Izbor životnoga partnera na mnogo načina kompliciraniji je
od izbora zanimanja ili posla. Osnovni problem jest u činjenici kako ima mnogo
ljudi s kojima nikako ne bismo željeli zajedno živjeti, kao što ima mnogo onih
(iako se svakome od nas to čini manje vjerojatnim),koji nikako ne bi željeli živjeti s nama.

Ima, dakako, i odredeni broj ljudi s kojima bismo željeli
zajedno provesti život, ali ih s jedne strane, ne možemo uvijek sresti, a s
druge strane, čak kad ih i upoznamo, možda mi baš nismo njihov prvi izbor.

To, drugim riječima rečeno, znači kako je odabir partnera
često pitanje trenutka u kojemu smo se našli na odredenome mjestu, raspoloženja u kojemu smo toga časa bili, okolnosti u kojima smo se nalazili, a možda i same činjenice kako je netko odabrao nas, a ne baš mi njega.

Zaljubljenost se, kao što je opće poznato, dogada iz nama nepoznatih razloga, koje doduše kasnije nastojimo pronaći, objaviti sebi i drugima, uvjeriti se kako su to baš oni pravi. Banalna je istina kako nas ljubav čini slijepima, često i nerazumnima, a u svakomu slučaju nesposobnima za pravu procjenu kakvoće našega partnera. Privlačnost, kemija, strast, što god to bilo, u stanju zaljubljenosti nismo sposobni za neke racionalne procjene. Ali prije nego što se odlučimo za trajnu vezu ili brak, trebali bismo sami sebi ipak postaviti nekoliko pitanja

Što mi se kod njega/nje najviše sviđa ?

A što najmanje?

Koje su njegove/njezine dobre osobine, a koje one manje dobre?

Kakvi su njegovi/njezini interesi ?

A svjetonazor?

Razlikuju li se naši sustavi vrijednosti?

Želi li on/ona djecu ili ne?

Ima li nekih osobina koje bih želio/željela da naslijede naša djeca?

Ima li nekih osobina koje nikako ne bih želio /željela vidjeti kod naše djece?

Hoće li s vremenom sve više sličiti na svoju majku/oca?

Bi li bilo lijepo ostarjeti s njim/njom?

Postavljanje takvih i sličnih pitanja iznimno je važno jer bi mladi ljudi (pa i oni stariji koji to još nisu naučili), trebali znati kako je jedno od iluzija u koju svi vjerujemo u stanju zaljubljenosti da ćemo svojom ljubavlju, odanošću, vjernošću, strpljenjem ili možda prigovorima, kritikama, upozoravanjima kod voljene osobe promijeniti ono što nam se ne sviđa ili što nam smeta. Ali to se, u pravilu, ne događa. Događa se, doduše, da se u skladnome odnosu partneri dalje razvijaju u istome smjeru ili da se približavaju područjima na kojima su na početku bili različiti (na primjer, razvijaju zajedničke interese, sličan svjetonazor), ali češće to se ne događa, već se razlike koje su se u početku, primjerice u sustavu vrijednosti ili svjetonazoru, činile malima s vremenom povećavaju pa se partnerima čini kako se sve više razlikuju. Pokušaji mijenjanja, osobito na bilo koji način nasilnoga, izazivaju otpor, što drugim riječima znači kako biste pri donošenju odluke da s nekim uđete u brak trebali zanemariti zamisli poput: "Već ću ja to srediti ili promijeniti." To posebice vrijedi za osobine ličnosti koje su do dobi u kojoj možemo ući u brak već mahom "sazrele". Tako, primjerice, neuredna osoba neće

postati urednom, štedljiva se neće preobraziti u rastrošnu, osoba koja uvijek kasni, kasnit će i nadalje i tako redom. Drugim riječima:
udajte se /oženite ako vam odgovara većina onoga što vidite jer će to tako i
ostati, te ako ono što vam smeta možete zanemariti, jer se vama ne čini jako
važnim za zajednički život.

