Iz gastronomskih i iz zdravstvenih razloga dobro je ponekad kušati hranu koja potječe iz najudaljenijih krajeva zemlje. U tom je smislu zanimljivo egzotično voće i povrće, koje je posebno omiljeno u voćnim salatama, sokovima i koktelima, a gotovo svim vrstama zajedničko je da su bogate zdravim voćnim šećerima, vitaminima i mineralima (posebno antioksidansima jer mnogi antioksidansi imaju i osobinu da hrani daju boju – od žute i zelene do narančaste, crvene i ljubičaste).

Physalis peruviana – znana kao “ljubav u kavezu“, poznata još kao cape ogrozd ili divlja trešnja. Također je poznata kao „Inka voće“. Peruanska jagoda jejednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica u kojoj se nalaze mnoge poznatije vrste (rajčica, krumpir…). Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi temperature do 0 °C. Sadi se rano u proljeće, radi ranije cvatnje i obilnijeg roda, te da stignu dozoriti plodovi do mraza. Jedna biljka daje čak 100-150 plodova. Cvatnja počinje u lipnju/srpnju, a cvjetići su žuto-crni. Nakon cvatnje na mjestu cvijeta se formira zeleni lampion unutar kojeg se razvija plod. Kad lampion požuti, plod je zreo i narančaste je boje, te izvrsnog okusa. Plodovi su zaštićeni malim lampionima žućkaste boje. Unutra je žućkasta čvrsta bobica veličine trešnje pomalo reska, kiselkasta no ipak vrlo ugodnog okusa. Peruanska jagoda je omiljeno voće latinsko-američke kuhinje, a koristi se za pripremu umaka koji se poslužuje uz tortilje ili zelene čili papričice pržene u tijestu. Plod sadrži puno vitamina C, može se jesti sirov ili se ukuhava u marmelade, ali svježeg se ne preporučuje pojesti više od 6 odjednom. Slatkaste bobe jedu se svježe i sastavni su dio voćnih salata u kombinaciji s ostalim voćem. Sadrži vitamine A, C, B1, B2, B6, B12 i puno fosfora, te 16% proteina, što je vrlo visok postotak za voće. Znanstvena istraživanja pokazala su da sastavni dijelovi ploda, polifenoli i/ili karotenoidi, pokazuju protuupalna i antioksidativna svojstva.

Carambola je voće bjelogoričnog drva, vrste Averrhoa carambola. Također je poznata kao Starfruit. Porijeklom je iz Indonezije, Indije i Šri Lanke. Voće je u presjeku petokraka zvijezda, pa je zbog toga dobila svoje ime. Koža je zelena do žućkasta, malo voštana i jestiva. Sočno meso je žuto, prozirno s jednom crnom jestivom sjemenkom. Okus voća je svjež, sočan i osvježavajući i usporediv s mješavinom okusa papaje, naranče i grejpa. Plod može biti žute ili zelene boje, ovisno o sorti. Žuto voće ima kiseli okus, a zeleno slađi. Bogato je ugljikohidratima, vlaknima, vitaminom C i vodom. Carambola se jede svježa i potpuno je jestiva. Također se često koristi u salatama, kolačima, marmeladi, želeima, koktelima ili je ukras raznih jela. U našim uvjetima pogodna je za uzgoj u zaštićenom prostoru jer podnosi temperaturu do 5 °C.

Potječe s Anda, uzgajali su je još Inke. Raste na visinama od 1000 do 2000 metara nadmorske Nazivaju ga i ljubavnim voćem jer ima oblik srca. Kora mu je smeđe-zelena, vrlo tanka i ima šare slične ribljoj ljusci. Ispod kore je meso bijele boje bogato vitaminom C i crne koštice. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru, a podnosi tem-perature do 5 °C. Nedovoljno zreli plod dozori za dva do tri dana u papirnatoj vrećici, na sobnoj temperaturi. Plodovi koji se u ruci čine teškim za svoju veličinu su najsočniji. Najbolje je da se jede svježa, presječena na pola i žlicom, premda se može od plodova praviti i žele ili džem.

