|
| |
Autor | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:49 | |
| Još samo jedan put kući me vodi Iz bespuća samoće, tvoj osmijeh ga rodi Vrijeme je...vrijeme je povratka domu Ne dam se olujama, ne dam se slomu
Napuklo je srce i tobom ranjeno jeca Kući me zove, gdje bili smo djeca Iz ovih hladnih vremena i vučjih ralja Iz zavisti, srdžbe, što i najnevinije kalja
Čekaj me, jednom ću umoran stići Molim te, ostani u meni, nemoj nikuda ići Ti si sve što sam oduvijek htio Oprosti, sad znam, zaveden sam bio
Još samo jedan put kući me vodi Radosti, smijehu, pravoj slobodi Čekaj me, tamo negdje iza duge Ja...doći ću, preko mostova od tuge |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:50 | |
| Ne boj se, pruži mi ruku Srno, što mrzla si na snijegu Sudbine znakovi, k meni te vuku Dosta je lutanja provedenog u bijegu
Ja...čujem ti srce kako strijepi Udara, osmijehom ga pokušavaš skriti Zastani, kušaj nektar što krijepi Znaš kako će nam usne spojene biti
Krhka si, nježni cvijet što zaštitu treba No, slutim snagu koja svemire spaja I radost i tuga, stvorena od neba Ti možeš sve, ako se otvoriš do kraja
Ne skrivaj više svoju ljepotu Zavoli, neka se svi zidovi sruše Ti donosiš čaroliju životu Jer sve što jesi izvire iz duše
Srećo, tu sam kako bi zračila snagu Možeš to, iz tebe svjetlost se rađa Pusti nek' te otkrivam...I sumornu i dragu Budi kormilar svih mojih lađa
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:50 | |
| Ovaj svijet ne postoji Rastočili su ga zaigrani prsti tvoji Spojeni smo, plamenom strasti Vatra, što ne može zgasti
Stvoreni za ovaj tren Za ljubav i zagrljaj njen Putujemo niz vrelu rijeku čula Svaki je uzdah čarobna frula
Jedino zajedno, dok tijela gore Od pustinje možemo stvoriti more Dva galeba u letu, dvije duše Što slobodno, sva pravila ruše
Kao prvi put, učimo se voljeti Žudnjom, kojoj ne možeš odoljeti Znali smo, već kad' smo se sreli Kako ćemo spajanjem postati cijeli
Amor ne pita, on odapne strijelu Pogodi srce, pokloni nemir tijelu Tada, ovaj svijet ne postoji Jedino ljubav, što sate ne broji |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:51 | |
| Čuješ li Gospodine pjesmu moju? Neka se digne do zvjezdanog neba Nek' dugi vrati izgubljenu boju Samo malo nam sreće treba
I neka me čuju daljine i noć Ja pjevam za sve koji vole Jednom, i ova magla oko srca će proć' Jer sve sreće i tuge, životne su škole
Anđeli nek' lete s melodijom samo za nju Nek' rijeke joj nose moje vrele suze I neka joj šapnu kako je još čuvam u snu I poklanjam taj sveti dio duše što mi ga uze
Sve bih greške i ludosti ponovio još jednom Jer i ona je dio svih mojih svemira Pjesmu što je sklada čini života vrijednom Kraljica mojih spokoja, princeza mojih nemira |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:51 | |
| Otrgli smo život iz ruku drugih Prognali samoću iz noći dugih Voljeli se, kad' svi su rekli ne Pobjegli očaju, prevarili sve
Samo malo, malo hrabrosti treba Pobjediti strah, dohvatit' komadić neba Kad podignemo glave on čeka na nas Namjesto praznine, trag zvijezda i spas
Sve što trebalo je, stisnute su ruke Jedna u drugoj, kad' napustili smo luke Zaplovili pučini kojoj srce nas zove Napustili obale sumnje, potražili nove
Potpuno sami, protiv svih morskih struja Svladali valove i moćni krik oluja Samo malo, malo hrabrosti treba Ostaviti sve, za naš komadić neba |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:51 | |
