Vesne Krmpotić

5. SVAKOGA ČASA DRUGI JE
SVEMIR U IGRI
Svakoga časa ti sama stvaraš nove
mogućnosti; i slika svijeta svakoga je
časa drukčija: nove ti prilike uručuju
poziv na gozbu, ili na ratište. Brklje se
podižu s neupoznatih drumova.
Domamljeni tvojim željama prizori izlaze
iz kutova. Shvati: u tvojoj je ruci
kaleidoskop svijeta.
I kako ga okrećeš, slažu se nove
simetrije i nove teže, i sredotoćja drugih
oblika i boja.
Budi uvijek spremna zaboraviti jućer, ne
pomišljati na sutra, da bi danas
posegnula za svemirom, koji si sama
omogućila

6. SUTRA SE BRINE ZA SUTRA, jučer
je nizvodno otišlo.
Ne prizivaj ništa, ne zadržavaj ništa,
dopusti onomu što imaš, da te ima.
Tvoja briga o sutrašnjici krijepi se
nejakošću tvoje vjere. Kako ti slabi
vjera, tako ti krupnja
briga. Kažem ti, sutra se brine za sutra,
jučer se pobrinulo za jučer – lijevo su
mrtvi koji se rañaju od mrtvih, desno je
san koji pokapa san – i jedni su i drugi
varka, koju razotkriva varka.
Ja, koji sam istina, vodim brigu o tebi.

7. TUŽIŠ SE DA SAM HLADAN I
STROG
I ne pomišljaš da je tvoj sluh nesavršen,
pa ne umije čuti more ljubavi,
po kojemu plivaju kontinenti Mojih riječi.
Ako si s nečim ili nekim nezadovoljna,
najprije pogledaj k sebi, i u sebe.
Možda ćeš otkriti manjak, koji pripisuješ
drugima.

8. STAVILA SI TAMNE NAOČARI, pa
tumačiš kako je došao dan pomračenja.
Govoriš o znacima nebeskim, o
najavama i navještajima starine, o
pomacima zvjezdanih rasporeda, i o
pometnji meñu silnicama prostora. Sve
učeno i suptilno, biranom riječju, sve
poduprto tananim znanjima, o kojima je
malo tko čuo.
Stavila si tamne naočari, i ako ih uskoro
ne skineš, imat ćemo novu teoriju
rasapa

9. JA S TOBOM RAZGOVARAM
ZATO, što ti nikada, nikada nećeš
shvatiti da se takva milost tebi daje.
Zato što ćeš uvijek misliti da se radi o
sućutnoj igri tvojega uma.
Pa dobro, dobacuj loptu u pravcu uma,
mašte, ili Boga.
Uvijek sam Ja taj koji će ju dočekati,
uvijek Ja taj, koji će ju vraćati.
Zato što ne možeš shvatiti milost prema
sebi, Ja ti ju dajem.
Ostatak razloga još je manje shvatljiv,
mada je očigledan.

10. JA TI ŽELJE ISPUNJAM I ONDA
KAD NE ZNAŠ DA IH IMAŠ
Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si
svjesna ispunjene želje. Zahvali Mi i
onda, kad ti se čini da ništa nisi tražila,
da ti ničemu nisam udovoljio. Jer jesi,
jer jesam.
Ja sam uvijek s tobom, ni trenutka te ne
napuštam.
Ti si ta koja napušta, koja odluta, koja
plače misleći da je napuštena.