Passiflora ligularis, poznatija kao sweet granadilla ili granadilla raste kao penjačica. Granadilla je porijeklom iz Južne Amerike i ima jaku, ali krhku, narančastu kožu. Plod je oblika i veličine šljive, a ljuska je tvrda i sjajna. Plod je slatko-kiselog okusa i sadrži žuto meso, nalik na žele s crnim jestivim sjemenjem. Suptropsko je voće, a pulpa je jestivi dio voća, vrlo je aromatično i sadrži vitamine A, C i K, fosfor, željezo i kalcij. Konzumira se svježe te, kuhano ili pretvoreno u sok. Koža ploda se ne jede.

Goji (Lycium barbarum), zasluženo nosi komercijalni naziv "crveni dijamant". Plodovi su narančasto-crveni, veličine 1-2 centimetra, sadržavaju 10-60 sjemenki, a sušeni okusom i teksturom podsjećaju na grožđice. Ta bobičasta biljka, porijeklom iz Kine vrtoglavom brzinom osvaja svjetske ljestvice "supervoća", s obzirom na svoja antioksidativna i terapijska svojstva. Ljekovita svojstva goji plodova bila su prepoznata već prije nekoliko tisuća godina, kada su bobice bile upotrebljavane kao ljekovito sredstvo u sklopu kineske, tibetanske i indijske tradicionalne medicine. Osim što im se pripisivalo svojstvo "eliksira mladosti", smatralo ih se univerzalnim lijekom za bolesti cirkulacijskog, imunološkog, probavnog i mokraćnog sustava. S obzirom na nevjerojatan porast zanimanja posljednjih godina, spomenuto "supervoće" prolazi kroz sve veći broj znanstvenih studija, istraživanja i strogih procjena. Istraživanja su tako pokazala da osim „regularnim“ makro- i mikro-nutrijentima, plodovi ove vrste obiluju i znatnim količinama mnogih drugih spojeva, što ih smješta na prijestolje funkcionalne hrane. Njihova energetska vrijednost iznosi 370 kcal/100 g, a „grubi“ nutritivni sastav bio bi otprilike 68% ugljikohidrata, 12% proteina, 10% vlakana i 10% masti. U njima se krije bogatstvo vitamina C, E, B1, B2, B6, 18 aminokiselina, te 21 element u tragu: željezo, cink, bakar, germanij, selen, kalcij, fosfor, karotenoidi (beta-karoten, zeaksantin, lutein, likopen, kriptosantin ksantofil), fitosteroli (beta-sitosterol), ciperon, solavetivon, fizalin i betain. Goji je vrlo pogodan za uzgoj na otvorenom jer podnosi hladnoću i temperature i do -30 °C. Najčešći komercijalni oblik je sušeni plod, ali često je dostupan i u obliku sokova i čaja, te kao dodatak nekim vinima. A osim što se sve češće konzumiraju kao "supervoće", pa čak kao suplement, goji bobice ulaze i na jelovnike kao sastojak mnogih recepata s rižom, piletinom i svinjetinom.

Tamarindus indica ili Tamarind je mahunarka porijeklom iz Afrike. Plod sadrži meku kiselu pulpu crvenkasto-smeđe boje, dug je 6-10 cm sa 1-6 teško-obloženih sjemenki, a izvana je smeđa čvrsta ljuska. Pulpa nezrelog voća je jestiva, ali jako kisela. Zreli plod je manje kiselo i nešto slađi. Sjemenke su spljoštene, smeđe i sjajne. Vrlo je vrijedan izvor kalcija, kolina, vlakana, folne kiseline, magnezija, niacina, fosfora, kalija, thiamina, vitamina C i K. Zrelo voće se koristi u desertima kao džem, u sokovima ili zaslađenim pićima, ili kao snack. Od njega se mogu napraviti bomboni. Tamarind također može biti dodan u juhe, variva i druga jela. Vrlo je pogodan za uzgoj na otvorenom u Dalmaciji i otocima.

