Zagrebački Zbor - Velesajam

Zagrebački zbor je naziv međunarodne gospodarske izložbe i dioničarskog društva, koje djelovalo u Zagrebu između 1909. i 1946., preteča Zagrebačkog velesajma.



Plakat za Zagrebački Zbor 1938.g. (autor Sergije Glumac)

Povijest Zbora

Nakon velikih uspjeha, Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe (18. kolovoza, 1864. koju je osobno otvorio ban Josip Šokčević) i Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe, održane 1891. na prostorima zgrade Zemaljske bolnice (danas Rektorat Sveučilišta) i na prostoru novostvorenog Sajmišnog trga (današnji Trg maršala Tita), grupa istaknutih hrvatskih gospodarstvenika, potaknuta pozitivnim rezultatima predhodnih izložbi na razvoj nacionalnog gospodarstva, osnovala je 1909. na poticaj tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika dra. Milana Amruša, društvo Zagrebački zbor sa svrhom da priređivanjem izložbi i velikih sajmova intenziviraju razvoj svih grana industrije i gospodarstva općenito.

Zagrebački Zbor nastao je na valu mode osnivanja stalnih gospodarskih izložbi koje je počelo od Svjetske izložbe u Londonu (World EXPO London 1851.). Zatim su taj primjer slijedile sve naprednije europske zemlje. U zemljama Austro - Ugarske monarhije prva veća izložba bila je Svjetska izložba u Beču 1873, zatim ju je slijedila Austrougarska industrijsko-poljoprivredna izložba u Trstu 1882., potom Zemaljska jubilarna izložba u Pragu 1891., te velika Milenijska izložba u Budimpešti 1896.)

Privremeni odbor s ciljem osnivanja društva bio je ustrojen još 1908. Konstituirajuća skupština održana je 14. studenog 1909. Tada je privremeni odbor ovome društvu dao ime Zagrebački zbor. Društvo je funkcioniralo na osnovu pravila koja je odobrila Zemaljska vlada kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 11. listopada 1909. Sjedište Društva bilo je u Zagrebu.

Prve izložbe (sajmovi) organizirane su 1910., 1911. i 1913. na prostoru Sajmišta (danas prostor između Martićeve i Heinzelove ulice).

Prvi svjetski rat prekinuo je na neko vrijeme organizaciju izložbi, pa je prva poslijeratna izložba održana tek 1922. Zbor je redovito održavao svoje godišnje izložbe i sajmove, do 1935. na prostoru Sajmišta,
Od 1936. izložbe Zbora održavaju se u novom izložbenom kompleksu na Savskoj cesti (danas Studenski centar Sveučilišta u Zagrebu i Tehnički muzej). Novi sajamski prostor kupljen je od tvrtke Bothe i Ehrmann (proizvođač najmještaja). Na novom prostoru uskoro su i podignuti izložbeni paviljoni, od kojih je bio impresivan Francuski (1937. arh. Laftaille) od betona, stakla, drva i laganog čeličnog lima te Talijanski (1937. arh. Dante Petronia) kojeg je krasio 12 metara visoki toranj u rimskom stilu.[1]
Od 1910.-1941. priređena su 34 međunarodna sajma i 37 raznih izložaba, ukupno 71 priredba.
Posljednja predratna izložba Zagrebačkog zbora, održana je u jesen 1941., ali u otežanim prilikama, sa smanjenim brojem međunarodnih izlagača
Tijekom 2. svjetskog rata, rad Zbora je prekinut, a društvene promjene nakon 1945. odrazile su se i na njegovu organizaciju te je 1946. preimenovan u Zagrebački velesajam. Odlukom Izvršnog odbora Gradskog Narodnog Odbora od 22. veljače 1946. raspušten je Zagrebački zbor, a imovina je stavljena na raspolaganje Gradskom Narodnom Odboru.
1925. Zagrebački Zbor je bio jedan od osnivača UFI-a (francuski: Union des Foires Internationals, Međunarodna unija sajmova).
Pravni slijednik Zagrebačkog zbora je Zagrebački velesajam, osnovan 1946. godine.
Na Zagrabačkom Zboru 1939. održanom od 23.kolovoza, do 4. rujna, ostvaren je prvi televizijski prijenos u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Te godine izlagali su i Nizozemci, u okviru njihove izložbe najinteresantniji je bio pokretni televizijski studio kojeg je dopremila tvrtka Philips. Studio se sastojao od dvaju kola (antenska kola i kola za mixturu) i najboljeg aparata koji ima 90 točaka na kvadratnom centrimentru. Studio je vodio zagrepčanin ing. E. Rhomberg (predstavnik tvrtke Philips i tehnički savjetnik nizozemske izložbe). Studio je uživo prenosio nastupe popularnih opernih i zabavnih pjevača, i izazvao ogroman interes Zagrepčana, zbog zategnutih međunarodnih prilika, Philips je naprasno prekinuo izložbu i povukao opremu i ljude prije roka.

(Wikipedija)

1910. današnja Martićeva ulica

1922.

1926. današnja Martićeva ulica

Zagrebački velesajam



Zagrebački velesajam je pravni slijednik Zagrebačkog zbora koji je Odlukom Izvršnog odbora Gradskog Narodnog Odbora, 22. veljače 1946. raspušten, a njegova imovina data na raspolaganje Gradskom Narodnom Odboru. Istovremeno je organiziran Zagrebački velesajam, koji je organizirao prvi poslijeratni sajam;

   1947. (31. svibnja - 9. lipnja) prva poslijeratna izložba na prostorima bivšeg Zagrebačkog zbora u Savskoj (današnji Studenski centar Sveučilišta u Zagrebu). Prostore je prvo trebalo urediti, jer su se u toku rata koristili kao vojarna. Na toj sajmu sudjelovali su pored brojnih domaćih izlagača i izlagači iz inozemstva; SSSR, Poljska, Bugarska, Albanija, Mađarska, Francuska, Švicarska, Nizozemska, Italija, Sjedinjene Američke Države, Belgija i Egipat.
   1955. Zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac donio je odluku o preseljenju Zagrebačkog velesajma na novu lokaciju, na livade preko Save.
   Od 1953. uz dotadašnji Jesenski međunarodni zagrebački velesajam (priredba 1947. je bila izuzetak, jer je održana u proljeće) uveden je i Proljetni međunarodni zagrebački velesajam.
   1956. Jesenji zagrebački velesajam održan je na dvije lokacije (u Savskoj i Novom Zagrebu). Otvorenje je pratila TV (to je bio prvi javni TV prijenos u tadašnjoj državi). Prvi put je Zagrebački velesajam otvorio predsjednik države Josip Broz Tito.

Od te godine velesajam se održava na novim prostorima u Novom Zagrebu. Tijekom 60-ih, prostor se toliko proširio da je Zagrebački velesajam izbio po mnogim parametrima (izlagačka površina, broj izlagača, broj posjetioca) u red najvećih svjetskih sajmova.

Od kraja 60-ih, mijenja se koncepcija sajmovanja, od dvije velike masovne izložbe općeg tipa, ka brojnim specijaliziranim sajmovima.

Zagrebački velesajam član je Međunarodog udruženja sajmova UFI-a (francuski: Union des Foires Internationals).

(Wikipedija)