Kriminalistički roman podcenjeni je žanr. Struka ih naziva trivijalnim šundom, no mnogi premašuju zadane im granice.

Pogledajte izbor najboljih.


Edgar Allan Poe /naslovna/ (1809-1849), omiljeni pisac tinejdžera, darkera i ostalih mračnjaka nije se istaknuo samo svojim melankoličnim pjesmama nego i sjajnim krimi pričama. Iako je umro od alkohola kao zadnji propalitet, Poe se zapravo smatra začetnikom žanra. I mora se priznati da je riječ o majstoru logičke dedukcije, teške atmosfere i neočekivanih obrata. Kolekcija priča Crni mačak i druge priče donosi ponajbolja Poeova djela u krimi žanru.

O Arthuru Conanu Doyleu (1859-1930) i njegovoj kariranoj kreaciji ovisnoj o opijumu koja je postala sinonimom za detektiva i ne treba previše govoriti. Osim što je odgovoran za popularizaciju krimića, Doyle je stvorio jedan od najprepoznatljivijih tandema svjetske književnosti. Holmes i dr. Watson čitaju se u cijelome svijetu, a u nas je najnovije izdanje Pustolovina Sherlocka Holmesa izašlo 1988. u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske.

Tu je i neizostavna kraljica detektivske priče Agatha Christie (1890-1976) čiji romani doduše nisu neko preotmjeno štivo, ali su urodili dvjema maskotama žanra - gospođicom Marple i gospodinom Poirotom. Miss Marple i monsieur Poirot više su puta uspješno ekranizirani. Među brojnim filmovima ističu se Ubojstvo u Orient Expressu s Albertom Finneyem u ulozi Poirota i Smrt na Nilu, gdje je Poirota odglumio Peter Ustinov. Hrvatski prijevodi Agathe Christie su brojni, a naš favorit je Ubojstvo Rogera Ackroyda, zakučasti krimić s nevjerojatnim obratom.

Belgijanac Georges Simenon (1903-1989) apsolutni je majstor žanra. Taj je plodonosni pisac napisao više od 300 kriminalističkih romana, a pridodamo li njima i ostale njegove radove (feljtone, reportaže, kratke priče i romane potpisane pseudonimima) dolazimo do brojke od kojih 550 objavljenih djela. Njegova književna kreacija, skromni detektiv Maigret, sa spomenutom dvojicom – Holmesom i Poirotom, čini sveto trojstvo detektivskog romana. Nažalost, Simenon se već dugo ne izdaje na hrvatskom, jedino modernije izdanje je roman Maigret i žrtva iz Seine kojeg je još 1966. preveo Ivan Kušan i koje se također prodavalo uz Večernjak 2004. godine. U knjižnici ćete još naići na pokoje meko uvezeno, pozlaćeno sarajevsko izdanje Simenonovih knjiga.

Karijera Patricie Highsmith (1921-1995) započela je nakon što je Hitchcock snimio film po njezinom romanu Strangers on a Train iz 1950., no svjetsku je slavu stekla romanima o talentiranom Tomu Ripleyu. Cornwell je neko vrijeme radila u kriminalističkom laboratoriju zbog čega su joj romani prepuni forenzičkih elemenata. Smatra se da je njezino djelo utjecalo na sve veću popularizaciju forenzičkih serija. Na hrvatski je prevedeno par njezinih romana, od kojih izdvajamo Talentiranog gospodina Ripleya.


Amerikanac Dashiell Hammett (1894-1961), stilist bez premca, kod nas je zastupljen jednim ali vrijednim prijevodom. Malteški sokol s poprilično amoralnim protagonistom detektivom Samom Spadeom i dan danas je svjež kao i 1930. kad je prvi put objavljen. Hammett je začetnik pravca hard-boiled krimića, a utjecao je na brojne autore, između ostalog i na ovog potonjeg.

Raymond Chandler (1888-1959) je uz sunarodnjaka Hammetta nezaobilazno ime kriminalističkog žanra. Njegov detektiv Philip Marlowe je, baš kao i Hammettov Spade, cinični vuk samotnjak koji ne preže ni od čega kako bi riješio slučaj. Chandler se u zadnje vrijeme nije izdavao u Hrvatskoj, čak ni za kioske, ali u knjižnici ćete sigurno nabasati na pokoju knjižicu iz biblioteke Spektar koja je bila vrlo popularna u 80-ima. Predlažemo vam Veliki san u Raosovom prijevodu.

Osim što je napisao scenarij za Hitchcockove Ptice Ed McBain (1926-2005) je tvorac podžanra koji se naziva 'police procedural'. Od njegovih stotinjak romana, njih 55 prati zgode i nezgode zaposlenika u imaginarnoj 87. policijskoj postaji. Na hrvatski je prevedeno par njegovih romana, preporučamo vam Sadie kad je umrla.

James Ellroy (1948) počeo je pisati u kasnijim godinama, nakon što je zbog razuzdanog životnog stila više puta bio na rubu ludila i smrti. Njegova pikantna biografija uključuje krađe, provale, zatvaranja, simpatiziranje nacizma pa ni ne čudi da su ga prozvali 'bijesnim psom američke književnosti'. Vrhunac njegova rada je tetralogija smještena u L.A. koju čine Crna Dalija, L.A. povjerljivo i Bijeli jazz.

Klasik svjetske književnosti Charles Dickens (1812-1870) bio je opsjednut zločinom. Njegov inspektor Bucket iz Hladne kuće jedan je od prvih detektiva koji se pojavljuju u knjigama. Na žalost, ni Hladna kuća ni sjajna Tajna Edwina Drooda na hrvatskom nisu izdane od polovice prošlog stoljeća.

Ruth Rendell (1930) i njezin inspektor Wexford omiljeni su među britanskom publikom. Rendell u kriminalističke romane uvodi psihološki realizam, ali ne preže ni od 'duhova'. Pročitajte njezinu Brojalicu.

Frances Fyfield (1948) u mnogočemu se ugledala na Rendellicu. Ljubav prema odstupanjima od normale ogleda se i u Igri sjena, priči o igri mačke i miša u kojoj tužiteljica Helen West pokušava dolijati sitnom kriminalcu gospodinu Logu.