Gorka dinja (Momordica charantia) je biljka koja raste u tropskim i suptropskim područjima srednje i južne Amerike, Afrike i Azije. Uzgaja se kao hrana i lijek. Biljka raste kao loza s dugim rascjepkanim listovima i žutim cvjetovima. Plod izgleda kao bradavičasta tikvica izdužena oblika i nalik je krastavcu. Mladi plod je zelen, te se pretvara u narančasto-žut kada je zreo. Zreo plod puca, rastvori se na tri dijela i otpušta brojne crvene sjemenke. Svi dijelovi biljke su gorki – i jestivi list, plod i sjeme. Nezreli plodovi vrlo su dobar izvor vitamina C, kalija i fosfora. U kulinarstvu dinja se može pripremati s krumpirom, kuhana, pečena i pržena. Sušeni listovi koriste se za čaj. Gorka dinja sadrži glikoprotein lektin koji je po aktivnosti sličan inzulinu i snižava koncentraciju glukoze u krvi, te djeluje kao imunomodulator tj. ekstrakt biljke pojačava imunološke stanične funkcije u ljudi koji boluju od raka i HIV infekcije (dovodi do smrti stanica karcinoma i sprječava njihovo umnožavanje). Od lišća se pravi čaj koji je koristan u prevenciji i liječenju malarije, te potiče probavu i djeluje antibakterijski.

Napomena: Konzumacija se ne preporučuje trudnicama i dojiljama, zbog tvari iz biljke koje djeluju na kontrakcije maternice i prenose se putem mlijeka.

Babaco ili planinska papaja je vrsta Carica pentagona, porijeklom iz Ekvadora i gornjeg toka Amazone. Babaco je bogat vitaminom A i C i niski u šećeru. Sadrži enzim papain koji pomaže probavu masti i proteina. Ovaj vrijedni enzim je najrasprostranjeniji u koži, tako da voće treba jesti s kožom da dobije punu vrijednost. Također sadrži beta-karoten, kalcij, vlakna, magnezij i kalij Voće raste u grozdovima na stablu. Babaco ima atraktivan torpedo ili cilindričan izgled, žute kože i sočnog žutog mesa bez sjemena. Voće je najbolje jesti svježe, kada je u potpunosti zrelo.Okus je svjež i slatki, a može se definirati kao kombinacija jagoda i dinja. Nezrelo zeleno voće se koristi kao zeleno povrće u umacima kariju i chutneyu. Plodovi su obično kuhani ili pirjani kao povrće. Meso babaco plodova je također dobro u voćnim salatama. Vrlo je pogodna vrsta za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 0 °C.

Porijeklom ova vrste je iz Rusije, sjeveroistočne Azije i Japana. Nije samooplodna pa je obavezno imati barem dvije biljke, koje daju plodove u drugoj godini. Listopadni je grm visok do 2 m, cvate u ožujku, a cvjetovi su mali, bijeli i mirisni, te mogu izdržati do -7 °C. Zrele su u svibnju, plodovi su plave boje s voštanom prevlakom, duguljasta oblika dužine 2 cm, a meso je crvene boje sa sjemenkama kao u kivija. Okus varira od kiselog do blago slatkog ili gorkastog. Mogu se konzumirati kao svježe voće ili u raznim pitama i kolačima, džemu, voćnim sokovima i jogurtu. Vrlo su ljekovite zbog svojeg antioksidativnog svojstva i visoke koncentracije vitamina C i D.

Guava je malo tropsko voće, vrste Psidium guajava, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Oblikom može biti okrugla, ovalna ili kruškolika, te zelene ili žute boje kože, ovisno o vrsti. Koža je tvrda, često gorka okusa, ili meka i slatka. Meso može biti u rasponu od bijele do tamno ružičaste boje i sadrži male tvrde sjemenke. Guava je slatkog ili kiselog okusa kao kombinacija kruške i jagode. Ima tipičan miris, sličan kori limuna, ali manje oštar. Bogata je bakrom, vlaknima, folnom kiselinom, željezom, manganom, kalijem, i vitaminima A i C. Kao i tamarind vrlo je pogodna za uzgoj u Dalmaciji i otocima na otvorenom, a podnosi temperature do 0 °C. Daje plodove već u prvoj godini. Guave sadrže više antioksidansa likopena od bilo kojeg drugog voća ili povrća. Likopen štiti zdrave stanice od slobodnih radikala koji mogu uzrokovati sve vrste oštećenja, uključujući i blokirane arterije, degeneraciju, probleme sa živčanim sustavom, pa čak i rak. Guave se mogu jesti sirove kao voće, ili rezane sa sjemenkama u salatama. Također se može koristiti u pitama, džemovima, želeima, umacima, sokovima i čajevima.

