Prema podacima World Policy Journal-a, Sjeverna Koreja je trenutno (politički) najizoliranija država na svijetu. Nju odmah prate Somalija – jedno od rijetkih područja svijeta bez organizovane vlasti i Mijanmar (bivša Burma).



Ovo su neke od fascinantnih činjenica o Sjevernoj Koreji, najizoliranijoj državi na svijetu:

1. Osnivač Sjeverne Koreje, prvi predsjednik Kim Il Sung, stvorio je “samoodrživu” državu, to jest državnu politiku koja je ekonomski i diplomatski ‘odsijekla’ Sjevernu Koreju od ostatka svijeta, čak i u vremenima velikih potreba, kao što je glad.

2. Kim Jong Il, sin osnivača zemlje, ima poprilično impresivnu zvaničnu biografiju: Prohodao je kada je bio star samo 3 sedmice, a počeo pričati u osmoj sedmici. Napisao je više od 1.500 knjiga, a prvi put kada je otišao na kuglanje odmah je osvojio maximalnih 300 poena. On također može kontrosliati vremenske prilike svojim raspoloženjem, napisao je 6 opera (sve su ušle u muzičku istoriju), a pored toga, stručnjak je i za kinematografiju.

3. Vojska Sjeverne Koreje je jedna od najvećih na svijetu. Ona broji oko 1.2 miliona aktivnih vojnika (+ 6 miliona u rezervi), to jest, 1 od svakih 5 muškaraca u starosnoj dobi od 17-54 godine je full-time vojnik. (Za usporedbu, Južna Koreja ima 680.000 vojnika)

4. Koliko god to zvučalo nevjerovatno, postoje ljudi koji su pobjegli “U” Sjevernu Koreju. Jedan od najpoznatijih je James Joseph Dresnok, američki vojnik koji je pobjegao u S. Koreju preko minskog polja 1962. godine. On je sada standardni glumac u njihovim propagandnim filmovima (uvijek glumi zlog amerikanca).

5. Prosječan radnik u Sjevernoj Koreji zaradi oko 1.5 do 3 eura mjesečno (u porosjeku, oko 700 eura godišnje). Privatnici mogu zaraditi i do 100 eura, dok bogatiji rijetki biznismeni zarađuju i do 500 eura mjesečno. Prosječni radnik za taj novac može svaki mjesec kupiti 2 kg riže, ali treba uzeti u obzir i činjenicu da svaki dan dobijaju hranu na poslu.

6. Samo vojska i vladini dužnosnici mogu posjedovati motorna vozila.

7. Stanovnici Sjeverne Koreje mogu imati samo jednu od 28 odobrenih frizura.

8. Internet ne postoji osim zatvorene državne mreže, zbog čega malo ljudi uopšte zna šta se dešava u ostatku svijeta. Vlada strogo kontroliše TV i radio programe, a ograničen pristup ‘pravom’ internetu ima samo nekolicina ljudi u vladi.

9. Između 150.000 i 200.000 Sjevernokorejaca živi u logorima okruženim elektrificiranim ogradama (Human Rights Watch). Najgori logori su za one koji su počinili političke zločine – u takvim slučajevima u logore ide cijela porodica počinitelja. Čak 40% zatvorenika umre od nedostatka hrane ili prenapornog rada (Amnesty International).

10. 1978. godine, sjevernokorejski agenti su kidnapovali južnokorejskog redatelja Shin Sang Ok-a i njegovu suprugu, glumicu Choe Eun Hui, kako bi stvorili filmsku industriju u Sjevernoj Koreji. Par je uspio pobjeći iz države nakon što su napravili na desetine filmova.



Sjeverna Koreja zauzima površinu od 120,540 kvadratnih kilometara, i (prema procjenama) ima oko 25 miliona stanovnika.

