Crveni luk (Allium cepa)

Crveni luk (Allium cepa)


[You must be registered and logged in to see this image.]


Poznat kao povrtna biljka. Sadrži vrijedna ljekovita svojstva pa se ubraja i u ljekovite biljke. Gomoljasta, podzemna stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova, a iz njihove sredine tjera nadzemni dio. Listovi su dugi i plosnati i šuplji. U cvatu ima kuglasti cvijet za zeleno bijelim cvjetićima.

Ima ljutkast okus, i oštar miris koji nadražuje oči a kuhanjem postaje sladak i blag.

Vrijeme cvatnje mu je od lipnja do kolovoza a berba od kolovoza do listopada.

Luk sadimo na mjesto gdje su do sad rasle "izjelice gnojiva" , na jesen se priprema tlo i gnoji se stajskim gnojem a već je dokazano da sadnja luka godi i u proljeće i kasnu jesen. Kod nas se najčešće sadi iz lučica i to Holandski žuti, ali preporučujem sadnju naših autohtonih ili starih sorti luka kao što su : turopoljski, hercegovački, ptujski, kupusinski jabučar i rapski.
Luk je trogodišnja biljka i sijanjem prve se godine dobije lučica, druge glava a treće sjeme. Gustom sjetvom sjemena dobijemo sitne lučice koje sadimo u zemlju da bi dobili glave. Luk se može sijati i kao rasad, znači sije se pojedinačno u rupe ili se prorjeđuje proklijalo sjeme i kao takav je puno veći i kvalitetniji od onog dobivenog iz lučice. Sjetva se preporuča početkom siječnja. Sjeme niče već na 3-5° C ali optimalna mu je temperatura za nicanje 15 °C. Ako je temperatura zraka toplije od temperature tla očekujte brži rast listova a manji razvoj korijena tako i kod obrnute situacije. U kontinentalnom dijelu Hrvatske preporuka za sadnju lučica je travanj pa se i kod takve sadnje ne treba bojati najgoreg napasnika za luk, Lukove muhe, dok uz obalu sadnja već može početi i u veljači. U početku mu treba vlage da razvije korijen, pa ukoliko je suša potrebno ga je zalijevati ili malčirati, a kasnije kad razvije korijen i kraj je vegetacije za njega je idealno suho i toplo vrijeme.
Najbolja zaštita od lukove muhe je sadnja uz mrkvu jer štite jedno drugo od napasnika, a kao provjereni i najsigurniji način je prekrivanje Lutrasilom dok ne prođe opasnost od lukove muhe.
Sjemenke luka su kratkog životnog vijeka i treba ih potrošiti unutar dvije godine jer nakon toga klijavost naglo pada.
Mladi luk dobijamo ako za razvoj luka nema dovoljno svjetlosti pa on ne razvija glavu nego nastaje izdužena stabljika koju nazivamo mladi luk, i najčešće se sadi iz većih lučica koje su prevelike za sadnju 2,5 - 3 cm.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Opis biljke: crveni luk, općenito poznat kao povrtna biljka, sadrži u sebi i vrijedne ljekovitosti pa se s pravom ubraja među ljekovite biljke. Podzemna gomoljasta stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabljike koji je šupalj i plavo-zelene boje. Listovi su sab­ljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi združeni su u kuglasti cvat.

(Net)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Opis biljke: crveni luk, općenito poznat kao povrtna biljka, sadrži u sebi i vrijedne ljekovitosti pa se s pravom ubraja među ljekovite biljke. Podzemna gomoljasta stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabljike koji je šupalj i plavo-zelene boje. Listovi su sab­ljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi združeni su u kuglasti cvat.

Miris i okus: crveni luk ima bockav i oštar miris koji podražuje na suze. Okus je sladak, aromatičan i oštar. Kuhanjem luk miris i oštrinu okusa te postaje ugodan i blag.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a vrijeme berbe od kolovoza do listopada.

