Lista najboljih filmova s indijancima. Filmovi o kaubojima i indijancima uvijek su bili popularni, a ovo je lista najboljih.



Last of the Mohicans (1992)
Atanarjuat : The Fast Runner (2001)
Dances with Wolves (1990)
Black Robe (1991)
Cabaza de Vaca (1991)
The New World (1995)
Little Big Man (1970)
Ulzana's Raid (1972)
Fort Apache (1948)
Windwalker (1980)
The Searchers (1956)
A Man Called Horse (1970)
Jeremiah Johnson (1972)
Broken Arrow (1950)
I Will Fight No More Forever (1975)
Apocalypto (2006)
Last of the Mohicans (1936)
Rio Grande (1950)
She Wore A Yellow Ribbon (1949)
Apache (1954)
Geronimo : American Legend (1993)
Run of the Arrow (1957)
Devil's Doorway (1950)
The Savage Innocents (1960)
Into the West (2005)
Cheyenne Autumn (1964)
Bury My Heart at Wounded Knee (2007)
The Savage (1952)
The Vanishing American (1925)
Soldier Blue (1970)
Distant Drums (1951)
Eagle's Wing (1979)
Squanto : A Warrior's Tale (1994)
Pawnee (1957)
Wind River (2000)
White Feather (1955)
The Battle at Apache Pass (1952)
Winterhawk (1975)
The Far Horizons (1955)
Pathfinder (2007)
Kings of the Sun (1963)
Grayeagle (1977)

Indijanci i Western filmovi


Western je specifičan žanr književnosti,filma ,stripa i drugih medija, karakterističan po tome što je radnja njegovih djela smještena u period ,Divljeg Zapada odnosno u zapadne dijelove SAD u drugoj polovici 19.vijeka. Naziv mu na engleskom jeziku doslovno znači zapadni, a nastao je u drugoj polovici 19. vijeka kao avanturistički podžanr američkoj književnosti s radnjom smještenom za tadašnje američko čitateljstvo još uvijek "egzotičan", ali istovremeno i blizak Zapad. Popularnosti westerna kao žanra je bitno doprinio i film, koji ga je u 20. vijeku učinio atraktivnim i ostatku svijeta.Prije točno 100 godina, krajem rujna 1903. snimljen je prvi "pravi" film, odnosno film koji je "pričao priču", i bio je to western. Film o doživljajima ***** Carsona, izviđača i borca s Indijancima, snimljen je prije jednog stoljeća, upravo u vrijeme kad je započelo snimanje "Velike pljačke vlaka" o legendarnom Butchu Cassidyju, film koji neki stručnjaci smatraju za prvi "pravi" film. »Žanr vesterna, pogotovo u filmovima, često prikazuje osvajanje divljine i podređivanje prirode u ime civilizacije ili zapljenu teritorijalnih prava od originalnih stanovnika tih područja indijanaca. Vestern opisuje društvo organizirano oko kodeksa časti, a ne zakona. Popularna percepcija vesterna je priča koja se vrti oko života polu-nomadskog lutalice, obično kauboja ili revolveraša.Na neki način, takvi protagonisti mogu se smatrati doslovnim potomcima vitezova lutalica koji su stajali u središtu svakog ranijeg većeg žanra. Kao kauboj ili revolveraš u vesternu, vitez lutalica iz ranijih europskih priča i poezije je lutao od mjesta do mjesta na svojem konju, boreći se sa zlikovcima raznih boja i ne vežući se za nikakve društvene strukture nego samo za svoj kodeks časti. I kao vitezovi lutalice, heroji vesterna obično spašavaju djeve u nevolji.Tehnologije epohe - kao što su telegraf, tiskarski stroj i željeznica - obično simboliziraju neminovni kraj divlje prerije. U nekim "kasnim vesternima", kao što je Divlja horda , spominju se automobil pa čak i zrakoplov. Oružje je jedno od glavnih elemenata, a obično se radi o puški Winchester ili pištolju Colt. Često se koristi i dinamit, nekad kao sredstvo razaranja, a ponekad i kao oružje. Ponekad se, doduše u manjoj mjeri, može vidjeti i Gatlingov mitraljez .Vestern uzima ove elemente i koristi ih kako bi ispričao jednostavne priče o moralnosti, obično uz spektakularne prikaze američkog Zapada. Vesterni često izobličuju nesmiljenost divljine te često smještaju radnju u pustinjske predjele. Specifična okruženja uključuju izolirane utvrde, rančeve i seoske kuće; indijansko selo; ili manji grad sa saloonom, trgovinom mješovitom robom, stajom i zatvorom. Osim divljine, obično salooni naglašavaju da je to "Divlji zapad": to je mjesto gdje se ide radi glazbe (razuzdano sviranje klavira), djevojaka (često prostitutki), kockanja (obično poker), pića (pivo ili viski), tučnjave i obračuna. U nekim vesternima, gdje je došla "civilizacija", grad ima crkvu i školu; u drugima, gdje vlada zakon divljine, to je mjesto, kao što je rekao Sergio Leone, "gdje život nema vrijednosti".