| Neka te anđeli prate Zauvijek čuvaju put Nek' ti se staze zlate Znaj, kunem se, nisam ljut
Ostavila si na duši trag Neprolazan, samo moj I u tamnim noćima drag Da odagna more i znoj
Zbog toga sam se rodio Kako bi te sreo nakon tuge Iz okova očaja se oslobodio Zaboravio svijet, zaboravio druge
Kao dvije zvijezde padalice Trajali smo jedan predivni let U meni ostaje tvoje lice I osjećaj, zauvijek svet
Sada znam, kad me srce zazebe Kad' pomislim: "Dovraga sve" Ja samo prizvat ću tebe I ponovno vjerovat u sne |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:52 | |
| Okrenula si svijet, dotad siguran i znan Donijela supernovu života, protjerala san Rodih se nanovo, na svom putu ka smrti U trenu jednom, svemir sve opet zavrti Živ sam, trnem , bojim se, kao nikada prije Ne želim biti sjenka što se od ljubavi krije Voljeti, gubiti sebe, nek' bude još ovaj put Biti maslačak što vjetar ga nosi, ne sasušen prut Neka se otvori nebo, nek' ginem, nek' živim Ne želim biti cinik što mrtav puže stazama krivim Dovraga iskustvo, sve rane, oprez bez strasti Jedino dodirom svjetova možemo rasti Nek' srce preskače, nek' u ludilu predaje bije Duboko unutra, slobodna duša, avanturi se smije |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:52 | |
| Gledaj me, tim očima od čuda Stvorile su svjetlost posvuda Otele mi dušu, um i tijelo Obojale tminu noći u bijelo
Dotakni me, prstima od čarolije Nek' se strast posteljom prolije Dodir tvoj zapali oganj u trenu Onaj, što spaja muškarca i ženu
Slaži me kako drugi ne postoje Kako jedino ja imam uzdahe tvoje Šapni mi, slatke riječi u tami Kako smo u ovom sazviježđu sami
Poljubi me, kratko, samo ti to znaš Kad' mi nektar života naslutiti daš Usne su ti savršenstvo bez mana Što isčeznut će rađanjem dana |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:53 | |
| Istina...
Jednom, negdje u nekom zakutku svemira, netko je napisao našu priču, zapečatio je u omotinicu od zvjezdane prašine i položio je negdje, u nekom pretincu sudbine, kako bi ju nam isporučila kada za to bude vrijeme. Netko je mislio na nas, voljena moja, čak i kada se nismo znali, netko je krojio nevidljive niti koje spajaju ljude i unaprijed pripremio jednu samo za nas. I svaki naš korak, svaka patnja, svako slomljeno srce, vodilo nas je jedno drugom, kako bi se pronašli nakon tisuća oluja i tisuća usamljenih sati u kojima smo drhtali od straha, bojeći se kako nikada nećemo osjetiti ono ushićenje koje spaja dvije izabrane duše. U ovom svijetu, koji se čini hladan i običan, prolazan i ispunjen uvijek istim problemima, godišnjim dobima, ljudima, prevarama, katkada se čini kako je sve besmisleno. U vremenu kada smo postali usamljeni otoci u oceanu onih koji žure, kada smo postali nevidljivi likovi i samo sjene iza jedva osvjetljenih zaslona računala, čini se kako je čarolija zauvijek nestala. No, to je samo laž svijeta, netko, netko tko je u svome postojanju samo ljubav, nikada nije prestao misliti na nas. I kada nam se činilo kako jecamo u samoći, netko je uvijek bdio nad našom ljubavlju, spremajući se iznenaditi nas kada to budemo najmanje očekivali. Znaš ti to vrlo dobro, negdje duboko unutra, iza svih naslaga prljavštine, ljutnje, besmisla i razočarenja, klijalo je jedva vidljivo zrnce nade kako ipak iznad svega postoji neka tajnovita sila koja vidi sve, osjeća sve, spaja sve. Jest, to je bila ljubav, jest, to je bio temelj od kojeg smo sazdani i koja je čuvala našu omotnicu za tren kada ćemo se sresti. I sreli smo se, naša priča predana nam je u nekoliko sekundi prvog susreta, onda kada smo jednostavno ZNALI kako počinje. Jer, priča čeka svakog od nas, samo ako imamo dovoljno hrabrosti i vjere ne prestati je tražiti. Čarolija je tu, ona nikada ne nestaje, samo ako otvorimo svoje unutarnje oči i vidimo istinu. Istinu koju čitam u dodiru tvoje ruke, istinu koju osjećam kada se zagrljeni probudimo u novo jutro, istinu koju osjećam u samom središtu duše kada si tu, kraj mene. Istinu kako sve ima svrhu! