Transformacija energije

Oduvijek je čovjek u stalnoj potrazi za novim izvorima energije i novim načinima pretvorbe prirodnih izvora energije (sunce, vodeni tokovi, vjetar, drvo, fosilna goriva…) u oblike energije (toplinske, mehaničke, električne…) nužne za njegov opstanak. Stoga je i razvoj ljudskoga roda u izravnoj vezi s količinom raspoloživih i uporabljivih energetskih izvora. Prikaz povijesnoga razvoja tehničkih rješenja naprava, strojeva, uređaja i postrojenja koji su, pretvarajući energiju iz jednog oblika u drugi, omogućili dosege suvremene civilizacije, osnovni je sadržaj Odjela transformacije energije.

U odjelu su postavljene sljedeće cjeline:

Mišićna (muskulatorna) energija

Ova zbirka prikazuje naprave za korištenje snage ljudskih mišića i mišićne energije životinja.

"Posudba" energije - energija vode i vjetra

Sljedeću razvojnu fazu karakterizira okretanje čovjeka prema prirodi i njezinim izvorima energije - korištenje snage vjetra i vodnih tokova. Vjetrenjače su izgrađivane u svim dijelovima svijeta i svojim su krilima zarobljavale energiju vjetra pretvarajući je u koristan rad - okretanje žrvanjskog kamena. Izgradnja prvih vodenica, mlinova pokretanih snagom vode započela je još u rimsko doba, a njihove tehničke izvedbe neprekidno su se usavršavale. Usavršavanja vodnih kola radi iskorištenja većih energija vodnih tokova dovela su početkom 19. stoljeća do konstrukcija prvih vodnih turbina.

Parna postrojenja

Početkom 18. stoljeća u Engleskoj se zbog povećanja opsega proizvodnje (rudokopi, metalurgija, tekstil…) javlja potreba za novim pogonskim strojevima, koji bi davali znatno veće količine mehaničke energije uz pouzdan i neprekidan rad. Sve to omogućit će izum parnoga stroja (T. Savery, T. Newcomen, J. Watt) s kojim započinje doba uporabe vodene pare i toplinskih strojeva.Nijedno otkriće na području energetike nije izazvalo tako revolucionarne promjene kao izum parnog stroja. Zbirkaparnih postrojenjaprezentira ta dostignuća.

Motori s unutarnjim izgaranjem

Parni stroj ne može udovoljiti svim zahtjevima i potrebama industrijskoga društva. Javljaju se potrebe za manjim i laganijim pogonskim strojem, što se ostvaruje u drugoj polovici 19. stoljeća izumom motora s unutarnjim izgaranjem (E. Lenoir). Tako će nastupajuće 20. stoljeće obilježiti velika uporaba Ottovih i Dieselovih motora, turbina i raketnih motora. U težnji za pronalaženjem još savršenijih načina iskorištavanja toplinske energije nastali su motori s unutarnjim izgaranjem koji su našli široku primjenu na svim područjima ljudske djelatnosti (bilo kao stacionarni u industrijskim pogonima, ili ugrađivani u sredstva kopnenog, vodenog i zračnog prometa). Posebno se ističe zbirka avionskih motora.

Elektroenergija

Prateći povijesni razvoj transformacije energije dolazimo i do zbirke koja tumači korištenje toga, do danas najkorisnijega poznatog oblika energije.

Nuklearna energija

Elektroenergija je upotpunjena prikazom primjene i uporabe nuklearne energije u proizvodnji električne energije, s posebnim naglaskom na radu nuklearne elektrane Krško u Sloveniji.

Alternativni izvori energije

Odjel završava vizijom o mogućnosti korištenja "alternativnih" (bolje rečeno "dopunskih") oblika energije - potencijalnih izvora energije u budućnosti (Sunčeva energija, energija plime i oseke, morskih valova i struja, geotermalna energija, plinifikacija ležišta ugljena i drugo).

