Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama. |
|
| |
Autor | Poruka |
---|
lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:32 | |
| PRVO I POSLEDNJE RAZMIŠLJANJE
Vrijeme je boje noći. Noći spokojne. Nad mjesecima golemim Vječnost je stala u dvanaest. A vrijeme je usnulo u kuli svojoj, zauvijek. Varaju nas svi satovi. Vrijeme već ima obzorja. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:34 | |
| MJESEČARSKA ROMANSA
Zeleno, volim te zeleno. Zeleni vjetar. Zelene grane. Barku na zelenom moru Konja u zelenoj gori. Sa sjenkom oko svog pasa Ona na terasi sanja, Puti zelene i kose, S očima od srebra hladna. Zeleno, volim te zeleno. Ispod ciganskog mjeseca, Stvari što je posmatraju Ona ne može da gleda.
Zeleno, volim te zeleno. Velike ledene zvijezde Dolaze sa ribom sjene Što svitanju put prostire. Smokva se uz vjetar tare Grubom korom svojih grana, A šuma iskusna lija, Ljutite agave svija. Ko će doći? I otkuda? Na terasi ona spava, Kose zelene i puti, I o gorkom moru sanja.
Kume ja mjenjati želim konja svog za kuću njenu, konjsku ormu za zrcalo I svoj nož za njezin veo. Iz kanjona Kabra kume
Krvareći stigoh evo. Kad bih ja to momče mogo sporazum bi sklopljen bio, ali ja više nisam ja kuća više moja nije. Kume umro bih na odru ako može od čelika zastrtom holandskim platnom dolično, ne žaleć svijeta. Zar ne vidiš moju ranu Od grudi do grla cvijeta! Tri stotine crnih ruža na bjelini tvog prsnika. Mirisna ti krv natapa Pojas oko struka gipka. Al' ja nisam više ja, Nit je kuća više moja. O pusti me da se uspnem do balkona visokoga; pusti me uzaci pusti do balkona zelenoga. Do balkona mjesečeva Odakle se voda slijeva.
Dva kuma se već uspinju Ka visokim balkonima, A za sobom ostavljaju Trag od krvi i od suza. Trepere na krovovima Laki limeni ferali. Hiljadu kristalnih defova Zoru što se rađa pali.
Zeleno, volim te zeleno, Zeleni vjetar i grane. Dva su kuma uspela se. Raskošni vjetar ostavlja Čudan okus na usnama Mente, žuči i bosilja. Gdje je reci meni kume Tvoja kćerka miljenica? Kolko puta čekala te Na balkonu zelenome! Kolko puta čekat će te Crne kose hladna lica!
Iznad zrcala studenca Ciganka se njiše jedna. Puti i kose zelene Očiju od srebra ledna. Nad vodom je podržava Smrzla siga mjesečeva. Noć je postala intimna Kao neki trg maleni, A na vrata udaraju Grubo pijani žandari. Zeleno volim te zeleno. Zeleni vjetar. Zelene grane. Barku na moru zelenom Konja u gori zelenoj. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:35 | |
| PJESNIK MOLI SVOJU LJUBAV DA MU PIŠE
Ljubavi moje krvi, smrti živa, nijema, zalud očekujem riječ pisanu tvoju i mislim s cvijetom koji gubi boju, kad živim bez sebe, bolje da te nemam.
Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna, ne poznaje sjenu nit se od nje krije. Srcu unutrašnjost odp opotrebe nije onaj med smrznuti što ga toči luna.
No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te, a tigar i golub u tvojem struku od bola ujeda i ljiljana pate.
Stog riječma ispuni moju ludu muku, ili me pusti da živim u tišini, u noći moje duše vječnoj pomrčini. |
| | | haklberi
Poruka : 31977
Učlanjen : 20.09.2011
Raspoloženje : Светлост, плодна земља испод и сунце изнад мене
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:37 | |
| НOКTУРНO
Стрaхуjeм стaлнo oд сувa лишћa и oд ливaдa кaд пaдa рoсa. Идeм дa спaвaм; нe прeнeш ли мe, срцeм ћу бити крaj тeбe скoнчaн.
Штa из дaљинe тo jeчи? Љубaв. Вeтaр пo oкну, Љубaви мoja!
