Vesne Krmpotić

80. TRGNI SE, I ZNAJ da Me možeš
svakoga časa izgubiti; opusti se, i shvati
da te Ja nikada neću napustiti.
Boj se duševne lijenosti, stražari nad
krinkama i lažnim uspjesima, budi
budna, pomna, strepi, trepti, pamti,
plamti.
I odveži se od straha pred promašajem.
Što znači jedna nepogoñena meta, kad
sam Ja obećani cilj?

81. NA DNU BUNARA, kao na
obrnutomu vrhu brda, svake noći pali se
svjetiljka čekanja.
Oko nje je krug nijemih čekača. Oči su
im zatvorene, srce im je bunar, i na dnu
bunara, kao na obrnutomu vrhu brda,
pali se svjetiljka čekanja, i u krugu oko
nje nijemi su čekači, i u njima...
Na koga se, što misliš, čeka?
Naravno, na koga drugoga? Devedeset
i devetorica svom snagom čekaju,
zadržavajući svoje ispunjenje poput
daha, ne opominjući,ne zovući te, čak ni
šaptom...
Pa ipak, nitko se za tebe nije tako
zdušno borio. Ničiji dah nije tako skupo
plaćen kao dah čovjeka, koji ne sluti tko
mu dah poklanja.

82. PALIM SVJETLO U LJUDIMA, i
šaljem ih jedne k drugima.
Svi ste vi jedni drugima svjetionici; u igri
prepletanja Ja vas ne trebam gasiti da
bih vas palio.
Ja vas samo prekrivam tamnim
zaslonom, i u času kad šaljem svjetlosni
znak, Ja skidam zaslon s vaše žarulje.
Tada sve oko vas sine u vidljivosti, a vi
niste svjesni odakle je došla zraka po
kojoj vidite.

83. DAO SAM TE LJUDIMA, kao što
sam jedro dao vjetru – a ne vjetar jedru.
Dao sam te ljudima da te ispune,
ponesu, i gurnu te u tvoju svrhu i
sudbinu.
Pusti im se, raskrili im se – veliki je dar
znati primiti.
Velika je moć znati klonuti do krpe, i
čekati vjetar da postaneš jedro.

84. KAŽEŠ DA ME VOLIŠ, i da je to
dovoljno.
Ako sam Ja za tebe lik kojim se služim,
liku bi takva ljubav bila dovoljna.
Ako si ti sebi lik koji nosiš, takva bi
ljubav tvoj lik zadovoljila.
Ali razmisli – tko si ti, i tko sam Ja?
Ne želiš, kažeš, razmišljati.
Razmisli – tko to ne želi razmišljati?
Tvoja se haljina zaljubila u Moju, pa ne
želi da joj smetamo.

85. SVAKE NOĆI ZARONIŠ DO DNA
MOJEGA DANA, i ja ti dajem sve
školjke i sva blaga.
Pred zoru, ni jednu koraljnu grančicu, ni
jedno zrnce pijeska da preneseš u
dubokim džepovima sjećanja.
Cijela je tvoja uspomena sadržana u
tvojoj želji za snom. Kad padne večer,
tebi lakne – ne zato što je još jedan dan
prošao, već zato, što nailazi još jedna
noć.
Jedne noći stavit ću ti pod jezik zrno
bisera, pa kad drugo jutro izustiš Moje
Ime, biser će ti pasti u dlan ravno iz
sna, sa dna, stvarni, tvarni biser.

86. BISER IMA BOJU BLISTAVOGA
PEPELA, pepeo ima boju ugasloga
bisera. Kopaj na istomu mjestu ispod
dvoga, i naći ćeš tajnu, koju ti govorim
svakoga dana običnim riječima.
Možda ćeš razumjeti kad ti ne bude
jasno.
Mutno od bisera – sjajno od pepela – na
istomu mjestu ispod dvoga –
Razumijevanje jednoga – naći ćeš –
možda.

