[You must be registered and logged in to see this image.]

Pogled sa Starog Bara, 1949, ulje na platnu,
202x161cm, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vranjina

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vagonet, 1948

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kompozicija sa primorja, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šipak u cvatu, 1948, ulje na kartonu, 50x36cm,
Narodni muzej Crne Gore,
Zbirka Milice i Svetozara Vukmanovića, Cetinje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stijene, 1949

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vrtijeljka, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bez naziva (Crna greda, Cetinje), 1947

[You must be registered and logged in to see this image.]

Porušeno selo Čekanje, 1947

[You must be registered and logged in to see this image.]

Porušeno selo Čekanje, 1948

[You must be registered and logged in to see this image.]

Porušeno selo Čekanje, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brajići, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brda, 1949

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crnogorska brda, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Između dana i noći, 1955

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oktopod, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Okamenjeni guslar, 1952

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bitka na Vučjem dolu, 1950

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kosmač, 1957

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jutro (pogled s Lovćena), 1958

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sa Skadarskog jezera, 1949

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vatreni zid, 1967

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bik, 1966,

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prometej, 1967

Jedan zid i jedan kamen

Volio je ovaj slikar umjetnost integralno, svim bićem. Bio je pjesnik koji slika. Razmišljao je o čovjeku, svijetu i životu kao filozof — "da bismo gledali budućnost, potrebna nam je prošlost. Za nova stremljenja tražimo stare potvrde". Bio je građanin svijeta koji se nagledao svega, upoređivao, učvršćivao transferzale duha koje vezuju kontinuitete i vjekove, ljude. Ali, uvijek je ostajao antejski vezan za zemlju i narod iz kojih je ponikao. Kao takve vidi i druge velikane koje je volio, El Greka ("nije se mogao adaptirati u Španiji..."), ili Pikasa ("nikad nije postao Francuz..."). Bio je od onih koji istražuju, ali se ne gube u tome, nego nalaze. Slapovi njegove moćne imaginacije su se u decenijama izgarajućeg rata izlivali na velika i mala platna. Nije štedio ni žilu talenta, ni fizičku i duhovnu snagu stvarajući djela koja su ponos crnogorskog slikarstva, njegovo najprisutnije poznanstvo sa svijetom. Na njegovim slikama i u njegovim sjećanjima živi jedna Crna Gora, herojska, lijepa i neobična. "Nije samo Crna Gora kamenita. Ali pošto sam tu boravio dugo i tu rođen uvijek je ona predamnom... Ako zagledate to što radim još je to uvijek jedan zid i jedan kamen. Kao jedan zapis..." pričao je 1968. i kada je 13. februara 1974. u beogradskoj bolnici zauvijek klonula umorna slikareva ruka s pogledom se gasio i taj "zapis".


Preuzeto iz dnevnog lista "Pobjeda" od 26.07.2003.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kuca na primorju , 1950.

Lubardina pisma: Daleko od ćudljive Evrope


[You must be registered and logged in to see this image.]

GOTOVO da je potpuno zaboravljeno da je naš slikar Petar Lubarda bio jedan od prvih evropskih umetnika
koji je izlagao u Indiji. Malo je poznato i da su tri njegova dela bila prvi radovi uneti u tek otvoreno evropsko
odeljenje u Umetničkom muzeju u Nju Delhiju.

Osim oskudnih agencijskih vesti koje su tada „pokrile“ Lubardin boravak u zemlji rikši i karija, drugih beležaka
nije bilo. Sve donedavno, kada su u oronuloj vili u Ilićevoj 1 pronađena slikareva pisma koja je iz ove daleke
zemlje slao supruzi Veri. O kakvom otkriću je reč, govori i podatak da mnogi stručnjaci i proučavaoci Lubardinog
života o tom putovanju jedva da su ponešto i znali. Zato ova pisma predstavljaju prvorazredno i dragoceno otkriće.

Petar je pisma slao supruzi Veri, beležeći u njima utiske o svojim domaćinima, njihovoj kulturi, odnosu prema
umetnosti. „Novosti“ su ekskluzivno zavirile u ovu intimnu prepisku koju čuva Kuća legata iz Beograda.