Стaвих ти ниску aлeмa зoрe. Штo oстaвљaш мe срeд путa тoгa? Удaљиш ли сe, тужићe тицa, и винa нeћe дaти лoзa.
Штa из дaљинe тo jeчи? Љубaв Вeтaр пo oкну, љубaви мoja! Дa л икaд знaдe, сфингo oд снeгa, кoликo силнo тих прaскoзoрja вoлeo бих тe, кaд пљусти кишa и с грaнa рушe гнeздa сe трoшнa.
Штa из дaљинe тo jeчи? Љубaв. Вeтaр пo oкну, љубaви мoja! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:37 | |
| PONOĆNI VETAR
Previše se plašim umrlog lišća, plašim se livada kad ih rosa kiti.
Ja idem da zaspim; ako me ne preneš; hladno ću ti srce uz bok ostaviti.
Što je to što zvoni u daljini? Ljubav. Vjetar u staklima, ljubavi moja!
s biserjem od zore. Zašto me ostavljaš na putu da patim? Kad pođeš daleko, moja ptica plače i vinograd zelen neće vina dati.
Što je to što zvoni u daljini? Ljubav. Vjetar u staklima, ljubavi moja.
Ti nikada nećeš znati, sfingo nježna, da sam te mnogo volio u duši u zore oblačne kada kiša lije, a s uvele grane gnijezdo se ruši.
Što je to što zvoni u daljini? Ljubav. Vjetar u staklima, ljubavi moja. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:39 | |
| PESMA DANU KOJI ODLAZI
Kako mi je teško da te pustim da odeš, dane! Odlaziš pun mene a kad se vraćaš, ne poznaješ me. Kako mi je teško ostaviti na tvojim grudima moguća ostvarenja nemogućih minuta.
U predvečerje Persej ti kuje okove. Ti bežiš na breg ranjavajući noge. Ne mogu te privući više ni moje telo, ni moj plač, ni reke kraj kojih snivaš svoj zlatni popodnevni san.
Sa istoka na zapad nosim tvoju okruglu svetlost. Tvoju veliku svetlost što drži moju dušu u neprekidnoj napetosti. Sa istoka na zapad... Kako mi je teško da te nosim sa tvojim pticama i tvojim rukama od vetra! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:40 | |
| GITARA
Počinje tužaljka gitare Razbijaju se kupe praskozorja. Počinje tužaljka gitare. Zalud ju je šutkati. Ne možeš jeušutkati. Plače jednolična, kao što plače voda, kao što plače vjetar na snježištu. Ne možeš je ušutkati. Plače zbog stvari dalekih. Pijesak toploga Juga što traži kamelije bijele. Plače strijela bez cilja, večer bez sutra i prvu mrtvu pticu na grani. Oh gitaro! Srce ranjeno sa pet mačeva. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:42 | |
| ZARUKE
Bacite ovaj prsten u vodu.
(Sjena naslanja svoje prste na moje rame.)
Bacite ovaj prsten. Meni je više od sto godina. Tišina!
Ne pitajte me ništa!
Bacite ovaj prsten u vodu. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:43 | |
| IZLAZAK MJESECA
Kad mjesec izlazi, zvona nestaju, a javljaju se staze neprohodne.
Kad mjesec izlazi, more prekriva zemlju, a srce se osjeća otok u beskraju.
Nitko ne jede naranče pod punim mjesecom. A treba jesti voće zeleno i hladno.
Kad mjesec izlazi sa sto jednakih lica, srebrni novčići u džepu jecaju. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:44 | |
| ŽELJA
Samo tvoje toplo srce, i ništa više. Moj raj je polje bez slavuja i lire, s jednom skromnom rijekom i malenim vrutkom. Bez ostruge vjetra u hvojama, bez zvijezde što bi htjela listom biti. Golema svjetlost koja bi bila krijesnica druge svjetlosti, u nekom polju skrhanih pogleda. Čisti počinak i tamo cjelovi naši, zvonki madeži jeke rastvorili bi se u daljini. I tvoje toplo srce, i ništa više. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:45 | |
| PJESMA
Kad bi čula gorke oleandra jecaje, što bi učinila, ljubavi moja? Uzdisala.