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:54 | |
| Čežnja je predamnom Teče kroz noć Ulice prekrivene snom K tebi ću poć
Nek duh mi luta Kraj usnulih srca Još sjeća se puta Gdje tvoje kuca
Prate me ptice Znaju kako sam tu Kako tražim tvoje lice U ovom čudnom snu
Mi smo više od tijela Više od uma i tuge Bez mene nisi cijela Zato, noći su duge
Naći ću postelju tvoju Cjelovom otjerat more Životu vratiti boju Još prije rađanja zore |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:54 | |
| Tek kada sam dohvatio led rukama promrzlim, golim Tek tada, kad' su me zameli snjegovi, shvatih koliko te volim Šibaju me vjetrovi, u meni traje nečujni urlik zime Negdje, daleko, u maglenoj daljini, sudbina šapuće tvoje ime
O Bože, zar umrijet ću još jednom ove uzburkane noći Kroz oluju ranjene duše, sa sanjanim sinom, opet ćeš doći Što je taj led, nego ova prokleta samoća bez tebe I glasni vrisak sjećanja što na dnu srca ujeda, grebe
Podari mi mir, ti anđele vječnosti što uvijek bdiješ Izbriši svoje tragove, prekrij ih snijegom koji suzama viješ Ja moram dalje ljubavi, još je predamnom puta Odlazi, ne dolazi više, predugo traje samo jedna minuta
Znam, pustit me nećeš, sam sebe činim robom Znam, biram sam umrijeti zameten, opsjednut tobom
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:55 | |
| Možda.... Možda smo se prerano sreli. Možda smo željeli osjetiti beskonačnost u našim poljupcima kada to nismo smjeli. Možda smo se previše voljeli. Možda smo imali pravo na samo jednu želju koju će nam ispuniti čarobna svjetiljka stvaranja. Sjećam se kako je samo jedan nespretni pokušaj moje uzdrhtale ruke da osjeti oblinu tvog koljena, za mene značio razliku između života i smrti, let čarobnim putem dodira u neke zemlje u kojima postojimo samo mi. Sjećam se kako sam samoga sebe tražio u tvojim očima i pronalazio se jedino tamo, onakav kakav doista jesam. Ne više borac protiv života, već njegov dio i jak i ranjiv u istom trenu. I doista, jedino tada zapravo postojao, zapravo bio istina za koju sam se rodio, zapravo pobjegao iluzijama prevrtljivog svijeta i bio bezuvjetna ljubav, ono što nadilazi sve druge razloge mog kratkog posjeta ovom kutku svemira, ovoj predivnoj, plavoj planeti na kojoj sam pronašao tebe. I na kojoj sam te izgubio. Možda ćemo se jednom ponovno sresti, na nekoj drugoj planeti, drugom vremenu ili drugom životu. Možda će se tada posložiti svi kotači sudbine i dopustiti nam biti zajedno, dopustiti nam trajati. Trajati duže. A tako su kratki minuti kada čovjek doista zna zašto je ovdje, kada doista osjeti svrhu u svakom udisaju zraka, u svakom otkucaju bila, u svakom tvom osmijehu. Tako prokleto kratki.... Možda je ipak dobro što sam te sreo, jer trag onog što ti jesi prati i moje tragove u vječnost. I daje im ljepotu. Možda, možda je ipak dobro što postojim. Možda čarobnu svjetiljku pronađem opet. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:55 | |
| Pišemo sudbinu...