Stanište: crveni luk potječe vjerojatno iz Indije, a tek je u srednjem vijeku poznat u Evropi kamo je došao preko Italije, no danas se uzgaja gotovo u sva­kom povrtnjaku s čitavim nizom sorti. Luk najbolje uspijeva na vapnenom tlu, više suhom nego vlažnom, i tu se najbolje drži za kasniju upotrebu. Luk ne podnosi gnojenje svježim stajskim gnojem niti gnojnicom. Poznat je plosnati, kruškoliki, okrugli, bijeli, žuti i crveni luk, no boja i oblik nemaju utjecaja na njegovu ljekovitost.

Ljekoviti dio biljke je podzemna gomoljasta lukovica, koja se bere u jesen, već prema sorti ranije ili kasnije.

Ljekovite i djelotvorne tvari: ako bi se htjele nabrojiti ljekovite tvari luka, mora se početi od glikozida nalik gorušičinom ulju. Nakon toga slijedi oštro eterično ulje, rodanovodična kiselina, insulinu sličan biljni hormon, čitav niz vitamina kao A, B1, B2, E, H, K, P, i konačno, mnogobrojne mineralne soli i ele­menti u tragovima.

Ljekovito djelovanje: crveni luk ubraja se među najstarije ljekovite biljke južnih područja starog vijeka. To se razabire iz jedne tisuće godina stare izreke uklesane u kamenu klinastim pismom koja glasi: "Ako pojedem luk u godiš­njem dobu vjetra (jesen), neću trpjeti u godišnjem dobu kiša (zima) nikakvih trbušnih bolova."

Kakvo je poštovanje luk imao u vrijeme najstarije egipatske dinastije, pokazuje jedinstvena kulturno-historijska činjenica da je zakletva pred lukom vrijedila kao najviši oblik za­kletve. Sve niže navedene ljekovitosti iz pučke medicine stare su tisuće godina i nalaze se u najstarijim zapisima čovječanstva, bilo da su uklesane u kamen ili zapisane u svicima papirusa; kao crvena nit vuče se oda o ljekovitosti luka kroz sva djela da bi se uvijek i ponovo uvidjelo da ima istaknuti udio u oču­vanju zdravlja, tog najvećeg blaga čovjeka.



Ljekovitost luka proizlazi iz mnogih tvari koje sadrži. Crveni luk dje­luje slično kao bijeli luk, nadražuje kožu i pobuđuje prokrvljenost sluznice i izlučivanje sluznih žlijezda, te najbrže obustavlja sve procese gnjiljenja i vre­nja. Ako kažemo da sok crvenog luka čisti krv, pobuđuje apetit, izlučuje mokraću, jača živce, pospješuje probavu, odstranjuje plinove, rastvara sluz, raskužuje, odstranjuje gliste i da djeluje protiv grčeva, tada mu još nismo nabrojili sva ljekovita djelovanja.

Treba još navesti dva ljekovita djelovanja luka, koja su već dugo poznata u pučkoj medicini, a tek su kliničkim ispitivanjima naučno potvrđena. Sok crvenog luka jača srce kod slabog srca i pomaže da se vrati spolna moć koja je uslijed bolesti (tjelesna slabost) ili prekomjerne brige ili nevolje (živčana podloga) nestala prije vremena.

Unatoč najboljem iskustvu i preporuci bilinara srednjeg vijeka sve do da­nas, uključujući tu i Kneippa, ipak crveni luk nije proglašen ljekovitom bilj­kom u službenoj upotrebi, nego mu je samo homeopatija dala pripadajući položaj.

Primjena u pučkoj medicini: umjereno ali redovito uzimanje luka pospješuje probavne procese.

Ako se jede i pije dobro usitnjeni crveni luk kuhan u mlijeku, odlično je sredstvo protiv grčeva u trbuhu i trbušnih tegoba, a zaustavlja i krvarenje želuca. Već polovina sitno izrezane glavice luka, pojedene s kruhom, odstranjuje nadi­manje i žgaravicu.

Ako se dnevno uzimaju 2 do 3 čajne žlice razrijeđenog soka od crvenog luka, to pomaže kod otečenih nogu, kod vodenih oteklina trbuha i prsnog koša kao i kod natečenih ruku.