Kad bi vidjela svjetlost što nestaje što bi, ljubavi moja, učinila? Na more mislila.
Kad bih ti rekao jednog dana, iz svog maslinika, - volim te! - što bi učinila, ljubavi moja? Bodež mi zarila! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:46 | |
| TUŽALJKA ZA IGNACIJEM SÁNCHEZ MEJÍASOM Mojoj dragoj prijateljici Encarnacion Lopez Juelvez 1935.
1
Probod i smrt
U pet sati predveče. Bijaše točno pet sati predveče. Jedno dijete donese bijelu ponjavu u pet sati predveče Košaru vapna već pripravljenu u pet sati predveče. Ostalo bijaše smrt i samo smrt u pet sati predveče.
Vjetar podignu pahulje pamuka u pet sati predveče. I oksid posija kristal i nikal u pet sati predveče. Već se bori golubica s leopardom u pet sati predveče. I bedro s jednim tužnim rogom u pet sati predveče. Brujanje otpoče muklih zvukova u pet sati predveče. Zvonjava zvona dima i sićana u pet sati predveče. Na uglovima tišine skupine u pet sati predveče. I bik Jedini srca uspravna! u pet sati predveče. Kad probijati stade snježni znoj u pet sati predveče, kad se arena jodom pokrila u pet sati predveče, smrt stavi svoje sjeme u ranu u pet sati predveče. U pet sati predveče.
Bijaše točno pet sati predveče. Lijes na točkovima njegov je log u pet sati predveče. Kosti i frule šume mu u ušima u pet sati predveče. I bik već riče u čelu njegovu u pet sati predveče. Soba se prelijeva agonijom u pet sati predveče. A iz daljina već vučac prilazi u pet sati predveče. Truba krina na zelenoj preponi u pet sati predveče.
I rane su kao sunaca palile u pet sati predveče, i gomila razbijaše prozore u pet sati predveče. U pet sati predveče. Jao, staršnih li pet sati predveče! Bijaše pet sati na svim urama! Bijaše pet sati u sjeni predveče!
2
Prolivena krv
Neću da vidim krv!
Reci mjesecu da dodje, jer neću da vidim krv Ignacijevu na pijesku.
Neću da vidim krv!
Mjesec širom rastvoren... Konj spokojnih oblaka i arena siva od sna s vrbama na ogradama.
Neću da vidim krv!
Nek izgori uspomena. Kažite to jasminima, cvijeću malene bjeline!
Neću da vidim krv!
Krava starog svijeta jezikom tužnim prelazila preko golubice od krvi prolivene po pijesku, a bikovi iz guisanda, napol smrt i napol kamen, riknuše ko dva vijeka umorna od hoda zemljom. Ne. Neću da vidim krv! Uz stube se Ignacio penje svu svoju smrt na pleću nosi, Tražio je osvit dana, a svitanja ne bijaše. Tražio svoj profil oštri, ali san ga pomućuje. Tražio je lijepo tijelo, ali nađe krv otprtu. Ne ištite da je vidim! Neću da čujem mlaza svakog časa sve to tanjeg; toga mlaza što osvjetljuje gledalište i što pada po odjeći i po puti na takninu i na kožu gomile uznemirene. Tko mi viče da se sagnem! Ne ištite da je vidim!
Oči mu se ne sklopiše kad rogove pred sobom vidje, ali majke strahovite podigoše svoje glave. I međ stadom na pašnjacima tajnih glasa glas se diže što vikaše nebeske bike, provodnike blijede magle. Ne bješe kneza u Sevilli koji bi mu bio nalik, mača do njegova mača, niti srca tako prava. Kao rijeka od lavova snaga mu čudesna bješe i ko torzo od mramora opreznost mu ocrtana. Uzduh Rima andaluškog pozlaćivao mu glavu gdje mu smiješak bješe smilje od soli i od razuma. Silna l' torera u arenai! Dobra l' gorana u gori! Kako bješe blag sa klasom! Kako tvrd sa ostrugama! Kako bješe s rosom mio! Kako blistav za svetkovina! Kako strašan sa posljednjim banderillama pomrčine.