Kaktus ili zmajevo voće cvjeta nekoliko puta svake godine. Cvijet je prekrasan, dug oko 15 cm i širok 30 cm u promjeru, cvjeta noću i odumre uz prve zrake sunca. Daje prinos nakon uspješnog oprašivanja noćnih oprašivača moljaca i šišmiša. Kora ploda nije jestiva, već samo meso u unutrašnjosti. Plod se prereže na pola i unutrašnjost se pojede žličicom ili se nareže na kriške kao lubenica. Može se i piti kao sok. Kod nas je uzgoj moguć jedino u zaštićenom prostoru jer ne podnosi temperature ispod 12 °C i traži vrlo nisku relativnu vlažnost zraka. Ovo voće se preporučuje zbog svoje bogate nutritivne vrijednosti za:

• poboljšanje zdravlja očiju – karoten

• poboljšanje probave u organizmu i smanjenje masnoća – vlakna

• poboljšanje metabolizma tijela – proteini

• kao pomoć u formiranju zdravih zubi i čvrstih kostiju – kalcij

• za poboljšanje apetita – vitamin B2, B1

• poboljšavanje izgleda kože –B3

• poboljšavanje općeg imunološkog sustava tijela – vitamin C

• kao pomoć u formiranju tkiva – fosfor

Ovo voće je porijeklom iz Perua, ali se danas uzgaja i u drugim krajevima s umjerenom klimom. Pepino pripada rodu papaje, ima okus sličan krastavcu i dinji. Ovalnog je oblika, ima žutu koru s prugastim ljubičastim šarama. Plodovi su veliki kao šljiva, mada ima i onih koji dostižu veličinu ploda papaje. Zreli plod je zlatnožute boje, i čvrst. Jestiv je cijeli plod, čak i sjemenje Sprema se na razne načine, a najpoznatije jelo je PEPI: pepino ispržen na margarinu i dobro začinjen. Pepino je prijatnog okusa, a sadrži vitamine A, C, kalcij i dobar je za dijabetičare. Pepino je pogodan za uzgoj u zatvorenom i otvorenom prostoru do temperature od 0 °C.

Kiwano (Cucumis metuliferus) je jedinstveno voće izgledom nalik voću iz znanstveno-fantastičnih filmova, a poznato je više od 3000 godina. Ima sjajno zlatnožuto-narančastu koru i bodlje. Obasut je malim bodljama koje objašnjavaju zašto kiwano nazivaju bodljikavom dinjom. Iznutra je želatinasto meso koje je ispunjeno jestivim sjemenkama i sjajne je limeta zelene boje. Osvježavajuća aroma nježnog okusa banane, dinje, limete i maracuje, nešto je sasvim novo i totalno egzotično. Kiwano je vrlo bogat mineralima, ugljikohidratima i vitaminima, a nazivaju ga još i zlatnom narančom. Kiwano se koristi za konzumiranje kao:

• osvježavajuće piće ili svježe voće

• u kombinaciji s drugim voćem ili sokovima, kreira ukusne egzotične napitke i koktele

• kao desert, s voćnim kolačima od sira, s pudingom, sladoledom i raznim preljevima i kremama

• kao atraktivno iznenađenje za goste, prijatelje poslovne partnere koje odaje originalnost, mogućnost posluživanja voćnih salata ili deserta u izdubljenim polovicama kiwana

• može se koristiti kao vrhunska dekoracija drugog voća ili cvjetnih aranžmana te je neizostavan u cocktail barovima.