Film


Većina karakteristika vesterna je dio popularne vestern književnosti 19. stoljeća koje su već postojale prije nego što je film postao popularna umjetnička forma. Za vestern filmove karakteristični su protagonisti kao što su kauboji, revolveraši ili lovci na nagrade, često prikazani kao polu-nomadski lutalice koji nose Stetson šešire, šarene svilene rupce, mamuze i hlače od jelenje kože, koriste revolvere ili puške kao svakodnevno sredstvo za preživljavanje te jašu između prašnjavih gradova i stočnih rančeva na vjernim konjima.

Filmovi često opisuju sukobe s Indijancima. Iako su ih rani etnocentrični vesterni često prikazivali kao nečasne zlikovce, njihov opis u kasnijim kulturno neutralnijim vesternima je puno blaži. Od ostalih čestih tema vesterna, treba izdvojiti putovanja i skupine bandita koji teroriziraju male gradove kao u Sedmorici veličanstvenih.

Rani vesterni uglavnom su bili snimani u studijima, baš kao i stari holivudski filmovi, ali kad je u tridesetima postalo uobičajeno snimanje na lokaciji, producenti vesterna koristili su zabačena mjesta Novog Meksika,Kalifornije,Arizone,Utaha,Nevade,Kansasa,Teksasa Colorada i Wyominga . Iako su mnogi vesterni snimljeni u Kaliforniji i Arizoni, većina je radnjom bila smještena u Teksas. Produkcije su snimane i na lokacijama na filmskim rančevima.

Često krajolik postaje nešto više od puke živopisne pozadine: postaje lik u filmu. Početkom pedesetih, mnogi su koristili široke formate ekrana kao što su cinemascope (1953.) i VistaVision kako bi dočarali spektakularne vestern krajolike. Prikaz Monument Valleyja Johna Forda bio je ekspresivni krajolik u njegovim filmovima od Poštanske kočije (1939.) do Jeseni Čejena(1965.).

Podžanrovi


Sam žanr vesterna ima svoje podžanrove, kao što su epski vestern, raspjevani kauboj vesterni, i humoristični vesterni. U šezdesetima i sedamdesetima pojavio se novi tip, revizionistički vestern.


Klasični vesterni

Prvi vestern film bio je Velika pljačka vlaka iz 1903., nijemi film redatelja Edwina S. Portera s Bronchom Byllijem Andersenom u glavnoj ulozi. Popularnost filma otvorila je vrata Andersonu da postane prva filmska kaubojska zvijezda; snimio je nekoliko stotina kratkih vestern filmova. Žanr je bio toliko popularan da je uskoro dobio konkurenciju u obliku Williama Harta. Zlatno doba vestern filmova određuje rad dvojice redatelja: Johna Forda (u čijim je filmovima u glavnoj ulozi često nastupao John Wayne) Howarda Hawksa.

Jesen Čejena, američki klasični vestern film

Vestern. Amerika, 1878. Godinu dana nakon što su sa svoje zemlje protjerani u siromašni rezervat, pripadnici indijanskog plemena Čejena čekaju delegaciju američkog kongresa kako bi je informirali o svojom teškom položaju. U novoj zemlji je, naime, od 1000 doseljenih Indijanaca prvu godinu preživjelo njih samo 286. Indijanci i vojna postrojba za njih zadužena čekaju i čekaju kongresmene, no na koncu umjesto njih stiže vijest da zbog vjetra i odmaranja za večernji bal ipak neće doputovati. Ponosni Indijanci odluče da je bilo dosta i odlaze, a razočarani su i požrtvovna kvekerica Deborah Wright (C. Baker), koja pomaže Čejenima, i vojnik, kapetan Thomas Archer (R. Widmark), pun razumijevanja za indijanske probleme. Nakon toga, Čejeni ponovno uzimaju puške u ruke i odluče se vratiti na svoju zemlju...


