Kotle – vilinsko selo u unutrašnjosti Istre



Cjela unutrašnja Istra, a poglavito područje zaseoka oko Ćićarije sačuvalo je obilje vjerovanja, koja su u drugim hrvatskim regijama potpuno nestala. Nadnaravna bića, kao i tradicijske metode liječenja i skidanja uroka s oboljelih ljudi ili stoke na području unutrašnje Istre još uvijek žive. Štrige, štriguni, krsnici, vile, vještice i ostali trajno su se nastanili u napuštenim selima. A takvih je u ovom dijelu Lijepe naše, bez obzira na ubrzanu urbanizaciju i revitalizaciju još uvijek podosta. Kotle usprkos ponovnom rođenju prije petnaestak godina još uvijek odolijevaju naletima našeg vremena.
Jedno od najbogatijih sela podno Ćićarije, s nadaleko poznatim mlinarima i krojačima potpuno je opustjelo nakon Drugog svjetskog rata. Neki to pripisuju politici i migracijama.
Istrani su, pak, skloniji povjerovati u priču kako se svakog petka na glavnom raskršću u selu bore štrige i štriguni. Kada borbe postanu intenzivne uključuju se i kersnici ili križnjaci, koji su zaštitnici ljudi. Sredinom prošlog stoljeća, štrige su ojačale, pa se kersnici oslabljeni u Drugom svjetskom ratu nisu mogli nositi s njima. Tada su i stanovnici Kotla zaključili da moraju otići.
Ravnoteža se počela uspostavljati krajem osmdesetih, kada su ljudi ponovno otkrivali unutrašnju Istru.
Štrige i štriguni izgubili su bitku…
Danas su Kotli zaštićena ruralna sredina sa sačuvanim kortama, baladurima, voltama i slikovitim dimnjacima te dočarava život prošlih vremena.
Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime. Zavisno o količini vode te dubini “kotla” mjenja se i boja od plave , zelene ili najčešće tirkizne.




(svijet oko nas)

Terorizirao je susjede. Proboli su ga glogovim kolcem. I još sije strah...Žena se žalila ljudima u selu da joj Jure dolazi, i onda su ljudi otvorili njegov grob i vidjeli da je živ, pa su ga proboli s kolcima, črnim trnom.
Priču o najstarijem po imenu zabilježenom europskom vampiru prvi je zapisao slovenski putopisac Johan Weikard Valvasor u knjizi “Slava vojvodine Kranjske”, koja je objavljena 1689. godine. Valvasor je prenio priče mještana Kringe, koje je 16 godina terorizirao vampir Grando.

– Zbog toga su ga, 1672. godine, mještani proboli glogovim kolcem i sjekirom mu odrubili glavu. Sve do tada ljudi su živjeli u strahu, jer bi u kućama na koje je utvara Jure Granda kucala nakon nekoliko dana netko naprasno preminuo. I njegova se udovica žalila seoskom glavaru Mihi Radetiću da je pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Ljudi su imali nekoliko objašnjenja za takvo Jurino ponašanje - ili je bio ludo zaljubljen u svoju Ivanu, ili je jednostavno bio zatrovan zloćom. Neki misle i da je u pitanju bio ljubavni trokut, pa se pokojni Jure nije mogao smiriti. Kringa je, po meni, domovina vampira, jer se prvi put imenom i prezimenom spominje jedan vampir.

Mjesto Kringa nedaleko od Pazina poznatije je postalo nakon što je nekoliko mladih ljudi odlučilo otrgnuti iz zaborava legendu o Juri i od svega napraviti turističku atrakciju. Kringa je možda jedino mjesto na svijetu koje ima spomen-ploču kao znak zahvalnosti onima koji su ubili vampira. Na staroj školi je spomen-ploča ljudima koji su se 1672. suprotstavili Juri, a poimence se spominje devet muškaraca, od tadašnjeg župana Mihe Radetića do pavlinskih redovnika i hrabrih muškarca prezimena Radetić, Milašić, Hrvatin. U mjestu, međutim, samo neki žele govoriti o legendi. Oni možda u vampira Juru ne vjeruju, a možda vjeruju i više od onih koji o njemu otvoreno govore. Jer, neki su stanovnici Kringe, je li iz straha ili nelagode, čak zatrli neke tragove.

