Zagrebačka katedrala



Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, ime je najveće hrvatske sakralne građevine većini poznate kao Zagrebačka katedrala. Izvana je duga 77 metara, a široka 48,20. Visina tornjeva iznosi 108 metara. Unutarnja površina iznosi 1617 m2 i može primiti više od 5000 ljudi.

Najvelebnije je to i stilski najrječitije arhitektonsko ostvarenje crkvenog graditeljstva gotičkog stila jugoistočno od Alpa. Tlocrtnom dispozicijom svetišta, s vitkim križno-rebrastim svodovljem unutar triju poligonalnih apsida otvorenih uskim prozorima, nalik je rješenjima iz Francuske (grad Troyes), razradom naknadno podignutih, visinski izjednačenih lađa, odgovara konstrukcijskim rješenjima suvremenog njemačkog graditeljstva, dok maštovita skulptura odražava dodire s češkim školama.

Od samog početka katedrala je bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji, odnosno Uznesenju Marijinu (Velika Gospa).

Na mjestu katedrale nekad je stajala mala crkvica

Na prostoru današnje prvostolnice prvotno se nalazila crkvica sagrađena između 9. i 11. stoljeća. Nije poznato je li bila porušena ili je stradala, no na njezinu mjestu sagrađena je nova, veća crkva. Zagrebačkim su biskupima prihodi omogućavali da sagrade novu crkvu koju je vjerojatno novčanim darom pomogao i kralj Emerik koji je početkom 13. stoljeća boravio u Zagrebu. Gradnja je trajala dugo te je tek  1217. godine bila završena i posvećena.

Uskoro je ona teško nastradala za provale Tatara (1242. god.), ali ju je već biskup Timotej (1263. - 1287.) počeo temeljito obnavljati u gotičkom stilu.

Uništena u potresu 1880. godine

Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a između 1633. i 1641. dobiva svoj masivan renesansni toranj, izveden po projektu Ivana Albertala, koji je u katedrali 1632. izveo mrežasti kasnogotički svod. Oštećena je u požarima, ali i neprijatelji je nisu štedjeli. Najveći udarac zadao joj je potres 1880. godine nakon kojeg je trebalo provesti temeljitu obnovu građevine. Bila je to "prilika" za bečkog graditelja F. Schmidta koji je izradio nacrte za katedralu u neogotičkom stilu (1880. - 1906.).

Gradnju je vodio Hermann Bollé koji je dijelom izmijenio prvotne zamisli Schmidtovog projekta, posebice što se tiče vrhova tornjeva. Tom restauracijom katedrala je dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz 18. stoljeća. Bila je pokrivena raskošnim krovom od glaziranog crijepa koji je kasnije uklonjen. Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša sagrađena je nova grobnica za zagrebačke nadbiskupe iza glavnog oltara. Uz druge velikane, tu počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, čije su kosti ovamo prenesene 1919. godine iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener Neustadt), Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik itd. U njoj su sahranjena i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić.

Osam tona bronce i mjedi za nove satove

Od 1990. Zagrebačka je katedrala okružena metalnom mrežom skela. Kako bi zabljesnula u punom sjaju, ljeti 1997. S tornja su skinuti i zamijenjeni korozijom uništeni 90-godišnji limeni satovi. Svih osam novih satova odliveno je u bronci u obiteljskoj ljevaonici Kranjčević u Markuševcu, podno Sljemena. Svaki je sat promjera 3m i 20cm, težak oko 600kg, a za izradu satova utrošeno je 8 tona bronce i mjedi.