David Garrett (rođen kao David Bongartz) jest njemačko-američki violinist i svjetski rekorder u brzini sviranja na violini.



Rođen je u Aachenu od oca Georga Bongartza (njemački pravnik i advokat) i američke prima-balerine Dove Garrett. Prihvatio je majčino djevojačko prezime kao pseudonim jer ga je "bilo lakše izgovoriti".

Kad je imao 4 godine, otac je kupio violinu njegovom starijem bratu. David se zainteresirao za nju i ubrzo je naučio svirati. Godinu kasnije učestvovao je na jednom takmičenju i pobijedio. Do 7. godine studirao je violinu na konzervatoriju u Lübecku a do 12. je već počeo sarađivati s poznatom poljskom violinisticom Idom Haendel, često putujući u London i druge evropske gradove kako bi se susreo s njom. Nakon što je u 17. godini otišao od kuće, upisao se na Kraljevski muzički koledž (RCM) u Londonu, napustivši ga nakon prvog semestra. Na pitanje da li je bio izbačen s koledža odgovorio je: "Pa, 'izbačen' nije bio službeni termin... Uzajamno je dogovoreno da se ja i RCM rastanemo nakon prvog semestra. Jesam izostao s nekih časova, ali sam također i provalio u koledž kako bih dodatno vježbao i to nije pomoglo!" Godine 1999. preselio se u New York kako bi pohađao Juilliard School. Četiri godine kasnije pobijedio je na Juilliardovom takmičenju za novu kompoziciju s fugom u stilu J. S. Bacha.[1] Dok je bio na Juilliardu, studirao je u klasi Itzhaka Perlmana (jedan od prvih koji je to uradio), a diplomirao je 2004.

Prvu Stradivarius violinu dobio je sa 11 godina zahvaljujući njemačkom predsjedniku Richardu von Weizsäckeru, nakon što je nastupio pred njim.[6] S 13 godina snimio je 2 CD-a, pojavio se na njemačkoj i holandskoj televiziji i održao koncert u rezidenciji njemačkog predsjednika, Villi Hammerschmidt, na lični poziv Von Weizsäckera. U istoj dobi, kao najmlađi solist ikad, Garrett je potpisao ekskluzivni ugovor sa Deutsche Grammophon Gesellschaftom.[2] U aprilu 1997, sa 16 godina, svirao je s Minhenskim filharmonijskim orkestrom pod dirigentskom palicom Zubina Mehte u New Delhiju i Mumbaiju na koncertima povodom obilježavanja 50. godišnjice nezavisnosti Indije.

Dvije godine kasnije svirao je s Rundfunk-Sinfonieorchesterom u Berlinu pod dirigiranjem Rafaela Frühbecka de Burgosa i kritičari nisu štedjeli pohvale. To je dovelo do poziva za nastup na Expu 2000 u Hannoveru. U dobi od 21 godine pozvan je da nastupi na BBC Promsu, seriji koncerata koji se održavaju u Royal Albert Hallu u Londonu.

Dok je studirao na Juilliardu, zarađivao je za školarinu kao model, bibliotekar i ulični svirač.

Garrettov album Encore iz 2008. imao je za cilj pobuđivanje zanimanja mlađe publike za klasičnu muziku. Izdanje sadrži aranžmane i njegove lične kompozicije zasnovane na djelima i melodijama koji su ga dosad pratili kroz život. Sa svojim bendom, koji se sastoji od klavijatura, gitare i bubnjeva, održava koncerte koji uključuju klasične sonate (u pratnji klavira), aranžmane i kompozicije, kao i rock-pjesme i muzičke teme iz filmova. U jesen 2007. italijanska firma Montegrappa (čije proizvode širom svijeta distribuira njemačka firma Montblanc), izabrala je Garretta za ambasadora za novu seriju naliv-perâ iz kolekcije Tributo ad Antonio Stradivari (U počast A. Stradivariju). Promocija je održana u više gradova, uključujući Rim, New York, Hong Kong, Berlin i London. Tom prilikom ponuđena mu je Stradivarijeva violina iz kolekcije Gli Archi di Palazzo Comunale. Također je nastupio na Royal Variety Performanceu 5. decembra 2011,[9] odsviravši svoju obradu Nirvaninog hita "Smells Like Teen Spirit".

Priključio se sudijama u devetom godišnjem Independent Music Awardsu kako bi pomogao karijere nezavisnih muzičara.[10] Njegov naredni album, Legacy, izdan je 4. novembra 2011.[11] 19. maja 2012. nastupio je s njemačkim pjevačem Jonasom Kaufmannom na ceremoniji prije početka finala UEFA-ine Lige prvaka. Za 2014. godinu najavio je novu crossover turneju.

U filmu Đavolji violinist (2013), koji govori o životu Niccola Paganinija, imao je glavnu ulogu.

Kao kuriozitet, valja napomenuti da je Garrett u maju 2008. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži violinist. Rekord, postignut u britanskoj TV-emisiji Blue Peter, sastojao se u tome da odsvira "Bumbarov let" Nikolaja Rimskog-Korsakova što je brže moguće, bez greške i pod uvjetom da melodija ostane prepoznatljiva u cijelosti. Ovaj rekord postavljao je dva puta. Prvi put trebalo mu je 66.56 sekundi ili 13 nota po sekundi. Rekord je popravio u maju 2008, u emisiji Guinness World Records – trebalo mu je 65.26 sekundi.


Studijski albumi
Free (2007)
Virtuoso (2007)
Encore (2008)
David Garrett (2009)
Classic Romance (2009)
Rock Symphonies (2010)
Legacy (2011)
Music (2012)
14 (2013)
Garrett vs. Paganini (2013)
Caprice (2014)
Timeless – Brahms & Bruch Violin Concertos (sa Zubinom Mehtom i Izraelskim filharmonijskim orkestrom) (2014)
Explosive (2015)

Ostali albumi
Nokia Night of the Proms (2004)
The New Classical Generation 2008 (2008)

Saradnja
2008: Tenor at the Movies – "Parla Più Piano" (tema iz Kuma) i "Se" (tema iz Kina "Raj") sa Jonathanom Ansellom
2008: A New World – Kino "Raj" s Willom Martinom

DVD
David Garrett: Live – In Concert & In Private (2009)
David Garrett: Rock Symphonies – Open Air Live (2011)
David Garrett: Legacy Live in Baden Baden (2011)
David Garrett: Music – Live in Concert (2012)

Priznanja i nagrade
Nagrada Radio Regenbogen, mart 2008.
Echo Classics, Klasika bez granica, oktobar 2008.
Nagrada GQ-ov čovjek godine, kategorija: muzika, novembar 2008.
Goldene Feder, maj 2009.

Wikipedia

  za temu