Al on već zauvijek sniva. Mahovine vbeć i trave sigurna prsta otvatraju cvijet njegove mrtve glave. I krv mu već šumeć pjeva: pjeva barama i livadama, niz rogove u strahu klizi, bez duše u magli dršće, spotiče o bezbroj papaka, kao dug, mrk, čemeran jezik, da najzad stvori mlaku agonije do Gudalquivira zvijezda. Oh, bijeli zide Španije! Oh, crni biče pecali! Oh tvrda krvi Ignacijeva! Oh, njegovih žila slavuju! Ne. Neću da vidim krv! Nema kaleža da je sakupi, nema lastavica da je popiju, nema svjetlosti inja da je saledi, pjesme nema, nit potopa ljiljana, kristala nema da je srebrom prekrije. Ne. Ja neću da vidim krv!
3
Tijelo na odru
Kamen je čelo u kojem jauču sanje bez svijene vode i smrznutih čempresa. Kamen je hrbat štono vrijeme nosi sa stablima suza i vrpcama i planetima.
Vidio sam sve sive kiše kako jure za talazima dižući svoje krhke ruke izrešetane da ih ne zdrobi kamen ispruženi, što raščinja njina uda ne upijajući krv.
Jer kamen skuplja sjemenke i oblake, kosture ševa i kurjaka polutame; al on ne daje zvuka, ni kristala ni ognja osim arena i arena i još arena bez zidova.
Već je na kamenu Ignacio blagorodni. Već je dokončao; što je? Gledajte mu lice: smrt ga je prekrila sumporom blijedimn i natakla mu glavu tamna minotaura.
Već je dokončao. Kiša mu kroz usta nadire, Zrak, kao mahnit, napušta mu šuplju grud, a Ljubav, mokra od suza snježnih, grije se na vrhu pašnjaka bikova.
Što kažu? Gnjila tišina sve pokriva. Tu smo pred tijelom na odru što iščezava, tijelom svijetla oblika što bje gnijezdo slavujima, i vidimo gdje se šupljinama bez dna ispunja.
Tko gužva mrtavčki pokrov? Neistinu govore! Ovdje nitko ne pjeva, i ne plače u kutu, niti ostrugama bode, niti plaši zmiju. Ovdje hoću da vidim samo odlučne oči, da gledaju ovo tijelo bez mogućeg odmora.
Ovdje hoću da vidim ljude tvrda glasa, one što krote konje i što vladaju talasima, ljude kojih kosturi zvone i koji pjevaju ustima punim sunca i bjelutaka.
Ovdje hoću da ih vidim. Pred kamenom. Pred ovim tijelom uzda izlomljenih. Hoću da me nauče gdje je krajnji izlaz ovome kapetanu što ga ulanči smrt.
Hoću da me nauče plaču što je kao rijeka a blagim maglama i dubokim obalama da odnese tijelo Ignacijevo i da se izgubi ne slušajuć dvostrukog dahtanja bikova.
Neka se izgubi u okrugloj areni mjeseca, što se, malen, čini tužno blašče nepomično; nek se izgubi u noći bez ribljeg pjevanja, i u šikarama bijelim dima smrznuta.
Neću da mu pokriju lice maramama, neka se privikne na smrt što ga ispunja. Idi, Ignacio, ne slušaj topla rikanja. Spavaj, leti, počivaj! I more umire.
4
Odsutna duša
Ne pozna te ni bik, ni smokva, ni konji, ni mravi tvoje kuće. Ne pozna te ni dijete, ni veče, jer ti si mrtav zauvijek.
Ne pozna te ni hrbat kamena, ni crna svila u kojoj se raspadaš. Ni uspomena te tvoja nijema ne pozna, jer ti si mrtav zauvijek.
Doći će jesen s trubama grozdovima oblaka i skupljenim gorama, al nitko neće htjeti da ti gleda očiju, jer ti si mrtav zauvijek.
Jer ti si mrtav zauvijek, kao svi mrtvi Zemljini, kao svi mrtvi što se zaborave u jednoj hrpi pasa ugaslih.
Nitko te ne pozna. Ne. Al ja o tebi pjevam. Pjevam za buduće tvoj lik i tvoju draž. Znamenitu zrelost tvoga umiještva. Tvoju želju za smrću i njenih usta okusu. I tugu na dnu tvoje hrabre radosti.