11. TRAŽILA SI RAZUMIJEVANJE
SVEMIRA
Došao sam da ti dam razumijevanje
tvoje molitve.
Sjediš ovdje u svojemu kutu, i dotičeš
sva bića za koja moliš. Svoju djecu,
muža, roditelje, roñake i prijatelje,
susjede i znance, neprijatelje i
nepoznate. Tražila si razumijevanje
svemirske tajne. Umjesto toga dajem ti
razumijevanje tvoje vlastite tajne.
Sjediš ovdje u svojemu kutu, i dodiruješ
crninu Plutona i bijes Saturna. Skrećeš
zlokobne putanje uragana i Urana.
Ukidam u tvojoj glavi razdjele prostora i
vremena. Dajem ti da shvatiš da se
tvoja molitva širi kao nesustali kolobar
svjetla. Da je jednako prostrana
bilijunima, kao i jednomu. Da je po mjeri
onih, za koje se moliš.
Kakvo još razumijevanje tražiš? Koja je
još tajna ostala neotkrita?
Sva su svojstva molitve od srca, sva joj
je moć od srca. Razumij svoju molitvu,
moli se put svojega srca.
Da, ti se možeš moliti za usjeve, za
kiše, za sunce, za mir, za zdravlje, za
dobrobit zlosretnih, za prosvjetljenje
opakih. Da sjena crne planete zaobiñe
Zemlju. Da se Zemljina utroba ne zgrči,
i ne ispljune vodu i vatru svojih dubina.
Ali kad se moliš za čisto srce, moliš se
za sve.
Jer kad ti je srce čisto, doći će vatra i
voda, planete i klice, ljudi i zvijeri, do
nogu će ti sjesti, i lozinku ti svoju
predati, i više neće poželjeti da su igdje
drugdje, da je ikakav drugi zakon nad
njima, osim zakona čistoće.
Dajem ti razumijevanje da se moliš za
čistoću srca.

12. NE ZABORAVI DA SI VATRA, ne
povedi se za dimom uma.
Tvoj dim koluta i pleše, i vidik ti zastire.
On je posljedica tvoje vrline da sažižeš
tvari grube i zemaljske.
Ne zamijeni sebe ni za dim, ni za ono
što u tebi i tobom izgara.
Ti si vatra, oganj, lomača – prljavština
te ne može taknuti, iako ju ti dotičeš i
pretvaraš u pepeo.
Ne povedi se za dimom uma, ne
zaboravi da si vatra.

13. NE DOPUSTI SVOJEMU UMU DA
TE OPIJA
Opijena, teturaš, i onda se njemu
utječeš za pomoć: da ti smiri zemlju pod
nogama. Opijenoj, on ti obećava i više
od toga. Hoćeš li od vina tražiti da te
rastrijezni?
Ne dopusti svojemu umu da te vara.
Da te zatvori u tijelo, i da te potom uči
kako da od njega moliš ključeve.
Nego doñi k Meni bez tijela i bez misli.
Kojim zidom i kojom ogradom da se
uzduh ogradi? Iza koje brave da se
vrijeme zadrži?
Ne ćini ništa, samo shvati: slobodna si.
Pijana si od neshvaćanja da si
slobodna. Pijano je ogledalo u kojemu
se ogledaš: ogledalo tijela, uma, zemlje.
Ti si trijezna i slobodna kad se ogledaš
u Meni, svojemu pravom zrcalu.
Doñi k Meni bez tijela i bez misli,
ogledaj se, ugledaj se, i više te ništa
neće prevariti.

14. DOKLE ĆU SVOJE RIJEČI KROZ
USTA TI PRODIJEVATI, čekajući da
postanu djelo?
Pogledaj svoje noge kako jure
nepotkovane Mojom riječju; ni ruke ti ne
slijede govor što s usta pada. Zar sam ti
Svoju riječ dao zato da ju propuštaš
kroz sebe kao kroz sito vodu?
Moja riječ nije za tvoju slavu. Moj je riječ
za tvoj život.
Živi ju, ili će ona za tebe umrijeti.

15. DAO SAM TI, A JESI LI UZELA?
Ljubio te, a jesi li uzvratila?
Ni tvoje ruke, ni tvoje usne nisu radile
svoj posao: da se daju Mojemu
davanju.
I sad cviliš da ti je život prazan. Da je
kao napuštena kuća. Staza, kojom više
nitko ne korača.
Ali Ja ne prestajem s davanjem samo
zato, što netko ne uzima; ne prestajem
s ljubavlju samo zato, što netko ne
uzvraća. I dalje ti na ruke lijem
blagoslove, i dalje ti je kuća puna,
i staza ti je vazdan hodočasna. Samo
što ti to ne znaš.
Izabrala si da nemaš to što imaš.
I ne znaš da si izabrala.
I ne znaš da to ne znaš.

16. BUDI ČISTA, NE BUDI ČISTUNAC
Ne stražari tako budno nad nevažnim
razlikama. Čistunstvo nije zamjena za
čistotu. Ne zavaravaj ni sebe ni druge
savršenstvom u sitnarijama.
Ne zaokupi se trećim i desetim, dok
odgañaš i zaobilaziš prvo.
Oni koji su čisti, nisu čistunci. I koji su
čistunci, nisu čisti.
Ne budi čistunac, budi čista.

