Ribolov iz ruke



Ribolov iz ruke predstavlja naj jednostavniji, alu ujedno i naj prirodniji nacin ribolova (iako se kod nas vrlo retko koristi) koji mozete preimeniti. Nije vam potrebno nista vise do najlona jedne udice, i eventualno olova. Gotovo svaka riba se moze uloviti ovom metodom, ukoliko nadjemo
mesto i pravilno se ponasamo. Posto najcesce ne koristimo nikakvo opterecenje, a ni pomagala pri izbacaju, a ribolov iz ruko potrebna su nam kako specificna mesta, tako i specificni vremenski uslovi. Da biste kontrirali potrebno je da osetite pomeranje najlona kada ga riba uzima, ili pak, da to vidite svojim ocima. Ovom metodom se mogu loviti grabljivice, nezivim ili zivim mamcem, a moze se loviti i sitna bela riba,  kraj strmih obala ili kraj kamenih ustava.

Ovom metodom se mogu loviti grabljivice, nezivim ili zivim mamcem, a moze se loviti i sitna bela riba,  kraj strmih obala ili kraj kamenih ustava. Dve najvazije stvari u ovoj metodi su dobro poznavanje osobina i ponasanja ribe i mesta na kojem lovimo, a cesto presudna stvar moze biti to koliko se tiho krecemo na mestu i kako se njemu prikradamo. Ribe ne reaguju puno na zvuk, ali zato registruju i najmanju vibraciju, i senku koju bacamo na vodenu povrsinu. Najbolje je mestu prici lagano, sa nizvodne strane, jer je riba gotovo uvek okrenuta u vodeni tok, kako je ne bi odneo, a zatim mamac prezentovati tako sto ga ubacimo u maticu malo uzvodno od mesta na kojem pretpostavljamo, ili vidimo, da se riba nalazi. Vodena struja ce mamac poneti ka tome mestu, a tada treba ocekivati udarac. Ukoliko do toga nedodje, treba mamac lagano izvuci i pokusati ponovo. Ako se riba nalazi na mestu na kojem pecamo, i ako nas nije primetila udarac ce uslediti u prvih nekoliko zabacaja, ukoliko se to ne dogodi, treba potraziti drugo mesto. Kada osetimo, ili vidimo da riba uzima mamac, ne treba odmah kontrirati, jer ga ona cesto prvo ispipava, uzevsi ga i ispljunuvsi iz usta par puta, pre nego sto ga proguta. Treba najlon olabaviti i sacekati par trenutaka, a ona odsecno i snazno kontrirati. Za lov na grgeca, klena ili neku belu ribu, najbolji mamci su krupna glista, puz golac, ili snop sitnijih crvenih glista, dok je pri trazenju grabljivice najbolje koristiti veci komad skuse. Na jezerima i drugim stajacicama, za grabljivicu se moze koristiti i ziva riba, a kacimo je kroz ocne duplje, iz dva razloga. Prvi je to sto je tako vrlo cvrsto zakacena i onemogucuje njeno otpadanje pri zabacaju, a drugi, mnogo vazniji je sto je to sprecava da vidi prepreke u void iza kojih bi se mogla sakriti, pa nasumicno tumara, cesto sama pronalazeci stuku ili soma. 

Lov sarana iz ruke ipak predstavlja najinteresantniji lov. Lovi se na stajacim vodama, na samoj povrsini. Na mestu na kojem lovimo treba prethodno hraniti ribu komadima hleba, koji se prosto pobacaju na povrsinu(neki mu prethodno dodaju razne arome). Na dan ribolova, pri dolasku na mesto, takodje prihranimo, a nasu trokraku namamcimo vecim komadom korice hleba. Kada se saran digne i pocne da sakuplja komade po povrsini mozete cak i da birate kojeg zelite da zakacite, pomerajuci koricu ka njemu, a sklanjajuci od nekih sitnijih primeraka.

(Ribolovac)

Priča Đani Maršana




U pravilu lovi s dvije tunje i okruglim motovilom, a štap ne koristi, jer ne voli izgubiti onaj gušt kad se osjeti riba u ruci. Pošte su u pravilu negdje u zabiti, a do nekih zna hodati i po čitavu uru, pod Velebitom, gdje u svitanje pejsaž podsjeća na Mjesečev...

Đani Maršan: - Najdraže mi je lovit na odmet... Kad se čovik s mora kuži u muziku, nije ni čudo da doktorira na rock and roll fishingu, iliti ribolovu sa škrape, a zadarskom kantautoru Đaniju Maršanu takva laskava muška titula pripada u potpunosti. Ako zbog ničega, onda zbog dana i dana samoće provedenih na jugovini negdje na podvelebitskim hridinama. I dan po dan, nagurao je četrdeset godina ribarskoga staža, a iz Novigrada, gdje je prvi put kao dijete bacio tunju u društvu ribara Ante Oštrića Bolafije, dogurao je sve do pučina Novog Zelanda i Australije.