O djeci biste, također, trebali razgovarati unaprijed jer ima više ljudi- nego što biste mogli pretpostaviti - koji uistinu ne žele djecu. Točno je, doduše, kako će neki popustiti ako ih njihov partner na to jako nagovara, pa tako možete čuti žene koje kažu: "Rodila sam mu dvoje djece", ili muževe koji kažu: "Ona je htjela djecu, pa neka sada za njih skrbi." Pri tome najgore od svega jest to što takvi, na neki način prinudno proizvedeni, roditelji često uistinu i ne ostvare dobar kontakt s djecom, niti ih bezuvjetno vole.

Novac najčešći razlog za razvod

Mladi u Srbiji se sve ređe odlučuju za brak, a i oni koji se odluče za život u zajednici vrlo brzo završe pred sudom. Statistika pokazuje da se u Srbiji svaki peti brak završi razvodom, a ljubav se najčešće završava već između prve i četvrte godine braka!

Većini supružnika nije lako da definiše uzroke koji su doveli do zahlađenja odnosa, ali prema istraživanju nevladine organizacije "Brak i porodica", čak 85 odsto svih parova koji su se razveli priznali su na kraju da su finansije predstavljale glavni razlog nesuglasica i problema. Nasuprot uvreženom mišljenju, nerazumevanje, prevare, porodično nasilje... u mnogo manjoj meri direktno uzrokuju razvod.

Samo tokom 2008. godine, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, sklopljeno je 38.285 brakova, dok se razvelo čak 8.502 para. Obično nesuglasice počinju u prvim godinama braka dok se parovi prilagođavaju zajedničkom životu, ili pak posle dvadesetak godina kada zapadaju u krizu srednjih godina. Ako se uzme prosek između ove dve krajnosti, prosečno brak u Srbiji traje oko 12 godina.

Sve se vrti oko para

– Finansije i te kako igraju važnu ulogu u bračnom životu, ali kada kažemo da su pare razlog nesuglasica u braku, to se više odnosi na neusaglašenost
supružnika oko trošenja novca. Postoji još ono patrijarhalno u našem društvu da muškarac treba da raspolaže finansijama – kaže Mirjana Vuksanović, klinički psiholog Doma zdravlja Palilula, koja je nedavno uradila istraživanje o tome zašto najčešće „pucaju“ brakovi u Srbiji.
Loša finansijska situacija jeste problem i razlog čestih svađa i netrpeljivosti, ali ni dovoljno novca nije garant skladnih i harmoničnih odnosa u braku.
– Loša je i druga krajnost, koja je danas česta – da oba supružnika zarađuju i da se napravi takva podela da žena plaća račune, a suprug hranu, žena detetu trening, suprug privatne časove... I takvi odnosi dovode do potpunog otuđenja i nepoverenja u braku – smatra Vuksanovićeva.

Međutim, pokazalo se da problem nastaje i ako postoji „višak“ para. Preko polovine anketiranih žena u njenom istraživanju kaže da ne zna kolika su mesečna primanja njihovih supružnika. Čak 40 odsto njih veruje da njihovi supruzi imaju „crne fondove“, dok svaka četvrta smatra da im bračni partneri troše više novca nego što prijavljuju. Tajni fondovi, tako, najčešće odlaze na širu porodicu, alkohol i druge žene. Supruge koje su učestvovale u istraživanju kažu da je svaki pokušaj razgovora o novcu završavan svađom.

Loši brakovi

Brojka od 8.500 razvoda godišnje jeste velika, ali tu nije kraj. Naša sagovornica kaže da sigurno još toliko, a možda i duplo više, ima loših brakova u Srbiji. Motivi zbog čega ostaju u zajednici i pored narušenih odnosa su različiti. Žene obično nemaju gde da odu, nemaju podršku roditelja, ili su u braku isključivo zbog dece...