17. USUDI SE BITI BEZNAČAJNA
Usudi se biti bezimena.
Da te nitko ne zapazi, ne pohvali, ne
pokudi.
Da te samo Ja čujem i vidim,
da samo Ja znam tko si i kakva si.
Usudi se ne remetiti muk i bespokret
svojega imena i lika.
Usudi se biti takva, konačno!
Jer je Meni dosta tvoje važnosti,
zbog koje je oko tebe gužva,
u kojoj Ja ne nalazim mjesta.

18. ŠTO SI ZASTALA, PA
OSLUŠKUJEŠ viču li za tobom?
Laske ili psovke – i jedne i druge su ti
zar toliko važne da zastaješ, da korak
odgañaš?
Idi, kreni, nastavi svoj put – oni te
nikada neće moći toliko prehvaliti, toliko
prekuditi, koliko ćeš ti moći koraka
načiniti.

19. OSTAVI NA MIRU KOPNA
UTONULA, i hramove što leže pod
gromadama mora.
Ta kopna nisu važnija od ovoga, na
kojemu stojiš.
Ti hramovi nisu svetiji od ovoga, koji
gradiš.
Ono vrijeme nije vrijeme u kojemu
možeš disati kao što možeš u ovomu,
znajući da dišeš zrak još neudahnut.
Ono što si izgubila u hramu na dnu
Tihoga oceana, to ti leži pod tabanom –
sitan bitan biser, koji ne treba tražiti,
već se za njim sagnuti.

20. KAD TI DAJEM DA BIRAŠ izmeñu
svijeta i Mene, ti izabereš Mene, ali se s
tračkom žaljenja osvrneš na svijet.
Zbog toga tračka žaljenja mokar ti pas
kaska za petama, cvileći kao što cvile
gladni i napušteni.
Onda ti zastaneš, nemoćna slušati taj
cvilež, pa mu udijeliš kost svoje pažnje.
Onda krenete zajedno, oboje veselo
mašući repom. A kad on zareži, ti opet
zastaješ i zoveš Me, uplašena.
Ne bi ga požalila da nisi za njim žalila.
Tvoja je sućut krinka tvoje želje.
Kad Me jednom izabereš bez i tračka
žaljenja, ničiji ti cvilež više neće
potkupiti uši.

21. NISU VAŽNI KONAC, IGLA,
ŠKARE jer se oni mogu zamijeniti za
konac, iglu, škare.
Važno je Moje krojenje i šivanje, ono se
ne može zamijeniti.
Važna je haljina u koju ću odjenuti
svijet, ona je jedna i nenadoknadiva.
Imam zlatne škare, ali škare. Imam
zlatnu iglu, ali iglu. Imam zlatan konac,
ali konac. Niti škare režu same, niti igla
sama šije, niti konac sam prošiva.
Ne zaboravite: sve je zamjenjivo osim
Majstora Krojača. A On ima na bilijune
igala. Ne razbijajte glavu zašto je uzeo
u ruke baš ovu, a ne neku drugu. Ne
gordite se, ne čudite se. Pustite se
Njegovim
prstima. Jer kad ćete više, i da li ćete
ikad, biti konac, igla, škare, dok se kroji
novi lik svijeta?
Imam zlatne škare, ali škare. Što vrijedi
zlato, ako su Mi škare tupe? Važno je
rezati, a ne blistati.
Ti si zlatna igla, ali igla. Ti si zlatan
konac, ali konac. U zlatu se ne ponesi –
ne gordi se, ne čudi se, prepusti se
Mojim prstima.

22. GDJE GOD DA SI, S KIM GOD DA
SI, budi prvo sa Mnom. Dok razgovaraš
s drugima, najprije okreni uho k Meni.
Ja mogu govoriti svim ustima, ali Moju
ćeš riječ prepoznati pozornošću srca.
A kad sama zaustiš, pusti Mene da
govorim.
Pristaneš li na Moju igru, nećeš naći ni
društva ni samoće, koja će te ugroziti.