Pokretna moć vatre - zbirka modela toplinskih strojeva

Na katu glavne izložbene dvorane Muzeja nalazi se postav Pokretna moć vatre. Uz pomoć 52 modela toplinskih strojeva koje je osmislio i izradio prof. dr. Ivo Kolin, te s više izvornih strojeva i funkcionalnih modela, predstavljen je povijesni razvoj toplinskih strojeva od Brankine turbine iz 1629. do rakete Saturn V iz 1969. i Stirling/Kolinova motora na vruću vodu iz 1982. Sastavni dio postava čini video film u trajanju od 17 minuta.

Vodenica "Kašikara"



Vodenica "Kašikara" potječe s početka 20. stoljeća i ima vodno kolo čije su drvene lopatice izvedene u obliku žlica (otuda joj i naziv). Vodenice ovog tipa karakteristične su za planinske predjele, a tako i ova koja je u funkcionalnom stanju, potječe iz okolice Šćita kod Prozora u Republici Bosni i Hercegovini.

Osnove poljodjelstva s apijarijem



Čovjek, sakupljač hrane i lovac, prije otprilike 10 tisuća godina počinje kultivirati biljke i pripitomljavati životinje. Pri tome primjenjuje posve nove tehnike i izume, koji uzrokuju velike i korjenite promjene u načinu življenja čovjeka, a zbog jačine promjena taj period obično zovemo "poljoprivrednom revolucijom".

Tako nastaje nova djelatnost poljodjelstvo koja je usmjerena na proizvodnju biljnih i životinjskih proizvoda potrebnih čovjeku. Za rad se primjenjuju raznovrsna oruđa i tehnike uzgoja.

Odjel upoznaje posjetitelje s osnovnim pojmovima vezanim za obradu tla i alatima koji se koriste u tu svrhu. Podijeljen je na zbirku kopaćih sprava (motike i lopate) i zbirku oraćih sprava (rala, plužice i plugovi).
OSNOVE POLJODJELSTVA

Kultivirane biljke stavljamo u tlo kako bi im osigurali uvjete za nesmetan rast i razvoj, a da bi to mogli uspješno činiti potrebno je tlo obraditi, odnosno izlomiti i usitniti njegovu površinu. U počecima obrade tla za to se koriste vrlo jednostavna ručna oruđa, izrađena od drva, kosti i / ili kamena. Udomaćivanjem životinja – marve, dolazi do promjena pa najteže poslove, u koje svakako spada i obrada tla, preuzimaju životinje. Da bi se snaga životinja učinkovito koristila nastaju sprežna oruđa, a osobito je važan nastanak pluga koji će, uz neka usavršavanja, biti osnovno oruđe za obradu tla sve do danas.
Oruđa za ručnu obradu tla

Radi se o šezdeset devet eksponata, većinom industrijskih proizvoda koji su karakteristični za upotrebu na našim prostorima. Na zidu iza eksponata možemo vidjeti crteže razvoja oruđa za ručnu obradu tla i njihova konstrukcijska rješenja u drugim dijelovima svijeta.

Povijest razvoja oruđa za ručnu obradu tla traje sve do danas jer su se ta oruđa, unatoč velikom napretku, održala u nekim uvjetima.

U Odjelu su prikazana oruđa koja možemo podijeliti u dvije grupe:
MOTIKE (pri radu se zamahuje – kopa)
LOPATE/ŠTIHAČE (pri radu se pritišće – ruje/štiha).
Oruđe za sprežnu obradu tla

Povijest razvoja oruđa za sprežnu obradu tla prikazana je kroz dvije vrste oruđa: rala i plugova, a koji se međusobno razlikuju prema načinu rada.

RALA
Ralo je najstarija i najjednostavnija orača sprava koja pri radu ruje i donekle razbacuje zemlju. Sastoji se od dugačke drvene grede gredelja (oje), koja je nosač glavnih dijelova i na koju se s jednog kraja, obično preko jarma, privezuje tegleća stoka, a na drugom kraju je ručica za upravljanje. Na ručicu se nastavlja plaz kojim se oruđe oslanja (plazi) na tvrdi dio tla. Kada su ručica za upravljanje i plaz od istog komada drva kažemo da ralo ima ralicu. Na vrhu plaza ili ralice je metalni dodatak lemeš, koji reže zemlju vodoravno s površinom tla, a za rala je svojstveno da je lemeš simetričan. Rala su zastupljena s jedanaest predmeta od kojih su tri netipična rala jer sadrže dijelove karakteristične za plug.

