Ovdje možemo pisati, da spasimo od zaborava ,misli znamenitih Srba ,naše blago


bolje je pokliznuti nogama neg jezikom
bez starog vola nema duboke brazde
bolje je biti malo lud,nego malo pametan
bolje je imati pametnog neprijatelja,nego ludog prijatelja

bez žene nema ni sreće,ni nesreće
brat bratu najdublje oči vadi
bolje akd kaplje nego kad teče
bolje da si oženjen mečkom,nego zlom ženom..jer mečka bi te pojela za jedan dan,a takva žena te jede cijeloog života

Branislav Nušić


Pravda je ljudima, često, teža od nepravde.

Prvi poljubac dođe mu kao neka mala matura, poslije koje se prelazi u više razrede, gdje se uči viša matematika ljubavi sa svim poznatim i nepoznatim količinama.

Brak je ugovor po kome čovjek jednom u životu kaže „Da” i preuzima obavezu kako bi to ponavljao cijelog života.

Znanje ima granice, dok neznanje nema.

Brak je pismo koje je zanimljivo samo dok je zatvoreno.

Istina je često puta nepostojanija od zablude.

Kad imaš srce, ne možeš imati gaće.

Ljubav je jedna vrsta pijanstva. Kad čovjek prevali prvu i drugu čašu, otvori mu se apetit i javi žeđ, i onda sručuje čašu za čašom.

Može se radi suknje preskakati plot, ali se to, ni u kom slučaju, ne može činiti u suknji.

Mudrost je ljudska često zbir ljudskih ludosti.

Na pozornici se prvo digne zavjesa pa se tada odigrava drama. U životu to drugačije biva: najprije se odigra drama pa se onda podigne zavjesa.

Pravda je često puta teža ljudima od nepravde.

Prva ljubav je opasna samo kad je ujedno i posljednja.

Sloboda je često fraza, a tiranija uvijek istina.

Sreća je gotovo uvijek varljiva, a nevolja ne.

Svaka je žena glumica; što se to manje opaža to je veća glumica.

Znanje ima granica, dok neznanje ih nema.

U drugoj ljubavi se čovjek osjeća kao da ponavlja razred. Poznaje sve predmete, a ipak nije uvjeren kako će proći ispit.

---

Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.

---

Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi.

---

Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.

---

Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.

---

Do istina, koje su jedina prava svetlost u pomračenju ljudskih savesti i svesti, dolazi se raznim putevima. Nečastivo se goji u pritvornom, lagodnom obilaženju da mu otkrijemo pravo lice i na njega ukažemo. Nismo sveznajući i zato biva da se ogrešimo. Ali mi znamo za svetu tajnu pokajanja. Oni koji ne znaju za nju, misle da im je sve dopušteno, i zato verujemo da bi veća krivica bila prećutati njihova nedela nego u prekorevanju katkad preći meru.

---

Najzad, kao u svakoj prilici, i u ovoj bih morao da ponovim jedno te isto: budimo čovečni i prema onima koje ne prestaju učiti da smo im neprijatelji; ne žurimo sa zagrljajima, ali pružajmo ruku svakome ko uviđa da moramo živeti kao ljudi, kad nismo mogli kao braća. Negujmo što bolje odnose sa našim susedima koji, i pod najvećim pritiscima, ipak nisu zaboravili da smo upućeni jedni na druge. Ne prizivajmo Božju pravdu i milost, ako ljudima svih naroda, vera i nevolja ne poželimo ono isto što se i za sebe molimo.

---

Ako nas porazi i poniženja ne ozlojede, ako u trpljenju sabiramo snage da se ne poništimo, naša velika patnja može nam biti veliko čistilište za preporod, bez koga nam nema ni podmirenja nasušnih potreba ni pravog duhovnog života. Beznađe nije samo poraz, već porok obezdušenog čoveka kome je lakše prepustiti se nemoći nego uporno, istrajno boriti se i moliti, svakog dana, da se sačuva i spase velikomučenički narod naš. Nijedna služba njemu ne može biti samo povremena ili usputna, već zavetovanje da ona mora biti neprestana, predana, Bogu pristupačna.

---

Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti.

---

Kada je sujeta prisutna onda dolazi do gordosti, svađe. Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas cepa i deli.

Reči su cigle, a stil je arhitektura; ne mora svaka zgrada imati simetriju...

Kada pišete, vi ništa drugo ne činite nego fotografišete svoje misli...ne moraju sve fotografije biti lepe.

Nijedan narod ne izoblicava sam svoje nedostatke i pogreske tako ostro kao Nemci. Francuz i same svoje pogreske hvali i lepom bojom prevlaci. Nemac se i o svojim vrlinama sumnja i o njima skromno govori.

Englez nigda vam ne hvali svoj narod; drzi da mu nije potrebno dokazivati da je sunce svetlo.

Ljubomir Nenadović

Branko Ćopić

---

---

Gdje su medju ljudima granice? Nema u covjeku ni Vlaha ni Turcina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i vlaska i turska.
Umnozavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, nocni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pricam o jadnoj basti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim djecacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubijeg srca. Prije nego me odvedu, zurim da ispricam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srcu jos u djetinjstvu i ono bez prestanka nice, cvjeta i obnavlja se.
Našu umjetničku neposrednost uništila je politika kao što su pedagozi poslije Zmaja upropastili dječju poeziju.
Svako se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone

Pre nego što popravite svet, popravite česmu u svom stanu. Svet bi bio mnogo srećniji i lepši kad bi svako samo popravio česmu ili makar zube.

Duško Radović

Biće to godina lepa kao slika. Procvetaće bagrem i lipa.
Rodiće ponovo trešnje, šljive i grožđe. Nebo će biti plavo i veliko. Sunce će nam biti lepo i toplo.
Neko će napisati novu pesmu. Neko će se prvi put zaljubiti.
Nove majke nosiće u rukama novu decu. To će biti dobra godina.


Dušan Radović

"Moć vladanja nad drugim, neodoljiva je slast tamne strane čovekovog bića."

- Prof. Dr. Vladeta Jerotić

''Kada smo nekada govorili o lepšoj budućnosti,
niko nije spominjao da ćemo u međuvremenu ostariti.
I evo kako je ispalo:
budućnosti je sve više, a nas sve manje...''

~ Duško Radović

"Pravo je čudo kako čovek u tuđini odjedanput počne da shvata vrednost nekih stvari i reči, na koje kod kuće nije ni obraćao pažnju."

- Momo Kapor

-Ništa živ čovek ne može izgubiti što mu jedno proleće ne bi moglo povratiti,
niti može biti čovek trajno nesrećan
dok Bog daje da se duša leči zaboravom i zemlja obnavlja prolećem.


Ivo Andrić

„Za razliku od nekih doktora nauka, seljaci imaju mnogo više znanja nego školske spreme“



Duško Radović

“I nikad, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar.”
 Ivo Andrić

"Ne mogu ja, dobri čovječe, ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti."

Ivo Andrić

“O, Bože, zašto si mi dao srce koje me bez prestanka vuče za daljinom i ljepotom neviđenih krajeva? Zašto si učinio da sreća moja uvijek boravi ondje gdje mene nema?”
Ivo Andrić

“Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri.”
Ivo Andrić

“Kad nađem, znaću šta tražim.”

Meša Selimović