Izvor:večernji.hr

Istarska kuhinja nudi svoju raznolikost; u proljeće će vas chefovi iznenaditi divljom šparugom, ljeti pred vas rasprostrti morske plodove, a ujesen obavezno posegnuti za tartufom.
Zimi se u živopisnim konobama spremaju maneštre, kupus i pečene kobasice. Još je pregršt tradicionalnih jela u ponudi, a ne zaboravite ni istarska jela: domaći kruh, supu, redom djeliće starinskog istarskog življenja. Hrvatska kuhinja je heterogena a svaki dio Hrvatske ima svoju kulinarsku tradiciju. Unutar toga posebno je mjesto našla istarska kuhinja sa prepoznatljivim istarskim delicijama.


Boškarin je bijelo-sivo govedo dugih rogova koje živi u Istri i simbol je regije. Koristio se u poljoprivredi za oranje polja, za tegljenje kamenja za gradnju kuća, a njegovo meso i mlijeko farmeri su koristili kao hranu. No kada je došlo do modernizacije, a prvi traktori uvedeni za ubrzanje rada na polju, broj boškarina počeo je naglo opadati pa je tako 90-tih godina prošloga stoljeća ostalo samo nekih 100-ak grla.

Bilo je potrebno gotovo 20 godina za obnavljanje broja grla tradicionalnog istarskog goveda. Danas se uzgaja u gurmanske svrhe i sveukupno broji oko 2.500 grla uglavnom zahvaljujući istarskoj lokalnoj vlasti koje je pokrenula nekoliko programa za zaštitu uzgoja boškarina pod upravom agencije za ruralni razvoj Istre AZRRI. Boškarin je prešao dug i trnovit put kako bi prerastao od životinje koja se koristila za rad na polju i tegljenje kamenja za gradnju kuća u životinju koja se uzgaja u gurmanske svrhe.

Danas se boškarin smatra pravom gurmanskom delicijom u Istri, njegovo meso je ponovno postalo dijelom gurmanske kuhinje ove regije kao i tradicionalne kuhinje i recepata koji dobivaju novi prizvuk. Uzgoj boškarina subvencionirao je program agencije AZRRI, sazrijevanje i proizvodnja mesa obavlja se u kontroliranim uvjetima, nekoliko gurmanskih proizvoda od boškarina kao što je salama danas su dostupni na tržištu, a postoje i restorani s etiketom najboljih koji poslužuju izvorno meso boškarina prema najvećim gastronomskim standardima.
Izvor:ColoursofIstria.com

Što je to istarska kuhinja?

Da li su to jela koja su u davnini jeli istarski težaci? Ili, pak, ona priređivana nekad u patricijskim kućama?
A nije li to, ipak, hrana koja se danas nalazi u istarskim blagovaonicama?
Evo, s takvim su se pitanjima sukobili pri razmišljanju o načinu na koji treba prikazati istarsku kulinarsku tradiciju. Pojam "istarske kuhinje" nametnuo se kao cjelina svih jela što su stoljećima pripravljana na ovom području, a njihova je osnova u namirnicama s ovog tla. Bogatstvo te kuhinje nije malo. Burna istarska prošlost ostavila je svog traga Gastro ponuda i u kulinarstvu. Isprepletale su se razne tradicije u pučku kuhinju, kojoj je osnova u prirodi (aromatični začini, divlje raslinje, povrće, plodovi mora...) a uneseni su i utjecaji franačke i njemačke feudalne vlasti, romanskih jela, te kuhinje koja je od VII stoljeća pristizala sa slavenskim stanovništvom iz prirodnog zaleđa.

Ipak, sva jela koja su stigla u ovo podneblje dobila su karakterističan "pečat". Osnovne značajke istarske hrane bi, u grubom opisu bile: prevaga kuhanih nad pečenim jelima, dosta začina, puno samoniklog bilja, dosta ribe, ocat je obavezno vinski a ulje maslinovo, dok je vino vrlo važan sastojak pri kuhanju...