Svetlost je kao u Titogradu, a i neka sličnost - pisao je Lubarda o Delhiju. - Sve se može naći kao i u Evropi.
Juče je, a i danas, štampa donela fotografije i dugačke članke o meni. To je senzacija, jer sam među prvim
umetnicima sa toliko slave koji ovde izlažu.

Lubarda je tokom 1963. godine u Indiji proveo više od tri meseca, kao gost Komisije za kulturne veze sa
inostranstvom. Interesovanje za izložbe u Nju Delhiju i Bombaju bilo je izuzetno. Tamošnji kritičari, govorio
je Lubarda, pisali su „samo kako čovek želi da čuje o sebi“.

Na izložbama su pored radova koji simbolizuju teme iz naše istorije, revolucije i izgradnje zemlje, bila i platna
koja je veliki umetnik stvorio u Indiji. Jedno od tih dela, „Slutnja boginje Kali“, poklonio je domaćinu, a sliku
„Nokturno“ premijeru Nehruu.

- Mogu da ti kažem - pisao je Veri - sve što sam imao prilike da vidim šta su evropski slikari slikali iz Indije - to
Indija nije, a i ovde što rade, isto se može reći. Ovo jeste istok, ali ne u ilustracijama, već u životu i njegovoj vrlo
čudnoj istoriji. Odmah se može videti da su rađanje i umiranje, ako ne isto, onda zajedničko. Svet u celini nije
halapljiv, odmeren je u svojim različitim okvirima, jako pristojan. Koliko ih je, da nije priličan postotak toga, jedn
i druge bi proždirali, a oni i životinju paze.

Lubarda je bio fasciniran time što Indusi čak i miševima kažu „hodi, hajde“ na pažljiv način.

- Majmuna na sve strane, pričali su mi kako oni pojedu hrane za oko 50 miliona ljudi i kada bi ih potamanili
toliko bi još ljudi mogli nahraniti. A, Indusi čak neće da ih prodaju za medicinske eksperimente u svetu. U svemu
ovome ima nečeg dubljeg nego što na prvi mah izgleda bar strogo racionalnom duhu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako izgleda, pisao je Lubarda, Indija ima više obrađenog kamena nego čitava Amerika betona i gvožđa.
- Mi smo u Evropi naučili da gledamo, a ovde se ne gleda već čita i čuje. Danas sam video jednu veliku grobnicu -
čuvar je pustio nekoliko glasova i prvi put u životu nisam zvuk čuo, već takoreći video. Zvuk je proputovao ispod
svoda, ali na takav način kao da ga gledaš i dobijaš utisak kao da kruži ispod neba. Gledajući proporcije, da vidim
zašto je to tako, kasnije sam uočio da između kamenova i u samom kamenu postoje šupljine koje omogućavaju
beskrajne nijanse zvuka. Spolja se ne vide, to samo po kucanju možeš saznati.

Sve je za Lubardu u Indiji bilo novo. I drugačije. Putovanja ga nisu zamarala, naprotiv. Pisao je da su mu davala
izuzetnu energiju.

- Sunce i prostranstvo utiču na raspoloženje, ali rekao bih još nešto - daleko sam od ćudljive Evrope. Puta ovde
nema koji za mene nije interesantan.

Da bi što vernije dočarao prostor, Lubarda je u pismima Veri skicirao mesta koja je obilazio. Posebno je bio
impresioniran hramovima u Khajurahu iz 10. veka, koji se smatraju remek-delima indijske umetnosti.

- To su zapravo spomenici, a ne građevine - pisao je on. - To su jako mali prostori, ono što obično zamišljamo
da je skulptura, samo je sastavni deo građevine, jedna vrsta pisma pravljenog od kamena, vrlo mekanog. Sve je
to nekada bilo ofarbano u belo. Skulptura je od mermera, plasirana je u malim prostorima, bela je ili crna.
Kontrast ovoj mat materiji su scene u skulpturi, koje su u stvari pismo. Kako sam ti rekao, Indiju treba videti.
Čak preteče Inka treba tražiti ovde, što se i po nošnji vidi.

