kao drugo miris. Ulja zovu stymata (zaguščivaći), a mirise hedysmata (zaslađivaći). Treći element, zanemaren od svih, je boja zbog koje se dodaju cinabarit i alkanet. Malo soli treba dodati da bi se sačuvala kvaliteta ulja također treba dodati smole ili gume da zadrži kvalitetan miris jer brzo ishlapi i nestane ako ih se ne doda.
Veliki broj opisa raznih mirisa je sačuvano u starim tekstovima te nam govori o ulozi parfema i pomada, ali na žalost većina je recepata bila strogo čuvana tajna. Najčešće imamo zabilježen osnovni opis mirisa i njegovih dodataka.
Kod Teofrasta (De Odoribus25) saznajemo da se u svaki od parfema dodaje prikladan začin. U kyprosnakon što se umiješa slatko začinjeno vino, dodaje se kardamom i brnistra. U ružu se dodaje limunska trava, brnistra i iđirot podjednako umiješano.
Plinije spominje i metopium, ulje dobiveno tiještenjem gorkih badema iz Egipta koje se dodaje ulje nezrelog grožđa i maslina, kardamon, rogoz, iđorot, med, vino, mirta, vodenika (Impatiens balsamina L.) galbanum i smrdljika (Pistacia terebinthus L). (Naturalis historia 13).
Sad kad smo prepričali sve što su nam stari pisci ostavili o parfemima možemo zaključiti da nema puno podataka o proizvodnji parfema no ipak pokušajmo eksperimentirati.
Prema Teofrastu u 240 ml sezamova ili maslinova ulja možemo dodati 630 g mirte i 6,3 g cimeta. Isprobajte!