Sok od crvenog luka pomiješan s medom jedno je od najboljih sredstava za živce, a uzima se 3 do 5 čajnih žlica tokom dana. Sok crvenog luka pomiješan s medom otklanja nadalje promuklost i prokušano je sredstvo protiv kašlja, naročito kod suhog katara dišnih putova. Ako se luk isprži na masti i čitava masa što je moguće toplije stavi izravno na prsa kao oblog i, ako se time još čvrsto prsa natrljaju, smekšava se tvrda i gotovo nerastvorljiva sluz, a često sprečava i nastajanje upale pluća. Ako je već upala pluća nastala, može se s tom mašću dovesti do ozdravljenja. Ti oblozi s lukom svaki se sat obnavljaju, a isto tako i masiranje koje se kod upale pluća ili kod upale porebrice proširi i na leđne dijelove. Dodatno tom liječenju treba uzimati prsni čaj. Tri do pet režnja luka stavljaju se kod gripe kao oblog oko vrata i zatiljka, a oblog se obnavlja svakih pola sata.

Sirovi luk jede se kod histeričnih grčeva, skorbuta i crijevnih glista. Kod griže ili upale crijeva pomiješa se sirovi žumanjak, svježi maslac, zdrob­ljeno sjeme kima (br. 42) s mnogo soka od crvenog luka te se ta mješavina uzima žlicom.

Kod bolnog zadržavanja mokraće napuni se platnena vrećica svježe nareza­nim i umjereno ugrijanim lukom i toplo se položi na mjehur, a prema potrebi se češće ponavlja.

Pečeni i usitnjeni luk stavlja se kao oblog na čireve što je naročito djelotvorno kod gnojne upale prstiju (panaricij — kukac).

Svježi sok crvenog luka uzima se kao sredstvo za masiranje protiv lišaja, prhuti i protiv opadanja kose.

Kod kurjih očiju pripremaju se oblozi od luka kuhanog u octu. Treba ih po­navljati.

Gnojne otekline liječe se toplim oblozima kašaste mješavine od kuhanog mli­jeka, jednog kuhanog i usitnjenog krumpira, 1 do 2 luka i nešto kamilice (br. 89).

Kod bolova nogu uslijed gihta ili reumatizma masiraju se noge sirovim so­kom crvenog luka.

Odlična mast za sve vrste rana te kod otvorenih čireva: sitno izrezani i zdroblje­ni luk pomiješa se s medom i octom i ta se kašasta masa polaže kao oblog. Svježi sok od crvenog luka pomiješan s rijetkim medom i uštrcan u oko odstra­njuje početnu sivu mrenu.

Kod epidemija, naročito kod epidemije gripe, priprema se slijedeće zaštitno sredstvo: 1 do 2 sitno izrezane glavice luka stave se na močenje u jaku rakiju, od toga se dnevno pred odlazak iz kuće popije jedna rakijska čašica. Uzimanje razrijeđenog soka od crvenog luka ili upotrijebljenog izvana kao oblog vrlo se preporuča kod Basedowljeve bolesti.

Krvarenje iz nosa se umiruje ako se glavica luka razreže na polovine te se jedna polovina stavi na zatiljak, a druga pod nos i jako udiše.

Svježi sok luka nakapan na ubod pčele ili ose pomaže u tren oka.

Krhke nokte na prstima ruku ili nogu treba često natrljati svježim sokom od luka.

Vrlo uspješno djeluje svježi sok crvenog luka kod katara ženskih spolnih organa, kod upale maternice i jajnika. U tu se svrhu sitno izriba jedna glavica luka te se kaša umota u gazu i tamponira. Već nakon dva do tri puta dnevnog tamponiranja pri petsatnom djelovanju jednog tampona utvrđeno je znatno poboljšanje.

Primjena u liječenju životinja: svježi sok crvenog luka igra važnu ulogu u lije­čenju životinja kod liječenja svih katara i kašlja domaćih životinja. Krhki rožnati dijelovi i krhkost kopita uspješno se liječe sokom od luka. Za suzbijanje slinavke i šapa luk je vrlo prikladan. Naribani luk trlja se 3 do 4 puta dnevno između papaka što raskužuje, a treba natrljati gubicu i zube.