U jednom pismu Lubarda je ispričao da je, dok su obilazili hramove jedan ambasador primetio: „Zaista su ti
robovi radili“, na šta ga je njegov pratilac ispravio i rekao da to nisu dela robova.

Taj nije pomislio da je moguće bez slobode stvarati umetnost. Izgleda da mi u dvadesetom veku to zaboravljamo -
komentarisao je Lubarda.

Svojoj ženi dočaravao je čak i bazare.
- Kud god se pođe, kao da je dan vašara. Kad uđeš u neki dućan, sjate se i kažu ti „antika-antika“. Kad odgovorim
da nisam turista, već umetnik, oni se nasmeju - znaju odmah šta to znači. Ovde se trguje, ima svašta, zlatne stvar
i su zabranjene, tražim tkaninu, ali pravu, nešto stariju, jer nove nisu baš mnogo lepe...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gledajući okom slikara, Lubarda primećuje da Indusi što god mogu oboje, pa čak i kamione.
- Skulpture su samo podloga za boju. Ima nečega u toj obojenosti zvučnoga, sve skupa pretvara
se u vatru i žeđ, kao neka neminovnost koja se ne može uhvatiti ni sagledati. Nailazio sam kada
prave rituale u hramovima, njih prati muzika puna jakih tonova i ritmova. Zvuk je sastavni deo svega -
ti bogovi zapravo su metamorfoze - razmišljao je on - a svaka igra simbolizuje neki pojam. Na svim
hramovima erotizam, Kađuraho je u tome najizrazitiji, sve sačinjava neku sunčanu moć, mešaju se
san i java, ne može se uhvatiti granica. U toj prastaroj muzici, ima svih zvukova što se daju naslutiti -
tigrova, zmija, ptica, mirisa, ritmova zadovoljstva, drame...

Svojoj ženi, Lubarda je napisao da je ovo putovanje povećalo njegovo bogatstvo, koje se ne nalazi ni u
džepovima, niti u rukama, već jedino u njegovoj glavi:

- Moja želja postala je šira, šire gledam na sopstveni život - napisao je Lubarda.
utovanje u Indiju unelo je novi zvučni kolorit u Lubardino delo koje počinje da dobija eho od raskošne boje
ove zemlje. Po povratku nastaju slike „Plamena ptica“, „Sunce“, „Magično ogledalo“, „Sa Indijskog okeana“,
ciklusi inspirisani tigrovima i bikovima... Njegovo delo „Iz hiljadu i jedne noći“ verovatno je bilo inspirisano
ovim pismima. Jedno od njih Lubarda je završio rečima: „Moram da prekinem, jer će ispasti kao 1001 noć.
Tebe voli tvoj Petar“...

VEČNOST DUHA
Iza Lubarde su ostali i njegovi kratki zapisi o umetnosti. I oni su tek nedavno pronađeni. U jednom od njih kaže:

„Umetnik koji ne može da odredi tačnu distancu između sebe i onoga što hoće da kaže - verovatno misaono
nema talenta ili sluha - ali ja bih to pre nazvao večnost duha. To što mi nazivamo smislom ili talentom uveren
sam nije retkost, ali ono što je zaista teško i retko, jeste imati živu intuiciju, onu koja ima takvu snažnu moć,
koja je mnogo ranije stvorila svoje delo, nego li njegovu fizički vidnu realizaciju. To je ono što nam liči na misteriju
kada vidimo čoveka koji nam začas reši komplikovane matematičke probleme. Arhitekta koji u pećini vidi prvo pećinu
a ne prostor sigurno nije dobar arhitekta.“

GORŠTAČKA ZEMLJA
Kriticar časopisa „Link“ u tekstu o izložbi u Delhiju, nazvao je Lubardu „folklornim apstrakcionistom,
umetnikom koji može apstrakcijom da izrazi borbu svoje zemlje protiv ugnjetača“. - Crna Gora je gorštačka
zemlja - napisao je on. - Ispresecana klancima. Razgledajući platna umetnika mogli smo da osetimo dah te
suncem opaljene zemlje u kojoj su ljudi bili i ostaće uvek slobodni.