John Dickson Carr (1906-1977) u Hrvata je zastupljen Tajnom zelene kapsule premda je napisao kojih pedesetak romana. Obožava neobjašnjive zločine u skučenim prostorima, a njih redovito rješava detektiv Gideon Fall. Ako vam se svidio hermetični Gosford Park, Carr će vas oduševiti.

Talijan Andrea Camilleri (1925) svoju je karijeru posvetio blaćenju sicilijanske mafije. Inspektor Montalbano, koji se pojavljuje u tucetu Camillerievih knjiga, oličenje je tipičnog Sicilijanca što slobodno provjerite u Izletu u Tindari.

Šveđanin Henning Mankell (1948) i njegov bucmasti detektiv Kurt Wallander obožavani su na sjeveru Europe, dok se kod nas pojavljuju u tri prijevoda. Preporučamo vam Ubojstvo na Ivanjsku noć.

Walter Mosley (1952), omiljeni pisac Billa Clintona, ugleda se na poslijeratne hard-boiled krimiće Hammetta i Chandlera. Njegov detektiv Ezekiel 'Easy' Rawlins veteran je Drugog svjetskog rata koji, baš kao i Spade i Marlowe, operira u poslijeratnom Los Angelesu. Pročitajte kultnog Vraga u modroj haljini.

Dorothy L. Sayers (1893-1957) domaći izdavači nepravedno zapostavljaju. Ta je sjajna spisateljica oduvijek bila ispred svog vremena. Prevela je Danteov Pakao kad je još bio daleko od obavezne lektire, a napisala je i radikalnu, vrlo kontroverznu radio dramu o Isusu Kristu. Na hrvatskom je dostupan njezin roman Ubojstvo se mora oglašavati.

I za kraj ostavismo dvojicu autora koji oskudijevaju hrvatskim prijevodima. Carl Hiaasen (1953.) definitivno je najduhovitiji pisac krimića zbog čega ga često uspoređuju s Markom Twainom. Stoji li usporedba provjerite uz Noćno kupanje.

S Mickeyem Spillaneom (1918-2006) tvorcem kultnog, brutalnog, ali poštenog detektiva Mikea Hammera upoznajte se preko Mračnog prolaza.


booksa.

Graham Brown


Edensko proročanstvo

U zgradi UN-a u New Yorku, američka veleposlanica zaprima prijeteće pismo zaraženo nepoznatim virusom. Na drugom kraju svijeta, u pariškom predgrađu, pronađeno je izmrcvareno truplo odbjeglog genetičara. Svoju posljednju poruku, očajnički poziv u pomoć, poslao je starom prijatelju Hawkeru, izopćeniku poput njega i bivšem agentu CIA-e. Njegova konačna ostavština bili su otisci prstiju koje je ostavio na pismu upućenom veleposlanici. Hawker, koji je odlučan osvetiti se za smrt prijatelja, a istodobno i iskopati istinu, koliko god duboko bila skrivena, udružuje se s Danielle Laidlaw, službenicom američkog Nacionalnog istraživačkog instituta. Oni kreću u potragu za ubojicama i tajnama koje je njegov mrtvi prijatelj zagubio ili možda prodao. Od pariških ulica pa sve do podzemne aukcije umjetnina u katakombama Bejruta i surovih pustinja Irana, Hawker i Danielle u lovu su na vođu ubilačke sekte, posjednika znanstvenog oružja pomoću kojeg bi čovječanstvo moglo pronaći novi Eden… ili stvoriti pakao na Zemlji.

Prepuno urota, napetosti i nezaustavljive akcije, Edensko proročanstvo bit će neodoljivo svim štovateljima Dana Browna.

Rex Stout

Savez prestrašenih ljudi



Prilikom jedne nesreće na Harvardskom sveučilištu, mladi čovjek ostaje doživotno obogaljen. Tridesetpetorica muškaraca koji su izravno odgovorni za tu nesreću udružuju se u “Savez ispaštanja” da bi pomogli mladiću koliko je u njihovoj moći.
S vremenom mladić počinje pisati uspješne kriminalističke romane, u kojima je redoviti motiv ubojstvo likova utemeljenih na osobama iz “Saveza ispaštanja”, te se time obogaćuje. Romani su njegov način osvete za ono što mu je učinjeno.
Međutim, uskoro jedan od članova Saveza biva stvarno ubijen, da bi nakon toga svi članovi Saveza primili pjesmicu koja indicira da je “literarni osvetnik” odlučio poduzeti korake na putu – prave osvete.
Uskoro su ubijena još dva člana, pristižu još dvije pjesme, i “Savez ispaštanja” se vrlo brzo pretvara u “Savez prestrašenih ljudi”...




Originalni naziv: The League of Frightened Gentlemen

Prevoditelj: Danijel Tušek

Opseg: 244 str.

POSLEDNJI OBREDI - Yrsa Sigurðardóttir; SNOVI U BELOM - Mons Kallentoft
Vidimo se u sledećem krimiću

Skandinavska krimi invazija dobija na zamahu. Prvi romani u serijalima o policijskoj inspektorki Malin Fors i advokatici Thóri Gudmundsdóttir prevedeni su na srpski. Ove dve razvedene plavuše će, svaka u svom romanu, izaći na megdan surovom ubici i istovremeno pokušati da svoj privatni život dovedu u kakav-takav red.

Đorđe Bajić


Poslednji obred je prvi put publikovan 2005. godine i to je prvi roman islandske spisateljice Yrse Sigurðardóttir koja je nakon uspešnog debija napisala čitav niz romana o preduzimljivoj advokatici Thóri Gudmundsdóttir i njenim naporima da istera istinu na videlo (pre dve godine je oobjavljena šesta knjiga, a pretpostavka je da će se serijal nastaviti). Prvi „zabeleženi“ slučaj Thóre Gudmundsdóttir govori o ubistvu bogatog i ekscentričnog nemačkog studenta koji je došao na Island kako bi istražio progon i pogubljenja veštica u srednjem veku. Telo mladića je ritualno iskasapljeno, oči su odstranjenje, što već na samom početku stvara atmosferu nelagode i jeze. Ipak, Yrsa Sigurðardóttir ne koristi pogodnosti ove postavke kako bi roman obogatila elementima strave i užasa. Poslednje ritual je u svojoj suštini prilično pitom krimić, veoma konvencionalan u postavci, prilično ušuškan bez obzira na gnusnu prirodu zločina, pa čak i komičan. Pored istrage ubistva, roman prilično detaljno prati i porodični/ljubavni život glavne junakinje, pa je misterija razblažena i povremeno pada u drugi plan.