Kasno će se roditi, ako se roditi uzmogne, Andalužanin tako sjajan, tako bogat pustolovinom. Ja pjevam njegovu skladnost riječima što jauču i pamtim jedan tužni lahor usred maslina. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:48 | |
| PJESMA KONJANIKA
Kordoba. Daleka i sama.
Crni konjić, velik mjesec i masline u bisagama. Premda poznam ceste, nikad neću stići u Kordobu.
Kroz ravnicu i kroz vjetar, crni konjić, crven mjesec. Pogledima smrt me prati svrh tornjeva iz Kordobe.
Jao, duga li je cesta! Jao, ti moj dobri konju! Jao, smrt me čeka prije nego stignem u Kordobu!
Kordoba. Daleka i sama.
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:55 | |
| UMRO OD LJUBAVI
Što je to što tako blista Kroz visoke koridore? _ Sine moj zatvori vrata; jedanaest minulo je. _ U očima bez da želim, četir svjetla mi blistaju. _ Bit će da ti ljudi tamo sjajni bakar ispiraju.
Luk izblijedjeloga srebra Izdišuće lune, baca Zlatnih vlasi vlasi pramenove Na tornjeve pozlaćene. Noć trepereći poziva Na balkonskim Prozorima, Gomila je pasa prati Al' je neće prepoznati, Miris vina i jantara Dolazi iz koridora.
Povjetarac iz trščaka I glasova starih jeka Pod ponoćnim razlomljenim Lukom zvone iz daleka. Volovi i ruže sniju. Samo preko koridora Četir svjetla zazivaju Mahnitošću Svetog Đorđa.
Tužne žene iz doline Silazahu s krvlju muskom, Mirnom od ubranog cvijeta I gorkom od mladog bedra. Stare žene s rijeke plaču Na podnožju planinskome Jednog neprolaznog trena Od vitica i imena. Vapnene fasade čine Noć bijelu i kvadratnu. Serafini i cigani Na harmonike sviraju. _ Majko moja kada umrem daj gospodi to na znanje. Pa od juga ka sjeveru Šalji telegrame plave. Sedam krvi I jauka, Sedam dvostrukih makova Lome stakla neprozirna U opskurnim salonima. Puno ruku odsječenih I krunica od cvjetova, Sa obala ko zna kojih More zvoni zakletvama. Zalupilo nebo vrata Oporom rumoru sume, Dok su svjetla zazivala Kroz visoke koridore. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 14:59 | |
| ROMANCA CRNE TUGE
za Josea Navarra Parda
Pijucima svojim pijetli kljucajući traže zoru, kada s mračnog brda u dol slazi Soledad Montoya. Bakar žuti njene puti na konja i na noć vonja. Dva nakovnja žarna, grudi, cvile pjesme nesputane. -Soledad, koga li tražiš samosama u to doba? -Tražim, štono hoću, tražim i zar to je briga tvoja? tražim ono što izgubih, radost svoju, sebe samu. -Soledad, o ljuta rano, konjić sad se usplahiri, najzad stigne sve do mora, i odnese njega voda. -Ne spominji meni mora, jerbo crna tuga niče među granjem maslinika, pod šumorom njina lišća. -Soledad, o muko živa! Glema l' je patnja tvoja! Suze roniš, sok limunov od nade i usta gorak. -Ah tugujem tešku tugu, hodam izbom ko mahnita, pletenice po tlu vućem od ognjišta do kreveta. Jadna ja! uglju nalik put mi tavni i odjeća! Joj, laneno ruho moje! Joj, makova bedra moja! -O Soledad, okupaj se na ševinu bistru vrelu, uspokoji srce svoje, o Soledad Montoya!
U dolini rijeke pjeva, trak od neba i od hvoja. Cvjetovima misirača nova svjetlost sebe kruni. Oh ciganska teška tugo! tugo čista i sveđ sama, tugo toka tajnovitog i dalekog praskozorja!
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 15:01 | |
| KASIDA O LEŽEĆOJ ŽENI
Vidjeti te golu to je sjetiti se zemlje. Uravnane zemlje, konjima utabane. Zemlje bez ijedne sitine, čista oblika zatvorena budućnosti: međe srebrne.