Primjena u kuhinji: luk ne treba nikada prijevremeno guliti niti ga usitnjavati i izložiti zraku. Nasječeni ili naribani luk treba da i zdravi odmah upotreblja­vaju bilo da se luk stavi u tavu na mast ili ulje bilo da se miješa sa salatom. Na taj se način usitnjeni luk odvaja od kisika iz zraka te se sprečava brzi pro­ces oksidacije i rastvaranja.

Luk je već u početku nastalog procesa rastvaranja - rastvaranje počinje već pola sata nakon što je luk usitnjen - opasnost za one koji su osjetljivi na želudac i crijeva i pogotovu za one koji boluju na želucu i crijevima, jer će se kao posljedica javiti nadimanje, podrigivanje i bolovi u trbuhu. Luk se na žalost danas jedva upotrebljava kao povrće, nego većinom u teško probavljivom prženom obliku kao začinsko sredstvo za umake i jela od mesa. Luk se preporuča kao dodatak salati, no kod toga sirove ploške luka treba pomiješati sa sokom od limuna, pri čemu postaje sasvim blag. Crveni luk ne treba nikada istovremeno doći u jelo uz bijeli luk ili rabarbaru, jer to može dovesti do bolnih vrenja u crijevima.

Protiv oštrog mirisa i okusa nekih sorti crvenog luka žvače se nakon jela nešto peršuna (br. 101) ili jabuka (br. 107).

Crveni luk treba uvijek sasvim sitno izrezati vrlo oštrim nožem jer tada nije gorak. Krupno rezanje je uglavnom uzrok neprijatnostima što ih izaziva luk.


(Znanje)