Snove u belom je 2007. godine napisao Šveđanin Mons Kallentoft. U romanu se upoznajemo sa policijskom inspektorkom Malin Fors koja će kasnije postati protagonistkinja još šest Kallentoftovih romana. Za razliku od Yrse Sigurðardóttir, Kallentoft je ujednačeno mračan od početka do kraja – po atmosferi Snovi u belom podsećaju na Arnaldura Indriðasona (čija je odlična Močvara nedavno recenzirana na Popboksu) i nikada prežaljenog Stiega Larssona. I ovaj roman počinje grotesknim ubistvom - nago telo muškarca pronađeno je kako visi sa drveta u pustoj, snegom prekrivenoj poljani na obodu grada. Malin Fors započinje istragu koja će je dovesti u kontakt sa čitavom galerijom duboko nesrećnih ljudskih bića. Kallentoft obogaćuje priču delovima u kojima događanja pratimo iz vizure ubijenog muškarca – i to nakon njegove smrti. Ovaj natprirodni momenat na početku zbunjuje i odvlači pažnju, ali kasnije, kada se čitalac privikne, ne smeta previše bez obzira što je čist višak i služi samo da bi se standardna krimi priča malo oneobičila i izdvojila iz ponude.

Bez obzira što Poslednji obred i Snovi u belom ne spadaju u prvu ligu skandinavskog krimi talasa i ne ugrožavaju primat Henninga Mankella, Stiega Larssona i Joa Nesbøa, Yrsa Sigurðardóttir i Mons Kallentoft umeju da isporuče pristojan kriminalistički roman. Sasvim dovoljno za preporuku, pogotovo ako ste već iščitali ključne romane najpoznatijih predstavnika i sada želite širi uvid u skandinavsku školu krimića.


popboks.

Erik Axl Sund
Pitijina istina


Istraga brutalnih ubojstava useljeničkih dječaka još uvijek tapka u mraku. U međuvremenu se pojavljuje još jedan ubojica, čije nekadašnje učenice internata u Sigtuni koji je svojevremeno pohađala i Victoria Bergman. Jeanette otkriva da postoji poveznica između tih dviju istraga ubojstava, a povezuje ih skrivena motivacija u čijoj srži nema ni trunke ljudskosti. Ništa nije onako kako se čini. Kada maske padnu i svi pokažu svoje pravo lice, Jeanette je ostavljena na milost i nemilost silama zla. I na koncu, hoće li Victoria pronaći sebe i opet postati jedinstveno biće, ostaje neizvjesno do samoga kraja.

»Ova trilogija se može svrstati među najbolje švedske krimiće. Možda je se može prozvati i najboljom u tom žanru.« Gefle Dagblad

»Zbogom, Hannibale Lecteru. Taj stari kanibal je psihološki zanimljiv kao kanarinac u usporedbi s Victorijom Bergman.«
Bodil Juggas, Arbetarbladet

»Bolje od Stiega Larssona«
Gefle Dagblad


znanje.hr

Žanr kriminalistike


Sherlock Holmes

Pridjevom kriminalistički označujemo žanr (podvrstu) raznih vidova stvaralaštva, u prvom redu filma, književnosti i stripa.

Karakterizira ga tematiziranje kriminalnog miljea, odnosa kriminalaca i policije, u raznim varijacijama. Edgar Allan Poe smatra se ocem kriminalističkog romana kojeg je "rodio" djelom Umorstva u Ulici Morgue.

Detektivi

Jedna od podvrsta žanra je tzv. detektivski roman/film/strip, u kojem je protagonist iznimno inteligentni i sposobni detektiv, koji riješava naizgled neriješiv zločin. Najpoznatiji likovi detektivskog žanra su književni i filmski junaci Sherlock Holmes A.C. Doylea, Hercule Poirot Agathe Christie, te Inspektor Maigret Georgesa Simenona.

Najpoznatiji stripovski detektivi su Rip Kirby i Dick Tracy. Vrlo je cijenjena francuska škola detektivskog filma 60-tih i 70-tih 20. stoljeća

Gangsteri

Ovaj u najvećoj mjeri filmski podžanr tematizira zbivanja u svijetu organizranog kriminala, odnosno njenog najslavnijeg ogranka Mafije, odnosno Sicilijanske Cose Nostre. Epohalno djelo o gangsterima je trilogija redatelja F.F. Coppole pod nazivom Kum.

Akcijski junaci

Vrlo popularna i atraktivna podvrsta kriminalistčkog žanra je akcijska. Ona tematizira iznimno fizički i psihički sposobnog pojedinca, uglavnom policijskog inspektora, koji ulazi u direktne fizičke okršaje s kriminalcima. Arhetip takvog heroja je Prljavi Harry, kojeg je utjelovio Clint Eastwood.

Buddy-Buddy

Svojevremeno vrlo popularna podvrsta, okosnica koje je interakcija dva potpuno različita karaktera koji zajednički rješavaju određen zadatak. Temelji se na komediji karaktera, te je obično vedrijih tonova od ostalih podvrsta. Vidi: Smrtonosno oružje, Mel Gibson & Danny Glover.

Bela kula
Aleksandar Radović, Iv Bone


O knjizi

Druga knjiga uzbudljive špijunske trilogije Švajcarski gambit prati promenljivu sudbinu švajcarskog bankara dvostrukog identiteta i baca novu svetlost na jedan od najstrašnijih perioda XX veka.

Nekadašnji obaveštajac Georg Huber nastavlja pomno iščitavanje dnevničkih zapisa svog preminulog poznanika, bankara Gotfrida fon Adlera, koji je uoči Drugog svetskog rata, uspostavio nesvakidašnje poslovne i privatne odnose sa čelnicima nacističkog režima.

Španija je u plamenu, Kinu osvajaju japanske trupe, Veliku Britaniju potresa dinastička kriza. Španski građanski rat je prilika za zbližavanje tajnih službi Nemačke i SSSR. Prvi plod te neočekivane saradnje je falsifikovanje dokaza o tobožnjoj izdaji sovjetskog maršala Tuhačevskog.

Događaji se nižu jedan za drugim: Kristalna noć, Anšlus, aneksija Sudetske oblasti, Austrija popušta, Hitler trijumfalno ulazi u Beč, napuštena od strane velikih sila Čehoslovačka se uzaludno opire i Fon Adler ulazi u zamršeni svet raznih zakulisnih igara sve dok ne postane žrtva nacista...

