|
| |
Autor | Poruka |
---|
wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Dobriša Cesarić Uto 16 Avg - 13:48 | |
| Dobriša Cesarić je rođen u Slavonskoj Požegi 10. siječnja 1902.godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i četiri niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920. godine upisuje filozofiju. Kratko vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu, a zatim dugo godina kao knjižničar u Higijenskom zavodu, da bi poslije Drugog svjetskog rata radio kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine. Bio je član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti. Lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rodila se i rasla između dvaju svjetskih ratova, potvrdivši se potpuno poslije Drugog svjetskog rata. Ta je lirika rasla tiho i postupno, a imala je iza sebe S.S. Kranjčevića, A.G. Matoša, V. Vidrića, A.B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici što obilježavahu epohu: Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tom društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernom hrvatskom pjesništvu, ne možemo a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednog od temelja toga pjesništva. Za njega je rečeno da je ”čarobnjak stiha; maštoviti tragač za predjelima odbjegle sreće; nadahnuti slikar krajolika; mag jezične glazbe u kojoj se pogasle želje, tjeskobe i nespokoji pretvaraju u čisto zlato poetskog govora.”Rođen je 10. siječnja 1902. g. u Požegi. No grad njegova djetinjstva postat će Osijek, kamo mu je otac, šumarski inženjer, premješten 1904.g. U Osijeku je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove. Sklad slavonskih paleta, zvona, sokaci, šetnje s ocem u sjenovitim alejama uz Dravu, sve to bila je ljepota koja i obično pretvara u poeziju. ”A pod prozorom njegova djetinjstva bez prestanka su tekle vode i putovale lađe.” Još kao dječak Cesarić je s roditeljima puno putovao. I sva putovanja njegova djetinjstva bila su lađom: od Osijeka do Zemuna, od Rijeke do Kotora, odnosno u Veneciju, pa iz tih ranih godina potječe njegova ljubav za more, rijeke i osvijetljene lađe. Godine 1916. obitelj seli u Zagreb. Tu će Cesarić završiti gimnaziju i u zagrebačkom omladinskom časopisu ”Pobratim” objaviti svoju prvu tiskanu pjesmu ”I ja ljubim”. Nakon zbirke ”Spasena svjetla” (1938.) i izbora iz njegove lirike ”Izabrani stihovi” (1942.) godine 1951. izašla mu je knjiga ”Pjesme”. Te je godine izabran za pravog člana JAZU. Godine 1953. tiskana mu je zbirka ”Osvijetljeni put” za koju je sljedeće godine nagrađen nagradom Saveza književnika Jugoslavije. Slijedile su zbirke: ”Goli časovi” (1953.), ”Izabrane pjesme” (1960.) te izbori lirike ”Moj prijatelju” (1966.) i ”Slap”(1970.), U 78 godine životnog puta Dobriša Cesarić postigao je mnogo. Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen, nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada ”Vladimir Nazor” za životno djelo 1969.g. Bio je i predsjetnik Društva književnika Hrvatske 1962. – 1963.g. Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto. On je i sam izvrsno prepjevao neka djela njemačke i ruske poezije i prevodio niz novela s ruskog, njemačkog, bugarskog i slovenskog jezika. Pored lirike objavio je i niz napisa kritičkog i memoarskog karaktera kao: ”O A.B. Šimiću”, ”Prije trideset godina”, ”Prve moje uspomene na Krležu”, ”Sjećanje na Gorana”, ”Moje osječko đakovanje”. Ponekad nostalgičan, rijetko kada sumoran, Cesarić je pjesnik ljepote života, pjesnik grada, ljubavi te uzajamne ljudske simpatije i povezanosti generacija, estet koji je odnjegovao svoj stil. Izvor: croinfo.net |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Uto 16 Avg - 13:49 | |
| Proljeće koje nije moje
Ja ne vidim od svoje sjene Ni sunca, ni te mlade boje. Proljeće svuda sja i cvate, Al ono nigdje nije moje. Ne živim u njem, već sa strane. I kuda god mi noga krene Na svim je putevima radost, A sva je radost izvan mene. Bez pokoja sam. Kakvom tugom Kažnjava život svog bjegunca! Nijedna zraka nije moja Od ovog svima danog sunca. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Uto 16 Avg - 15:03 | |
| Krik
Citavog dana bol mi buja, Zamjetljiv tek u glasu tihom, Al dodje noc, i razlije se - I najedanput kriknem stihom.
Zavrisnuvsi svoj vrisak u svijet Da uokolo trazi jeku, Razdijelio sam svoje srce Med bracu neznanu, daleku.