Vidjeti te golu to je shvatiti pohlepu kiše, što slabašnu stabljiku traži il groznicu mora lica beskrajna što ne nalazi luči tvoga obraza.
Krv će zvoniti ložnicama i doće će s mačem munjevitim, al ti nećeš znati gdje se sakriva srce krastače ili ljubica.
Tvoje njedro je borba korijena, tvoje su usne zora bez obrisa. Pod toplim ružama postelje mrtvi jecaju, čekaju svoj red. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 15:05 | |
| NOKTURNO
Strahujem stalno od suva lišća i od livada kad pada rosa. Idem da spavam; ne preneš li me, srcem ću biti kraj tebe skončan.
Šta iz daljine to ječi? Ljubav. Vetar po oknu, ljubavi moja! Stavih ti nisku alema zore.
Što ostavljaš me sred puta toga? Udaljiš li se, tužice tića, i vina neće dati loza. Šta iz daljine to ječi? Ljubav. Vetar po oknu, ljubavi moja!
Da l ikad znade, sfingo od snega, koliko silno tih praskozorja voleo bih te, kad pljušti kiša i s grana ruše gnezda se trošna.
Šta iz daljine to ječi? Ljubav. Vetar po oknu, ljubavi moja! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 15:08 | |
| NARCIS
Narcise. Tvoj miris I dno reke mirne.
Želim da uz tebe budem, cvete ljubavi, narcise.
Setnim ti okom kruže vali i zaspale ribe, Očima mojim leptiri i tice.
Ti majušan a ja velik. Cvete ljubavi, narcise.
Na miru ne ostavljaju ljiljane,anđeoski bele, ogledalo što ogleda zanose nam iste.
Moj bol i suštinu bola. Narcise? |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 15:10 | |
| IZLAZAK MESECA
Kad mesec izlazi, zvona nestaju, a javljaju se staze neprohodne.
Kad mesec izlazi, more prekriva zemlju, a srce se oseća otok u beskraju.
Niko ne jede narandže pod punim mesecom. A treba jesti voće zeleno i hladno.
Kad mesec izlazi sa sto jednakih lica, srebrni novčići u džepu jecaju. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 15:10 | |
| STRELCI
amni strelci približuju se Sevilji.
Gvadalkivir otvoren.
Sa velikim sivim šeširima, u crnim, starim ogrtačima.
Jao, Gvadalkivir !
Dolaze iz dalekih zemalja tuge.
Gvadalkivir otvoren.
I idu lavirintu.
Ljubav, staklo i kamen Jao, Gvadalkivir ! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Sre 6 Feb - 15:12 | |
| SONET
Strah me da ne bih izgubio čudo tvojih očiju kipa i naglasak koji mi noću postavlja na lice samotnu ružu tvojega disanja.
Strah me da ne bih bio na obali deblo bez grana, a najviše strepim da ne ostanem bez cveta i mesa i bez gline za crva mojih muka.
Ako ti jesi moje blago tajno, ako si križ mog okupanog bola ako sam ja pas tvojega gospodstva,
Nedaj da gubim što sam zaslužio i daj ukrasi vode svoje reke lišćem od moje jeseni bezumne. |
| | | Buba
Poruka : 11959
Učlanjen : 13.01.2013
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Pet 10 Maj - 21:25 | |
| |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Čet 16 Jan - 17:07 | |
| Romansa mesečarka
Zeleno, volim te zeleno. Zelen vetar, zelene grane. Brod na moru i konj u planini. Opasana senkom ona sanja na verandi, zelene puti, kose zelene, sa očima od hladnog srebra. Zeleno, volim te, zeleno! Pod lunom Cigankom stvari pilje u nju a ona ih ne vidi.
Zeleno, volim te, zeleno! Velike zvezde od inja dolaze sa ribom senke što otvara put zori. Smokva trlja vetar korom svojih grana, a breg, mačak lupež, ježi svoje ljute agave. Ali ko će doći? I odakle? Ona čeka na balkonu, zelene puti, kose zelene, sanjajući gorko more.
- Kume, daću ti konja za kuću, sedlo za njeno ogledalo, noć za njen ogrtač. Kume, dolazim krvareći iz Kabrinih klanaca.