Tajanstveni događaj u Stajlsu
Agata Kristi


Prvi roman o Herkulu Poarou.

Ovo je knjiga Agate Kristi od koje je sve počelo – majstorski način da se upoznamo s njenim vrhunskim detektivom Herkulom Poaroom i njegovim legendarnim sposobnostima razrešavanja zločina. U ovom izdanju predstavljamo vam Tajanstveni događaj u Stajlsu s prethodno izostavljanim poglavljem i uz komentar Džona Karena, izuzetnog poznavaoca dela Agate Kristi.

Ko je otrovao bogatu Emili Ingltorp i kako je ubica uspeo da uđe u njenu sobu zaključanu iznutra i da otuda neopažen umakne? Osumnjičenih ne manjka u otmenoj staroj kući Stajls kort – od muža s kojim se otrovana dama nedavno venčala i koji joj je u svemu ugađao, preko njene dvojice pastoraka, njene odlučne družbenice i poverenice, pa do lepuškaste štićenice koja radi u bolničkom dispanzeru. Na pozornicu prvi put stupa nezaboravni belgijski detektiv da na svoj neprevaziđeni način povede istragu o tajanstvenom slučaju.

„Kad čitate savršene zaplete Agate Kristi, osećate se kao da grizete sočnu jabuku: zadovoljstvo je čisto, sveže i potpuno.“ Tana Frenč, autorka bestselera U šumi, Sličnost i Kobno mesto


laguna.

Simon Beckett
Kemija smrti


Bivši forenzički stručnjak dr. David Hunter odlučuje se, nakon obiteljske tragedije, odreći briljantne karijere te se posvetiti izvornom pozivu radeći kao liječnik opće prakse u seocu na rubu močvare i kolektivnog pamćenja. Živeći mirnim životom ondje provodi tri godine, sve dok serija neobično okrutnih i bizarnih ubojstava ne uzdrma mirnu, repetitivnu svakodnevnicu. Lokalna policija je zbunjena i dezorijentirana, dok sasvim slučajno glavešine ne saznaju da pred nosom imaju jednog od vodećih svjetskih forenzičkih stručnjaka. Dr. Hunter, pomalo neočekivano, odlučuje prihvatiti zadatak…

Kemija smrti vrhunski je triler uvršten u uži izbor za CWA Duncan Lawrie Dagger nagradu, najvažniju svjetsku književnu nagradu za literaturu iz područja krimića, odnosno trilera.

Meri, Meri
Džejms Paterson


Senzacionalan bestseler broj 1 New York Timesa, Los Angeles Timesa, Wall St. Journala, Boston Globea, Washington Posta, Chicago Tribunea.

Neko ubija holivudsku „prvu ligu“.

Aleks Kros, agent FBI-ja, konačno je na odmoru sa porodicom. Ali taj mir ne može dugo da potraje – pozivaju ga da istraži ubistvo čuvene glumice kao i mejl sa zaprepašćujućim pojedinostima o ubistvu poslat novinama. Pismo je potpisala Meri Smit. Slede nova ubistva i novi mejlovi, a Meri Smit postaje sve bolja. Njena posetnica glasi: „Stigao vam je mejl.“

Kako bi uhvatio tog nemilosrdnog ubicu pripadnika holivudske elite, Kros mora da se suoči sa svetom u kojem zvezde pijuckaju mineralnu vodu u restoranu Bršljan, dok oni što žele da postanu zvezde obleću sa svojim slikama oko kapija studija. Kad slučaj naraste do neviđenih razmera, Kros i losanđeleska policija uspevaju da nađu šablon – pre nego što im Meri ne pošalje još jedno jezivo obaveštenje.


„Paterson, sjajan pripovedač, stvorio je novog užasavajućeg zlikovca... Roman Meri, Meri svrstava se među njegove najbolje.“ - BookReporter.com

„Opaka zabava... Među najboljim nastavcima ovog serijala.“ - BookPage

Detektivske priče su kao porok, ili jedan pogled na krimi roman

Citati:
Činilo se da minuti prolaze na vrhovima prstiju, s prstom na ustima,
ili
Svetlo me prikovalo za zid kao zgnječenu muvu.

Žorž Simenon, 1963, foto © ERLING MANDELMANN

Milan Nikolić
Suština krimi priče nije prikaz zločina, već odbrana nevinosti. 

Spomenik Inspektoru Megreu u Holandiji, rad umetnika Pitera Donta
Krimi priče su najprivlačniji književni rod jer zadovoljavaju iskonsku žudnju čitaoca za izazovom, saznanjem, mitom, avanturom, neizvesnošću, uzbuđenjem, tajanstvenošću, neponovljivim doživljajem, i to na način na koji nijedan drugi književni oblik ne uspeva. 

Lun Kralj ponoći
 Detektivske priče su kao porok, kad ih jednom pročitamo postanemo zavisni od njih. Ali, od ovog poroka se ne umire nego se živi. 

