Voće je zbirna imenica koja podrazumijeva plodove ili sjemenke najčešće višegodišnjih stabala i grmova koji se uglavnom mogu jesti prijesni.
Razlika između voća i povrća nije oštra. U pravilu, voće potječe od višegodišnjih a povrće od jednogodišnjih biljki a sadržaj šećera je kod voća uglavnom veći. Botanički gledano, voće nastaje od oplođenog cvijeta, dok povrće nastaje od drugih dijelova biljke. Paprike, rajčica, tikvice, bundeve i krastavci su isto plodovi, ali jer nisu slatki a niti kiseli, ne smatra ih se voćem nego povrćem.

Voće su plodovi kultiviranih voćaka ili samoniklih višegodišnjih biljaka namijenjenih ljudskoj prehrani u svježem ili prerađenom stanju. Uspijeva na svim kontinentima i u svim klimatskim područjima gdje za pojedine vrste postoji odgovarajući sastav tla i klimatski uvjeti. Od svih namirnica biljnog porijekla voće se zbog svoje boje i oblika, mirisa, dobra okusa, biološke i prehrambene vrijednosti, nalazi na jelovnicima od najstarijih vremena do danas, a najviše se cijeni zbog svog kemijskog sastava.

Maseni udio vode, u kojoj je otopljena većina voćnih sastojaka iznosi 70 do 90%. Voda u voću ima važnu fiziološku ulogu, jer aktivira lučenje u želucu i crijevima te povoljno djeluje na bubrege i kožu. Svi sastojci voća, osim vode, čine njegovu suhu tvar, a mogu biti topljivi i netopljivi u voćnom soku. Topljivi voćni sastojci su: šećer, kiseline, neke obojene tvari te dio mineralnih i pektinskih tvari. Netopljive sastojke čini celuloza, škrob te dio pektinskih i mineralnih tvari. Važnost voća je i u tome što obiluje vitaminima. Osobito ima mnogo vitamina C ružin šipak, limun, naranča, kivi, jagoda, kupina itd.), provitamina A (ružin šipak, ananas, marelica, breskva itd.) i vitamina B-kompleksa (banana, jabuka, šljiva, jagoda itd.). najviše vitamina nalazi se ispod kore voća tako da se guljanjem sirovog voća gubi dosta vitamina. Osim vitamina, vrlo važan sastojak voća su i voćne kiseline - limunska, jabučna, vinska i dr. One daju svježem voću ugodan kiselkast okus. U voću ih ima 3 do 4%. Mineralnih tvari, kao soli kalcija, kalija, fosfora, natrija, željeza i dr., u voću ima približno 1%. Enzimi u voću imaju ulogu organskih katalizatora u biokemijskim procesima. Oni su uzročnici promjena boje i mirisa pojedinih vrsta voća.

Sirovo voće poslužuje se kao desert. Marmelade i voćni sokovi najčešće se poslužuju za doručak, za desert se poslužuju razni kompoti. Voće je i sastavni dio mnogih kolača (savijača od jabuka, nabujaka, pita od jabuka, pita od oraha itd.). Jabuke se npr. mogu peći i pržiti, a upotrebljavaju se i za izradu krema. Sirovo ili kuhano voće poslužuje se kao dodatak nekim mesnim jelima. Voće se također upotrebljava za pripremanje nekih umaka i salata. Voće se također koristi za pravljenje raznih vrsta voćnih rakija, od kojih su najtraženije šljivovica i tropica (lozovača ili komovica).