Gastro Istra Da bi se dobila prava slika o "prehrambenoj bazi" iz koje izrasta istarsko kulinarstvo, treba baciti pogled i na zemljopisnu kartu. Taj "zeleni poluotok" nalazi se na razmeđi alpskog i dinarskog gorja, te subalpske nizine i primorja. Na sjeveroistoku je brdovit predio s masivom Učke u kojem prevladava stočarstvo (uglavnom ovce). Preko kamenih litica spuštamo se do valovite srednje Istre gdje izviru sve ovdašnje rijeke, a od sredine se tlo blago spušta prema moru.

Zemlja crljenica u srednjoj, zapadnoj i južnoj Istri omogučava dobar razvoj poljoprivrede u kojoj su posebno istaknute mediteranske kulture (maslina i vinova loza), te ribarstvo u obalnom području. Istra ima više od 4000 manjih i većih naselja. Svako od njih je kulinarski gledano, imalo svoje posebnosti koje su se prenosile s koljena na koljeno. Čuvala su se i imena jela, tako da je moguće da na portalu GASTRO ISTRA nađete ista jela pod drugačijim nazivima.

Prisjetili bi se sada rečenice koju je izrekao jedan zaljubljenik u Istru: "Kamen, plodna zemlja crljenica i blago sunce s marljivim, bistrim i žilavim narodom stvorili su raskošnu, kulturu, dragu nam Istru..."


Dio bogate kulture i istarske raskoši su i jela u koja je narod udahnuo lokalni kolorit.

Ljudska je prehrana bitan dio života te se ne smije bacati u zaborav iskustvo što je stoljećima nastajalo uz istarska ognjišta.

Izvor:Gastroistra

Maneštra je jedan od prepoznatljivih specijaliteta istarske kuhinje i ima ih više vrsta, a zajedničko im je da se u svaku stavlja krumpir, suho meso i grah. U našu maneštru smo dodali i mišanciju.

Sastojci za 6 osoba:

- 500 g suhog mesa
- 20 g svinjske masti
- 1 glavica luka
- 5 režnja češnjaka
- 100 g mrkve
- 3 krumpira
- 300 g zelenjave (mišancije)
- 200 g smeđeg graha iz konzerve
- ekstra djevičansko maslinovo ulje
- sol, papar

Osim što Istru odlikuje blaga klima i prekrasan krajolik, svakako moramo navesti i istarsku autohtonu kuhinju, a ovo jelo joj može biti zaštitni znak.

Sastojci za 4 osobe:

- 300 g tjestenine (posutice)
- 1/2 glavice luka
- 2 režnja češnjaka
- 150 g svježih divljih šparoga
- 100 g istarskog pršuta
- 100 ml vrhnja za kuhanje
- ekstra djevičansko maslinovo ulje
- sol
- svježe mljeveni papar

Jota je poznato istarsko jelo, vrlo je slično maneštri, razlikuje se po tomu što se u nju dodaje kisela repa, a rezultat je fantastičan.

Sastojci za 4 osobe:

- 1 glavica luka
- 2 režnja češnjaka
- 100 g mrkve
- 300 g krumpira
- 200 g sušene pancete
- 2 lovorova lista
- 500 g kisele repe
- 200 g smeđeg graha uz konzerve
- sol, papar

Supa je još od davnine karakteristika istarske trpeze. Posebno paše u hladnim zimskim večerima kada se i na otvorenom ognjištu, kojih u Istri ima i danas u ugostiteljskim objektima i u privatnim kućama, može ugrijati vino i popržiti kruh.




Sastojci

9 dl vina (Teran ili Borgonja)
50 gr šecera
150 gr kruha
1 žlicica maslinovog ulja
na vrh noža papra


Priprema

U bukaletu staviti malo temperirano vino, dodati šecer i ulje. Ploške kruha popržiti na ognjištu ili na ploci peci na drva pa odmah tople žlicom uroniti u pripremljeno vino.

Piti u dobrom društvu