Vrlo je pogodan za uzgoj na otvorenom i daje izvrsne prinose u plastenicima.

Passion fruit je trajnica, autohtona na tropskim regijama Amerike. Poznata je po svojim prekrasnim bijelo-ljubičastim cvjetovima. Dvije glavne komercijalne sorte su ljubičasta passion fruit (Passiflora edulis L.), i žuta (P. f. flavicarpa edulis). Ljubičasta se uglavnom uzgaja u Africi i Indiji, a žuta u Peruu, Brazilu i Ekvadoru. Svježa maracuja je bogata vitaminom A, kalijem i dijetalnim vlaknima. Njen sok je izvor askorbinske kiseline (vitamin C). Passion fruit ima okrugle ili ovalne plodove, sočne unutrašnjosti ispunjene brojnim sjemenkama. Voće se može jesti sirovo ili koristiti za proizvodnju sokova, često se dodaje u ostale voćne sokove za poboljšanje arome. Kod nas se u kontinentalnim uvjetima može vrlo uspješno uzgajati tako da biljka svojim velikim zelenim mesnatim listovnim pokrije površinu od 6-9 m2 sa stotinama prekrasnih cvjetova i vrlo ukusnih plodova. Potrebno je dvogodišnje sadnice posaditi na sunčano mjesto uz odgovarajuću konstrukciju kao za vinovu lozu te traži dosta zalijevanja. Vrlo je pogodna za uzgoj na otvorenom, daje izvrsne prinose u plastenicima i može se uzgajati u Dalmaciji i otocima na otvorenom.

Papaja se još naziva i tropska dinja, jer po okusu podsjeća na dinju. Uzgaja se najviše u Južnoj Americi, Indiji i južnoj Africi. Stablo papaje slično je palmi, a plodovi mogu biti teški i do deset kilograma. Kora zrelog ploda je žute ili narančaste boje, sa smeđim mrljama. Plodovi koji nisu zreli kuhaju se kao povrće. Zrela papaja sadrži više vitamina. Kada se priprema za jelo, papaju treba presjeći uzduž na dvije polovice, žlicom izvaditi sjemenke, kao kod dinje, i oljuštiti koru. Ovo voće je idealno za pravljenje salata, ali je ukusno i kada se posluži isječeno na kriške i preliveno limunovim sokom. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 12 °C uz vrlo nisku relativnu vlažnost zraka.

Orijentalna dinja (Cucumis melo var.makuwa) na korejskom „chamoe“ – krastavac velike kakvoće.

Dinja se razvila od divljih vrsta u Aziji, a njezin uzgoj i povijest su prilično dugi. U Indiji i Kini, orijentalne dinje se koriste još od prije Krista, a u Europi su se pojavile u 5. stoljeću. Orijentalna dinja sadrži vitamin E, kalcij, kalij, vitamine i folne kiseline, te znatne količine vode. Tijekom ljeta kad se ljudi puno znoje, ovo voće je dobro za gašenje žeđi. Egzotična dinja ima velik sadržaj šećera i vrlo malu sjemenu ložu koja se lako odvaja od ploda. Iznimno je sočna, tvrdog bijelog mesa i slatkastog mirisa. Vrlo je tanke kore i iznimno dobro podnosi transport, ne puca i može se dugo čuvati. Pokazala se izvrsnom u liječenju žutice, začepljenja, ima antikancerogeno djelovanje i koristan je laksativ.

Nashi izgleda kao jabuka. Nastala je u Aziji križanjem jabuke i kruške. Ima oblik jabuke, a okus kruške. Priprema se jednako kao jabuka. Jede se svježe voće ili se od njega prave kompoti, voćne salate ili se jede sušena. Cvjetovi nashi kruške su vrlo privlačni pčelama, i različite vrste nashija se oprašuju međusobno, dok se oprašivanje može obaviti i s kruškinim cvjetovima. Cvjetni nastavak je obilan, kao i brzi urod, zato je plodove potrebno prorijediti. Rodnost nashija je izvanredna, stoga se može očekivati kako će se navedena nova voćna vrsta kod nas brzo raširiti.