Ljekovitost crvenog luka

Crveni luk ubraja se među najstarije povrće i ljekovito bilje. Jedna prastara izreka, urezana klinastim pismom u kamenu, prepričano, glasi: Tko jede crveni luk u jesen, neće ga boljeti želudac zimi! Također, postoje podaci da se crveni luk uzgajao u Mezopotamiji i Egiptu još prije 6.000 godina! Ni jedna druga biljka nije tako čest motiv na freskama egipatskih grobnica kao – crveni luk.
U mnogim krajevima svijeta crveni luk bio je sveta biljka i nije se smio jesti.
Prema nekim autorima, pradomovina crvenog luka je srednja Azija, Afganistan, Turkmenistan i Iran. U Europu je prenesen u srednjem vijeku - preko Italije. Vrlo rano su ga obožavali i Englezi u poznatoj kombinaciji – kruh, sir i crveni luk. Najslađa varijanta crvenog luka uzgaja se u Španjolskoj i Makedoniji.
Crveni luk – lijek za sedam bolesti
Poznata je staroslavenska izreka Crveni luk je lijek za sedam bolesti. Ljekovita su svojstva crvenoga luka mnogobrojna. U suvremenoj fitoterapiji navodi se njegovih 15 ljekovitih svojstava i čak tridesetak oboljenja kod kojih ta dragocjena biljka pomaže.
Crveni luk je odličan diuretik. On vrlo efikasno odstranjuje tekućinu iz organizma pa se preporučuje oboljelima od reumatizma, artritisa, gihta, kod otežanog mokrenja i smanjenja funkcije bubrega. Također je odličan lijek kod cistitisa (upale mokraćnog mjehura) i upale prostate. On regulira probavu, pospješuje izlučivanje probavnih sokova i poboljšava apetit. Osobama koje pate od opstipacije (zatvora) crveni luk pomaže regulirati rad crijeva i redovitost stolice.
Crveni luk se preporučuje osobama oboljelima od bronhitisa, upale grla te za izbacivanje glista iz crijeva.
Danas je klinički potvrđeno da crveni luk jača slabo srce i oslabjelom organizmu vraća snagu. Poznati francuski travar Messegue isticao je da je crveni luk pogonsko gorivo za sportaše.
Graditelji egipatskih piramida crpili su snagu iz crvenog luka koji su svakodnevno jeli u velikim količinama.
Međutim, unatoč njegovoj nesumnjivoj ljekovitosti, crveni luk još nije službeno priznat kao ljekovita biljka!
Ne bacajte listove mladog crvenog luka
Mnogi mlade (zelene) listove crvenog luka bacaju, držeći ih nevrijednima, pa jedu samo njegov bijeli dio. Međutim, to je posve pogrešno. Naime, u 10 dekagrama bijelog dijela mladog crvenog luka, u prosjeku, ima 8,5 posto miligrama vitamina C, a u zelenim listovima više od 38 miligrama posto. U glavicama crvenog luka ima 0,03 miligrama posto karotena (provitamina A), a u zelenim listovima 1,2 miligrama posto.
Isto je i što se tiče minerala. U glavici crvenog luka ima 175 miligrama posto kalija, a u listovima 231 miligram posto. Jedino fosfora i natrija ima više u bijelom dijelu crvenog luka nego u zelenim listovima.
U crvenom luku ima biljnog hormona sličnog inzulinu pa se preporučuje oboljelima od šećerne bolesti jer smanjuje povećanu količinu šećera u krvi.
Ipak, crveni luk se ne preporučuje osobama s osjetljivim želucem jer im može činiti nadražajne smetnje. Tko ima slabu probavu, neka izbjegava crveni luk. Također ga se ne preporučuje jesti uz večernji obrok jer izaziva pojačanu žeđ.
Crveni luk najbolje je jesti sirov, a najnekorisniji je pržen jer dugotrajna visoka temperatura uništava njegove korisne sastojke.
Crveni luk – podiže spolnu (ne)moć
Premda znanstvenici ne potvrđuju vrijednost crvenog luka u liječenju impotencije (spolne nemoći), u narodu se (od davnine) vjeruje da on ima sposobnost podizanja oslabljene spolne moći. Mnogi potvrđuju da je crveni luk zaista djelotvoran kod podizanja muške potencije, naročito kada je ona naglašeno smanjena zbog opće tjelesne slabosti ili nervne iscrpljenosti velikim brigama. Žene iskusne u ljubavi kažu: dajte muškarcu crvenog luka za stolom pa ćete osjetiti blagodati njegova djelovanja u postelji!
Crveni luk za ljepotu
Najpoznatija je primjena crvenog luka u fitokozmetici za njegu kose, a može se primijeniti i za njegu lica i noktiju te kao dopuna u terapiji mršavljenja, odnosno u redukcijskoj dijeti.
Za jačanje noktiju
Lomljive nokte na rukama i nogama što češće trljajte svježim sokom crvenog luka pa će vam ojačati. Terapija je laka, a rezultati su vrlo dobri. Dakako, to ne činite prije odlaska na posao ili u društvo jer crveni luk za mnoge ima neugodan miris.
Crveni luk za mršavljenje
Pomiješajte 30 dekagrama dobro zgnječenog crvenog luka i 10 dekagrama livadskog meda sa šest decilitara kvalitetnog bijelog suhog vina. Pripravak držite na hladnom i tamnom mjestu. Ako ste (pre)debeli i želite se riješiti viška kilograma, uzimajte dnevno 3 – 4 jušne žlice navedenog pripravka kao dodatni dio kure mršavljenja.
Za jačanje kose
Uzmite pola litre rakije komovice (jakosti 40 do 50 posto alkohola) i u nju stavite dvije (očišćene) glavice luka (srednje veličine) sitno narezane na kockice. Luk mora stajati u rakiji (na umjerenoj temperaturi) dva tjedna, a zatim se procijedi. Nakon toga – dobivenom tinkturom masirajte kožu glave, odnosno korijen kose – navečer prije spavanja.
Terapija tom tinkturom traje duže vrijeme.
Iskustvo je pokazalo da se tinkturom crvenog luka sprječava ispadanje kose, jača njen korijen i uklanja prhut s neugodnim svrbežom. Osim spomenutom tinkturom, koža glave i vlasište mogu se masirati čistim sokom crvenog luka kako bi se postigli spomenuti efekti.
Kod zujanja u ušima
Natopite vatu sokom crvenog luka i stavite je u uši, prije spavanja. Ako vam jako zuji u ušima, mijenjajte vatu natopljenu (uvijek svježim) sokom crvenog luka više puta tijekom dana.
Ponovite po potrebi.

(Net)