Osnove poljodjelstva s apijarijem
Čovjek, sakupljač hrane i lovac, prije otprilike 10 tisuća godina počinje kultivirati biljke i pripitomljavati životinje. Pri tome primjenjuje posve nove tehnike i izume, koji uzrokuju velike i korjenite promjene u načinu življenja čovjeka, a zbog jačine promjena taj period obično zovemo "poljoprivrednom revolucijom".
Tako nastaje nova djelatnost poljodjelstvo koja je usmjerena na proizvodnju biljnih i životinjskih proizvoda potrebnih čovjeku. Za rad se primjenjuju raznovrsna oruđa i tehnike uzgoja.
Odjel upoznaje posjetitelje s osnovnim pojmovima vezanim za obradu tla i alatima koji se koriste u tu svrhu. Podijeljen je na zbirku kopaćih sprava (motike i lopate) i zbirku oraćih sprava (rala, plužice i plugovi).
OSNOVE POLJODJELSTVA
Kultivirane biljke stavljamo u tlo kako bi im osigurali uvjete za nesmetan rast i razvoj, a da bi to mogli uspješno činiti potrebno je tlo obraditi, odnosno izlomiti i usitniti njegovu površinu. U počecima obrade tla za to se koriste vrlo jednostavna ručna oruđa, izrađena od drva, kosti i / ili kamena. Udomaćivanjem životinja – marve, dolazi do promjena pa najteže poslove, u koje svakako spada i obrada tla, preuzimaju životinje. Da bi se snaga životinja učinkovito koristila nastaju sprežna oruđa, a osobito je važan nastanak pluga koji će, uz neka usavršavanja, biti osnovno oruđe za obradu tla sve do danas.
Oruđa za ručnu obradu tla
Radi se o šezdeset devet eksponata, većinom industrijskih proizvoda koji su karakteristični za upotrebu na našim prostorima. Na zidu iza eksponata možemo vidjeti crteže razvoja oruđa za ručnu obradu tla i njihova konstrukcijska rješenja u drugim dijelovima svijeta.
Povijest razvoja oruđa za ručnu obradu tla traje sve do danas jer su se ta oruđa, unatoč velikom napretku, održala u nekim uvjetima.
U Odjelu su prikazana oruđa koja možemo podijeliti u dvije grupe:
MOTIKE (pri radu se zamahuje – kopa)
LOPATE/ŠTIHAČE (pri radu se pritišće – ruje/štiha).
Oruđe za sprežnu obradu tla
Povijest razvoja oruđa za sprežnu obradu tla prikazana je kroz dvije vrste oruđa: rala i plugova, a koji se međusobno razlikuju prema načinu rada.
RALA
Ralo je najstarija i najjednostavnija orača sprava koja pri radu ruje i donekle razbacuje zemlju. Sastoji se od dugačke drvene grede gredelja (oje), koja je nosač glavnih dijelova i na koju se s jednog kraja, obično preko jarma, privezuje tegleća stoka, a na drugom kraju je ručica za upravljanje. Na ručicu se nastavlja plaz kojim se oruđe oslanja (plazi) na tvrdi dio tla. Kada su ručica za upravljanje i plaz od istog komada drva kažemo da ralo ima ralicu. Na vrhu plaza ili ralice je metalni dodatak lemeš, koji reže zemlju vodoravno s površinom tla, a za rala je svojstveno da je lemeš simetričan. Rala su zastupljena s jedanaest predmeta od kojih su tri netipična rala jer sadrže dijelove karakteristične za plug.
PLUGOVI
Plug je sve do danas najvažnija orača sprava, a svojom masivnijom konstrukcijom omogućava dublje rezanje i prevaljivanje zemlje na jednu stranu što zovemo oranje (usavršavanje je išlo u smjeru prevrtanja zemlje). Obrada plugom kod čestica tla uzrokuje mrvljenje, miješanje i okretanje što tako obrađeno tlo čini vrlo pogodnim za razvoj usjeva. Plug za razliku od rala, u pravilu, ima kolica ornice, na koje se naslanja gredelj koji je kraći nego kod rala, a rezanje zemlje okomito u odnosu na površinu tla se obavlja pomoću crtala. Najveća razlika, a ujedno i najvažniji dio pluga je daska ili odgrnjača, koja osigurava da plug može i prevaljivati (prevrtati) zemlju. Pored toga, lemeš je proširen i oštar samo s jedne strane (asimetričan), a najčešće ima dvije ručice za upravljanje. Plugovi su zastupljeni sa deset izložaka od kojih je jedna plužica koja je prijelazni oblik od rala prema plugu pa ima osobine i jednog i drugog oruđa, a pri radu pliće reže i prevaljuje zemlju na jednu stranu. Plužica poput rala nema ornice i nosač glavnih dijelova je dugački gredelj, a poput pluga ima dasku.
Na lijevoj su strani u Odjelu, na zidu, u pozadini oruđa za sprežnu obradu tla, crteži, karte i skice iz kojih možemo doznati nešto više o oranju, konstruktivnim tipovima oraćih sprava i nazivima njihovih dijelova, kao i o njihovoj rasprostranjenosti na teritoriju Europe i Azije.
U nastojanju da proširi ovaj odjel, da prikaže i druge načine i sredstva kojima čovjek može koristiti prirodna bogatstva, a da istovremeno ne nanese štetu prirodnom okolišu, u okviru odjela postavljen je i apijarij – postav staklenih oglednih košnica sa živim pčelama.
APIJARIJ
Pripitomljavanjem su mnoge životinjske vrste ukroćene i postale poslušne čovjeku. Neke životinje koje danas smatramo domaćima recimo, pčele po svojim se navikama ne razlikuju od divljih. Njihovo udomaćivanje možemo zahvaliti umješnosti čovjeka da shvati prirodu njihovog ponašanja i da to iskoristi kako bi od njih dobio ono što želi.
Povijest uzgoja pčela u Apijariju je prikazana s četiri košnice i jednom jednostavnom napravom, citkom.
Pčele i tehnika uzgoja
Posebnost je Apijarija u živim pčelama koje su smještene u tri košnice sa staklenim stjenkama. Iz košnice vode prolazi zaštićeni pleksiglasom koji omogućavaju pčelama nesmetan izlazak izvan Muzeja. Pčele se na taj način same opskrbljuju za osnovne životne potrebe.