ZAPIS O IZVORU

Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?

RUKE TVOJE I MOJE

Ruke su dvije molitve sto istu svoje nebo
To su dvije prijetne sto traze svoga boga
One su dva druga sto cesto idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda bice
Virovima radost
Prebacimo dlanove prebacimo prste prebacimo jagodice

Za most cvrsci od stakla od cementa od celika

Neka preko njega prelaze
Baz ikakve carine
Dragocjenosti

Daha

Pogleda

Poljubaca

I onih krhkih rijeci koje se
Mogu reci
Sapatom
Samo

JABUKOV CVIJET

Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi
U zivotu koji se blizi svom kraju

Hocemo li jos uvijek imati oci
Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet?

MJESEC


Iz guste tame dana na umoru iznikao je
ponad nasih glava mlad i njezan lik mjeseca


Sada plovi cijelom sirinom svoga neba
budec iz snenosti one koji su sebe izgubili


Prije no sto se umori na tom sjajnom putovanju
i prije nego sto u svom rascenju izgubi korak


(i dobije okolo svih svojih strana
bijelu i srebrnu kosu)


Urezi njegov znak u mehkoj bijelini miljevine
kako bi mogao sto vjernije upiti u sebe sliku


Svoje neizrecive boli i nade

ZAPIS O RIJECI


Jutros se jedan vrutak probudi u meni


U podne poce da tece
Poce da buja da se pjeni


Navece oblinom velike rijeke obrameni


Ukasne case noci
Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne
Nemirni koraci moji kao cudo svako pohode

KOLO

Ruka do ruke
luka do luke
Ruka u ruci
muka u muci

Zemlja priteže
nebo visoko
O da sam ptica
Da sam soko

ZAPIS O OTKRIVANJU

Tamo gdje su psalmi
tu su i prokletstva

ZAPIS O OCIMA


Vidim da se divim
Divim se kad vidim


A vidik vas mi sad
Sad u bojama sivim


I ne znam tad
da li da vid vidam


Ili drukcije
Neke vidike


Da zidam?

BLAGO


(Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)


Liblaliga linelima
Lido liolicilinjeg livilida


Lidraliza lisi limi
Liod lioliciliju


Lidraliga

MOST

Sanjah
da ću jednom
izgraditi
Most
do sunca
al od želje
osta

temeljac

u dubini
srca

GORČIN

Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi

Žih
A smrt dozivah
Noć i dan

Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh

Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine

Zgiboh od čudne boli

Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posječe
Sablja

Zgiboh od boli
Nepreboli

Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje

Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju

Buđenje

Školjka na pješčanoj obali poče
u suncu da se sjaji
Zbunom lovorike i bajama javi se
sjeverni vjetar
Na limunovu stablu zamirisa jače
bijeli cvijet
Sve prisutnije se tada čuše glasi
drevnog vremena
Galebovi evo već dugo kruže okolo
budućeg kretanja
U srebrnoj pjeni probuđenog mora
izda se boginja
Krajnji je čas zbiljski shvatiti
vlastitu odsutnost
I zakoračiti u one neizvjesnosti
provalije
U samom
sebi

LABUD DJEVOJKA


Rekoh joj
Od devet dveri zar nisi otključala devet
Od devet odaja zar nisi otvorila devet
Od devet kovčega zar nisi otklopila devet
Od devet pečata zar nisi
Otpečatila devet

A ona
Ona će meni
Otključah devet dveri
Otvorih devet odaja
Otklopih devet kovčega
Otpečatih devet pečata
Ali ne otključah
Ne otvorih
Ne otklopih
Ne otpečati
Pečat
Tvoga
Srca

Dadoh joj znak ključa

A ona zaklikta
Gle ptice one sto juri k zelenoj gori
Gle ptice one zelene
Ispod oblaka