- Kad bih mogao, mladiću, lako bi se nagodili. Ali ja više nisam ja niti je moj dom više moj.
- Kume, hoću da umrem pristojno u svojoj postelji od čelika i, ako je moguće, sa holandskim čaršavima. Zar ne vidiš moju ranu od grudi do grla?
- Trista crvenih ruža pokrivaju tvoj beli grudnjak. Krv ti vri i miriše oko pojasa. Ali ja više nisam ja niti je moj dom više moj.
- Pustite me bar na visoke verande; pustite me da se popnem! Pustite me na zelene verande. Verande mesečeve, gde kaplje voda.
Već se penju dva kuma na visoke verande ostavljajući trag krvi. Ostavljajući trag suza. Drhtali su krovovi, fenjerčići od lima. Hiljadu staklenih defova ranjavalo je zoru.
Zeleno, volim te, zeleno! Zelen vetar, zelene grane.
Dva kuma su se popela. Širok vetar ostavljao je u ustima čudan ukus žuči, mentola i bosiljka.
- Kume, gde je, reci mi, gde je tvoje gorko devojče? - Koliko puta te je čekala sveža lica, crne kose, na toj zelenoj verandi.
Nad ogledalom bunara Ciganka se njiše. Zelene puti, kose zelene, sa očima od hladnog srebra. Mesečev stalaktit od leda drži je nad vodom. Noć je postala intimna kao mali trg.
Pijani su žandari lupali na vrata. Zeleno, volim te, zeleno! Zelen vetar, zelene grane. Brod na moru i konj u planini. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Uto 8 Apr - 22:04 | |
| Federiko Garsija Lorka rođen 1898. u Fuente Vakerosu, provincija Granada, u Španiji, a umro je 18. ili 19. avgusta 1936. Studirao je književnost, slikarstvo i muziku što je sve kasnije došlo do izražaja u njegovom bavljenju scenskom umetnošću tj. dramom. Putovao je širom Španije, ali je posetio i Ameriku, SAD i Argentinu. Tokom putovanja kroz Španiju beleži narodne napeve. U SAD je stigao u doba ekonomske krize pa je tu zemlju doživeo kao svet praznine i teskobe u kojem nema ničeg humanog, već je sve podređeno trci za novcem. Iako se Lorka nije aktivno bavio politikom, za vreme građanskog rata je bio uhvaćen i streljan u avgustu 1936. Ne zna se tačno gde mu je grob. Životopis Lorka je bio sin imućnog andaluzijskog zemljoposednika, nikad nije bio uspešan đak. 1909. se sa roditeljima seli u Granadu. 1919. godine radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid gde se upoznaje i druži sa mnogim tadašnjim španskim intelektualcima kao što su umetnici Luis Bunjuel i Salvador Dali, što je imalo veliki uticaj na njega. Muziku je studirao kod M. de Feil koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pesmi i usmerio ga ka sakupljanju narodnog blaga. U Madridu se takođe upoznaje sa aktuelnim evropskim i svetskim zbivanjima i problemima. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i prijatelja njegove homoseksualne orijentacije. Bunjuel i Dali zajedno rade na filmu „Andaluzijski pas“, koji je Lorka protumačio kao direktan napad na njega. Shvativši problem, njegovi roditelji ga šalju na put po Americi. Od 1929. do 1930. boravi u SAD, najviše u Njujorku, a posetio je i Kubu. Zatim se vraća u novoproglašenu Republiku Španiju. Na poziv svog granadskog profesora, socijaliste F. de la Riosa, Lorka prihvata posao direktora i umetničkog animatora studentskog putujućeg pozorišta La Baraka sa kojim je obišao sve krajeve Španije, od najbogatijih do onih najzabačenijih. Pomoću pozorišta je prikazivao dela španske klasike i sprovodio je ideju o društvenoj ulozi pozorišta. Za vreme izbijanja građanskog rata, Lorka se zatekao u Viznaru u Granadi. 19. avgusta 1936. fašistički vojnici su ga uhvatili i streljali, a telo su mu bacili u neobeležen grob. Frankova vlada je pokušala da uništi uspomenu na Lorku tako što je uništila sva njegova dela, a spominjanje njegovog imena je bilo strogo zabranjeno. Kako je bio među prvim i najslavnijim žrtvama građanskog rata, Lorka je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca Uto 8 Apr - 22:06 | |