I krik moj luta, luta, luta, A kada srodno srce prene, Da l" ono sluti da je pusten Iz noci mucne, probdivene? |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:27 | |
| Pjesma o smrti Doći će jesen bez uvelih grana, bez kiše, bez tuge, bez vina će doć. Gle, ona neće imati dana: Imat će samo jednu noć!
Crnu će zimu vrijeme nam dovuć, al' snijeg te zime neće past. Zemlju će sunce u proljeće povuć, al' ono neće sjat i cvast!
Sasvim k'o zima i ljeto će minut, i godine prazne tako će teć'. I sunce ti neće nikada sinut - ni riječi nećeš na to reć'! |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:29 | |
| MALA KAVANAMala kavana. Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje-- Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?! Mjesece ljubav je u meni rasla, Al nikom to ne htjedoh reći. Bio sam sam, ispijen od čežnja, A tako blizu sreći. Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra, Blijed još od probdite noći, Da ću ti meko šaptati riječi, Sanjane u samoći? I da ću tog jutra, što će se vječno U riznici srca da zlati, Naić na ruku toplu i spremnu Da stisak mi dršćući vrati? |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:30 | |
| Oblak
U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Ali oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem: Za vlašću, zlatom il za hljebom, A on -- krvareći ljepotu -- Svojim nebom.
I plovio je sve to više, Ko da se kani dić do boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:31 | |
| Slutnja
Idem u susret nekoj nepoznatoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju, Dosta je znati da te čeka neko.
U strahu za ljubav ispitujem srce. Što ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smiješim nekud u daljinu: Dočekaj spremna svoga gosta. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:31 | |
| Noć tajnstva
Ja ćutim da sam nečim taknut. Ko dahom. Ali ne znam čime. Da l' za mnom, draga, pružaš ruke, Ili si rekla moje ime?
U meni sada sve je tiho. Ja čekam znak tvoj da se javi. Ja čekam budno, čekam žudno; Ja bdim u jednoj višoj javi.
Marina, to je noć tajanstva; Čeznuća putuju po tmini, I ovaj osmjeh na mom licu Primit ćeš negdje u daljini. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:32 | |
| BALADA IZ PREDGRAĐA
....I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obično brige Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema, A moro bi proć; I lampa gori, I gori u magli, I već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne, I vele da bolestan leži, I nema ga mjesec, I nema ga dva, I zima je već, I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi I maj već miriše A njega nema, i nema, i nema , I nema ga više
I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:33 | |
| Pjesnik
Iako ima malo ljeta, Razmišljao je već o mnogom. Živi u gradu, gdje imadu Dušu tek lopte nogometa - Zato ih i biju nogom.
Al kad mu duh - ekstazom vođen - Zapliva krepko u visini, Zna da se ljulja ponad mulja, Ko lopoč u bari rođen - Tako mu se barem čini.
No ko bi ga izbliza pozno, Vidio bi da je spozno, Iako ima malo ljeta, Da će ko cvijet u doba suše Uvenut u gradu, gdje imaju duše Samo lopte nogometa. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 17 Avg - 16:34 | |
| Povratak Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. |
| | | Princess Elita
Poruka : 1160
Učlanjen : 12.05.2011
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Pet 19 Avg - 13:56 | |
| Jedne noci
Te noci pisah sjedec posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Skripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho isao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staricicu ne probudim dragu.
I noc je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je vise nema.
|
| | | Romina
Poruka : 5505
Godina : 68
Lokacija : iza magle
Učlanjen : 09.02.2012
Raspoloženje : uglavnom dobro
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Ned 4 Mar - 23:02 | |
| U SVJETLOSTI Vec ocajan i lisen moci, Ja nisam ocekivo spas. Tada, u cemernoj samoci, Tvoj njezni zacuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na zivot nov. I ti mi svoju ruku pruzi, I ljubav nas u jedno zdruzi. Kako je duga bila noc U kojoj, draga, tebe snivah! Vec mislio sam: neces doc. I rekoh: ona ti je ziva U tvojoj zelji, tvome snu, Al odista je nema tu. Zemaljskim stazama ne kroci Ta, cije divne cekas oci. A gledaj: nebo sija plavlje Otkada ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje Ugusise u srcu krik. Ocima tvojim obasjani Proticu sada moji dani. Raskosan rujan, vedar, zut. Otvara jesen za nas put. Podjimo zagrljeni, draga, U ovaj zacarani svijet; U ljubavi je cudna snaga, Sto korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreca svuda zri, Jer sobom nosimo je mi. Dobrisha Cesaric |
| | | Princess Elita
Poruka : 1160
Učlanjen : 12.05.2011
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Uto 6 Mar - 19:11 | |
| Buđenje šume
Grane se mirisno njišu, I dišu Njene zelene grudi.