Povijesna kronika "Jesen Čejena" predzadnji je film legendarnog američkog redatelja Johna Forda (Tragači, Kako je bila zelena moja dolina, Moja draga Klementina, Poštanska kočija) i njegov posljednji vestern. Realizirano na kraju redateljeve najzrelije faze, "Jesen Čejena" je značenjski iznimno bogato ostvarenje, prožeto sjetom i pesimizmom. Priča o jeseni jednoga indijanskog plemena, za Forda je zapravo priča o sutonu jedne civilizacije i nestajanju mita o Divljem zapadu, u čijem je stvaranju sam redatelj odigrao jednu od ključnih uloga. Film je snimljen na Fordovoj omiljenoj lokaciji, Dolini spomenika, a glumačku ekipu predvode sjajni Richard Widmark (Dva jahača, Poljubac smrti, Alamo) i lijepa Carroll Baker (Baby Doll). Sjajni snimatelj William H. Clothier bio je nominiran za Oscara.

Špageti-vesterni

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih u Italiji se dogodio preporod vesterna sa "špageti-vesternima" ili "italo-vesternima". Mnogi od ovih filmova bili su niskobudžetne produkcije, snimane na lokaciji (primjerice u španjolskoj pustinjskoj regiji Almeriji) izabrane zbog jeftine ekipe i troškova produkcije kao i zbog sličnosti s krajolicima jugozapadnog SAD-a. U špageti-vesternima bilo je više akcije i nasilja nego u onim holivudskim. Posebna podvrsta špageti-vesterna bili su politički angažirani zapata vestreni.Filmovi Sergia Leonea imaju parodijsku dimenziju (čudna uvodna scena u filmu Bilo jednom na Divljem zapadu je preinačenje uvodne scene vesterna Freda Zinnemanna Tačno u podne) koja im daje drugačiji ton od holivudskih vesterna. Charles Bronson, Lee Van Cleef i Clint Eastwood postali su slavni zahvaljujući nastupima u špageti-vesternima, iako su oni služili i kao izleti za poznate glumce kao što su Jason Robardsa,James Coburna, Klaus Kinski i Henry Fonda.

Osterni

Vesterni istočno-europske produkcije bili su popularni u istočno-europskim komunističkim zemljama, a bili su i omiljeni Staljinovi filmovi. "Crveni vesterni" ili "ostern" filmovi obično sa simpatijama prikazuju američke Indijance, kao ljude koji se bore za svoja prava, što je bilo u suprotnosti s američkim vesternima tog vremena, koji su Indijance često prikazivali kao zlikovce. U nedostatku autentičnih Indijanaca, u ulogama Indijanaca često su nastupali ljudi s područja bivše Jugoslavije i Turske.Gojko Mitić igrao je pravedne, dobrodušne i šarmantne indijanske poglavice. Postao je počasni poglavica plemena Sijuksa kad je posjetio Sjedinjene Američke Države u devedesetima, a televizijska ekipa koja ga je pratila prikazala je plemenu jedan od njegovih filmova. Američki glumac i pjevač Dean Reed, prognanik koji je živio u Istočnoj Njemačkoj, također je nastupio u nekoliko filmova.Žanr osterna razvio se u Sovjetskom Savezu kao domaća protuteža američkom vesternu. Osterni su smješteni u Srednju Aziju ili ruske stepe tijekom post-revolucionarnog Ruskog građanskog rata. Povijesno okruženje Ruskog građanskog rata dijelilo je mnoge legendarne sastavnice Divljeg zapada: romantični sukob dobra i zla, sukob kultura s povremeno neprijateljski raspoloženim domorocima, jahanje, vlakove, obračune i beskrajne krajolike. Ogledni primjer osterna je kultni film White Sun of the Desert.