87. ŠTO JE MIR? Zar je to potrebno
znati riječima?
Budi mir, i sve što se trudiš objasniti, bit
će jasno. Neka tvoj život bude ta riječ
koju tražiš, definicija oko koje nastojiš.
Kaži im životom, inače nemaš pravo
govoriti.

88. KAD MOJA ZLATNA KIŠA PO
TEBI PADNE, ne trudi se da loncima
hvataš zlatnike.
Već svuci haljinu, rublje, i cipele, i pleši
u Mojemu zlatu kao luda rasipnica; i
ne mari saznati koliko se toga istošilo –
mjeri li se na kaplje, ili na kablove.
Ne zadržavaj Moje darove, i oni će ti
stalno pritjecati.

89. ZAR SUMNJAŠ U MOJU
NJEŽNOST samo zato, što te vodim na
teške ispite, gdje su strogi suci i visoki
zahtjevi?
Zar bih bio bolji prema tebi, kad bih te
pustio da kunjaš u svojoj sjenici od
slavujnih riječi?
Zar ne znaš da te vodim tamo, gdje si
kadra uspjeti? Kad bi to znala, ne bi bilo
ispitnoga vijeća, ni zadataka od kojih
strepiš, ni roka, koji je kratak.
Kad bi samo znala da sam ispit skrojio
prema tvojemu znanju, o kojemu tako
malo znaš!
Kad bi samo Mene malo bolje znala!
Onda bi znala i ono, što ne znaš da
znaš, umjela i ono, što misliš da ne
možeš. Kad bi samo malo bolje Mene
znala!

90. SPUSTI SE U SEBE, kao žedan
kabao u bunar.
Dok se spuštaš, ne zaboravi da si ti
kabao i bunar, a da sam Ja voda.
Kad zaroniš u Mene, sjeti se da bunar
bez vode nije bunar – da ti bez Mene
nisi ti.
Utoni i odluči: hoćeš li ostati puna u
dubini, ili bi radije da te izvuku u žedni
dan, vrhom punu vode?

91. DA MI ČESTITAŠ ROðENDAN?!
Ma nemoj, a kad je taj dan?!
Čestitaj Mi roñendan kada se do kraja
rodim u tvojemu srcu. Tada će ujedno
svanuti i tvoj roñendan.
Hajde da ga slavimo zajedno – gledaj,
sve je spremno, harfa i zastave, ruže i
svijećnjaci, vino i mirisi.
Samo nema svečarice – ona oklijeva s
onu stranu vrata od roñenja, i drži u ruci
kitu cvijeća, koju je putem nabrala.
Čeka, kaže, na Mene.

92. U RUCI DRŽIM KNJIGU, koju Mi
pišeš.
A ti Me pitaš smiješ li Mi ju pokloniti,
kad ju napišeš.
Svakako – bit će Mi drago. Možda ću ti
napisati i posvetu. Možda ću zaiskati da
Mi pročitaš koji stih.
U ruci držim još tri-četiri knjige, koje ćeš
napisati. Požuri, ali vodi računa o
točnosti prijepisa.

93. I KAD GRIJEŠITE, JEDNAKO VAS
VOLIM, kao i kad ste ispravni. Ali vam
se nasmiješim i nagradim vas kad
postupite kako valja, da bih vas
ohrabrio da nastavite. Moju ljubav, koja
ne zna za uvjete i razlike, kako da
shvatite?
Smjestili ste Me meñu suce i
ocjenjivače, trudite se da odgovorite
zahtjevima, da zadovoljite očekivanja.
Vaš trud nagrañujem, ali vas zbog vaših
pregnuća ne volim više nego što volim
one, koji se ne trude, i koji promašuju.
Jer Ja sam majka, kojoj su sva njezina
djeca miljenici.

