NAJVEĆA POTRAGA ZA BLAGOM U POVIJESTI Heroji koji su spašavali ljepotu!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Malo što je tako razveseljavalo Hitlera kao albumi koji su mu stizali u pravilnim intervalima. Odani činovnici Trećeg Reicha svog vođu voljeli su razveseljavati raskošnim katalozima u kojima su pedantno bili popisani neki od novih umjetničkih predmeta dobivenih ubojstvima, pljačkom, iznudom, konfiskacijom...

Za najatraktivnije predmete odredište je bilo sigurno: nikad realizirani Führermuseum u Linzu, Hitlerovu zavičajnom mjestu. Hitleru izbor nije bio lak. Strast za posjedovanjem umjetničkih djela, strast koju je dijelio sa svojim najbližim suradnicima, rezultirala je pljačkom epskih razmjera. Brojna djela u toj su pljački uništena, za desecima tisuća predmeta još se traga, no stotine tisuća vrijednih umjetnina i drugih predmeta iznimne kulturne važnosti se spašeni.

Važnu, ako ne i presudnu zaslugu, barem kad je riječ o zapadnoj Europi, u spašavanju tih umjetnina i njihovu vraćanju vlasnicima imao je Odred za baštinu (Monuments Men), skupina zadužena da u najmračnijem razdoblju 20. stoljeća spašava ljepotu koju je čovječanstvo stvaralo stoljećima.

Odred za baštinu bio je specijalna, labavo ustrojena vojna jedinica, osnovan na američku inicijativu. Djelovao je od 1943. do 1951. godine, a u njemu su bili mahom sredovječni ravnatelji muzeja, kustosi, povjesničari umjetnosti, umjetnici i ostali zaljubljenici u umjetnost. Priča o tim ljudima tema je knjige “Odred za baštinu: Saveznički junaci, nacistički lopovi i najveća potraga za blagom svih vremena” američkog pisca Roberta M. Edsela koja uskoro izlazi u izdanju Frakture, u prijevodu Antonije Handabake i Saše Dracha.

Prava za film

- Drugi svjetski rat najbolje je obrađena tema našeg vremena. Nije mi bilo jasno kako je moguće da u tom obilju tekstova nije dovoljno obrađena tema koja još uvijek utječe na naše živote i relevantna je za svakoga koga zanimaju književnost, arhitektura, umjetnost... Mi znamo za smrti milijuna, za masovna uništenje gradova, znamo za nacističku pljačku umjetnina, ali ne znamo ništa o onima koji su spasili veliki dio tih djela i vratili ih tamo gdje pripadaju. Priču o njima, njihovu herojstvu, potrazi, intimnim dramama koje su proživljavali smatram velikom temom našeg doba. I jednom kad sam se upustio u nju, naprosto me usisala - priča nam Edsel o svojoj publicističkoj knjizi iz 2009. koja je osnova i novog filma u režiji Georgea Clooneyja. Premijera je najavljena za kraj godine, a zaboravljene heroje Drugog svjetskog rata glumit će zvjezdana postava: uz Clooneyja tu su Daniel Craig, Jean Dujardin, Bill Murray, Cate Blanchett, John Goodman, Matt Damon...

Prvotna zadaća “Odreda za baštinu” bila je ta da ublaže štetu nastalu u borbama, s osobitom pažnjom na crkve, muzeje i druge važne i velike spomenike kulture. Nakon što su došli na teritorij Reicha, svoju su pažnju usmjerili na pronalaženje umjetnina i drugih vrijednih kulturnih dobara koja su se smatrala pokradenima ili nestalima, a koja su, utrkujući se s vremenom, pronalazili na najrazličitijim mjestima, uključujući izolirane dvorce i rudnike. Snalazeći se u nemogućim uvjetima, oslanjajući se na pomoć stanovnika, lokalnih kulturnih djelatnika i različite dojave, na mjestima pronalaska morali su smišljati najrazličitije strategije da umjetnine ne stradaju još jednom zbog neznanja, očaja, ali i pohlepe onih koji su se u Drugom svjetskom ratu borili na pravoj strani.

Nije se radilo o velikoj skupini. Tijekom vremena kroz Odred je prošlo 350 muškaraca i žena, ali u prvih nekoliko mjeseci nakon iskrcavanja u Normandiji 6. lipnja 1944. tek se desetak pripadnika iz skupine našlo na francuskoj obali. Sljedećih dvadeset i pet vojnika postupno je popunjavalo jedinicu sve do kraja ratnih zbivanja, a pokrivali su područje cijele zapadne Europe. Fokus Edselove knjige je na desetak pripadnika Odreda i njihovu djelovanju između Dana D (bitke za Normandiju) i Dana VE (Dana pobjede, kapitulacije Njemačke). U Odredu za baštinu bili su pripadnici trinaest nacija, no većina su ipak bili Amerikanci i Englezi. Malo koja nacija slavi svoje heroje kao SAD. Kako su na ove tako dugo zaboravili, iako se radi o ljudima koji su nakon povratka zauzimali važne pozicije u kulturnom establišmentu?

Umorni od ratnih priča

- U Drugom svjetskom ratu ubijeni su milijuni, gradovi su bili devastirani i agonija nije prestala 8. svibnja 1945. Uslijedile su bolesti, glad, hladne zime. Fokus, naprosto, nije bio na stvarima, nego na preživljavanju, saniranju rana onih koji su izgubili svoje najbliže. Posao Odreda za baštinu bio je ogroman i trajao je sve do 1951. Cijelo to vrijeme oni su tragali, sortirali i pokušali odrediti podrijetlo ne samo umjetnina, nego knjiga, različitih zbirki, muzičkih rukopisa... Kad su se napokon vratili svojim obiteljima, bio je Hladni rat, ljudi su se umorili od ratnih priča, a i oni sami samo su se htjeli vratiti svojim životima. Nekako se sve izgubilo u maglama povijesti - kaže Edsel.

(Jutarnji.hr)