Na nju se lijeva pun zlata Sunčani katarakt, I pjeva puno ptica Ko puno srebrnih žica, A žuna udara takt.
U travi se cvjetovi smiješe, A vjeverica sluša Jutarnje glasne pjevače I veselo, veselo pleše I skače. |
| | | Nera Super Član
Poruka : 804
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sre 25 Apr - 16:01 | |
| PJESMA MRTVOG PJESNIKA
Moj, prijatelju mene više nema, Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita u život je budi. Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U mraku sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Dobriša Cesarić
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:07 | |
| I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obicno brige Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema, A mor'o bi proc; I lampa gori, I gori u magli, I vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne, I vele da bolestan lezi, I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je vec, I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi, I maj vec mirise - A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:12 | |
| Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.
Tiho, o tiho govori mi jesen Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:22 | |
| Proljeće koje nije moje
Ja ne vidim od svoje sjene Ni sunca, ni te mlade boje. Proljeće svuda sja i cvate, Al ono nigdje nije moje. Ne živim u njem, već sa strane. I kuda god mi noga krene Na svim je putevima radost, A sva je radost izvan mene. Bez pokoja sam. Kakvom tugom Kažnjava život svog bjegunca! Nijedna zraka nije moja Od ovog svima danog sunca.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:41 | |
| Dvoje
Ljubeci se od postanja Kroz maglu svijeta dvoje bludi, Sa cudnom ceznjom, da se nadju U metezu stranih ljudi.
Razmisljaju o sebi cesto I prevarit ce se kadikad, Da su jedno drugo nasli, A nece se naci nikad.
Pa ipak, on ce jednom doc U sobu onoga hotela, U kom je ona cijelu noc Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru, kad u krevet legne, Na onu mislec koju trazi, Ni slutit nece, da mu jorgan Pokrivase vec njene drazi.
I mozda ce u restoranu Iz one case on da pije, Na kojoj bjehu njena usta Nekoliko dana prije.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:45 | |
| S L U T N J A
Idem u susret nekoj nepoznatoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju, Dosta je znati da te čeka neko.
U strahu za ljubav ispitujem srce. Što ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smiješim nekud u daljinu: Dočekaj spremna svoga gosta. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:45 | |
| Naranča
Dohvatih naranču sa stola, I najedamput U svijesti mi sinu: Sada je zima. Neprijazna, duga, A ja u ruci držim komad juga.
I zlati mi se naranča u ruci.
Sačuvala je malo južnog sunca Na svojoj kori, I smije se, I miriše, I gori. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:46 | |
| Pjesma gorka
Što je to hladno, i gorko, i sivo Što niče u duši kao korov njen? Je li to suton? Zbilja već suton? Il samo prolazna sjen?
Što sada? Brbljati vesele riječi, Skrivati rane za humor; Ko da se išta sakrivanjem liječi: Tuga je tuga, a umor je umor.
Mili moj! Ti, koji dolaziš za mnom, Da srcem oko sebe osvijetliš svijet, Nemoj se varat i ne daj se varat - Odreži krila pružena za let!
Na domaćoj gozbi su čudna veselja, I pjano se bunca i buči. Sudbina, što drugima nalijeva vina, Tebi će naliti žuči.
Pa pij je, dragi, pij i pij, I čuvaj se melankolije. Ne boj se, poslije gutljaja svakog Susjed će spremno da dolije. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:49 | |
| Jedne noći
Te noći pisah sjedeć posve mirno, Da ne bih majci u susjednoj sobi Škripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga, Sasvim sam tiho išao po sagu. U svakoj kretnji bila mi je briga Da staričicu ne probudim dragu.
I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:56 | |
| Moj prijatelju, mene više nema. Al' nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene koji spava. I tko je čita - u život me budi Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta, jeseni svojih nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, u zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) u stihove. U žaru sam ih kovo. Al' zatvoriš li za njih svoje srce, oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bi da živim u grudima ti. Sve svoje ljepote ja ću ti dati. Sve misli, sve snove, sve što mi vrijeme nemilosrdno ote, sve zanose, sve ljubavi, sve nade, sve uspomene - o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca, koji zlati sve čeg se takne. Ja topline hoću i obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! I zvijezda, kojih nema u mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, i biti ljubljen, moj neznani druže.
Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba sve moje stihom zadržane sate, sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić Sub 26 Maj - 22:57 | |
| Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho,o tiho govori mi jesen; Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Dobriša Cesarić | |
| |
| | | |
Strana 1 od 3 | Idi na stranu : 1, 2, 3 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 34 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 34 Gosta :: 2 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|