Ian Rankin

„U dubini srca pišem knjige za sebe, knjige koje bih ja čitao i kako bih u svojoj glavi, koristeći svoju maštu, doživio avanture.“
Ian Rankin jedan je od najuspješnijih pisaca kriminalističkih romana, dobitnik je mnogih nagrada, a najpoznatiji je po seriji romana o detektivu Rebusu. Njegove se knjige prodaju u višemilijunskim nakladama i prevedene su na više od trideset jezika. Prilikom gostovanja u Zagrebu, za portal ČitajMe.com, otkrio je manje poznate detalje privatna života, kako je postao piscem krimića, koju glazbu sluša, koje pisce smatra uzorima, što misli o statusu krimića i čime ga je iznenadila J. K. Rowling.
Magdalena Hadžić: Dolazite iz radničke obitelji, kako je to utjecalo na Vaš privatni i poslovni život?
Ian Rankin: Da, odrastao sam u malom selu, svi smo bili bliski, svi su znali sve, to je lijepo, ali je i tlaka. I osjećao sam se loše, bio sam prvi član u obitelji koji je išao na fakultet. Svima je bilo čudno što idem studirati engleski jezik i književnost, svi su očekivali da ću biti radnička klasa ili da ću razvijati karijeru, biti doktor ili odvjetnik. A sve što sam želio jest biti pisac, to je bilo teško prihvatljivo mojoj obitelji. Bilo je dobro, odrastao sam u sigurnom okruženju, sa mnogo prijatelja, mnogo članova obitelji i mnogo ljubavi, ali osjećao sam se drugačije.
Tijekom života živjeli ste u nekoliko zemalja (Francuska, Škotska i Engleska), smatrate li takvo iskustvo korisnim za pisanje?
Putovanje je korisno, i upoznavanje novih kultura smatram korisnim, kao pisac možeš živjeti svugdje, jedino što je bitno jest da imaš svoju maštu i svoje alate za pisanje, bila to olovka i papir ili pak računalo. U ranim danima bilo je korisno napustiti Edinburgh zato što sam mogao zamišljati Edinburgh, nije bio grad kojim sam hodao svaki dan, on je sada bio grad iz mašte, i kao romanopiscu to mi je bilo jako korisno.
Negdje sam pročitala da ste piscem postali sasvim slučajno, pišući doktorski rad o škotskom romanu?
Pisac krimića postao sam slučajno, pisao sam doktorski rad o romanima Muriele Spark, ona je bila poznata edinburška novelistica koja je napisala ‘Prime of Miss Jean Brodie’. Zanimanje za Muriele Spark dovelo me do Roberta Louisa Stevensona i ‘Dr. Jekyll and Mr Hyde’.
Ono što sam želio jest napisati roman kao što je ‘Dr. Jekyll’, ali smjestiti ga u suvremeni Edinburgh u kojem će glavni lik biti detektiv. Nisam čitao krimiće u to vrijeme i nisam bio svjestan da pišem jedan, mislio sam da pišem gotički, škotski roman sa likom detektiva.
Jednom ste prilikom rekli da je za Vaš napredak zaslužna nagrada Crime Writers Association’s Gold Dagger koju ste 1997. dobili za roman ‘Black and Blue’?
Da, sve do ‘Black and Blue’ moje se knjige nisu prodavale baš najbolje, i nisam zarađivao puno novca. Moj je izdavač smatrao da nemam blistavu budućnost kao pisac. Kad sam krenuo sa ‘Black and Blue’, svi su imali dobar osjećaj, ja sam imao više samopouzdanja, znao sam što radim i da ću biti uspješan, moj izdavač znao je da ima dobrog autora, uložili su nešto novca u promociju knjige i knjiga je postala uspješnija.
Pišete serije romana  – napisali ste ih 19 o detektivu Rebusu, 3 o Malcolmu Foxu i 3 o Jacku Harveyu – leži li razlog u činjenici da čitatelji žele nove avanture omiljenih junaka ili u nečem drugom? I dijelite li mišljenje da je pisanje serijala postalo jedna vrsta mode?
Wow, sjajno pitanje! Prva osoba za koju pišem sam ja, knjige koje bih ja želio pročitati, knjige koje ne postoje. Pišem da bih istražio Edinburgh i Škotsku i ljudsku narav, da bih pronašao odgovore na pitanja o tim stvarima i mjestima. Isprva ljudi nisu bili baš zainteresirani, no sada jesu, što je odlično, pa sada prodajem više knjiga i uspješniji sam. U dubini srca pišem knjige za sebe, knjige koje bih ja čitao i kako bih u svojoj glavi, koristeći svoju maštu, doživio avanture. Jedini razlog zašto sam nastavio pisati o Rebusu jest taj što me on fascinira, on je ujedno i koristan način pogleda na Škotsku, jer kao detektiv dopušta mi pristup svim granama škotskog života, svim granama kulture, politike i ekonomije. On je koristan alat za otključavanje svih tih vrata.
Koliko je teško započeti pisati novu knjigu, kad iza sebe imate veliki broj uspješnica?
Želiš da svaka tvoja nova knjiga bude bolja od prethodne. Kad pišeš puno knjiga to je teško, ali nijedan pisac neće napisati lošiju knjigu od one koju je napisao prošle godine. Iako si napisao puno knjiga, još uvijek se osjećaš neuspješnim jer svaku knjigu započinješ kao novi projekt, i želiš da bude bolji od svega što si napisao do sada. I razlog zbog kojeg nastavljam pisati knjige jest taj što je prošla knjiga bila neuspješna, zato što nije rekla sve što sam o svijetu htio reći na najbolji mogući način. I zato pokušavam ponovno.
U Vašem se romanu govori o imigracijskim problemima i rasnim pitanjima, smatrate li ta pitanja važnima?
Ne smatram ih previše bitnima, obično roman počinje s nečim što se dogodilo u stvarnom svijetu. Bila je jedna knjiga koja je govorila o problemu ilegalaca u Škotskoj, bili su zlostavljani i pod pritiskom, s time je došao problem sa trgovinom ljudi, i odlučio sam pisati o tome u Rebus romanima. I Rebus sam, otkrio sam, potječe iz grupe emigranata, zato što je ime Rebus poljskog podrijetla, bio je poljskih korijena. Pišući o emigrantima mogao sam reći nešto o njemu. O njegovoj prošlosti i o njemu kao čovjeku.
Smatrate li Johna Rebusa edinburškim zaštitnim znakom?

(smijeh) Kad je knjiga objavljena, pročitao sam recenziju u novinama gdje je pisalo da je to knjiga koju sigurno neće preporučiti turistička agencija, jer je opisivala Edinburgh mračnim, a ne onakvim kakvim turistička agencija želi da ga turisti dožive. Ali sad postoji i Rebus obilazak, sada turisti mogu ići gradom i posjećivati mjesta koja je posjećivao i Rebus i dijelovi knjige mogu im biti čitani na tim određenim lokacijama, Rebus je postao dijelom turizma. Jako je frustrirajuće za fanove kada dođu u Edinburgh i odu u Oxford Bar gdje on pije, a on nije tamo, zato što ne postoji. Mogu pronaći samo mene, a ja nisam toliko kompleksan, zanimljiv i opasan kao on.
Volite otvorene završetke u svojim romanima?
Da, to je jedna od frustrirajućih stvari u krimićima jer nema osjećaja završetka kojeg čitatelj očekuje. Čitatelj voli kada na kraju priče loši ljudi budu uhvaćeni i pravda bude zadovoljena, ali u stvarnom svijetu nije tako, stvarni je svijet mnogo zamršeniji od toga. Razlog zbog kojega se krimići ne smatraju ozbiljnom literaturom jest taj što u njima ima dosta netočnosti, i zbog toga volim otvoreni kraj jer je on refleksija stvarnoga svijeta.
Mislite li da se kriminalistički romani tretiraju kao manje vrijedni kad su u pitanju nagrade?