| Karakteristike Lorkine poezije Lorka je počeo da piše stihove kao petnaestogodišnji dečak. Njegovu poeziju karakterišu tri bitne crte: artizam, uticaj tradicije i narodnih pesama i lični, izrazito strastan doživljaj. Pesnik je verovao, u praksi sprovodio, i izjavljivao, čak i kroz neke pesme koje se mogu smatrati njegovom poetikom, da u gradnji pesme vodi brigu i o najmanjem detalju koji obrađuje. Uticaj narodne književnosti u Lorkinoj poeziji je očigledan pri čemu nije akcenat na formi već na temama; pesnik nastoji da kroz pojmove zvuka, boje i pokreta da dušu Andaluzije koja je obeležena znakom tragičnosti i primitivnog duha. Njegov lični doživljaj je nagonski, prepun slutnji i tajnovitosti pa na čitaoca deluje kao nestvaran. Misli se da je u pesmi Romansa osuđenog predvideo vreme i način svoje smrti. Prvu zbirku pesama je objavio 1921. Sledeća zbirka pesama je Poema del kante hondo. Kante hondo je tipična andalusijska narodna pesma obogaćena uticajem Cigana lutalica i srednjovekovnih Saracena, ali Lorka ne podražava bukvalno njene metričke zakone i tipičnu strukturu teksta, već na sopstveni način gradi male kompozicije. Njegova najčuvenija zbirka, kojom je pesnik obezbedio svoju besmr-tnost, je Ciganski romansero. Ova zbirka sadrži sve one, široj publici poznate pesme, iz kojih potiču često navođeni stihovi i lajtmotivi kao što su: Povedoh je do reke Misleći da devojka je, Al’ udata ona beše. Ili: Zeleno volim te zeleno. U zbirci Pesnik u Njujorku Lorka je opevao svoje, već pomenuto, negativno viđenje američkog društva. Neki kritičari smatraju da su po stilu ove pesme bliske nadrealizmu, dok drugi pak, misle da je Lorka tu blizak ekspresionizmu. Jedna od poslednjih Lorkinih pesama je: Plač za Sančezom Ignasijem Mehijazom u kojoj je opevao tragičnu smrt svog prijatelja, čuvenog toreadora. Osim pesama Lorka je pisao i drame u kojima opisuje patnju i ljudske strasti, pre svega žena. Njegove najčuvenije drame su: Krvava svadba, Jerma i Dom Bernarde Albe. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Federico Garcia Lorca | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 3 od 5 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
Ko je trenutno na forumuImamo 616 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 616 Gosta :: 3 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38 Dvorana slavnih
Naj Avatar Haossa !
Kreja
Poslanici naj aktivniji nedelje |
|
Danas u 1:35 od Emelie
» Uz ovo kuliram
Danas u 1:29 od Emelie
» Jedna stara stvar
Juče u 23:17 od Emelie
» Uživo...
Juče u 22:44 od Emelie
» A malo bluesa?
Juče u 22:38 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Juče u 22:35 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Juče u 22:27 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Juče u 22:22 od Emelie
» Leonardo da Vinči
Sre 30 Okt - 12:57 od budan
» Edvard Hoper
Sre 30 Okt - 12:54 od budan
» Salvador Dali
Sre 30 Okt - 12:53 od budan
» Pablo Picasso
Sre 30 Okt - 12:51 od budan
» Claude Monet
Sre 30 Okt - 12:50 od budan
» Edvard Munch
Sre 30 Okt - 12:49 od budan
» Pesma za moju dušu
Pon 28 Okt - 1:54 od Emelie
» Pusti nešto osobi iznad
Pon 28 Okt - 0:11 od Emelie
» Joseph Lorusso
Sub 26 Okt - 10:16 od budan
» Johanes Vermer
Sub 26 Okt - 10:12 od budan
» Završava se na TOR
Pet 25 Okt - 14:39 od EROTIC MAN
» Kaladont na drugu reč
Pet 25 Okt - 14:37 od EROTIC MAN