Marina Ugrin rođena je 7.02. 1970. u Otočcu. Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja u Ličkom Lešću, u okviru srednjoškolskog obrazovanja u Otočcu stječe zvanje inokorespondent, te upisuje Pravni fakultet u Zagrebu realizirajući isti trenutnim apsolventskim statusom.
Poetski izraz njeguje još od osnovnoškolskih dana, kada i prvi put, u školskom glasili "Luč", objavljuje i pjesmu posvećenu Lici a na čakavskom narječju specifičnom za lokalni lički govor.

Lika, rijeka Gacka i Gacka dolina postaju tako i ostaju sveprisutni motivi i u smislu otkrivanja vlastitih korijena i pripadnosti i u pogledu deklariranja ekološkog opredjeljenja.

Početkom 2002. godine, započinje i intenzivnija medijska eksponiranost i prezentacija poezije M. Ugrin. Tako nakon gostovanja na Radio Velikoj Gorici, u emisiji "Sve nježne riječi svijeta" - posvećenoj poeziji i pisanoj riječi uopće, kako afirmiranih tako i neafirmiranih autora, slijede gostovanja na večerima poezije, te gostovanja na "Jutrima poezije" umjetničke udruge "Spark", popraćeno objavljivanjem pojedinih pjesama u velikogoričkom tjedniku "Reporter" i "Glasniku Turopolja".
Poezija M. Ugrin prije svega je refleksivna, bilo da se radi o ljubavi "Zaljubljene misli", bilo da se radi o životu i ulozi i mjestu individue u tom životu "Pinocchio", "Buntovnik s razlogom", "Quo vadis?". Motivi prirode i prirodnih fenomena samo su inicijalni nosioci konačne poruke; tako "Luna" nije samo Mjesec, "Pahuljasta" nije samo snijeg, kao što "Izvorište u Gackoj" nije samo izvor rijeke.