Očito da je tako. Prošle godine jedan je krimić osvojio nagradu, riječ je o novozelandskoj autorici Eleanor Catton (op. a. ‘The Luminaries’), ali nitko ju nije recenzirao kao krimić, to je priča o ubojstvu, priča puna misterije, ali bila je prezentirana kao povijesni roman, i to je problem. Mislim da izdavači odlučuju što je ozbiljna, a što neozbiljna literatura. Za mene je to krimić, roman o misteriji. I kad je osvojila nagradu, bio sam jako sretan.
Ono što se događa jest da se situacija u Velikoj Britaniji mijenja, sada možeš studirati krimić na nekim smjerovima na fakultetu, ili u nekim srednjim školama, stoga ako učitelji i profesori krenu podučavati krimiće i tretirati ih kao ozbiljan žanr, i nagrade će se kad tad početi tretirati ozbiljno.
Jeste li pokušali napisati nešto osim krimića, i hoćete li u budućnosti?
Moj prvi roman koji nije nikad objavljen bio je komedija, ali nikome se nije svidjela, a moj drugi roman ‘The Flood’ nije bio krimić, ali nije bio jako uspješan. Napisao sam špijunske romane, trilere, drame, ali volim strukturu krimića, osjećaj mjesta, volim snažne karaktere koje obično dobiješ, snažne protagoniste, karaktere s kojima je zabavno provoditi vrijeme. Možda ću jednog dana dobiti ideju za priču koja nije krimić, i u tom ću slučaju napisati takvu vrstu knjige, ali to se još nije dogodilo.
Koja je to tajna Edinburgha da proizvodi tako uspješne autore kao što ste vi, J. K. Rowling, Alexander McCall Smith i Kate Atkinson?
Ne znam, to je čudna slučajnost. Kad sam studirao u Edinburghu nije mi se činilo da postoje pisci u Edinburghu, poznati pisci, a onda 10, 11 godina poslije, odselili smo se u novu ulicu i shvatili da smo dvije kuće dalje od A. M. Smith i da je J. K. Rowling iza ugla, i K. Atkinson par stotina metara dalje, to je slučajnost. J. K. Rowling se odselila u drugi dio grada i više ju ne vidim, ali vidim A. M. Smitha često.
Hoće li Rebus biti glavni junak i vašeg idućeg romana ili razmišljate o pisanju nove serije?
Ne znam, nemam ideju za svoju iduću priču, možda će biti Rebus, možda M. Fox, možda nešto potpuno drugačije, ove sam godine na odmoru i sve što ću napisati ove godine kratke su priče, a s romanima razmišljam krenuti od iduće godine.
Pročitala sam da ste veliki ljubitelj glazbe. Koji bendovi su vam omiljeni, koja vas glazba opušta i slušate li ju dok pišete?
Slušam muziku dok pišem, ali mora biti instrumentalna, inače provedem previše vremena slušajući riječi i ne napišem ništa od svojih riječi. Dakle, elektronska glazba, jazz, malo klasike… nju slušam kad pišem. Volim glazbu, znam mnogo pisaca koji bi rađe bile rock zvijezde nego pisci, ali ja nisam bio sposoban postati rock zvijezda, koristim puno glazbe u knjigama, Rebus sluša rock 60-ih, 70-ih, kao i ja.
Zbog toliko glazbe u knjizi, glazbenici postanu fanovi knjiga, dobio sam e-mail Petea Townshenda iz grupe The Who, i R.E.M.-a. Upoznavanje i druženje sa rock zvijezdama bit će najbliže mom postanku rock zvijezde.
Koliko je činjenica da Vaš sin boluje od genetskog poremećaja promijenila Vaš privatni život i karijeru?
Moj sin je rođen baš kad sam počeo pisati knjigu ‘Black and Blue’, i kad mu je dijagnosticirana hendikepiranost, pola smo dana proveli u bolnici, a pola sam dana pisao, i puno frustracija, pitanja, ljutnje vezane uz njegovu situaciju, prokanaliziralo se u knjigu i to ju je učinilo mnogo većom i ljućom, a samim time i mnogo uspješnijom knjigom. To je bio način na koji sam se nosio s time. Pisanje je kao terapija, to je način nošenja s takvim problemom. A u drugoj knjizi, Rebusevu kći je udario auto i završila je u kolicima jer sam ja svom sinu rekao da će morati biti u kolicima do kraja svog života, i tako sam se opet nosio s tim. Mogao sam koristiti Rebusa kao vreću za udarce, sve probleme koje sam imao u životu, mogao sam dati njemu. To je ironija, knjiga je bila bolja, zbog onog što se događalo mojem sinu.
Je li istina da ste prije nekoliko godina predvidjeli da će J. K. Rowling napisati krimić?

Ne bih baš rekao predvidio, ona voli krimiće, i kad je rekla da će završiti seriju Harryja Pottera, imao sam osjećaj da će napisati krimić, to mi je imalo smisla jer je ljubitelj krimića, i Harry Potter je gotovo pa strukturiran kao krimić, ima misterija, ima ljudi koji se pretvaraju da su ono što nisu, ima neotkrivenih tajni i za mene ona je na neki način i bila pisac krimića. To me nije uopće iznenadilo, iznenadio me način na koji je to napravila, pretvarajući se da je netko drugi… i iznenadilo me jer mi nije poslala kopiju knjige.
Pratite li na koliko su jezika prevedeni vaši romani i prepoznaju li vas ljudi izvan Velike Britanije?