INSPIRISAN PUTOVANJEM
PO povratku iz Indije, Petar Lubarda, kako je kasnije izjavio novinarima, zbog bolesti gotovo da nije nigde izlazio,
sedeo je kod kuće i slikao. Dela inspirisana ovim putovanjem prvi put je pokazao publici u jesen 1964, na izložbi
u Domu JNA (današnjem Domu Vojske Srbije) u Beogradu.

( novosti.rs )

Bitka Vučji Do

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kosovska bitka

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kosovski boj

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zvezdana noć

[You must be registered and logged in to see this image.]

Četiri decenije od smrti Petra Lubarde

Srpski slikar Petar Lubarda umro je pre 40 godina, 13. februara 1974.
 u Beogradu.


[You must be registered and logged in to see this image.]



Rođen je 27. jula 1907. u Ljubotinju, nedaleko od Cetinja. Umetničku školu
u Beogradu upisao je 1925. godine, ali je napušta već naredne godine kada
odlazi u Pariz, gde provodi šest godina u oskudici i teškim materijalnim prilikama
. Ipak, tih godina postupno se oseća njegova stilska posebnost.

Drugi svetski rat proveo je u nemačkom zarobljeništvu, a posle oslobođenja
delao je u Cetinju i Herceg Novom. Bio je jedan od osnivača i direktor Umetničke
škole u Cetinju, 1946. godine. Ta škola se 1948. godine preselila u Herceg Novi
ali je ubrzo potom ukinuta.

Prošao je i kroz kratkotrajno razdoblje socrealizma, negde do 1950. godine.
Potom, stvara na samosvojan način i upravo to je period kada nastaju njegova
najznačajnija dela.

Boravio je na studijskim putovanjima u Francuskoj, Španiji, Italiji, Nemačkoj,
S S S R-u, Brazilu, Engleskoj, Belgiji, Indiji, Siriji i Libanu.

Najpoznatija njegova dela su Konji, Zaklano jagnje, Guslar, Kosovski boj i
ciklus Kragujevac 1941.

Lubarda je imao više od 50 samostalnih izložbi i učestvovao na oko 350
kolektivnih širom sveta.

Godine 1937. dobio je Gran pri na Svetskoj izložbi u Parizu, a 1939. prvu
nagradu u Hagu na Internacionalnoj izložbi slikarstva. Dobio je, takođe,
Internacionalnu nagradu u Sao Paolu u Brazilu (1953), nagradu na bijenalu
u Tokiju (1955), Nacionalnu nagradu Gugenhajm u Njujorku (1956).

Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti i Jugoslovenske akademije
znanosti i umetnosti u Zagrebu.
Odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva, dobitnik je Nagrade AVNOJ-a.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu. Celokupnu
zaostavštinu Lubarda je ostavio Beogradu.

Fondacija "Petar Lubarda" deluje danas u Herceg Novom.

U Beogradu je nedavno i za posetioce otvorena rekonstruisana Lubardina
galerija i atelje u Iličićevoj ulici 1 na Dedinju, koju je umetnik koristio
dvadesetak godina.

Ta kuća je pretvorena u galerijski prostor u kojem su izložene njegove slike
i lični predmeti. Legat Kuća-atelje Petra Lubarde čini 24 slike i blizu 300 crteža
i grafika, nameštaj, arhivska i rukopisna građa, deo biblioteke kao i lični predmeti
 umetnika.

Njegov ciklus od 27 slika "Kragujevac 1941" nalazi se u Spomen-parku u
Šumaricama u Kragujevcu.

Lubarda je bio počasni građanin Kragujevca, kao i grada Sloven Gradec u Sloveniji.
Srednja likovna škola u Cetinju nosi njegovo ime, kao i najveće priznanje za
likovnu umetnost u Crnoj Gori.

Lubardinim imenom nazvane su ulice u Beogradu, u opštini Čukarica,
Novom Sadu, Podgorici.




b92.net

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dve figure u enterijeru, 1932.