23. NE RAZUMIJEŠ? Znaj da je to
zato, što Ja tako hoću.
Ne znaš, ne umiješ? I to je zbog istoga
razloga.
Na Mojoj jarko osvijetljenoj pozornici
dao sam ti ulogu sjene; u Mojemu
svijetu jasnih zakona, ti si Moj treptaj
neizvjesnosti.
Od Mene ti je neznanje – zavoli ga.
Od Mene ti je zbunjenost – prigrli ju.
Moja je nejasnoća drukčija od
nejasnoće svijeta; poštujući ju, saznat
ćeš jasnoću svoje vjere, izvjesnost
ljubavi.

24. NISAM TI REKAO da se upregneš
u ovaj posao zato, jer on ima izgleda na
uspjeh; rekao sam ti da se ispregneš iz
misli o uspjehu.
Niti sam ti rekao da odustaneš od posla
zato, što ne donosi ploda; rekao sam ti
da je tvoj plod tvoje djelanje.
Rekao sam ti da će te tvoj rad iskupiti i
od uspjeha i od neuspjeha.
A ti – još uvijek zbrajaš i odbijaš gubitak
i dobitak konačnoga računa,
zaboravljajući da se time pleteš u Moje
poslove, koji su već davno obavljeni.

25. ŽIVI U STALNOJ ASKEZI
NEOČEKIVANJA, pa ipak, čekaj Me od
daha do daha.
Budi daleko od svih želja, pa i od želje
za Mnom, i svakoga časa budi svjesna
da sam Ja jedini stožer tvoje žudnje.
Budi kraljica u svojemu pustinjaštvu, a
kada doñu po tebe s kočijama i
raskošjem, budi pustinjak u dvoru
kraljice. I budi nezbrinuta zbog svoje
dvojednosti. Ona je u tvojim očima
nemoguća – a kakva je, što misliš, u
očima Svemogućega?

26. GLAGOLJAŠ, BRBLJAŠ, TRUBIŠ
– a uši Moje zar ne žališ?
Zar bi tako brbljala da sjediš pokraj
Mene?
Tada bi šutjela, smiješila se, i plakala.
Bilo bi nam divno.
Nego – zašto ti misliš da i dalje ne
sjediš pokraj Mene?
Da ne šećeš sa Mnom? Da Moje uho
nije sasvim blizu tvojih usta?
S kim god razgovaraš, znaj: Ja slušam.
Pazi, dakle, što Mi govoriš.
Kad bi samo malo više šutjela, mogla bi
čuti što Ja govorim. Plakala bi, smiješila
se, i bilo bi nam divno.

27. NE, JA NIKADA NISAM REKAO
da je svejedno kojom iglom šijem, kojim
škarama režem, kojim koncem
prošivam. Nikada nisam rekao da sam
izabrao nasumce ono, što sam izabrao.
I na kraju šivanja mogao bih reći: sašio
sam ovu tako lijepu haljinu zato, što
sam imao jednu vrlo dobru iglu, jedne
vrlo dobre škare, jedan vrlo jak konac.
Mogao bih tako reći, ali ne želim znati
hoću li reći.
Pitaš zašto? Zato što sam odlučio da to
o vama ovisi.

28. ZLATO JE ZLATNO ISPOD
NEČISTI; dragulj je draguljan ispod
prašine.
Ne rña zlato, ne trule kristali. Ali
vrijeme, vrijeme prolazi.
Tebi govorim, Moje zlato i alemkamene. Ja sam te talio, Ja sam te
strugao, Ja sam te kovao, Ja sam te
brusio; i sad si Moj nakit, Moj ures, Moj
si sada po mjeri talisman.
Ali te prekrio sloj zemaljskoga praha,
sloj tamnog zaborava. Pa kad zborim
zlatu i alemu, odaziva se nečist i
prašina.
Zlato Moje, i Moje draguljno, zar više ne
znaš što si, i čije si?
Hoću li te u vatru čišćenja, hoću li te u
vodu umivanja?
Ti šutiš. A uplašeni, nečist i prašina
traže odgodu.
I vrijeme, vrijeme, vrijeme prolazi.

29. BUDI VAZDA I SVUDA
BLAGOVJESNA, jer to ime sam ti dao
kao zadatak i kao sudbinu; vrati Mi ga
vrhom punog vijesti, koja jesam.
Uñi u san ljudima i kaži im svoje ime;
proñi javom svijeta poput jasnoga sna.
Na usnama blage vijesti koju nosiš,
rastopi se kao hostija.
Jer to je zadatak i sudbina, koju sam ti
namijenio. I vrati Mi se kao ime, koje
svakomu pristaje.