-Đani s dvije lijepe orade Isto mi je najdraže lovit na odmet, i to doma, a u Novigradskome ždrilu nema mista di moja noga nije stupila. Kako je najkorisnije krenuti od početka, tako ću odmah otkrit koja su tri elementa ključ za ribolov na odmet. To su debljina najlona, veličina udice i klizno olovo. I ni slučajno se uputit bez lumprara, špurtila. U početku sam faliva barem u jednome elementu i izgubija puno ribe, počinje nam tumačiti Đani, na prvoj skalini svoje riboškole.
U pravilu lovi s dvije tunje i okruglim motovilom, a štap ne koristi, jer ne voli izgubiti onaj gušt kad se osjeti riba u ruci. Pošte su u pravilu negdje u zabiti, a do nekih zna hodati i po čitavu uru, pod Velebitom, gdje u svitanje pejsaž podsjeća na Mjesečev.

UŽITAK U OBREDU
- Najbolje je ić u dvoje, ali obojici mora biti nevažan sam ulov, jer pravi je užitak u obredu koji traje cili dan. Jer to je škola strpljenja, koncentracije i smirenja, ne smi bit nervoze! Što se tiče debljine tunje, jedna je od 0,40 do 0,60 i s većim komadom ješke. Nju bacim malo dalje i vežem za neki važić, a druga je debljine 0,25 do 0,35 i pogodna je za fratre, Ribolov u Port Lincolnuarbune i sličnu ribu, otkriva Maršan, preporučujući nedovoljno iskusnim “odmetnicima” da osobito pripaze na hobotnice, koje treba izvlačiti polako i bez zastajkivanja, jer ako se gospođa s dna samo jednim krakom prilipi za stinu, nema je šanse izvući.

Komarča je dama koju svaki ribolovac na odmet priželjkuje zagrliti, a naš sugovornik smatra kako su za nju najpogodnije dubine od tri do deset metara, bez trave, dok zubatac preferira dubinske škrape. I dok su komarča i šarag borci, sa zubacem je druga priča. Kad u početku pruža veliki otpor, tunju treba lagano popuštati, čak i do deset metara, ali nikad toliko da bude laškana. Natezanje zna trajati i dvadesetak minuta, dok se ne umori.
- A onda ga vadiš ka malo dite. Koji put mi ga je žaj i izvuć vanka kad ga vidin tako umornoga...
Koliki je, pak, šarag fajter najbolje svjedoči Đanijeva priča:
- Stavija san ga u kesu s moren, onako, bija je napola nasuvo uz kraj. I poslin dvi pune ure uspija je razbit najlon i pobić vanka!

NAJBOLJA JE SRDELA
Jedan od mnogobrojnih zubatacaDošao je red i na ješku. Kraljicom Maršan drži srdelu, kako prije sto godina tako i danas, samo treba biti friška. Zabrinut je za crve, koji ipak imaju svoju ulogu u morskom svijetu, a nemilosrdan i nekontroliran izlov na koncu će dati rezultat o kakvom nitko ne želi ni sanjati. Dobar je i trp, morski kukumar, pa i volak, za podlanicu, komarču. Ali i pored dobrih arti za ovakav je ribolov nužno imati dobre postole, bocu vode, mali pribor za prvu pomoć, alatić od prokroma, pet-šest metara konopa i tropski šešir.

- Sve to nekome izgleda previše, ali kad se lovi na mjestima gdje kilometrima nema ničega, onda je najveći problem kad nešto pofali ili se dogodi nevolja. I mala sitnica može pokvarit cili trud. Isto ka i vrime, najbolje je onako kad je južina i polublačno, u listopadu i studenom, a nije loše ni u srpnju i rujnu.
Trofej iz Pertha - povelika yellow fishIako je ribolov u Zelandiji i Australiji bio prava egzotika, Đani nije oduševljen, možda baš zbog prejednostavnog načina lova.
- Bacali smo s broda, a toj ocenskoj ribi nije uopće bitna ješka, na sve šta baciš grize ka luda. Olova su bila od po kila, a dubine i po sto metri. Lipe su, velike i neobične te ribe, a ja ni sad ne znan točno kako se zovu, a vade se u ogromnim količinama. Pa mi je falilo ovo naše suptilno ribarenje, cila naša filozofija, taj obred koji traje i par dana...

KUĆICA NA OTOKU
Ne može Đani prižalit svoj desetmetarski brod načinjen po narudžbi u škveru Rajka Marušića iz Brista, koji je doduše bio malo neprikladan za lov, ali je s njim mogao, garantira, u Južnu Ameriku. Sad ima druge gušte.
Maršanova najdraža”krupna riba” - John Wayne!- Volim Ist i otočiće okolo njega. Tu mene prijatelj Ante Genari, jedan pravi starinski ribar ostavi na nekoj škrapi okolo četiri-pet uri ujutro i vrati se po mene u jedanaest nazad, pa onda gledamo ko je više ulovija...

A umjesto da se u vrijeme do koncerata dosađuje u kafićima, Đani na svaku gažu u priobalju nosi torbu s ribarskim artima u autu.
- Dok se oni snađu, meni je tunja već u moru! I ako u starosti buden moga birat di ću, izabrat ću neku kućicu na otoku. I ne izmišljan nešto u svojin pismama što nije u meni. Jer baš da se opet rodin, ja bi umra na škoju!

(Slobodna Dalmacija)