Tvoji prsti prepleteni s mojim Samo tada značim, postojim Sve što jest, na našem je dlanu Čarolija u turobnom danu
Naš dah postaje jedno Spajanje, svih samoća vrijedno Zalud su zavist, prolaznost, tmina U središtu buke, mi smo tišina
Moćna, spokojna, skrivena od svih Daleko su lovci, ne bojim se njih Nit' vremena što promjene nosi Svio sam gnijezdo, u tvojoj kosi
Kada prstima plovim kroz nju Korak sam bliže mom jedinom snu Trajati zajedno, na stranici životne knjige Pobijediti prazninu, svladati brige
Voljena, ne boj se, ovo naša je priča Daleko od površne zlobe i kiča Sami pišemo sudbinu u dvoje Dva bisera u jednom, što svemire kroje
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:56 | |
| I neka me odnesu vjetrovi tragači Tamo, gdje spajaju se nebo i duga Nek' šapnem ti koliko mi naše vrijeme znači I kako te nikada ne može zamijeniti druga
Letjet ću s pjesmom do kraja svijeta Možda ti srce takne nota moje duše Daljine nit' magle, ništa mi ne smeta Zastani malo, čuj me u vjetru što sjećanjem puše
Tu sam, još trajem, na obzoru tražim ti lik Ptica sam bez jata što preleće planine Zastani malo, u srcu čut ćeš moj krik Što nadjačava oluje kad silna munja sine
I neka ti osmijeh poteče niz lice Voljeli smo se melodijom što svemir ju piše U vječnosti gnijezdo grade samo rijetke ptice Zajedno, lete u beskraj i kada nema ih više |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:57 | |
| Mislio sam, proći ćeš jednom kao kiše Molio Boga, neka za me drugu priču piše Bio drug vremenu, vjerni prijatelj zaborava Al' ljubav ne prolazi, životna, jedina prava
Mislio sam, odnijet će te jednom krila praštanja Ne ide, ne odlaziš, otela si sva moja maštanja I već predugo od samog sebe bježim I dalje, u jutrima, usnama, k tvojima težim
Poražen, tvoj, dane sjećanjem brojim I pitam se: "Što ostalo je? Zašto postojim? Nemjerljiva sila tjera me nek' tražim ti korak Bez njega, svaki moj kriv je, pogrešan, gorak
Naći ću te, ćutim to negdje duboko unutra Možda ne danas, možda ne sutra Al' anđeo zaštitnik uvijek izgubljene spaja Dižem se, padam, no predaje nema, do kraja! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:57 | |
| Postoji nešto nestvarno u njenom koraku Kojim lebdi daleko iznad obične jave Možda je nosi do čarobne kule u zraku Gdje je princeza što ju anđeli slave
Postoji nešto nestvarno kada prošeće gradom Njoj običan prolazak na stanici života Gracioznost vile u svakom pulsira nadom Prestaju prljavštine, lebdi jedino ljepota
Postoji nešto nestvarno, nestane i pospe čini Priviđenje što zaustavi vrijeme na tren Ostaje samo miris bajke, suptilan, fini Gospode, cijeli svemir je zauvijek njen |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:58 | |
| Zamisli, kako iz pustinje rastu dva cvijeta Kao voda, njihova ljubav je sveta Zamisli ,kako im oluje ništa ne mogu Podigli su glave, približili se Bogu
Prkosno šapću: "Ti uz mene budi" Šibaju ih vjetrovi oštri, gaze ih ljudi No nakon svih zala, oni pronađu put Kad stanu vreline, pođu pod mjesečev skut
I tada su divni, rascvjetani, u svježini noći Zajedno svjesni, kako sve mora proći Zagrljeni, spremni za još jedan dan Koji svima je stvarnost, a njima samo san
Zamisli kako mjesec donese čaroliju Kad nestane svih, oni je po pustinji proliju I traje sve do buđenja jutra Zajedno, oni postoje, s ljubavlju u sutra |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:58 | |