PLUGOVI
Plug je sve do danas najvažnija orača sprava, a svojom masivnijom konstrukcijom omogućava dublje rezanje i prevaljivanje zemlje na jednu stranu što zovemo oranje (usavršavanje je išlo u smjeru prevrtanja zemlje). Obrada plugom kod čestica tla uzrokuje mrvljenje, miješanje i okretanje što tako obrađeno tlo čini vrlo pogodnim za razvoj usjeva. Plug za razliku od rala, u pravilu, ima kolica ornice, na koje se naslanja gredelj koji je kraći nego kod rala, a rezanje zemlje okomito u odnosu na površinu tla se obavlja pomoću crtala. Najveća razlika, a ujedno i najvažniji dio pluga je daska ili odgrnjača, koja osigurava da plug može i prevaljivati (prevrtati) zemlju. Pored toga, lemeš je proširen i oštar samo s jedne strane (asimetričan), a najčešće ima dvije ručice za upravljanje. Plugovi su zastupljeni sa deset izložaka od kojih je jedna plužica koja je prijelazni oblik od rala prema plugu pa ima osobine i jednog i drugog oruđa, a pri radu pliće reže i prevaljuje zemlju na jednu stranu. Plužica poput rala nema ornice i nosač glavnih dijelova je dugački gredelj, a poput pluga ima dasku.

Na lijevoj su strani u Odjelu, na zidu, u pozadini oruđa za sprežnu obradu tla, crteži, karte i skice iz kojih možemo doznati nešto više o oranju, konstruktivnim tipovima oraćih sprava i nazivima njihovih dijelova, kao i o njihovoj rasprostranjenosti na teritoriju Europe i Azije.

U nastojanju da proširi ovaj odjel, da prikaže i druge načine i sredstva kojima čovjek može koristiti prirodna bogatstva, a da istovremeno ne nanese štetu prirodnom okolišu, u okviru odjela postavljen je i apijarij – postav staklenih oglednih košnica sa živim pčelama.
APIJARIJ

Pripitomljavanjem su mnoge životinjske vrste ukroćene i postale poslušne čovjeku. Neke životinje koje danas smatramo domaćima recimo, pčele po svojim se navikama ne razlikuju od divljih. Njihovo udomaćivanje možemo zahvaliti umješnosti čovjeka da shvati prirodu njihovog ponašanja i da to iskoristi kako bi od njih dobio ono što želi.

Povijest uzgoja pčela u Apijariju je prikazana s četiri košnice i jednom jednostavnom napravom, citkom.
Pčele i tehnika uzgoja

Posebnost je Apijarija u živim pčelama koje su smještene u tri košnice sa staklenim stjenkama. Iz košnice vode prolazi zaštićeni pleksiglasom koji omogućavaju pčelama nesmetan izlazak izvan Muzeja. Pčele se na taj način same opskrbljuju za osnovne životne potrebe.

Motika s držalom



Glavni dijelovi motike su ušica i list. Ušica je ovalna, dosta masivna i preko neznatnog produžetka vezana na list. List je neuobičajene forme s koso uzdignutim i ravnim ramenim rubovima, a bočni se koso spuštaju i završavaju u posve ravno i široko rezalo. U ušicu je usađeno okruglo držalo.

Lopata s nastavkom za nogu



Glavni dijelovi ove lopate su drveno držalo i željezni list. Držalo je prošireno u donjem dijelu u obliku lopate, na koji je nasađen željezni dio lista. List ove lopate ima poseban oblik i čine ga samo rubni dijelovi koji s jedne i druge strane obuhvaćaju drveni prošireni dio držala, a s gornje strane su međusobno spojeni željeznom spojnicom i vijcima. Posebno istaknuti i prošireni dio ramena, drvenog lopatastog dijela držala služi i kao mjesto na koje se upire nogom prilikom obrade tla.