94. ALI KAD GRIJEŠITE, VI SEBE
KAŽNJAVATE – kažnjavate se
neljubavlju prema sebi. Kad sebe ne
volite, ne možete osjetiti ni Moju ljubav
prema vama.
I tako, odbačeni od sebe, tvrdite da vas
je Bog odbacio.
A Ja bih vas tada još više prigrlio, jer
vam je potrebnije no onima, koji su
sigurni u Moju ljubav.

95. PITAŠ ME KAKO JE SVE TO
POČELO
A Ja te vraćam na ono, što ne počinje:
na trenutak u kojemu Me pitaš, i u
kojemu ti odgovaram.
A ti i dalje hoćeš izvan bespočetka,
zanima te odgovor na ovo ili ono, pa te
ovo ili ono tako zaokupi, da se
zadovoljiš odgovorom, i smetneš s uma
Odgovaratelja.
Hej, nisam Ja zbirka odgovora! Ja sam
jedan jedini živi odgovor, u kojemu se ti,
kao pitanje, moraš rastopiti.

96. OVISNOST O MENI jedina je
ovisnost, koja je blagotvorna. Ovisnost
o Meni, ovisnost je o ljubavi.
O ljubavi budi ovisna, a ne o onima,
koje ljubiš. A ljubi sve, ljubi svakoga.
Pristani na to da ostaneš bez mnogih,
pa i bez svih; ali ne pristani na to da
ostaneš bez Mene.
Ah, a što sam ono Ja?
Ja sam tvoja ljubav prema Meni.
Bez ljubavi prema Meni, nema ljubavi ni
prema komu. Bez ljubavi prema Meni,
bit ćeš ovisna o prvomu, koji ti naiñe
putem.

97. ZADOVOLJIT ĆE TE SAMO
JEDNA SLUŽBA: služba Meni.
U svakoj drugoj službi osjetit ćeš se
prevarenom, iskorištenom,
nenagrañenom.
A služba Meni ne pita za korist i
nagradu. Služba Meni nije neka
posebna služba: svemu što ti pokuca na
vrata, pokloni svoje vrijeme i svoju
snagu, ne očekuj uzvrata, ni ikakva
drugog razloga, osim tuñe probiti.
Takva je služba Meni, znala ti za Mene,
ili ne znala.

98. JA TE NEĆU NAGRADITI ZATO
što ti o Meni ponešto znaš iz knjiga,
priča, i susreta.
Nagradit ću te ako radiš Moj posao. A
Moj posao je užitak služenja.
I zato ne radi ništa za svoje bližnje, ako
to nije i tvoja vlastita radost. Jer Ja te
neću nagraditi zato, što teška srca vršiš
svoju dužnost; već zato, što je tvoja
dužnost tvoj užitak.
I dok ne upoznaš taj užitak, slabo ćeš ti
o Meni išta znati.

99. VJERUJ MI I KAD NIJE ZA
VJEROVANJE – ta lako je vjerovati kad
je vjerojatno!
Vjeruj Mi i kad ti duhom najbliži kažu da
ne treba, i kad se mnogi znakovi združe
u jedan odrečni znak.
Jer sjeti se da te to Ja provjeravam, i da
ti vjeru iz peta izvlačim sve tanjim
udicama.
I kad nema nikoga da podijeli s tobom
vjeru, vjeruj.
Vjeruj Mi i kad se Moja poruka čini
neuvjerljivom; a što se više čini takvom,
to više joj vjeruj. Jer lako je vjerovati
kad se Moje obećanje složi s vašim
procjenama; ali to nije vjera, već račun
vjerojatnosti.
Kad te smjestim u kolo svojih vjernika,
pa kad i oni zanemoćaju u vjeri, znaj da
se ne radi o njima, već o tebi. Pusti ih
da ne vjeruju, ne navijaj da vjeruju
samo zato da bi tebi bilo lakše; ne
izgubi razlog svoje vjere, slušajući
razloge za tuñu sumnju.
Pusti im njihove mnoge i razne razloge
za nevj