Stručnjaci kažu da je jedan od veoma važnih razloga netrpeljivosti i neslaganja u braku i to što su supružnici različitog socioekonomskog porekla. Kulturološki momenat zna da bede presudan, jer se iz primarne porodice nose različiti modeli ponašanja, koji su kod pojedinih parova nepremostivi.
Terapeuti koji svakodnevno rade s parovima kod kojih su narušeni bračni odnosi kažu da je širok dijapazon razloga koji su narušili porodičnu sreću.
Problem je veoma kompleksan, počev od narušene komunikacije, besparice,
mešanja roditelja u brak, do raznih afera, prevara...

Pornografija

Mada zvuči neobično, iskustvo stručnjaka pokazuje da je sve češći uzrok narušene bračne idile pornografija.
–
Sve češće nam se javljaju supruge koje kaže da ne mogu da ispune prohteve svojih supruga u krevetu. Postoji i druga krajnost gde muškarci potpuno zapostavljaju supruge i predaju se prelistavanju porno-časopisa ili gledanju porno-filmova, što u poslednje vreme ozbiljno narušava bračne odnose – kaže Gordana Savić, porodični edukator u nevladinoj organizaciji „Brak i porodica“.

Ostavljanje na cedilu

Doći do direktnog uzroka koji je narušio porodičnu harmoniju nije nimalo lako. Obično je za loš brak „kriv onaj drugi“ i svi kažu da se druga strana ne trudi dovoljno. Advokat Boris Bogdanović kaže da kada muškarac traži razvod braka obično je razlog preljuba, odnosno namera da započne život s drugom ženom.
– Kada je reč o ženama, najčešće se kao motiv pominju nasilje, alkoholizam i inertnost supruga. One obično kažu da im je suprug nezainteresovan i da nikada ništa nije uradio za porodicu – kaže Bogdanović.

Prema njegovom iskustvu, muškarci su skloniji da žene ostave na cedilu u kriznim momentima. Nedavno je, kaže, imao bračni par gde je muž tražio razvod braka jer su imali finansijskih poteškoća. Morali su da plate nadoknadu štete, a suprug je smatrao da će se razvodom izvući iz problema.

Žene odlučnije

Naši sagovornici se slažu da je nesporno, a što su potvrdile i brojne ankete, da su žene te koje danas insistiraju na komunikaciji i da su inicijatori razgovora. One se interesuju i spremne su da urade mnogo više od svojih partnera kako bi sačuvale brak i porodicu. Kupuju knjige koje obrađuju teme muško-ženskih odnosa, interesuju se za bračna i porodična savetovališta... Čak i kada je potrebno prelomiti i konačno prekinuti agoniju, one su spremne da preuzmu inicijativu. Iskustva onih koji se bave bračnim savetovanjem i advokata je da žene dva puta češće podnose zahtev za razvod braka od muškaraca.

Maja Marinković, sudija sa višegodišnjim iskustvom u specijalizovanom Veću za porodične odnose Prvog opštinskog suda u Beogradu, kaže da je nekada bilo mnogo više pomirenja među supružnicima nego danas. Odlazak u savetovalište za brak i porodicu danas daje manje dobrih rezultata. Interesantno je takođe da je sve više razvoda po tužbi, a da je mnogo manje sporazumnog razilaženja. Većina njih sudnicu iskoristi za iznošenje prljavog veša na videlo, međusobno napadanje i optužbe.

Prljav veš

–
Obično među supružnicima komunikacija prestaje mnogo ranije, pa kada dođu u sudnicu iskoriste priliku da svašta jedno drugom kažu, ko je kakav, ko je kome šta uradio. Tu na kraju ispliva na videlo sve i svašta i veoma je neprijatno slušati takve prepirke. Kada krenu takva prepucavanja, ja im obično predložim da u hodniku kažu sve što imaju jedno drugom – kaže sudija Maja Marinković.

Iz sudske prakse ne može se, kako kaže, zaključiti koji se slojevi društva češće razvode i posle koliko bračnog staža.
–
U praksi se sreću svakakvi slučajevi. Imamo slučajevo od najnižih slojeva obrazovanja, pa do akademika, slučajeve da se ljudi razvode posle mesec dana zajedničkog života, ali i posle 40 godina braka – priča naša sagovornica iz Prvog opštinskog suda.

Slavica Tuvić