David Bowie je najčešće nazivan 'glazbenim kameleonom', sposobnim da se prilagodi svakom glazbenom i modnom vremenu i razdoblju. Takva kritika ne dolazi u negativnom smislu, jer je Bowie još od '70-tih demonstrirao svoju jedinstvenu sposobnost stvaranja i poticanja novih trendova u glazbi i imiđu.

Na samom početku svog glazbenog proboja utjelovio je Ziggya Stardusta, dekadentnu, bisexualnu rock zvijezdu s druge planete, koja ga je kasnije učinila zvijezdom na ovoj. Bowie je 1972. godine u interviewu za 'Melody Maker' izjavio da je homoseksualac, zatim je obojio svoju kosu u narančasto i počeo nositi žensku odjeću. Svoj je prateći bend nazvao 'Spiders from Mars'. Iste je godine objavljen i album 'The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars', a njegova koncertna promocija je u Engleskoj postala glavna atrakcija, što mu je tada pomoglo da postane jedini glam-rocker popularan i u Americi. Njegova opsesija svemogućim Svemirom donijela je klasik albume, pjesme i likove kao što su 'Space Oddity', 'Starman' ili spomenuti Ziggy Stardust i njegovi Pauci s Marsa. Sve njegove faze tijekom '70-tih proizvele su bezbrojne nasljednike u punku, new waveu, gothic-rocku, New Romanticsima i naravno electronici. Rijetko je koji glazbenik u isto vrijeme uspio utjecati na toliko različitih glazbenih stilova. Uzimajući to u obzir, vijest da raspušta Spiderse 1973. godine došla je kao veliki šok.



Tijekom američke turneje 1974. godine, Bowie je odbacio kompletan imiđ i pretvorio se u sofisticiranog, modernog glazbenika sa stilom. 1975. izlazi album 'Young Americans', što je ujedno i njegov prvi međunarodni hit album u vrhovima svih svjetskih top lista, s hit singlom 'Fame' kojeg je napisao s Johnom Lennonom. Bowie se preselio u Los Angeles gdje je počeo raditi na svom prvom filmu 'The Man Who Fell to Earth'. Tu počinju njegovi prvi problemi s drogom, a uskoro se vraća u Englesku, gdje je izviždan nakon nacističkog pozdrava i ubrzo seli u Berlin gdje nastavlja rad s Brianom Enom, s kojim je snimio tri albuma. U Berlinu je Bowie svoje ovisnosti liječio kroz
slikanje i studij umjetnosti. Obnovio je i svoju glumačku karijeru 1977.

godine s filmom 'Just A Gigolo', a na pozornicu se vratio 1978. godine, odlaskom na svjetsku turneju. 1979. godine Bowie i Eno su završili album 'Lodger', koji je predstavljen s nekoliko inovativnih videospotova, kao i album 'Scary Monsters' iz 1980., a spotovi za singlove 'DJ,' 'Fashion' ili 'Ashes to Ashes' postali su sastavni dio svakodnevnog programa MTV-a. Početkom '80-tih, Bowie je ponovno na svom vrhuncu, što potvrđuje svojim dance-pop albumom 'Let's Dance' iz 1983. godine i novim hit videospotovima za singlove 'Let's Dance' i 'China Girl'. U isto vrijeme nastavlja glumačku karijeru, kako u brojnim filmovima, tako i u predstavama na Broadwayu. Već je tada, ali i sve
kroz '90-te postalo jasno da je Bowie jedan od najutjecajnijih glazbenika današnjice.

Njegov veliki povratak u mainstream dolazi albumom 'Hours' 1999. godine, da bi novi milenij dočekao i potpuno novi album 'Heaten', novi pop-progresivan materijal u potpuno novom Bowievom izdanju. Kao podsjetnik na karijeru jednog od najutjecajnijih glazbenika današnjice, objavljena je i nova Bowieva retrospektivna 'best of' kompilacija.