Pogledah i ne vidjeh

Tada ona reče
Znaj da je tajna broja devet
Tajna labud djevojke
Čik stigni me

Pretvorih se u sokola

Al Labudica je već bila stigla za oblak
U zemlju gdje je oko sokolovo
Mrtvo oko

ISKAZ PETOG SVJEDOKA

I sta da ti pricam dalje Trebalo je
Vec da krenemo iz naselja Uz pratnju
Najstarijih staraca i male djece
Zene su odredjene za klecanje pred Cekanjem
Pred djevicom i sinom Trebalo je dakle
Da krenemo Tad zacu se Anatema je bilo Raspra
Ni sad se ne zna Ko zapoce je prvi Ko
Prihvati Ko podgrija Ko
Nastavi
Tek
Sjecam se Kao da je sad bilo
Sjevernjak je rekao kako se
Riba lovi najbolje na Sjeveru A Juznjak
Da Sjevernjaci ne znaju ni riba sta je to
Da li je Ljeto ili Zima
Da l' ljubav ili Mrznja
Sprva su ljudi sa Zapadu u osmijeh gornju usnu krivili
A Istocnjaci mudro lule pusili
Ali i oni svoje prednosti
Ni macke Ni misevi
Najzad istakose
Zaboga zar kod nas zaboga Sunce nase prvo ne izlazi
Zar kod nas zaboga nase Sunce prvo ne zalazi
Pokusao sam i ja Jedan od rijetkih da
Predju predem Koliko je vazno I nije vazno
Koliko je vazno
Da li se Zemlja okrece oko Sebe
Oko sebe se okrece I oko sunca
Koliko je vazno ovo nase More
Ovo more Uz obalu Uz plimu Uz Oseku
More ovo i ove Ribe
Koliko je vazno
da razmrsim Pokusao Vjerujte I pametno
I pametno i ludo Al' zamrsim jos
Dok nisam glavu najzad bacio
Kroz ovaj crveni zid medju masline
Kroz ovaj tuzni prozor
Medju dlanove
Al raspra tim ne presta Kavga
Zesca posta cak
Za crve i dijane
Za meridijane
Za karavele
Za paralele
I pokaza se da strasti uzaludne
Nema samo Istocnjak
Da vlast ne drijema Da ima je
I gdje se ne sije Da ima je
U pijesku U vrijesku U tresku
Ne samo Da ima je Ima Ima
Ima specificnost mnogih Klima
O kojima svakako voditi racuna treba
Ozbiljna Fauna fantsticna Bujna
Vegetcija biljna Al i tu
Razlika ima nekih Na plohi istog Neba
Tako na primjer da Jugozapad nije
Jugozapad samo Bistro i cisto
jer ima jugozapad Jedan i jugozapad Drugi
I jasno je kazu da nije to sve jedno te isto
Postoji tamo tako Jugozapad Zapadni
Jugozapad Juzni Kao na Sjeveru
Kao na Istoka sto se zna
Za Sjeveroistok
Upravo za Sjeveroistoka
Dva
Sjeveroistok istocni
I Sjeveroistok Sjeverni
I tako dalje
Sve dalje
Visoko
Nize
Daleko
Blize
Od Stare Atike
Do nove
Matematike

Sta se sve desilo na kraju
I sami ste vec culi I vise sad znate
Neki se sad nalaze u Paklu A neki u Raju
Nekim su razbili samo Glavu
A nekom i Gnjate

Camci su se rasusili

Mreze proglodali misi

Sad hodamo po tudjoj uri
Bez svjetla
Bosi
Po buri
Po kisi

KOLO BOLA

Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega

Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana

Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola…

Hiza u milama


Djedovska tu hiza bi stvorena
Krepca da krepost
U srcima
Ostane


Pa neka je zato vazda otvorena
Za doste drage
I velikane
Srcane


Za sve pod nebom dobre ljude
I za sve dobre
Bosnjane


Za sve vojnike u velikoj vojni
a to vojuju se
Protiv
Vojne


I raznih drugih golemih zala
I inih silnih
I sitnih
Zlica


Za sve one sto u vijeku bjeze
Iz svije hize
koja im se
Ozeze


Iz sirokog ognjenog kruga
U kojima zapaljene
lomace
Leze


Ispod visokih krvnikovih vjesala
I kriznih
I kuznih


Za sve one koji se opekose
Jer k suncu dalekom
I velikom


Teze Za sve one sto pravu rijec
U pravi cas
Rekose


I na stazi krvavog ishoda
a to ruku im
Odsjekose


Za rijec da hljeb je hljeb
da vino je vino
A voda da je
Voda


Za one kojima su meso smudili
I ognjenim pecatom
Cist obraz
Zigosali


Oni koji se vazda pozivaju
Ne samo na zakone zakonika
Nego i na zakone
Milosti
Bozije


Za one kojima su jedini jezik
U grlu iscupali
Jer datu rijec
Nijesu
Odali


Za one koji su bez suda osudjeni
Da umru na repovima konja
Izmedju dva crna klika
Dvojice crnih
Konjika


Neka je ova djedovska kuca
Vazda i sirom
Otvorena


Za one koji su sa svetih oltara
Provanse i Lombardije
Zare i Rusije
I Arkadije
Proklinjali
U omami teskog tamjana
U bornome zboru
Krstova i
Maceva


U tome gorkome koru
Rijeci od Kuzme
I od Damjana


Za one koji su trikleto kleli
Jer jos ih nisu
U svome mlinu samljeli


Neka je djedovska velika kuca
Uvijeki sirom
Otvorena


Za one koji nikada ne mare
Za starostavne
Ni za nove
Care


Koji ne mare za kralje
Niti za bane
Ni bojare


Za njhova mocna blaga
Za dukate zlate
Za dinare
Za te
Zle
Pare


Neka je otvorena za sve ljude
a to mitnice ne minu
Al mitnicare
Ne mite


Nego ih uvijek jasno i javno
I ruze
I kude


Neka su vrata djedovske hize
a irom otvorena


Za one sto na mucnom rocistu
Znaju za rijec
Blagu i
Cistu


Za rijeci koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
a to su nam
Blize