11. Prema izvješću južnokorejske vlade, Sjeverna Koreja troši trećinu svog nacionalnog dohotka na vojsku.

12. Struja (el. energija) se uglavnom noću gasi, a kuće koje imaju struju često dobivaju samo nekoliko sati dnevno.

13. Državni prihodi Sjeverne Koreje se uglavnom oslanjaju na izvoz u Japan i druge države u blizini, a izvoze krivotvorene lijekove, poput Viagre, narkotike poput metamfetamina, krivotvorene cigarete i lažne novčanice od 50 i 100 dolara (ove novčanice su nazvane “superdollars”, jer ih je jako teško otkriti). Također prodaju i oružje raznim neformalnim vojnim skupinama.

14. Sjeverna koreja je najizoliranija, a također se smatra i najtajnovitijom državom. Ipak, od prošle godine više nije najkorumpiranija – ovu titulu joj je oduzela Somalija.

15. Sjeverna Koreja se nalazi na trećem mjestu po broju izvršenja smrtnih kazni, odmah iza Kine i Irana. (Amnesty International)

16. Marihuna je u Sjevernoj Koreji legalna, i uopšte nije klasificirana kao droga.

17. Sjeverna Koreja je službeno prestala biti komunistička država od 2009. godine. Nova zvanična državna ideologija se zove “Juche” (samoodrživost, vojska na prvom mjestu…)

18. Sjevernokorejski arheolozi su 2012. godine zvanično objavili da su ‘otkrili’ brlog jednoroga kojeg je jahao legendarni kralj Tongmyung prije 2000 godina.

19. Uprkos tome što žive u teškim uslovima, gdje vladaju glad i striktni politički režim, u Sjevernoj Koreji 99% ljudi zna čitati i pisati.

20. Tehnički, rat između Sjeverne i Južna Koreje još uvijek traje. 1991. godine dvije Koreje su potpisale sporazum o međusobnom neupotrebljavanju sile.



pixelizam

Spomenici Sjeverne Koreje



Čini se da su skoro sve države već odavno prestale podizati velike spomenike svojim vođama, osim jedne – Sjeverne Koreje, trenutno politički najizoliranije države na svijetu. U ovoj državi, u kojoj prosječan radnik zarađuje do 3 eura mjesečno, u kojoj samo vojska i vladini dužnosnici mogu posjedovati motorna vozila i u kojoj zastrašujuće veliki broj ljudi živi u ‘radničkim’ logorima još uvijek se podižu spomenici Velikim Vođama, a posljednji je podignut 2012. godine.

Ovo su neki od najpoznatijih spomenika Sjeverne Koreje:

Slavoluk ujedinjenja





U Pjongjangu, glavnom i najvećem gradu Sjeverne Koreje se nalazi nekoliko slavoluka, a jedan od najpoznatijih je Slavoluk ujedinjenja – spomenik izgrađen 2001. godine kako bi se obilježili Korejski prijedlozi o ponovnom ujedinjenju.

Izgrađen je iznad strogo kontrolisane magistrale, a prikazuje dvije žene u tradicionalnoj nošnji koje simboliziraju Sjever i Jug, držeći kartu ujedinjene Koreje.

Juche toranj





Juche toranj je podignutih 1982. godine, a predstavlja oblik vlasti koji je stvorio Kim Il-sung, osnivač i prvi predsjednik Sjeverne Koreje.

Juche toranj je visok 170 metara, a na njegovom vrhu se nalazi 20 metara visoka i 45 tona teška osvijetljena baklja. Ovo je drugi najviši spomenički toranj na svijetu, a viši je od San Jacinto spomenika (Harris County, Texas), za 2,9 metara.

Slavoluk Pobjede



Slavoluk Pobjede obilježava Korejski otpor japanskoj vlasti od 1925. do 1945. godine. Iako izgleda gotovo identično kao Trijumfalna kapija u Parizu, korjeske vlasti su učinile sve kako bi njihov luk bio viši od svog pariškog rođaka (za 10 metara), štoviše, ovo je najviši Slavoluk na planeti.

Slavoluk Pobjede je visok 60 i širok 50 metara, a napravljen je od više od 25.000 blokova bijelog granita.

Spomenik osnivanju Radničke partije Koreje



U blizini Juche tornja stoji spomenik Radničkoj partiji Koreje, podignut 1990-ih godina.