(smijeh) Preveden sam na 37 jezika, mislim, nemojte me navesti da ih nabrojim sve. Prepoznaju me ponekad u Edinburghu, ali ljudi su jako sramežljivi, dopuštaju ti da imaš privatan život, i ako te prepoznaju neće razgovarati s tobom. Pisci nisu prepoznatljivi, čak i poznati pisci nisu prepoznatljivi, npr. John Grisham bi mogao hodati hotelom i ja ga ne bih prepoznao, ili Dan Brown. Lijepo je kad si pisac i imaš anonimnost.
Čovjek se rađa kao pisac ili to postaje mukotrpnim radom?
Teško pitanje. Jedna od dobrih stvari jest da autor možeš postati u bilo kojoj godini. Bilo je slučajeva kad su pisci počeli pisati u 40-ima, 50-ima, 60-ima, 70-ima i neki su postali uspješni, P. D. James nije počela pisati do svojih 40-ih, dakle, možeš početi u bilo kojim godinama. Mislim da mora biti nešto od najranije dobi, moraš uživati u naraciji, u pričama, u zamišljanju avantura, romanopisci su kao djeca, igraju igre koje igraju i djeca i koriste maštu na način na koji ju djeca koriste, dakle, pomalo od oboje.
Imate li uzore u književnosti?
Svaki pisac kojeg čitaš da ti nešto, uvijek učiš, ranije sam bio veliki obožavatelj Ruth Rendell, svaka joj je knjiga bila drukčija, istraživala je druga područja društva, različite aspekte ljudske prirode, James Ellroy u ‘American Tabloid’ koristio je stvarne gradove za priču pa sam ih počeo koristiti i ja, a i Robert Louis Stevenson imao je veliki utjecaj na mene u ranim danima.
Što trenutno čitate?
Što trenutno čitam? Vodiče o Hrvatskoj. Upravo sam počeo čitati krimić ‘Kenya’, zaboravio sam ime autora. To je njegov drugi roman koji govori o politici, kulturi i plemenima u Keniji. Pročitao sam i roman rock novinara Marka Ellena. Njegovi memoari govore o tome kako je postao novinar i kako je intervjuirao mnoge rock zvijezde. Pročitao sam i knjigu Viv Albertine, članice punk grupe The Slits.
Hoćete li imati vremena istražiti Zagreb?
Da, ići ćemo u obilazak grada.
Hoćete li nas posjetiti ponovno?
Nadam se. Bio sam u Hrvatskoj, ali samo u jednodnevnom posjetu Korčuli i Dubrovniku tijekom krstarenja, a lijepo je provesti vrijeme na jednom mjestu i upoznati ljude i kulturu.

Izvor: Čitaj me

Erik Axl Sund
Tko je Victoria Bergman – Plamen gladi


Rad krim-inspektorice Jeanette Kihlberg na slučaju ubijenih imigrantskih dječaka prekinut je jezivim ubojstvom uspješnog poslovnog čovjeka u Stockholmu. Ubojstvo izgleda kao ritualno, ali nekoliko bizarnih detalja upućuje na osvetu. Psihoterapeutkinja Sofia Zetterlund pomaže Jeanette u izradi psihološkoga profila počinitelja, a njihova strastvena ljubavna veza dodatno komplicira stvari. Jeanette ulazi u trag tajanstvenoj Victoriji Bergman za koju osjeća da je ključ rješenja u zamršenom labirintu zločina…

»Trilogija o Victoriji Bergman na dobrom je putu da postane prvo ime među švedskim krimićima.«

John-Henri Holmberg, Sydsvenskan

Plašljivac
Mark Bilingem


„Napet, stravičan i vešto vođen, ovaj je roman jezivo istraživanje moći i potčinjavanja. Ne ispušta se iz ruku.“ Time Out

Dve žene su mrtve.

Bilo je to surovo, pažljivo pripremljeno ubistvo. Ubica je žrtvu odabrao na železničkoj stanici, pratio je kući u metrou i zadavio je pred njenim detetom. Drugo telo nađeno je iza železničke stanice Kings kros. Žrtva je ubijena na isti način i u isto vreme kao prethodna. To je jeziva podudarnost koja sablasno podseća na ubistvo druge dve žene, pre nekoliko meseci izbodene u istom danu.

Dvojica ubica rade zajedno.

Detektiv inspektor Tom Torn je tražeći vezu između tih slučajeva i došao do tog zastrašujućeg zaključka. Policija nema posla sa serijskim ubicom. Ima posla s dvojicom – a dvojica ubica mnogo su smrtonosniji od jednog...

Još dvoje će umreti.

„S mnogim obrtima od kojih staje dah, ovo je izuzetno lukav i slojevit roman.“ Daily Mail

„Ako volite detektivske romane, a još niste otkrili Marka Bilingema, čeka vas prava poslastica.“ Spectator

Sneško
Ju Nesbe


„Ju Nesbe ima neko neshvatljivo umeće da sasvim prestravi čitaoce, a Sneško nipošto nije izuzetak od tog pravila.“ Metro

Novembar je, i Oslo je prekrio prvi sneg. Po povratku kući s posla Birta Beker hvali Sneška Belića kojeg su njen sin i muž napravili u dvorištu. Međutim, nisu ga napravili oni. Porodica zbunjeno prilazi prozoru da vidi Sneška i sin shvata da je on okrenut prema kući. Crne oči gledaju pravo kroz prozor. U njih.

Višem inspektoru Hariju Huleu stiglo je anonimno pismo. U potpisu stoji „Sneško“. Kasnije Hari otkriva niz uznemirujućih sličnosti među zastarelim slučajevima nestalih lica. Udatim, porodičnim ženama gubi se svaki trag na dan prvog snega. Iste te noći Silvija Otersen grabi kroz prvi sneg u šumi nadomak Osla. Zna da joj život zavisi od bekstva, ali ne zna šta je goni. Srećom, ne zna ni šta je čeka na putu...

„Da li će tajanstveni ubica, nazvan po snežnoj vizitkarti koju ostavlja na mestu zločina nadmudriti Harija Hulea, u čijem rezimeu stoji i seminar o serijskim ubicama pri FBI? Pa, nećemo vam ništa razotkriti, osim da će stvari postati vrlo hladne – i mračne.“ Philadelphia Inquirer

„Nesbe s pravom slovi za najpriznatijeg pisca trilera u Norveškoj. Ono što Hari Hule otkrije zauvek će promenti vaše mišljenje o belom dobričini. Sneško je izvanredan triler koji će poremetiti vašu dremku dok napolju veje.“ National Public Radio (USA)

„Nesbe je Pikaso norveškog krimića: likovi su živopisni do detalja, elegantno ukomponovani u priču. A ta priča nije samo ovaj roman već čitav serijal – na putu da postane najbolji u istoriji norveškog kriminalističkog romana.“ Stavanger Aftenblad



laguna.