Revizionistički vesterni

U studijama žanra, filmovi koji mijenjaju tradicionalne elemente žanra nazivaju se "revizionistički". Nakon početka šezdesetih, mnogi američki redatelji počeli su dovoditi u pitanje i mijenjati mnoge tradicionalne elemente vesterna. Jedna od većih promjena bio je puno pozitivniji prikaz Indijanaca koji su u prijašnjim filmovima tretirani kao "primitivni". Publika je bila ohrabrena dovoditi u pitanje junak vs. zlikovac dualizam i moralnost korištenja nasilja u svrhu testiranja jednog junaka ili kako bi dokazali pravo jednoga od njih. Možda je najbolji primjer revizionističkog vesterna Odmetnik Josey Walsa (1976.) u kojem je glavni junak južnjački gerilac koji se bori kako bi osvetio svoju obitelj pobijenu od strane regularne vojske SAD-a.Neki suvremeni vesterni daju ženama snažnije uloge. Jedan od ranijih filmova koji obuhvaćaju sve ove elemente bio je pustolovni film iz 1956., Posljednji vagon u kojem Richard Widmark igra bijelca kojeg su odgojili Komanči, a kojeg progone bijelci, sa Felicijom Farr i Susan Kohner u ulogama mladih žena prisiljenih preuzeti liderske uloge.

Acid vesterni

Filmski kritičar Jonathan Rosenbaum govori o promjeni žanra u šezdesetima i sedamdesetima kao o acid vesternima, koji su povezani s , Dennisom Hopperom Jimom McBrideom i Rudyjem Wiltzerom, kao i filmove Pucanje Montea Hellmana, bizarni eksperimentalni film Krtica Alejandra Jodorowskog i Greaser Palace Roberta Downeya Sr., El Topo iz 1970. je alegorijski, kultni vestern i underground film o eponimskom junaku - nasilnom, u crno obučeno revolverašu - i njegovom misijom prosvjećivanja. Film je pun bizarnih likova i događanja, osakaćenih i patuljastih performera i jakih doza kršćanskog simbolizma i istočnjačke filozofije. I neki špageti-vesterni su prekoračili granicu acid žanra, kao što je mistični Keoma Enza G. Castellanija iz 1976., vestern koji obrađuje metafizički Sedmi pečat Ingmara Bergmana. Od novijih filmova, izdvajaju se Walkera Alexa Coxa i Mrtav čovjek Jima Jarmuscha. Rosenbaum opisuje "acid vesterne" kao "formuliranje hladne, primitivne poezije koja opravdava njezin halucinirajući sadržaj." Konačno, "acid vestern" izražava senzibilitet kontrakulture da kritizira i zamijeni kapitalizam sa svojim aletrantivnim verzijama promjene.


Suvremeni vesterni


Iako se ovi filmovi odvijaju u suvremenom američkom okruženju, oni koriste teme i motive Starog Zapada (buntovnički antijunak, otvorena prostranstva i pustinjski krajolici te obračuni). Većim dijelom se odvijaju na američkom Zapadu te otkrivaju razvoj mentaliteta Starog Zapada u kasnom dvadesetom stoljeću. Ovaj podžanr obično uključuje likove karakteristične za Stari Zapad koji se bore sa "suvišnošću" u "civiliziranom" svijetu koji odbija njihovo zastarjelo shvaćanje pravde.Primjeri su Tri sprovoda u Meksiku Tommyja Lee Jones, Donesite mi glavu Alfreda Garcije(1974.) Sama Peckinpaha, Usamljena zvijezda (1996.) Johna Saylesa,Bilo jednom u Meksiku (2003.) Roberta Rodrigueza, kontroverzni film o homoseksualnim kaubojima Anga Leeja, Planina Brockeback (2005.) i Don't came knocking (2005.) Wima Wendersa.


SF vesterni

Ovi filmovi kombiniraju znanstveno-fantastične teme ili futurističke elemente s vestern okruženjem. Primjeri su serijal Mračni toranj Stephena Kinga,Povratak u budućnost 3,Westworld i Divlji zapad. Ovaj stil razlikuje se od svemirskih vesterna, kao što je Serenity of Bravestarr, koji je uveo vestern elemente u SF okruženju.

Studije žanra


U šezdesetima se pojavila akademska i kritička pažnja za film kao legitimnu umjetničku formu. Uz pojačanu pozornost, filmska teorija je bila toliko razvijena da se pokuša shvatiti važnost filma. Iz ovog okruženja razvio se dio kritičkih studija nazvan studije žanra. Bio je to u prvom redu semantički i strukturalistički pristup shvaćanju kakve slične poruke prenose filmovi.