Spomenik se sastoji od tri 50m visoke kule koje prikazuju čekić, srp i pisaći kist, koji predstavljaju radnika, seljaka i intelektualca – simbole Radničke partije. Na spomeniku se također nalazi i natpis: “Živjela Radnička partija Koreje koja organizira i vodi sve pobjede korejskog naroda!”

Kumsusan palača Sunca



Kumsusan palača Sunca, prethodno poznata kao Kumsusan Memorial Palace, je napravljena 1976. godine kada se koristila kao službena rezidencija Kim Il-sunga. 1994. godine, u vrijeme kada je velika glad harala državom, u palaču je uloženo 100 miliona dolara kako bi se pretvorila u grobnicu Velikog vođe.

Unutar Kumsusana se nalazi balzamirano tijelo Velikog vođe, u transparentnom kristalnom sarkofagu. U njegovoj blizini u gotovo identičnoj sobi je smješteno i tijelo njegovog sina Kim Jong-Il-a.

Veliki spomenik Mansudae



Ovaj spomenik se satoji od nekoliko dijelova, a dominiraju dva glavna – 20 metara visoki brončani kipovi Kim Il-sunga i Kim Jong-ila. S lijeve i desne strane nalaze se dvije goleme zastave dugačke 50 i visoke 20 metara. Oko zastava se nalazi 228 kipova različitih veličina, a neki su visoki i do 5 metara.

Lijeva grupa su oni za koje se smatra da su učinili odličan posao tokom revolucije, a na desnoj strani su oni koji su branili sjevernokorejski narod od različitih neprijatelja. Spomenik se smatra najvažnijim u Sjevernoj Koreji.

Statue Velikih Vođa



Ovo je posljednji spomenik izgrađen u Sjevernoj Koreji, a otkriven je 2012. godine u Pjongjangu.

Spomenik prikazuje Kim Jong-ila i njegovog oca Kim Il-sunga na konju, a visok je nešto manje od šest metara, što je iznenađujuće nisko za njihove standarde.



pixelizam

Slika koju imamo o Severnoj Koreji je pogrešna, tvrdi Branislav Moro, odbojkaški trener iz Srbije, koga čeka drugi ugovor u Severnoj Koreji. Otkriva nam kako se zapravo živi u ovoj zemlji, da li je upoznao "vođu", i još mnogo toga.

Živeo je u 11 zemalja sveta, išao je u njih bez predrasuda, a sada je u zemlji o kojoj su, kako kaže, mediji naročito iskrivili sliku. Jedini Srbin koji živi u Pjongjangu je Branislav Moro, proslavljeni srpski odbojkaški trener.
- Uglavnom nas i mediji pogrešno informišu, ne znam ni zašto, jer ne postoji nikakav interes u tome. Mi recimo čitamo da su deca tamo gladna, a deca su na pijedastalu u odnosu na nas. Imaju bolja obdaništa, bolje uslove, eto počevši od jedne banalne stvari - teren oko obdaništa im je postavljen gumom od pet centimetara i to im je standard da se dete ne bi povredilo kad padne. Imaju čak i zatvorene bazene u okviru obdaništa i to ne jedan, već po nekoliko, priča Moro za Srbijadanas.com.

Pravilo broj 1

Kada dođete tamo, objašnjava nam, prvo vam pojasne da ne postoji "Južna Koreja".  Južna se naziva Koreja, a Severna nosi naziv Demokratska Narodna republika Koreja. Oni isključivo prihvataju takav odnos i takvo obraćanje prema državi. Koreja je naklonjena prema Americi, a DNR Koreja prema Kini i Rusiji, pojašnjava Moro.

Čuvano lice

Po gradu se kreće slobodno, ima status čuvanog lica, kao jedini stranac u svetu sporta. Kaže da je prošao kroz "skener" da bi se zaposlio, ali ne misli da je to nešto drugačije od ostalih zemalja u kojima je radio.