Za one hude sto zivot bez jala zive
A zivot im se
Povazdan
ruga


Neka je otvoren za neznanog brata
I neznanog
Druga


Za one koji u tmici svoje tamnice
U cami svog camavog tijela
Zbog toga pate


Zudeci da slovo ono bude
Za svekolike
Ljude


Da se svi oni konacno
Sa tim slovom
Zbrate


Neka je djedovska hiza
a irom otvorena
Posvunoc i
Povazdan


Za onog sto davno je vec posao
I sada po tmusi gazi
Veoma trudan
Iz daleka


Al zna
da stici ce jednom budan
Tamo gdje
Nekto ga
Ceka


Neka je zato djedovska hiza
Otvorena
a irom


A ako li kto ta vrata kreposti
U sebeljublju svom
Nenadano
Zatvori


Neka se hiza djedovska do temelja
Sori i srusi
U mojoj
Dusi


U obor cadjavi neka se obori
Neka se u gar goli
I pepeo crni
Neka se u veliko nista
Neka se
Satvori


neka se u njoj
kao u satanskom logu
Izlegu skorpije i zmije


(Oprostite svi vi
Koji ste kleti i prokleti
na ovoj kletvi kletvenika


Ali hiza djedovska
Bez milog gosta i dosta
Hiza moja ni hiza tvoja
Nit hiza djedovska vise nije)

Ljeljeni



Bilo im je krivo Sto ne odgonetnuse jezika
kojim bi mogli razgovarati sa stablima u sumi


(Njima
Ljudima)


Pa donesose ognjeve i spalise sumu do korijena
te iz nje izletjese vitorozi ljeljeni u trku


(I rastrkase se na sve cetiri strane)


Gonili su ih bezdusno u hajci sto je rasla
ali se oni posakrivase vjesto u iskrslo kamenje


(Koje ni vatra ne mogase da opepeli)
Tu se utisucise i mladi sad uporno cekaju
da nova suma naraste i da se ponovo nasele


(U ono okrilje
Iz zapamcene price iscezli otaca i djedova)

ZAPIS O IZVORU

Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?

RUKE TVOJE I MOJE

Ruke su dvije molitve sto istu svoje nebo
To su dvije prijetne sto traze svoga boga
One su dva druga sto cesto idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda bice
Virovima radost
Prebacimo dlanove prebacimo prste prebacimo jagodice

Za most cvrsci od stakla od cementa od celika

Neka preko njega prelaze
Baz ikakve carine
Dragocjenosti

Daha

Pogleda

Poljubaca

I onih krhkih rijeci koje se
Mogu reci
Sapatom
Samo

ONEMUSTIO



1.



Mislio je
Da
Slusajuci vodopad
Krvi u venama
Da
Na svijetu je tako
Golub trazi golubicu
Mjesec zvijezdu
Danicu


Rekao je
Da
I baci se
U sedlo vrancu


Sada jezdi
U sretanje zvijezdi





2.



Strepnja je umrla
Kad nikla je sjena na drumu


U umu se umornom sama iskova
Nova strijela vjere


Cvijet i raste u gordinju
Da se ubere





3.



Sada se je povezala
Povezala
Opasala


Suncem se je povezala
Mjesecinom opasala


U ocima
Zvijezde
Gore





4.



Gazio je noc
Kopitama odluke
Za zvijezdom u noci
Pruzao ruke


Da
Rekao je
Jednom i to treba da pocne
Treba i to jednom da se svrsi


Jednom valja vec
Popeti se na vrhunce
Da bi se uhvatile dubine


Jednom vec treba se
Pretociti u sunce





5.



Pjevao je
Carskim drumom


Glasom ceznje
Punim
Srcem


Sada se je povezala
Povezala
Opasala


Suncem se je povezala
Mjesecinom opasala
Zvijezde gore
U ocima


Da je nije
Da nje nije
Ne bi bilo
Ne bi
Ne bi
Ne bi bilo
Niti
Dana





6.



Kada je stigao
Na vidiku su ga docekali
Bodezi
Tisine


Pogledao je u ruke uzroka
I osjetio miris snijega


U njemu su ostavili stope
Tudji konji





7.



Htio je da pita
Htio je
Da vice
O konji
Konji vremena
Koje je izmaklo
Na kakvom je vatralju
Pobjeglo moje pitanje
Pitanje moje
I moj
Odgovor


Htio je da pita
Al noc je bila
Preduboka
I jezik
Zaledjen

JABUKOV CVIJET

Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi
U zivotu koji se blizi svom kraju

Hocemo li jos uvijek imati oci
Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet?

KRINOVI


U polju i u gori bijeli krinovi procvali


Po polju i gori krin kao da nesto zbori
Po gori i dolu svaki krin
Kao da gori


I kada tiho izmedju procvalih cvjetova
Zamisljen tako
Prolazis


Mozda kao i ja pomislis na one koji su
Prije tebe ovuda tiho
Prolazili


Izmedju procvalih bijelih cvjetova


Pitajuci se isto tako kao i ti
a ta li su ovi bijeli
Krinovi


Da li su to neciji klikovi
Ili
Krikovi


Znaci onih koji su nekada prolazili
I u bespucima ovim
Beznadno
Gazili


U potrazi za bijelim cvijecem