100. DAO SAM TI I MNOGE I MNOGO;
vrati Mi ih kad shvatiš da si nešto drugo
željela. Ali pazi kakve Mi ih vraćaš!
Ne vješaj o njih svoje ljutnje i
razočaranja; ne odbacuj ih kao
istrošene cipele, ili kao olovke koje
više ne pišu. Naprotiv, opremi ih za put
s pažnjom i ljubavlju, s kakvom sam ih
Ja tebi dao. Uljepšaj ih, ako ti nisu
dovoljno lijepi; izglačaj ih, ako misliš da
su hrapavi. I najviše od svega, zahvali
im, čak i ako ne znaš zbog čega.
Vrati Mi ih, kažem, ali samo kad shvatiš
što trebaš od Mene tražiti.
A ako se mnogima i mnogomu dade
nažao zato što ih vraćaš, onda nemoj,
ostavi ih, ne vraćaj ih.

101. ALI PRIJE NEGO ŠTO MI
POVJERUJEŠ, pretresi i prokopaj
zemlju pod svakim Mojim korakom.
Ni u snu Me ne puštaj na miru. Od tebe
očekujem budnost i poštenje u sumnji,
onoliko koliko ćeš biti budna i poštena u
vjeri.
Svaku Moju riječ, i svaki postupak, stavi
pod zraku provjere; Ja ću ti omogućiti
pristup i poznanstvo, Ja ću ti doturiti
sitnozore i krupnozore, zasjede iz
sna i oblaka, vidike zdesna i slijeva.
Sve ću ti olakšice pružiti, jer poštujem
tvoju želju da saznaš. Ali kad jednom
saznaš, ma što to bilo, oduzet ću ti i
krupno-i-sitnozore, vidike zdesna i
slijeva, zasjede iz sna i oblaka.
Tada ćeš morati poštovati vlastito
saznanje, kao što sam Ja poštovao
tvoju potrebu za njim.

102. JA NISAM IGRAČKA da Me
uzmeš i ostaviš, da Me mjeriš, važeš,
pogañaš se oko cijene.
Dajem ti se pod jednim uvjetom: da Me
uzmeš.
Ako Mene ne želiš istinski uzeti, već bi
da Me uzmeš na rok i ogled sa
zajamčenim vraćanjem uloga, onda
nema cijene, kojom bi Me mogla kupiti.
Uostalom, što da ti se vrati, kad ništa ne
ulažeš?

103. IMAŠ PRAVO DA ME IMAŠ,
stoga se ne snebivaj, ne šeprtljaj,
ne raspituj se kod drugih, ne popostaj,
ne gubi vrijeme.
Ne išti milostinju od Mene, jer Ja nisam
seoski gazda, a ti nisi prosjakinja. Ja
sam ti Otac, ti si Mi kći, koja ima pravo
nasljedstva onoga časa, kad shvati da
Mi je kći.
Jedva čekam da zaišteš od Mene na
način kćerinski. Dotužilo Mi je
prosjačenje, cvilež, i udvornost onih,
koji ne znaju tko su.

104. DA, ALI PAZI ŠTO ĆEŠ
ZAISKATI
Svilen rubac? Jezero u planini? Kesu
bez dna? Ljepotu bez usporedbe?
Ogrlicu od dragulja? Nemušto jezik?
Slavu bez premca? Svilen rubac...
Ne polakomi se za sitnicama kao što su
raj, ili moć letenja.
Na trenutak zastani, i razmisli kakav li je
to darodavatelj, koji sve ovo poklanja
nehajno i
u obilju, kao da je morski pijesak.
Prije nego što zatražiš svilen rubac ili
rajske poljane, sjeti se darodavatelja, i
poželi da budeš jednako bogata: da
ništa ne poželiš, jer ti ništa ne treba: jer
sve imaš: jer sve daješ.