- Oni su vrlo obazrivi ljudi i o svemu se vodi računa. Moj trening je uvek praćen kamerom, što mi je možda malo u početku smetalo, ali sam posle video da se oni tako analitički odnose prema svim poslovima, kaže Moro, koji još nije upoznao "vođu", ali je sam vođa, Kim Džong Un dao "blagoslov" za njegov novi ugovor.
Plan je da u novom aranžmanu, u narednim mesecima, dođe do ovog susreta.

Život bez računa

- Ova zemlja ima perspektivu, nikom ništa ne duguje, imaju fenomenalnu industriju hrane. Njihov prosečan lični dohodak je između 300 i 350 dolara, ali stan i kola dobijaju od države. Ne plaćaju školovanje, ne plaćaju zdravstvo, ne plaćaju komunalije. Država obezbeđuje sve, tvrdi naš sagovornik.

Neke druge vrednosti
Moro smatra da mladi u Severnoj Koreji imaju potpuno drugačije utemljene vrednosti, pa uticaj sa Zapada, i da dopre do njih, kroz muziku ili film, ne bi mnogo promenio:
- U mojoj ekipi sve devojke znaju da sviraju klavir, violine, što je kod nas već postalo neobično, takoreći egzotika. Da ne pominjem čitanje knjiga, jer ne mogu ćerku da nateram da pročita ni dve knjige, iskren je naš sagovornik.

Jednom je na treningu u najsavremenijoj teretani pustio modernu, zapadnu muziku, ali niko nije bio oduševljen.
-  Njima se nešto i ne sviđa takva muzika. Slušaju, mogu vam reći dobru muziku. Imaju jednu fenomenalnu grupu Morango, žensku grupu sastavljenu od jedno 16-18 devojaka, od kojih 6-7 pevaju, a ostale sve sviraju. Bila je slovenačka grupa Lajbah u Pjongjangu, što je meni neshvatljivo.



Foto: Profimedia

Prestonica odiše čistoćom, druženjem...

Svoju priču bazira na iskustva o Pjongjangu, pa nismo mogli da ne pitamo da li je tako i u ostalim delovima Severne Koreje.
- Ne mogu da tvrdim, ali dobijam informacije da se razvilo desetak velikih gradova, naročito na moru prema japanskoj strani, i da su se tamo napravila ozbiljna letovališta.

U glavnom gradu je oduševljen, između ostalog, čistoćom. 
-  Dajem 100 dolara ako nađete papir na 10 kilometara. Pjongjang je kao grad skockan, sređen, ulice su široke, trgovi veliki, a sve je vrlo uređeno.

- Stvari koje oni imaju su neuporedive. Infrastrukturu koju oni imaju mi nemamo, ne zbog Srbije kao Srbije, već zbog situacije kakva je u Evropi. Ja živim pored hotela koji se sad sređuje i koji ima 250 metara visine.

Druže se!

Objašnjava da tamo nema noćnog izlaska kako ga mi pojmimo. Jednostavno, oni nemaju naviku da tako izlaze:
- Ipak se oni mnogo više druže.  Idem gradom, a ispred svake zgrade odbojkaški teren i oko 6 sati svi igraju odbojku, a oni koji ne igraju navijaju. Druže se. Kao mi za vreme bombardovanja. Oni su upućeni jedni na druge, jako puno se druže, cele zgrade izlaze na ulicu i ja ih gledam zapanjeno, iskren je naš sagovornik.

Odnos prema vođi - fantastičan!

Morali smo da proverimo i da li je odnos prema vođi fanatičan, kao što se predstavlja.
- Obično možete pročitati da to izgleda fanatično, ali meni izgleda fantastično. Voleo bih da mi isto tako volimo našeg predsednika, ma ko god on bio, ma kog uverenja, koje god političke stranke. Predsednik je zaslužio da ga poštuje narod koji ga je izabrao i samim tim i da ga voli.  Te norme bi trebalo da važe za svakog predsednika u svakoj zemlji.

