Hitskin.com

**Učlanjen** : 17.03.2015

sreća je kad je svuda sivilo

a tebi u srcu duga

**Elita** **Poruka** : 3957 **Učlanjen** : 30.06.2014

**Master** **Poruka** : 382995 **Učlanjen** : 29.03.2018

**Učlanjen** : 18.12.2021

**Učlanjen** : 18.12.2021

Dražen Žerić - Žera (rođen 20. jula 1964. godine u Mostaru) jeste bosanskohercegovački muzičar i klavijaturist. Najpoznatiji je kao pjevač i vođa sarajevske pop rok grupe Crvena jabuka s kojom je stekao status jedne od najpopularnijih grupa u bivšoj Jugoslaviji i koja je prodala više albuma od Bijelog dugmeta.

Dražen Žerić rođen je u Mostaru u bošnjačkoj porodici u kojoj su otac Nedžib i majka Šemsa bili profesori , a ima brata Damira koji živi u Rimu. Odrastao je u sarajevskom naselju Višnjik, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a istovremeno je pohađao i muzičku školu, odsjek klavir. Kasnije je diplomirao ekonomiju na Univerzitetu u Sarajevu. Nakon koncertnih nastupa sa raznoraznim sarajevskim pop rok grupama u kojima je pekao zanat 1984. upoznaje Zlatka Arslanagića, Aljošu Buhu, Darka Jelčića i Dražena Ričla. Godine 1985. dobio je poziv od svog prijatelja Dražena Ričla da prijeđe u tek nastalu grupu Crvena jabuka. U originalnoj postavi svirao je klavijature, a nakon automobilske nesreće u kojoj su preminuli pjevač Dražen Ričl i basist Aljoša Buha, preuzima ulogu vokalnog soliste Crvene jabuke čiji je i danas pjevač. Crvena jabuka je brzo postala jedan od najuspješnijih muzičkih grupa u bivšoj Jugoslaviji na vrhu top lista iz godine u godinu, od 1985. do 1990. godine. Takozvane jugoslavenske godine Crvene jabuke okončane su 1990. osvajanjem prestižne muzičke nagrade "Messam" u Beogradu kojom je krunisan njihov najuspješniji album "Tamo gdje ljubav počinje".[1] Godine 1992. kako se rat u Jugoslaviji rasplamsavao, cijela jugoslavenska muzička scena je pala. Žera je dvije godine tokom srpske opsade Sarajeva proveo kao humanitarni radnik i pjevao je na dobrotvornim koncertima zajedno s pjevačima: Kemalom Montenom, Mladenom Vojičićem "Tifom" i Zlatanom Fazlićem "Fazlom". Krajem 1994. Žera se preselio u Zagreb, a početkom 1995. potpisao je ugovor s hrvatskom muzičkom kućom Tutico, ponovo ujedinjujući Crvenu Jabuku zajedno sa njihovim bubnjarom iz prve postave Darkom Jelčićem-Cunjom. Povratnički album "U tvojim očima" objavljen je u proljeće 1996. godine i postigao je veliki uspjeh kod publike. Od tada Crvena jabuka je objavila jedanaest studijskih, jedan koncertni i trinaest kompilacijskih albuma. Dražen Žerić trenutno živi i radi u Zagrebu, oženjen je i ima dvoje djece.

**Učlanjen** : 18.12.2021

Dražen Ričl (12. mart 1962 – 1. oktobar 1986), bolje poznat kao Zijo i Para, bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski rok muzičar najpoznatiji kao osnivač, solo gitarist i pjevač sarajevske grupe Crvena jabuka. Bio je jedan od značajnih predstavnika sarajevske škole pop roka iz druge polovine 1980-ih i jedan od osnivača kulturnog pokreta Novi primitivizam.

Rođen je 12. marta 1962. godine u Sarajevu. Odrastao je na Koševu s majkom Elvirom, pošto mu je otac Ferdinand umro u djetinjstvu. Završio je samo osnovnu muzičku školu, budući da tada u Srednjoj muzičkoj školi nije bilo odsjeka za klasičnu gitaru. Završio je sarajevsku Drugu gimnaziju, nakon koje je upisao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Ubrzo zatim, počeo je svirati u grupi Ozbiljno pitanje, zajedno sa Zlatkom Arslanagićem, a zatim i s grupom Elvis J. Kurtović & His Meteors, gdje je svirao u razdoblju od 1981. do 1985. Međutim, napušta ih početkom 1985. i s Arslanagićem osniva grupu Crvena jabuka. U Zlajinom potkrovnom stanu pišu pjesme za prvi album Crvene jabuke. U ovaj muzički sastav dolazi basist iz Zenice Aljoša Buha, klavijaturist Dražen Žerić i bubnjar Darko Jelčić Cunja, također iz Zenice.

Ričl je jedno vrijeme bio voditelj na radiju Sarajevo zajedno sa budućim nadrealistima Neletom Karajlićem, Zlatkom Arslanagićem, Zenitom Đozićem i Borisom Šiberom u humorističkoj emisiji i preteči prvih nadrealista PRIMUS (Priče i muzike subotom). Glumio je u prvoj sezoni serije Top lista nadrealista iz 1984.

Sa grupom Crvena jabuka snimio je istoimeni album, koji vrlo brzo postaje jedna od najtraženijih ploča, a pjesme koje je Zijo pjevao općenarodna svojina. Počinju i sa koncertnim nastupima, a do ljeta 1986. dosežu do samog vrha jugoslavenske rok scene. U to vrijeme bili su dosta prisutni na radiju, televiziji, te koncertima širom Jugoslavije. S Crvenom jabukom snimio je video spotove za pjesme: "Bježi, kišo, s prozora", "Sa tvojih usana", "Nek te on ljubi", "Dirlija", "Bivše djevojčice, bivši dječaci". Slovio je za jednog od najboljih mladih gitarista sarajevske pop rok scene zbog čega je od Elvisa J. Kurtovića dobio zvanje "Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu općina Tuzla – car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda", kako je bio i najavljivan na koncertima ove grupe.

Početkom septembra 1986. za sljedeći album snimio je demo verzije pjesama: "Nema više vremena", "Umrijet ću noćas od ljepote", "Tugo nesrećo", "Uzmi me (kad hoćeš ti)", "Otrov", "Da je samo malo sreće", "Ako, ako", "Osim tebe ljubavi", "Za sve ove godine". Jedan od najvećih hitova Crvene jabuke sa drugog albuma bila je pjesma "Tugo nesrećo", koju je napisao Dražen Ričl kao jednu od posljednjih svojih pjesama.

Ričl je 18. septembra 1986. doživio saobraćajnu nesreću kad je s Arslanagićem i Buhom pošao na koncertni nastup u Mostaru. Buha je nastradao na licu mjesta, a Ričl je prebačen za Beograd na Vojnu medicinsku akademiju u Beogradu zbog teških tjelesnih povreda, ali je preminuo 2 sedmice kasnije, 1. oktobra. Sahranjen je na sarajevskom groblju Bare. Na nadgrobnom spomeniku, u obliku napola presječene jabuke, uklesan je stih jedne od njegovih pjesama: "Prođe august srećo moja, vrijeme je da se rastane. Bilo je izgleda previše lijepo, da nam tako ostane…” Na mjestu nesreće kod Jablanice, 2009. godine postavljena je spomen-ploča.