Luis Álvarez Catalá

[You must be registered and logged in to see this image.]

Luis Alvarez Catala ( Madrid , 1836 - Madrid , 4. listopada od 1901 ) bio je španjolski slikar portretist, direktor muzeja Prado između 1898 i 1901.

Rođen je u obitelji asturijskih svećenika Hermo ( Cangas ) selu gdje je proveo veći dio svog djetinjstva i ljetne sezone. Nakon studija u Oviedu , preselio se u Madrid , gdje je studirao na Školi za slikarstvo, kiparstvo i graviranje i bio učenik Federico Madraze u San Fernando školi . Godine 1857, umirovljenik otputovao u Rim s umjetnicima kao što su Rosales , Palmaroli i Dioscorus Puebla . U Rimu predstavila s Calpurnia san, s kojim je osvojio medalju za zasluge u izložbenom Firenci 1861. Uz isti posao osvojio drugu nagradu na Nacionalnom likovnih umjetnosti izložba Španjolskoj 1862. Kraljica Elizabeta II stečene radom i mirovinskog produljen za tri godine. On je živio u Rimu do 1894 uz neke kraće prekide povrataka u Madridu, kao što su 1866-1867, a udala se za talijanski kapital. Godine 1867 prisustvovao nacionalna izložba s radovima Doña Isabella u Cartuja de Burgos i kardinala Kaznionici u San Juanu, zarađivati ​​drugu medalju za prvi posao. U 1872 on je naslikao u Rimu ukrcaja kralja Amadeo u Spezzia. On je sudjelovao u nekim izložbama, gdje je osvojio nagrade u 1889. Godine 1890, vratio se u Madridu, prisustvovao Nacionalnu likovnih umjetnosti konkurenciju, zarađivati ​​prvu medalju sa stolica Filipa II na Escorial, rad koji je također osvojio zlatnu medalju u Berlinu sljedeće godine.

To je prije svega slikar romantično , koja je inspirirana povijesnim temama za svoje slike. On nije imao mnogo ugled kao slikar, ali kao portret označava ovo djelo u Queen Regent Maria Cristina i kralj Alfonso XIII djeteta (u Senatu Building , Madrid). Sprijateljio se s Queen Regent Maria Cristina Habsburg-Lorraine , koji ga je postavio ravnatelj Museo del Prado , čiji je bio zamjenik ravnatelja, nakon ostavke Francisco Pradilla 29. srpnja 1898, koja je ostala u post sve do svoje smrti na 4 listopada 1901. Također je spomenuo da je, kao zamjenik direktora muzeja iz posljednjih dana Federico de Madrazo , pretrpio je u iščekivanju, kao dvojica kolega Palmaroli Vincent i spomenute Pradilla. Štoviše, njegov zamjenik bio je, od 1899, slikar Salvador Viniegraobrana .

Tijekom njegova mandata u Prado nekoliko donacije su izrađene posebno Goya , a došao je u Muzej obitelji Infante Don Luis de Borbón . Godine 1899 je također stvorio katalog u živoga Velázquez.

U svom radu, a osobito manira , on je prikazan dobru karakterizaciju vrste i kostime. U posljednjoj fazi svog života slikao brojne Asturije razloge. U Fine Arts Museum of Asturias The Filandón što možete vidjeti, običaj slikano okvir s virtuoza Asturski dragocjenosti. To je bio jedan od španjolskih slikara devetnaestog stoljeća najnagrađivanijih inozemstvu.

(Wikipedija)