O sportu

- 
 Što se tiče sporta i sportskih uslova, mogu da kažem da imam verovatno bolje uslove za rad nego 90 odsto klubova u Evropi. Imam bolje uslove nego u Nemačkoj, a da ne govorim o našim uslovima, kaže Moro.
Radi u klubu pod nazivom "425 sport klub", gde je 425 oznaka armije koja je zadužena za oblast sporta. To je jedna, u bukvalnom značenju, armija sportista, jer 90 odsto sporta je regulisano kroz armiju, ostali deo kroz policiju.
- To nije ništa neobično, takav sistem praktikuje se i u pojedinim regionima Kine, objašnjava nam on.

Oni ulažu puno u sport, čak ima i ulica u Pjongjangu koja se zove ulica Mladosti, u kojoj se nalaze 32 sportske hale sa gledalištem. Svaki sport ima svoju halu. Ipak, odbojka ima posebno mesto, a popularan je i fudbal.


Foto: Profimedia

Nisu neznalice

Što se situacije sa medijima i sa praćenjem situacije iz sveta tiče, kaže da je na internetu lako uporediti sliku iz sveta sa onom koju oni prenose.
- Njih nikad ne bi zanimale pojedine mreže, što se interneta tiče, niti Farma, nemaju takvu vrstu interesovanja. Totalno su u drugom smeru. Imaju svoj nacionalni program i to je to. Po meni, oni jako nalikuju bivšoj Jugoslaviji. Imaju proizvodnju i kompjutera, svi oni znaju i da rade na kompjuteru, ali samo u smislu posla. Oni su vrlo upućeni, nisu neznalice, kaže Moro.

Jedini minus

Foto: Srbija Danas

Kako navodi, za 30 godina karijere, bio je trener svih beogradskih prvoligaških timova, bio je trener reprezentacije, a nije mogao da živi od svog rada. Zato je krenuo u svet. U Severnoj Koreji ima jednu jedinu, ali veliku "patnju" .
- Nemam svoje prijatelje sa sobom, nemam svoju porodicu sa sobom, a ćerka me je u 11. godini pitala: "Tata jel si ti bio nekad na mom rođendanu?". Nisam nikad bio jer je u februaru, a meni je sezona u februaru najžešća i završava se u aprilu-maju.

Sa generalom, koji mu je i veza sa "vođom" pregovara da još ljudi iz Srbije povede u ovu, za ostatak sveta, i dalje, mističnu zemlju.




Daj šta daš!
Kad je u pitanju plaćanje, tu su vrlo fleksibilni. 
"Uđete u prodavnicu i piše "11". Vi date 15 dolara, oni vam vrate 4. Date u evrima - vrate vam u evrima. Nadmašili su i Crnogorce. Domaću valutu nisam video, ali ima i prodavnica gde se kupuje isključivo domaća roba. Postoje i fri šopovi, ali ne znam zašto nose takav naziv, kad kupujemo i mi (stranci) i oni (domaći stanovnici)", priča odbojkaški trener.

2 dolara druže
Ceo dan u spa centru, toliko modernom da su u njemu napravili i veštačke talase, košta dva dolara.

Po radu, redu i posvećenosti, mogu da se izjednače sa Japancima, kaže Moro o karakteru ljudi u Koreji.

Ulazi Kuvajćanin u kafić i...
- Doživeo sam još jednu komunističku zemlju u kojoj sam radio - to je Kuvajt, tamo kad uzmeš kredit oni ti oproste i kredit. Nema boljeg komunizma nego u Kuvajtu, to je najveća komunistička zemlja koja postoji. Ali, se oni onda još i žale da im je malo. Sedeo sam jednom u nekom društvu, kada je došao Kuvajćanin za sto i rekao "Ova zemlja je nikakva. Moja žena kupi torbu za 2.500 kedija i mi nemamo dovljno do kraja meseca" (dve i po hiljade kedija je 6.000 evra) . Samo što ga nismo udarili, kaže Moro kroz smeh.

Ima puno pozitivnog sto sjeverna Korea nudi, meni se ta diktakura svidja, sve je cisto i lijepo.

Samo negotivim onu drugu losu stranu sjeverne Korea, kao likvidacije, nika prava, sirotinja itd.