| Postoji jedna zona odavno zaboravljena, jedina moja, jedan trenutak koji je oaza sigurnosti u svim prevrtljivim mećavama svijeta, kada nas svojim izazovima odvede od zaklona ljubavi koja smo u samom središtu naših bića.Tisuću puta šibaju nas snjegovi hladnoće, oluje bijesa i močvare razočaranja. I ništa nije bolje od te oaze koja je katkad spasonosni izvor topline u ledenoj pustinji prolaznosti i površnosti nerazumijevanja i samoće. To je zona zagrljaja, otok topline u snježnoj noći, nježni šapat koji svojom neizmjernom snagom nadjačava svaku oluju i tiho, ali postojano govori: "Da, tu si sigurna, tu si ponovno u središtu koje je ljubav.Tu ti nitko ništa ne može, svi lovci izgubit će naše tragove. U sumaglicama vjetra koji šiba neumoljivo, jedino ćemo mi ostati otok topline, čak i ako nas zauvijek zamete". Naš zagrljaj temelj je one neraskidive povezanosti koju nam nitko i ništa ne može dati i nitko nam je ne može oteti. I kada oluje prođu, opet će svanuti jutra puna sunca u kojima ćemo sačuvati jedno drugo. Postoji li bolji način kako bi se započeo dan, postoji li bolji put ka ravnoteži svemira. Zagrlimo jedno drugo, zagrlit ćemo cijeli svijet, jer u tom našem zagrljaju ništa drugo niti ne postoji. Ništa osim čitavog našeg svijeta topline. Spojeni, predat ćemo jedno drugom ono što nosimo u duši. I biti jedno. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:58 | |
| Molim te, možemo li opet biti djeca? Slušati leptira što lebdi oko cvijeta U ovom carstvu odraslih srce mi jeca Čini mi se kako nisam dio ovog svijeta
Molim te, možemo li se opet držati za ruke? Trnuti zajedno, dok čekamo poljubac u tami U ovom carstvu odraslih kraljuju muke Čini mi se kao da svi lutaju, potpuno sami
Molim te, možemo li se smijati bez smisla? Ne tražiti razloge kako bi bili sretni U ovom carstvu odraslih duša mi se stisla Tu preživljavaju samo nesretni i spretni
Molim te, možemo li opet pobjeći od ljudi? Učinimo to, dok još vremena ima U ovom carstvu odraslih stanuju ludi Namjesto proljeća, u očima im ledena zima
Molim te.... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:59 | |
| Nikada, niti u jednom danu, niti u jednoj oluji ljubavi moja, ne zaboravi kolika je magija našeg dodira. U brzini života, paničnoj utrci za egzistencijom, sveli smo dodire na prolazno, bezumno obavljanje zadataka kao što su i svi drugi. Sveli smo ga na najobičniju naviku bez imalo čarolije. No, ta konekcija, strujanje elektriciteta i topline koja je utkana u trenutak dodira, nevjerojatan je dar koji možemo pokloniti svima onima koji uljepšavaju naš život samom svojom prisutnošću. Stoga, zastanimo na sekund, okrenimo se jedno drugom i manifestirajmo našu ljubav, utiskujući blagi znak naklonosti na dlan ruke, kratki dodir obraza, uz osmijeh. I ništa drugo nije potrebno. Vjeruj mi! U svoj svojoj božanskoj ljepoti, dodir će bez izgovorene riječi reći: "Volim te!" |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Darko Balaš | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 2 od 2 | Idi na stranu : 1, 2 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
Ko je trenutno na forumuImamo 642 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 642 Gosta :: 3 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38 Dvorana slavnih
Naj Avatar Haossa !
Kreja
Poslanici naj aktivniji nedelje |
Danas u 1:35 od Emelie
» Uz ovo kuliram
Danas u 1:29 od Emelie
» Jedna stara stvar
Juče u 23:17 od Emelie
» Uživo...
Juče u 22:44 od Emelie
» A malo bluesa?
Juče u 22:38 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Juče u 22:35 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Juče u 22:27 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Juče u 22:22 od Emelie
» Leonardo da Vinči
Sre 30 Okt - 12:57 od budan
» Edvard Hoper
Sre 30 Okt - 12:54 od budan
» Salvador Dali
Sre 30 Okt - 12:53 od budan
» Pablo Picasso
Sre 30 Okt - 12:51 od budan
» Claude Monet
Sre 30 Okt - 12:50 od budan
» Edvard Munch
Sre 30 Okt - 12:49 od budan
» Pesma za moju dušu
Pon 28 Okt - 1:54 od Emelie
» Pusti nešto osobi iznad
Pon 28 Okt - 0:11 od Emelie
» Joseph Lorusso
Sub 26 Okt - 10:16 od budan
» Johanes Vermer
Sub 26 Okt - 10:12 od budan
» Završava se na TOR
Pet 25 Okt - 14:39 od EROTIC MAN
» Kaladont na drugu reč
Pet 25 Okt - 14:37 od EROTIC MAN