Britanski "Telegraf", koji već nedeljama objavljuje liste najboljih knjiga u različitim kategorijama, sada je sastavio listu 20 najboljih krimi romana svih vremena na kojima su se našla dela Vilkija Kolinsa, Dafne du Morije, Trumana Kapotija, Agate Kristi, Artura Konana Dojla, Žorža Simenona...
Prvi na listi koju su sastavili kritičari uglednog lista je "Žena u belom" Vilkija Kolinsa, potom slede "Stranci u vozu" Patriše Hajsmit, "Kći vremena" Džozefine Ti, avanture Šerloka Holmsa iz pera Artuna Konana Dojla, "Ubistvo Rodžera Akrojda" Agate Kristi. "The Madman of Bergerac" Žorža Simenona, jedan od romana iz serije avantura njegovog detektiva Megrea, "The Nine Tailors" Doroti L. Sejers.
Na spisku 20 najboljih su i "Rebeka" Dafne du Morije, "Osećaj gospođice Smile za sneg" PEtera Hega, "Hladnokrvno ubistvo" Trumana Kapotea, "Ime ruže" Umberta Eka, "Njujorška trilogija" Pola Ostera, "Mizeri" Stivena Kniga.
Tu su još i "Veliki san" Rejmonda Čendlera, "Poverljivo iz LA" Džejmsa Elroja, "OTadžbina" Roberta Herisa, "True History of the Kelly Gang" Pitera KErija, "Džeparoš" Sare Voters, "The Suspicions of Mr Whićer" Kejt Samerskejl, "Uhvati Ssortija" Elmora LEonarda.
Zanimljiva je i šira lista na kojoj su se našle i "Priče tajanstva i mašte" Edgara Alana Poa, "Čovek zvani hrabrost" Čarlsa Portisa, "Kum" Marija Puza ali i grafička novela "Nadzirači" Alana Mura i Dejva GIbonsa, "Zovem se crveno" Orhana Pamuka, "DEvojčica koja se igrala vatrom" Stiga LAšona...

'Istina i druge laži' Sascha Arango (Znanje; preveo Dalibor Joler)

Roman 'Istina i druge laži' mnogo je više od napetog trilera - istodobno je kvalitetan psihološki portret čovjeka koji, zapleten u nerazmrsivo klupko vlastitih neistina, prestaje razaznavati granice istine i životne fikcije koju je stvorio.

Sascha Arango je poznati njemački scenarist, dobitnik dvije ugledne Grimme Preis za svoje scenarije, a 'Istina i druge laži' su njegov prvi roman koji je preveden na već više od 15 svjetskih jezika. Arango je u jednakoj mjeri uspio stvoriti uzbudljivu kriminalističku priču koliko i postaviti intrigantna pitanja o tome koliko destruktivnu ulogu u našim svakodnevnim životima igraju prešućene istine, sitne i velike laži, dvoličnost, obmana i prevara.

'Noćna mora' Lars Kepler (Fraktura; prevela Željka Černok)

Opasni serijski ubojica Jurek Walter već je godinama izoliran na zatvorenom psihijatrijskom odjelu štokholmske bolnice. Mladi nadobudni liječnik koji se tek zaposlio ondje ne smatra da je stari suhonjavi zločinac posebno opasan, pa prekrši sigurnosni protokol. U međuvremenu Mikael Kohler-Frost, kojeg su smatrali Walterovom žrtvom, pronađen je kako se probija kroz snijeg po željezničkoj pruzi na osami. Kad policija od njega sazna da je trinaest godina proveo zatočen u mraku sa svojom sestrom Felicijom te da nikada nije vidio otmičara, cijeli slučaj dobiva novu dimenziju.

Lars Kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril (rođena 1966) i njezina supruga Alexandera Ahndorila (rođen 1967). Pod tim pseudonimom 2009. objavili su kriminalistički roman 'Hipnotizer', a 2010. jednako uspješan nastavak 'Paganinijev ugovor'. 'Noćna mora' je četvrti roman iz serije o inspektoru Linni, vrhunski triler koji je poharao skandinavske top-liste bestselera, što ne čudi jer je posrijedi iznimno napeto štivo, obećavaju iz Frakture

'Farma' Tom Rob Smith (Profil; preveo Saša Drach)

Psihološki je to triler o obiteljskim tajnama, zločinima, ali i tankoj granici između zdravog razuma i ludila. Radnja prati mladog muškarca, Daniela, kojeg iznenada naziva otac i kaže mu da mu je majka Tilde smještena u psihijatrijskoj ustanovi u Švedskoj, zemlji u koju su se preselili nakon mirovine. Ubrzo nakon oca javlja se i majka koja govori sinu da stiže u London i moli ga da ne povjeruje ni u što što mu govori otac.

Poznati britanski pisac Tom Rob Smith u svom novom romanu 'Farma' na inovativan se način poigrava sa žanrovskim konvencijama skandinavskog trilera: izolirana farma, obiteljske tajne, okrutni zločin, moćna elita sklona zataškavanju i prešućivanju. A za dvostruku dozu Toma Roba Smitha možete i u kino, s obzirom na to da u redovitoj distribuciji počinje igrati filmska adaptacija njegovog bestselera 'Dijete 44' o serijskom ubojici u sovjetskoj Rusiji, u kojoj glavne uloge imaju Tom Hardy i Gary Oldman

'Direktiva' Matthew Quirk (Lumen; preveo Aleksandar Žiljak)

Neki književni teoretičari i kulturolozi tvrde kako je književnost prvenstveno izraz vremena u kojemu nastaje, a ako ćemo se voditi tom teorijom, onda je triler Matthewa Quirka 'Direktiva' više nego indikativan.

Može li jedan čovjek razotkriti najviše čuvanu tajnu kapitalizma, to je pitanje koje postavlja Quirk u ‘Direktivi’ te nudi odgovarajuće napet odgovor u ovom zabavnom trileru. Zaboravite pljačke, banke i zlatne poluge: tko u rukama ima direktivu Savezne banke, može zaraditi milijarde. Jedini je problem što do informacija treba stići prije svih. Premisa je to pomoću koje Quirk kreće u priču o Mikeu Fordu, čovjeku koji je jednom nogom u svijetu financija, a drugom u svijetu sitnih prevara. Mislio je da je kriminalnu prošlost ostavio iza sebe, no otkriva da je u krivu. Neposredno prije vjenčanja od nepoznatih zločinaca počnu stizati prijetnje njegovim najbližima.