Američki arheolog Hiram Binghaim (Hajrm Bingem) je 1911.-e, u nepristupačnom predjelu Anda, otkrio ostatke grada Inka – Machu Picchu (Maču Pikču). O tom “izgubljenom gradu” Inka i danas malo zna. Zašto je građen na tako nepristupačnom terenu, samo 110 km od glavnoga grada Inka Kusku? Kada je građen?

“U društvu samo s narednikom Karaskom napustio sam kamp u deset sati… Kratko nakon dvanaest sati, potpuno iscrpljeni, došli smo na mjesto – 700 metara iznad rijeke. Tamo smo zatekli dvojicu Indijanaca koji su bili iznenađeni našim dolaskom. Dali su nam vode i skuhali nekoliko slatkih krumpira.

Dva indijanska farmera, Richarte i Alvarez, su nam se pohvalili da su pronašli obilje terasa na kojima uzgajaju svoje kulture. Ovdje su vec četiri godine, a s obzirom na nepristupačnost kanjona, ovi krajevi su, čini se, nenaseljeni već stoljećima.

Narednik Karasko mi je prevodio i potvrdio da se ruševine neotkrivenog grada nalaze malo podalje… Zbilja, nedaleko od te visoravni, susreli smo se s neočekivanim prizorom : stotine kamenom ograđenih zemljanih terasa, svaka od njih desetina metara dugačka.

Očito je da su ih Indijanci skoro pronašli i očistili… S nama je bio i dječak kao “vodič” koji nam je pokazivao put dalje. Prošli smo kroz netaknutu šumu i pred nama su se ukazali zidovi izgubljenog grada nastali kao proizvod rada najkvalitetnijih majstora koje su Inke imale…” (Hiram Bingham, “Lost City of the Incas”, 1911. godina).

Machu Picchu, što u doslovnom prijevodu znači ‘stari vrh’, sveti je grad Inka, a smješten je u istočnim Andama, na visini od 2.350 metara.

Pretpostavlja se da je izgrađen sredinom 15. stoljeća, ali je ostao ‘neotkriven’ sve do 1911. godine, kad ga pronalazi američki povjesničar Hiram Bingham.

Machu Picchu je istinsko svjedočanstvo koliko je bilo moćno carstvo Inka, a koje je već u to vrijeme izgradilo kanale za navodnjavanje i sustave popločenih cesta, kao i brojne monumentalne tvrđave, zgrade i hramove.

Arheolozi danas pretpostavljaju da je grad bio carski posjed ili nešto poput tajnog religijskog utočišta. Machu Picchu ima otprilike 150 građevina smještenih po terasama i raspoređenih oko središnjeg trga, a cijelo mjesto se nalazi usred bujne vegetacije koju natapa rijeka Urubamba.

Zidine grada izgrađene su od ogromnih blokova kamenja, od kojih su neki teški i 50 tona, što je zaista zapanjujuće, budući da Inke nisu poznavali kotač niti željezno oruđe, a prorezi među kamenjem su ‘kirurški’ precizni i povezani bez imalo vapna! Takvi suhozidi su uglavnom rađeni zbog trusne konstrukcije tla, pa su bili znatno izdržljiviji od ostalih građevina.

Napuštanje grada

‘Izgubljeni grad Inka’ vjerojatno je napušten za vrijeme španjolskih osvajanja Latinske Amerike, mada neki smatraju da je napušten i prije toga zbog epidemija. Zahvaljujući svojoj skrovitoj poziciji, španjolski osvajači nikad ga nisu pronašli, pa samim time niti opljačkali i uništili, što je bio slučaj s brojnim drugim mjestima u carstvu Inka. Okružen visokim brdima te često natkriven kišnim oblacima, bio je poznat tek pojedincima i lokalnom stanovništvu.

Nakon pronalaska, Machu Picchu postaje jedna od glavnih turističkih atrakcija Perua, ali i cijele Južne Amerike.


Iako postoje tvrdnje da je odredište ‘otkriveno’ prije 1911., pravi publicitet je dobilo 1913. godine, kad je National Geographic posvetio cijelo svoje izdanje Machu Picchuu. Kolika je važnost ovog mjesta, dokaz je i proglašavanje cijelog područja, od 325 četvornih kilometara okolo grada, za peruansko ‘povijesno svetište‘.

Legenda o Intihuatani


Intihuatana je ritualni kamen i jedan od rijetkih koji nije uništen tijekom vremena.

Svake godine 21. ožujka i 21. rujna, točno u podne, Sunce se nalazi iznad glavnog kamenog stupa i ne prikazuje nikakvu sjenu, pa se u prošlosti mislilo da je spomenik ‘privezivao’ Sunce za sebe.

Lokalna legenda kaže ako osoba s jakim čulima prisloni čelo na dotični kamen, Intihuatana će mu pokazati jednu od vizija duhovonog svijeta.

3 stupnja postojanja u svijetu Inka


Od značajnih građevina treba spomenuti još Kondorov hram, na čijoj su stijeni Inke oblikovali kondora u letu, te Kraljevsku grobnicu, u kojoj je pronađeno oko 100 mumificiranih tijela, od čega su 80 posto bile žene.

Grobnica sadrži udubine unakrsno uklesane u stijenu koja se nalazi pokraj Hrama Sunca, a koje su služile za njihove obrede. Kao takve, označavaju jedan od tri stupnja postojanja u svijetu Inka.

Prvi stupanj, što simbolizira zmija, predstavlja podzemlje i smrt. Drugi stupanj predstavlja sadašnjost i ljudski život, a simbolizira ga jaguar, dok najviši korak predstavlja duhovni, tj. božanski stupanj, a simbolizira ga kondor.

Turistička atrakcija

Ukoliko se odlučiti posjetiti ovaj biser arhitekture, koji godišnje posjeti oko pola milijuna ljudi, vrlo vjerojatno ćete kretati iz Cuzcoa. Otamo do Machu Picchua vodi put kroz Ande, tzv. Inca Trail ili Camino Inca, što je zaista impresivna mreža cesta, ali i mostova od užeta, koje su omogućavale komunikaciju između glavnih odredišta unutar carstva Inka.

Uz pješačenje Inca Trailom, možete izabrati i vlak, koji vozi do mjesta Aguas Calientes, pa onda dalje nastaviti po strmoj stazi do Machu Picchua, a samo putovanje može trajati i do 4 dana.

Inače se sustav cesta iz doba Inka prostire od Ekvadora pa sve do Čilea, povezuje na desetke tisuća kilometara ceste, a uspinje se i do 5000 metara nadmorske visine. Zato se preporučuje putovati između svibnja i rujna, kad nije kišno razdoblje.

Uz već udomaćene ljame, cijelo područje je i pravi ornitološki rezervat, u kojem više od 420 ptičjih vrsta savija svoja gnijezda, što je samo još jedan od razloga zašto je 1983. godine UNESCO proglasio ‘izgubljeni grad’ dijelom svjetske kulturne baštine.

Prilikom uvrštenja na spomenutu listu, napisali su – ovo je apsolutno remek djelo arhitekture i jedinstveno svjedočanstvo civilizacije Inka, što je ponovno dokazano 2007. godine, kad je proglašeno jednim od 7 novih svjetskih čuda.


(putovnicanet)