Dugo ismijavan zbog svoje priproste moralnosti, počeo se gledati žanr vestern filma, a ne serija konvencija i kodova koji su služili kao metode kratkotrajne komunikacije s publikom. Na primjer, junak nosi bijeli šešir, dok negativac nosi crni šešir; kad se dvojica muškaraca suočavaju nasred puste ulice, slijedi obračun; stočari i rančeri su usamljenici, dok su ljudi iz grada okrenuti obitelji i zajednici, itd. Svi vestern filmovi mogu se čitati kao serija kodova i varijacija tih kodova.

Od sedamdesetih, vestern žanr se razmrsio kroz seriju filmova koji su koristili kodove, ali u prvom redu kao način njihova iscrpljivanja (Mali veliki čovjek i Mverick to su radili kroz komediju). Ples s vukovima uistinu oživljava sve originalne kodove i konvencije.Nepomirljivi , scenarista Davida Webba Peoplesa i redatelja Clinta Eastwooda, koristi sve originalne konvencije, samo okreće posljedice. Umjesto da umru hrabro ili stoički, junaci cvile, plaču i mole za milost; umjesto da junak spašava nevine, negativac je taj koji kreće na put osvete.

Jedan od rezultata studija žanra je taj da su neki tvrdili da se "vesterni" ne moraju odvijati na američkom Zapadu ili čak u devetnaestom stoljeću, budući da se kodovi mogu pronaći u drugim tipovima filmova. Na primjer, tipična radnja vesterna je taj da čovjek od zakona s istoka kreće na zapad gdje se suočava s prijevarama i sukobljava s bandom odmetnika i plaćenika, a pomaže mu lokalni šerif koji ima dobre namjere, ali je nedjelotvoran sve do kritičnog trenutka gdje se iskupljuje spašavajući junakov život. Taj opis može biti korišten kako bi se opisao bilo koji vestern, kao i akcijski film Umri muški,Hud s Paulom Newmanom, i Sedam samuraja Akire Kurosave, često se navode kao primjeri filmova koji se ne odvijaju na američkom Zapadu, ali imaju mnoge teme i karakteristike uobičajene za vesterne. Slično tome, filmovi koji se odvijaju na starom američkom Zapadu ne moraju biti "vesterni".

Najpoznatiji film o Indijancima

-„Jesen Čejena“

(Cheyenne Autumn)



Vestern. Amerika, 1878. Godinu dana nakon što su sa svoje zemlje protjerani u siromašni rezervat, pripadnici indijanskog plemena Čejena čekaju delegaciju američkog kongresa kako bi je informirali o svojom teškom položaju. U novoj zemlji je, naime, od 1000 doseljenih Indijanaca prvu godinu preživjelo njih samo 286. Indijanci i vojna postrojba za njih zadužena čekaju i čekaju kongresmene, no na koncu umjesto njih stiže vijest da zbog vjetra i odmaranja za večernji bal ipak neće doputovati. Ponosni Indijanci odluče da je bilo dosta i odlaze, a razočarani su i požrtvovna kvekerica Deborah Wright (C. Baker), koja pomaže Čejenima, i vojnik, kapetan Thomas Archer (R. Widmark), pun razumijevanja za indijanske probleme. Nakon toga, Čejeni ponovno uzimaju puške u ruke i odluče se vratiti na svoju zemlju...

Povijesna kronika "Jesen Čejena" predzadnji je film legendarnog američkog redatelja Johna Forda (Tragači, Kako je bila zelena moja dolina, Moja draga Klementina, Poštanska kočija) i njegov posljednji vestern. Realizirano na kraju redateljeve najzrelije faze, "Jesen Čejena" je značenjski iznimno bogato ostvarenje, prožeto sjetom i pesimizmom. Priča o jeseni jednoga indijanskog plemena, za Forda je zapravo priča o sutonu jedne civilizacije i nestajanju mita o Divljem zapadu, u čijem je stvaranju sam redatelj odigrao jednu od ključnih uloga. Film je snimljen na Fordovoj omiljenoj lokaciji, Dolini spomenika, a glumačku ekipu predvode sjajni, prošle godine preminuli Richard Widmark (Dva jahača, Poljubac smrti, Alamo) i lijepa Carroll Baker (Baby Doll). Sjajni snimatelj William H. Clothier bio je nominiran za Oscara.




interesantniindijanci.webnode.com